Znaš šta, Mostarka, baš mi te žao i stvarno želim da uspiješ u toj svojoj namjeri. Moram ti priznati, ime koje si odabrala i sve što si pisala nekako me navuklo na razmišljanje da živiš negdje u Bosni ili Hercegovini, u nekoj maloj sredini gdje svi o svakome sve znaju. A znamo dobro da je patrijarhat strašno jak u tim krajevima i da je otac zakon. Zato sam te pomalo razumjela da ti nije lako i da s nekim muškima nije jednostavno izići na kraj.
No, činjenica da si u srcu Europe mi je ipak sramotna i poražavajuća. Prvi puta nakon dugo, dugo vremena osjećam se sretno i privilegirano što živim u Lijepoj Našoj.
Uvijek smo puni prigovora na mnoge stvari i često znamo reći da kaskamo za Europom i Zapadom općenito. Evo konačno nešta gdje oni kaskaju za nama.