evo i jedne "dugodojeće"
mislim da ti u biti trebaš samo našu podršku.
možeš samo misliti kroz koje sam krize prolazila s obitelji, okolinom, kolegama s posla.
odbila sam put u Milano kad je Sami imao 7 mjeseci jer sam rekla da dojim i ne želim ga ostaviti na dva tjedna samog. Munje i gromovi!! Jedva sam spasila živu glavu! Tko sam ja da odbijam ponuđene prilike?!
Moja mama (ah nadam se da ne čita forum) misli da sam prestala dojiti u 10. mjesecu PROŠLE GODINE. Jer, za Boga miloga, ne treba pretjerivati s dojenjem.
Najbolji su mi oni koji kad rodiš kažu: "Krasno, doji, samo doji što više, što češće" i onda nakon 3 mjeseca kažu: "Ajd sad je već dosta dojenja, daj mu biftek i malo džigerice!"

Teško je sukobljavati se oko nečega ŠTO JE SAMO NAŠE, mlijeko koje imaš je TVOJE i bebino. vas dvoje odlučujete o tome koliko, kada, gdje i do kada.
Teško je kad se muž nećka, ali na tebi je radi mira u kući, kao što reče emily, da ga podučiš, da mu objasniš koliko je tebi stalo, da tebi nije teško i ono najvažnije da trebaš njegovu podršku i da ti je ona važnija od bilo čije. Možda kad mu klikne u glavi koliko ti to želiš i koliko zadovoljstva time činiš bebi i sebi možda će razumjeti.