Maleni I., koji sad ima 8 mj., vrijeme provodi na podu, bez naših intervencija, osim što nas još uvijek zove da ga često nosimo. Malo je ranije rođen i ja od početka imam osjećaj da zbog toga ima izraženiju potrebu za nošenjem, pogotovo kad se prisjetim njegove starije seke, koju to nije diralo, a došla je na svijet nakon 41 tjedna trudnoće. I dok je seka, kako se meni činilo, sve faze razvoja motorike prolazila školski bez našeg uplitanja, sad s I. nisam više pametna. On se od svog 3. mj. okreće na trbuh, ali na leđa vrlo, vrlo rijetko (iako je čvrst i već od 1. mj. se tu i tamo tako prevrnuo), tako da uopće nije usvojio prevrtanje kao način kretanja do cilja. Na leđima se općenito vrlo kratko zadržava, da ne kažem nikako i tako se od unazad kojih mjesec i pol, nakon okretanja oko svoje osi i "plivanja" zaputio po cijeloj kući gmižući. To gmizanje radi doduše cijelim tijelom, ali asimetrično: desnu nogicu savija, a lijevu ispruža naginjući tijelo na lijevu stranu i povlačeći se ručicama... Odnedavno se postavlja u četveronožni položaj i ljulja, što me malo smiruje, ali ipak... Nije li trebao prethodno proći prevrtanje :/ ? Inače je jako znatiželjan, čini mi se da se izvrsno služi ručicama. Kad ga uspijemo nekako zadržati na leđima, npr. golog na stolu za presvlačenje, privlači nogice i stavlja ih u usta, što me također veseli. Ne posjeda se. Znam da su djeca individualna, ali ja sam si nekako zamišljala da zdravom djetetu ne trebaju intervencije, nego samo omogućavanje nesmetanog kretanja bez "pomagala" i požurivanja; kako nismo dirali ni malenu, koja je iz savršenog prevrtanja ustala na sve 4 - vježbala koso posjedanje i posjela se - pravilno propuzala bez ikakvog gmizanja. Da ponovim pitanje iz naslova - zašto je maleni preskočio prevrtanje, zašto gmiže i što mi je činiti :? ?svima...