Ipak bih to učinila, razum ili srce?

[nenaa]

Evo ovaj vikend sam pospremala kuću i sortirala dokumente. I našla sam pismo CZSS. Ne znam da li će se netko sjetiti moje i MM odluke lani u 6 mj. da ćemo posvojiti bebicu jer prirodno navodno nije trebalo ići. I tada sam ostala trudna, molbu već bila predala i stopirala. I tako pokažem ja MM tu molbu i nekako nam je bilo teško. Dugo ja u sebi razmišljam kako bi ipak trebali to napraviti. Ja sam tada kada smo lani predali molbu svim srcem htjela tu malu dušu za koju sam mislila da će stići. Zamišljala sam je i sada već neko vrijeme imam osjećaj da sam iznevjerila tog malog anđela koji me negdje čeka.

Moja curica ima 7 mj. i muž kaže da nema problema i da može, ali neka se strpim malo. A mene obuzela tuga pa stalno mislim , kada?

Definitivno ćemo nastaviti sa procesom, ali ja bih odmah, a on me koči. On kaže neka malo odmorim i uživam u L. jer će brzo doći malo veća, a toliko smo je čekali.
I kužim ja to, ali tko je pitao neke žene da li žele čekati kad su ostale trudne odmah malo iza prvog poroda pa su žive. Ja mislim da me jednostavno pita srce i ja to neko dijete negdje osjećam tu u kostima, u dubini svake pore.
A razum i meni kaže da čekam još malo.

I zanima me kolika mi je prepreka u CZSS činjenica da imam malu bebu, odnosno dijete uopće?
I kako će to prihvatiti moja curica, kako joj objasniti, i je li bolje sada kad je manja, ili malo kasnije.

Srce kaže da, a razum nemam. Razum dolazi u obliku MM.

[pomikaki]

nekako se slično i ja osjećam, također sam mislila da neću moći imati djece i razmišljala sam o usvajanju. I bez obzira na to mogu li roditi to mi je lijepa zamisao.
Koliko shvaćam, redovi za usvajanje su poveći i teško je usvojiti ako već imaš svoje (ima 1 ili 2 priče na forumu gdje su roditelji usvojenog djeteta uspjeli usvojiti još jedno, ali nisam čula i za one koji imaju biološku djecu). Razmišljam i o udomljavanju, jednom kad se skućim kako treba. No pitam se da li će mm to izdržati, za sad smo razgovarali samo onako neobavezno, ali udomljavanje nosi sa sobom još puno toga, mogućnost da to dijete neće biti uvijek s tobom, da će ga vratiti roditeljima, da ću ja možda smatrati da to nije najbolje za to dijete a neću moći ništa učiniti.
Ja bih to mogla, ali za m-a nisam sigurna.

[piplica]

Nenaa, da li ste spremni za posvajanje starijeg djeteta? Školarca možda?
Mislim da vaše dijete ne bi bilo zapreka za to, ali za malo dijete bi već išlo teže... Puno je parova bez djece koji čekaju, oni nemaju zakonsku prednost, ali je teško, jako teško da bi pored svih njih oni dijete dali vama. :/

[nenaa]

Ma znam ja to, ali pred god. dana sam to jako htjela jer nije bilo nade da imamo biološko. I dogodilo se čudo. Nije mi važno veliko ili malo dijete. A malo mi je glupo gurati se u red sa ljudima kojima bi to bilo prvo dijete. Ne znam je li to uredu ili ne. Ali jako me vuče ta potreba. Ne bih to nzvala željom, to mi zvuči pre sirovo.
MM je skroz protiv da to bude sada tako da ću izgleda ionako morati pričekati.

[piplica]

Pitam te zato jer vjerojatno spadamo pod isti CZSS.
Razgovarala sam lani sa jednom socijalnom radnicom koja radi na posvajanjima o tome kako bi bilo lijepo pored svoje biološke djece posvojiti jedno dijete, a ona mi je rekla da to uopće ne bi bio problem za veće dijete, rekla mi je čak da jedna devetogodišnja djevojčica ima sve papire uredne za posvajanje, a da bi svi potencijani posvajatelji ipak radije mlađe dijete.
Razmislite o tome.

[nenaa]

Stvarno nam to nije važno,moram još malo obradit MM da malo razmisli. Pa ionako to neće biti preko noći. Ja pripadam CZSS Rovinj. Duga priča zašto.

[Zdenka2]

Odi za svojim srcem, ali s time da i muž mora biti za to. To što imaš dijete može ti otežati put prema drugom djetetu, ali to nije zapreka. Ima nas dosta koji smo posvojili dvoje djece, pa i više, a neki su posvojili i uz biološko dijete. Idi za svojim željama, ne obaziri se na prepreke, ali onda kad i muž bude 100 % za to.

[nenaa]

Zdenkić HVALA
Baš sam to htjela čuti.
Ma MM je definitivno za, ali on bi malo čekao. Bilo je svega na našem putu do bebačice, i sad je samo stvar da bi on malo čekao. Rekao je godinu dvije. A ja ne mogu čekati. Samim time što znam da nije upitno da li želi, ja ga pritišćem. Ali ionako je on moj penicilin. Ja sam ishitrena, i ako nešto nije sada, sutra će propasti, a znam da je to glupo i djetinjasto.

Ali svakako ću slušati svoje srce i čim bude pitao di mi je ona molba, a znam ga da hoće, trčat ćemo u centar.

Znači to što imam dijete ne bi smio biti neki big problem.

[Zdenka2]

Tvoj muž treba znati da će i nakon predaje molbe čekati - nekima je pošlo za rukom posvojiti drugo dijete brzo, a eto, a ja sam čekala na ovu manju glavicu iz avatara tri i pol godine nakon predaje molbe.

[nenaa]

Triiii i poooool goooodine. Mislim znam da se dugo čeka, ali divim se tebi. Ajme to je za izluditi. Ali sada je na avataru. I još važnije u srcu.

[ina33]

Nennaa, donekle nam se slično dogodilo. Sretno !

[Vlvl]

Nenaa, ako ti srce tako govori, i ako se tm slaže, poslušaj.
Dijete koje imaš može ti olakšati čekanje - makar, kad se jednom ozbiljno angažiraš, svejedno budeš nestrpljiva i ko na iglama.

[leonessa]

Nenaa, ako ti srce tako govori, i ako se tm slaže, poslušaj.

Nenaa ovo potpisujem , samo hrabro idi dalje.