odgoj u duhu vjere 5

[ljiljan@]

Veza je u propitkivanju, propitkujemo egzaktne stvari, a ne bi trebali propitkivati teološku nauku.

Evo, za ovakvu sličnu izjavu Jure Bosančića netko je gore napisao da je kukolj u žitu.
Ako vi mislite da je moguće roditi se daleko od živoga Boga, ako mislite da postoji jedan život, jedno dijete koje je u "minusu" jer je začeto van braka, pomolite se za sebe. Molite se da što prije shvatite širinu Božje ljubavi i Božjeg prisustva. Jer ste ga grdno podcijenili.

Bojim se da se teško shvaćamo.
Bog prihvaća ne bezgrešne jer takav je samo Isus, već grešne, ponizne i one koji se kaju. Drugim riječima one koji ga zovu i trebaju. On sve okreće na dobro. Dijete nije u minusu ako je začeto van braka jer postoji sakrament ispovijedi koji je još samo jedan ogled Božjeg milosrđa i praštanja.
Molim se svakodnevno i za sebe i za sve u potrebi i bojim se da mi ipak neće biti dovoljan ovozemaljski život da shvatim širinu Božje ljubavi. Ne znam kako itko može misliti da shvaća.

[Cubana]

Znaci trebala bih se ispovijediti i trebalo bi mi biti zao sto sam zacela dijete prije braka? I ti misliš da postoji Bog kojemu je to vazno?

[Ifigenija]

Znaci trebala bih se ispovijediti i trebalo bi mi biti zao sto sam zacela dijete prije braka? I ti misliš da postoji Bog kojemu je to vazno?

Cubana, nitko te nije prozvao. Ispovijed je tajna. Za odavanje ispovijedi slijedi izopćavanje iz Crkve, ili neka slična ozbiljna kazna. Čak i nehotično prisluškivanje tuđe ispovijedi je ozbiljan grijeh.
Tako da nitko nema ništa s tvojom ispovijedi, kajanjem, ili žaljenjem. To je posve tvoja stvar.

Je li Bogu bitno tko je začeo dijete kada? Nemam pojma.
Bog koji se da raspeti na Križ za nas nije sitničav, to je sigurno.
Ali seksualni moral je u najmanju ruku bitan za ljude.
Za sve one žene koje će ostati samohrane, čija će djeca ostati nepriznata, za sve one koji će se cijeli život pitati a zašto moj tata nije tu.
Brak je garancija ozbiljnosti i predanja, to je u najmanju ruku zaštita najslabijih. Ili bi tako trebalo biti.

[sladjanaf]

Je li Bogu bitno tko je začeo dijete kada? Nemam pojma.

Kako nemaš pojma?
Ali ako stvarno nemaš, ja ću ti reći.
Ne, nije Mu bitno.
Nije Mu bitno ni na koji je način začeto.
Kao što si i sama rekla, Bog nije sitničav.
Dapače, On je savršen

[ivana zg]

Sve vas potpisujem....zašto...zato i ako se čini da su neke na suprotnim stranama ja mislim da smo ili ste sve u pravu...lijepo je ovako razgovarati i vidjeti da i drugi imaju pitanja, odgovore ali da se neki boje priznati sebi ali i ovdje da imaju nekakve sumnje i dvojbe, pa možda zbog toga "osuđuju" ne shvaćaju kako netko može imati neka pitanja, sumnje ako je vjernik ili katolik....

Katekizam su napisali ljudi...teologija-ljudi....kažu da će Bog dati Malenima da ga spoznaju, neukima..

...vjera se prije može izgubiti nego spoznati razumom.....zato sam vam i postavila neka pitanja...ne da teološki o njima raspravljamo, ne ograničeni time koje smo vjere, već koliko sami kao ljudi koji su doživjeli upoznali Boga u svome životu, koji imaju živu vjeru ne možemo prihvatiti ili shvatiti neke stvari kojima nas uče isti oni ljudi kao što smo i mi...grešni, vjernici, oni koji mole, upoznali su ili nisu Boga u svome životu, ali su eto teološki potkovani, pa su kompetetniji od nas ostalih...

Bog će sakriti od umnih i mudrih i dati će malenima.....

ne bi htijela da ovdje raspravljamo o umjetnoj oplodnji jer će tema otići u drugome smjeru, a tako lijepo raspravljate uz blagoslov Duha svetoga...ali eto mogu reći da je umjetna oplodnja danas ono što je bilo spaljivanje vještica nekad.....u kontekstu da nigdje u Bibliji vi ne možete naći ništa o tome...jel ti Bogu milo ili ne....s druge strane baš zato i razumijem svečenike u kakvoj su teškoj situaciji...jer ipak KC vjeruje da je svaki život od Boga , po tome i onaj iz epruvete......s druge strane tu su druge moralne dvojbe koje nisu samo vjerski upitne , već ljudki moralno upitne bez obzira na vjeru..........ne razumijem zašto se takvo djete ne bi krstilo....drugo isto tako što ne razumijem je abortus je smrtni grijeh, a IPV možeš li se za njega ispovjedit, pokajat jer si donio život na Svijet...ne razumijem kako život može biti grijeh....

Imam prijateljicu (više njih) ali evo samo ću ovu navesti kao primjer...samohrana je majka izvanbračnog djeteta...pjeva i svira u Crkvi, roditelji joj pjevaju u zboru, normalno krstila djete, nikada šikanirana u Crkvi zbog toga od svečenika franjevaca, da pače ima samo podršku...

Bog nije mačaka...da je on kao mi ljudi uskogrudan, kvadratan, ograničen nas ne bi bilo....vidi sve ono najbolje u sebi i znaj da je Bog još milijun puta bolji...ako si ti dobar kakav je tek ON, ako ti ne osuđuješ...kako tek on...Ne mjerimo Boga po sebi, ne stavljaj mo ga u citate i dogme,u razne religije, ne ograničavajmo ga na razinu čovjeka, jer on to nije......ON je slobodan.....

ne gine nam pakao svima ako je našem Bogu bitno je li djete izvanbračno- pa to je presmješno....di to uopće ima u Bibliji....ne volim lažni morala.....

ja npr.nisam imala izvanbračne odnose, prije braka...ali nikad mi nije padalo na pamet da osuđujem samohrane majke...ja im se samo divim, a žalit ih mogu jedino što su sebi otežale život, jer kao takve u našem društvu a ne samo Crkvi nisu poželjna skupina.....

Bog Vas blagoslovio i dalje lijepo razmjenujte mišljenja....a da čovjek je čovjek, nije više čovjek ili manje grešan ako je svečenik, ili manje čovjek a više grešan ako je čistač ulica i npr. ateist...to je vjerujem svima ovdje jasno.
Bog gleda samo naše srce i djela i apsolutna ga drugo (bar se nadam ) ne zanima...ni naša vjera, ni boja kože, ni spol, ni jesmo li rođeni u braku ili ne......

Iskreno jedino što ja stvarno moram priznati ali mislim da nije stvar u KC već u meni samoj, da za mene vrijedi ona da kao vjernik KC konstantno imam osjećaj krivnje i strah!!!!
-ovo je za sve Vas

[ivana zg]

If..inače se skor u svemu slažem s tobom...a Cubana je dio mene koji postavlja pitanja koja me muče tako da sam ja spoj nekako Vas dvije, znam da zvuči kontradiktorna, ali ja sam takva osoba uvijek u propitkivanju i čak npr.kad imam jasam stav o nečemu ja ga ipak uvijek proputkujem ako ne na glas onda u sebi, baš zato što stvari nisu nikad crno-bijele i ako bi ja voljela da jesu...stavovi ne mogu biti statični i zacementirani jer tako se zavaramo i u Duhu i razumski a i novim spoznajama....

Ne shvaćam te kad govoriš o vjerskome braku kao garanciji ili koji bi trebao biti garancija za sreću djeteta ili bračnih partnera?
Iskreno iz iskustva znam da je vanbračno djete moje prijateljice milijun puta sretnije, od moga bratića, koji je plod vjerskoga braka, iz kojeg je otac otišao živjeti s drugom ženom i njezino dvoje djece(bratićevih prijatelja) a svog rođenog sina ostavio da gladuje...djete je skoro psih.obolilo od svega..i eto uz svu molitvu možemo reći da se nije vratio i da eto nadamo se i naravno vjerujemo da je molitva pomogla danas već odraslom tinejđeru da se oporavi i da može krenuti dalje......djeca u brakovima oca zlostavljača i pedofila...ne danas ništa nije garancija za sreću djece, pa ni vjerski brak

[mihim]

Nije filozofski kutak, ali...
U vjerskom braku ( ljudi koji mole, idu na misu, ispovjed, vjeruju, poštuju se blabla ) nema sigurno zlostavljača ni pedofila ( kad sam spadala u tu skupinu nisam mogla podnijet tuđu psovku - bolila me .... , a moji grijesi tek )...
A " vjerski brak " reda radi, svi pa ajmo i mi - nema apsolutno nikakve veze sa ovim prvim. Kolko se sjećam dok sam ko mala išla na svadbe večina njih je sama čekala da " ceremonija " završi..

[Cubana]

Cubana, nitko te nije prozvao. Ispovijed je tajna. Za odavanje ispovijedi slijedi izopćavanje iz Crkve, ili neka slična ozbiljna kazna. Čak i nehotično prisluškivanje tuđe ispovijedi je ozbiljan grijeh.
Tako da nitko nema ništa s tvojom ispovijedi, kajanjem, ili žaljenjem. To je posve tvoja stvar.

Niti se ne osjecam prozvano.
Pricam hipotetski o zaljenju jer Bog kojem bi se trebala ispovjediti sto smo prvo napravili dijete pa se tek onda vjencali (tako smo planirali) nije moj Bog.

U vjerskom braku ( ljudi koji mole, idu na misu, ispovjed, vjeruju, poštuju se blabla ) nema sigurno zlostavljača ni pedofila ( kad sam spadala u tu skupinu nisam mogla podnijet tuđu psovku - bolila me .... , a moji grijesi tek )...

Nije filozofski kutak, ali rjec vjerski se malo previse svojata od strane katolika. Ima vjerskih brakova i van institucije KC.
Za sretan brak je važan odnos između to dvoje ljudi a ne gdje i kako je sklopljen.

[cvijeta73]

katolici moraju biti svjesni da je, ovako sa strane gledajući, vrlo čudan izbor bitki koje vode njihovi poglavari. npr s jedne strane blagoslivljanje oružja, a s druge strane borba protiv MPO.
zašto se s toliko žara ne bori protiv tvornica oružja, protiv svih ratova, što bi bilo u samoj srži vjere?
zašto im je nerođeni život toliko važniji i bitniji od života poslije rođenja?

al sad smo već previše ot, pa tu stajem sa svojim pitanjima
iako, baš me zanima kako ide odgoj djece u vjeri kad je riječ o ovakvim pitanjima.

[Cubana]

Tu i je problem jer kako odgajati dijete u sklopu religije kojoj pripada (da moja će djeca ići na vjeronauk) a usput ispravljati krive Drine i ukazivati na loše i neistinito

[Ifigenija]

katolici moraju biti svjesni da je, ovako sa strane gledajući, vrlo čudan izbor bitki koje vode njihovi poglavari. npr s jedne strane blagoslivljanje oružja, a s druge strane borba protiv MPO.
zašto se s toliko žara ne bori protiv tvornica oružja, protiv svih ratova, što bi bilo u samoj srži vjere?
zašto im je nerođeni život toliko važniji i bitniji od života poslije rođenja?

al sad smo već previše ot, pa tu stajem sa svojim pitanjima
iako, baš me zanima kako ide odgoj djece u vjeri kad je riječ o ovakvim pitanjima.

Cvijeto, neistina je da su svećenici blagosiljali oružje.
Svećenici su blagosiljali ljude, svjesni užasa, nevolje, nesreće u koju idu.

Crkva se bori protiv ratova, zagovara mir, potiče ljude da se ujedinjuju s mirotvorcima svih religija, da prihvaća sve različite, da živi u suživotu sa svima.

[Ifigenija]

IvanaZg, svatko ima svoj put, i Bog svakoga vodi njegovim putem, naravno. I Bog će se otkriti malenima koji žive u jednostavnosti srca. Bojim se da spoj - propitujem dogme, a nemam pojma nije ono na što je Bog mislio. Bakica koja ide u ckrvu i moli za svog župnika, i pobožno moli krunicu mislim da je taj maleni. Isto kao i obrazovani vjernik koji zna dovoljno da možda može ući u diskusiju, ali isto tako zna svoje limite, i prepušta se Papinu vodstvu. Znati, čitati, informirati se nije u suprotnosti sa jednostavnosti vjere. Ali oholost jest. Kad misliš da si pametniji od zbora biskupa, i Pape, a ujedno i jednostavan.


Baš moram nešto reći i o ovoj modernosti samohranosti; kao nije važno, pa sretniji je ovaj rođen van braka nego onaj kojeg je tata ostavio i tukao... i sve to skupa...

Jeste li čitali priču o junacima 1001 noći? Zaljubili se, on ostavio zaručnicu, ženu, kogali već, trudnu, ona abortirala i sad su oni kao neki junaci - samo su se, eto, zaljubili. Najmanje dva uništena života. I pitam se kako je "Onuru" kad misli da se njegovo dijete nikad neće roditi? Jednom kad ugleda oči svog djeteta pitam se hoće li ga gristi savjest zbog onih očiju koje nije ugledao jer eto - zaljubio se. Kako je toj ženi, koja je vjerovala čovjeku, začela dijete s njim, a on se - eto, zaljubio u drugu? Neka bi rodila, ali gorka cijeloga života. Nije li užasno začeti dijete s nekim, i onda doživjeti da mu više nisi dobra?! PItam se možeš li gledati dijete s istom ljubavlju ako je njegov otac s tobom, i ako te je lijepo nogirao i ostavio da se boriš s novcima, stanom, životom kako znaš i umiješ. A propos vjerskog odgoja - ja vjerujem da se ovdje i okupljamo jer takav scenarij ni izdaleka ne želimo svojoj djeci. Vjerski brak je obaveza ljubavi. To želim da moja djeca znaju. Kad si se oženio, moraš voljeti. To si obećao. Nema cile-mile. Ali za tu zrelost i treba priprema, objašnjenje da ljubav, dijete, obitelj, obiteljski dom nije slobodna aktivnost. Dosadi ti, pa ideš dalje. To su svetinje. U to se ne dira. Nemoj se radije uopće ženit, ako nisi spreman svakog dana svog života dati cijelog sebe za tu osobu, za zajedničku djecu.

Meni uopće nije drago da ih se čeka kao neke heroje. Sramotno je što su napravili, svi skupa. Ali moje dijete mora participirati u sredini kojoj je dijete više, dijete manje, brak više brak manje, čovjek odbačen tu, tamo, a sve je to dobro, glavno da se ljudi zaljube. Iduće godine će opet, a što sad. Bolje i to nego da su u braku, ima tamo jedan brak, ljudi se tuku.

[Ifigenija]

Tu i je problem jer kako odgajati dijete u sklopu religije kojoj pripada (da moja će djeca ići na vjeronauk) a usput ispravljati krive Drine i ukazivati na loše i neistinito

Molitvom.
Predaj Bogu što te tišti i traži pravi put, istinu, i Božiju volju.
Ako vjeroučitelj brije, moli za njega. Moli se, i ako si sigurna da imaš razloga i načina, razgovaraj s njime.
I na koncu - Bog piše pravo i krivim linijama. Nije sve onako kako se čini, i neće ono što mi mislimo da će ujtecati ovako ili onako utjecati baš tako. Moramo imati povjerenja.

[Ifigenija]

Tu i je problem jer kako odgajati dijete u sklopu religije kojoj pripada (da moja će djeca ići na vjeronauk) a usput ispravljati krive Drine i ukazivati na loše i neistinito

Cubana, ja mislim molitvom.
Predaj Bogu svoje brige, neslaganja, dileme, i moli za mudrost, kako točno postupiti u određenoj situaciji koja te muči.
Ako ti je na srcu dobrobit i tvog djeteta, i vjeroučitelja i vaše obitelji i škole i vjere, mislim da ne možeš omanuti.

[BebaBeba]

Drage moje moram priznati da iskreno uživam čitati vaše postove i to baš sve od reda. Meni su ta različita mišljenja kao i propitivanja i želja za shvaćanjem nekih stvari skroz u redu i jako zanimljiva.
Dalje... moje dijete nije kršteno. Moj brak nije sklopljen u crkvi nego samo kod matičara. I iskreno vjerujem da će tako i ostati. Zašto? Zato jer je meni licemjerno od MENE da svoje dijete krstim ili se udam u crkvi ako meni osobno to zbilja nema nekakvo značenje koje bi trebalo imati. Jednoga dana se možda to i promijeni, nikad nije kasno.

E sad bi htjela onako preći na tu jednu stvar koja meni nikako nije jasna a spominjete ju sad u zadnjim postovima.. Dijete začeto prije braka ili općenito seks prije braka. Nikada ali nikada nisam shvaćala zbog čega je to griješno? Ok APSOLUTNO se slažem da je seksualni moral bitna stvar i tu nema dileme, ali što je s dvoje ljudi koji se vole istinski? Jako mi je teško shvatiti kako je moguća veza dvoje ljudi koji se zbilja vole a da nema seksa. Meni osobno - nemoguća misija. Moje dijete je začeto prije nego sam se udala. Nama je bitno bilo jedino to što želimo dijete. Nije nam uopće padalo na pamet da je nešto u tome krivo pošto nismo bili u braku. Znam jako puno ljudi koji žive u vanbračnoj zajednici i funkcioniraju masu bolje nego drugi.
Nekima je brak samo formalnost. Ovisi o pojedincu, vjeri, odgoju i općenitim osobnim stavovima. Ne kritiziram ničije niti ih smatram krivima, naprotiv potpuno ih poštujem i baš zato me zanimaju stavovi vas cura koje mislite drugačije od mene

[Cubana]

dijete začeto van braka nije od Boga blagoslovljeno.

iskreno me zanima slažu li se katolici s ovom izjavom, misle li da je moguće da Bog na taj dijeli blagoslove, ako ne bode li ih takvo razmišljanje i jel molitva jedini način "borbe" protiv toga.
Da ne bismo doticnog smatrali kukoljem u žitu, njegov nasljednik Dr Hodzic smatra da se djeca zaceta MPO sjećaju svog neprirodnog začeća i svoje zamrznute braće i sestara.
Kukolja koliko hoćeš

[BebaBeba]

ja u MPO ne vidim ništa neprirodno a pogotovo ne loše ili grješno koliko god da se trudim..

[cvijeta73]

Drage moje moram priznati da iskreno uživam čitati vaše postove i to baš sve od reda. Meni su ta različita mišljenja kao i propitivanja i želja za shvaćanjem nekih stvari skroz u redu i jako zanimljiva.
Dalje... moje dijete nije kršteno. Moj brak nije sklopljen u crkvi nego samo kod matičara. I iskreno vjerujem da će tako i ostati. Zašto? Zato jer je meni licemjerno od MENE da svoje dijete krstim ili se udam u crkvi ako meni osobno to zbilja nema nekakvo značenje koje bi trebalo imati. Jednoga dana se možda to i promijeni, nikad nije kasno.

E sad bi htjela onako preći na tu jednu stvar koja meni nikako nije jasna a spominjete ju sad u zadnjim postovima.. Dijete začeto prije braka ili općenito seks prije braka. Nikada ali nikada nisam shvaćala zbog čega je to griješno? Ok APSOLUTNO se slažem da je seksualni moral bitna stvar i tu nema dileme, ali što je s dvoje ljudi koji se vole istinski? Jako mi je teško shvatiti kako je moguća veza dvoje ljudi koji se zbilja vole a da nema seksa. Meni osobno - nemoguća misija. Moje dijete je začeto prije nego sam se udala. Nama je bitno bilo jedino to što želimo dijete. Nije nam uopće padalo na pamet da je nešto u tome krivo pošto nismo bili u braku. Znam jako puno ljudi koji žive u vanbračnoj zajednici i funkcioniraju masu bolje nego drugi.
Nekima je brak samo formalnost. Ovisi o pojedincu, vjeri, odgoju i općenitim osobnim stavovima. Ne kritiziram ničije niti ih smatram krivima, naprotiv potpuno ih poštujem i baš zato me zanimaju stavovi vas cura koje mislite drugačije od mene

potpisujem ovo skroz.
a još mi nije jasno da se KC zamara vanbračnim zajednicima kraj toliko razvoda u crkvenim brakovima - gdje očito nema nikakav utjecaj

[Ifigenija]

iskreno me zanima slažu li se katolici s ovom izjavom, misle li da je moguće da Bog na taj dijeli blagoslove, ako ne bode li ih takvo razmišljanje i jel molitva jedini način "borbe" protiv toga.
Da ne bismo doticnog smatrali kukoljem u žitu, njegov nasljednik Dr Hodzic smatra da se djeca zaceta MPO sjećaju svog neprirodnog začeća i svoje zamrznute braće i sestara.
Kukolja koliko hoćeš

Cubana, ovo gore je sve skupa sofistička i besplodna rasprava. S jedne strane je istina univerzalne Božije ljubavi, s druge svetost braka. Jedno ne isključuje drugo, i to su dvije različite teme. Ne bih uopće spuštala nivo diskusije na rašćišćavanja takvog glavoboljčeka od izjave.

Što se tiče seksualnog morala i braka, o tome naviše govori suvremeni teolog Christopher West, koji svojim učenjem razlaže teologiju tijela.

Evo, pa vi slušajte, koga zaniima. Vrlo je provokativno, duboko i po mom mišljenju govori našoj generaciji.

http://www.youtube.com/watch?v=pGZb-HhTjn4
http://www.youtube.com/watch?v=dUfTbBi1K0Q

Ima toga puno, pa si izaberite naslov koji vam je zgodan.

Ima i knjiga, i predavanja po crkvama. Trenutno je to in u Crkvi

[Cubana]

Onda oprosti. Zadrzite se vi na svom visokom nivou neupitnosti i nedodirljivosti. Ionako znam kakav bi bio odgovor. Povlacim se sa svojim banalnostima.

[pikula]

Teologiju Tijela fantastično drži don Damir Stojić, mlad, duhovit,pametan, jednostavan, ma u punom značenju riječi normalan, a to je jako ugodno za slušati. Trenutno s predavanja u župi na Knežiji zadnju nedjelju u mjesecu. Mislim da čovjeku ponekad neke stvari generacijski ili kulturološki nisu bliske iz usta svećenika, pa otud nesporazumi. Don Damir je po tom pitanju sasvim blizak načinu na koji mi ovdje komuniciramo. Hit je među studentima i na njegova predavanja dolaze i ateisti.
Ja sam bila na obiteljskoj školi kod patera Bosančića, tamo je bilo divnih predavanja koja su držali sami bračni parovi, liječnici i što su teme bile konkretnije i grupe manje tosmo sve svi lakše razumjeli, odgovarali na pitanja. Bilo je teških tema i znma da sam od teorije zapamtila malo, ali mi se u sjećenje urezala neka neobična radost međuđu brojnim obiteljima- prije sam samo zapažala kako su obučeni van mode i kako su malo što ja znam "drugačiji", a tamo sam ih doživjela kao cool ekipu koja hrabro kroči putem roditeljstva,braka i još veselo pjevuši putem
Ne znam dovoljno o pateru Bosančiću da bih ga smjestila u ladicu kukolje ili ladicu žito, nije na meni da sudim uostalom. Ali to što je organizrao samo je osnaživalo svakog tko je došao iako stariji svećenici imaju svoju retoriku koja ni meni nije uvijek bliska, ali zato je ti don Damir s čijih predavanja i radionca prepričavamo fore ko da smo bili na stand upu. A dogme poštuju i jedni i drugi, ali nekako je stvar u načinu u toplini, prihvaćanju koje nije uvijek isto.

[BebaBeba]

Onda oprosti. Zadrzite se vi na svom visokom nivou neupitnosti i nedodirljivosti. Ionako znam kakav bi bio odgovor. Povlacim se sa svojim banalnostima.

Meni uopće nisu banalnosti Nema ništa loše u tome da se za temu interesiraš, pitaš i prije svega da iznosiš svoj stav.

[pikula]

Ali moje dijete mora participirati u sredini kojoj je dijete više, dijete manje, brak više brak manje, čovjek odbačen tu, tamo, a sve je to dobro, glavno da se ljudi zaljube. Iduće godine će opet, a što sad. Bolje i to nego da su u braku, ima tamo jedan brak, ljudi se tuku.

Ja se isto trudim dati djeci temelje da ih ovo ne pomete kao kuću od slame u tri praščića. A kakav je svećenik privatno iskreno manja mi briga, metem pred svojim pragom. Zahvaljujem na dobru, na KC, mene je spasilo, doslovno. Drugo nego zahvaljivati do kraja života ne mogu. Kao što je pater Ramos rekao kad vrijeđaju Crkvu osjećam se kao da mi vrijeđaju majku. Pa bila kakva god bila, rodila me i teško mi je da je vrijeđaju- ne kritiziraju iz dobrih namjera ili potiču na razmišljanje nego pljuju- eto od tog me srce boli.

[pikula]

Meni uopće nisu banalnosti Nema ništa loše u tome da se za temu interesiraš, pitaš i prije svega da iznosiš svoj stav.

Slažem se - dok nitko nikog ne vrijeđa nema razloga biti uvrijeđen.

[Cubana]

Naravno da nema ničeg lošeg. Patognomonicno je to sto većina ovdje neće napisati da se slaže s Bosancicevom izjavom iako smatraju da bi se osoba koja je to učinila trebala ispovijediti. Nije važan način retorike, važna je sustina. A ona je ista. Pokušavam dokazati da nije problem u kukolju nego je stav Crkve takav. Stav Crkve je da je dobro izbjegavati trudnocu pracenjem plodnih dana, a nije kondomom. Iako je cilj isti- izbjegavanje trudnoće.
Moja je nedoumica kako dijete odgajati u okrilju katolicanstva, a ne dozvoliti upijanje takvih bedastoca koje s Bogom nemaju veze.

[BebaBeba]

Imaš više manje ista pitanja kao i ja.
U biti općenito gledano vjerujem da nitko nije lošiji kršćanin ako se s nekim stavovima KC ne slaže. Pa zašto i bi? Ni pojedinci se međusobno ne slažu u svim stavovima ili se ne razumiju pa su svejedno prijatelji.

[BebaBeba]

isteklo mi vrijeme za edit...
Htjela sam napisati da sam ja od onih osoba koje ni u što ne vjeruju "slijepo". Volim o svemu saznati uvijek nešto novo, toga mi nikada nije dosta, i prema tim saznanjima graditi svoje stavove. Konkretno u slučaju KC mi se stlano dešava da odgovor na jedno pitanje za sobom u mojoj glavi otvara novo.
Bez ikakve sumnje je da se tu radi o vrlo kompleksnoj stvari i da pitanja ima bezbroj kao i odgovora a sad kako će ih tko shvatiti ili želi li ih uopće ikako shvatiti - stvar osobe.

Po meni jako je puno stvari koje KC govori u biti ispričano i rečeno u prenesenom značenju a mnogi ih greškom shvaćaju doslovno.

[pikula]

Cubana, ti bi da drugi nešto, pa se ljutiš. Ti se pitaj što ćeš ti. Pusti ljude. Svatko za svoj račun. Ni meni nije bila do kraja jasna razlika između toga dvoje (kondom /plodni dani) ali sam odlukom da poštujem učenje Crkve kojoj pripadam i koju volim polako odabrala nastojanje da poslušam i tražila odgovore od stručnjaka, parova koji žive tako, i od obiteljskog seminara, preko knjiga do Teologije Tijela sjelo mi je -kroz godine ozbiljnog nastojanja. Mislim da nije istinito reći da ne možeš shvatiti, a zapravo si zauzela stav i lupaš nogama o pod jer ne želiš prihvatiti drugačiji stav. Ne moraš ga prihvatiti, ali ako ti je stalo daj šansu, potraži zašto toliko ludi odševljeno živi jedinstvo bračne ljubavi i čistoće. Ma to je prava revolucija u srcu - u braku. Taj prirodni ritam, smisao koji brak dobije, ritmom uzdržavanja, darivanja, dostojanstva tijela, osobe, plodnosti- i onda shvatiš kako toj slobodi jedna gumena navlaka doista ne može biti ni blizu.

[klaudija]

Naravno da nema ničeg lošeg. Patognomonicno je to sto većina ovdje neće napisati da se slaže s Bosancicevom izjavom iako smatraju da bi se osoba koja je to učinila trebala ispovijediti. Nije važan način retorike, važna je sustina. A ona je ista. Pokušavam dokazati da nije problem u kukolju nego je stav Crkve takav. Stav Crkve je da je dobro izbjegavati trudnocu pracenjem plodnih dana, a nije kondomom. Iako je cilj isti- izbjegavanje trudnoće.
Moja je nedoumica kako dijete odgajati u okrilju katolicanstva, a ne dozvoliti upijanje takvih bedastoca koje s Bogom nemaju veze.

Već dugo pratim temu, ali nikako da se usudim uključiti..

Cubana, recimo da sam u situaciji kao i ti, što se tiče djece.. Moje dijete je začeto izvan braka.. Jednom mi je rođena majka, kada smo raspravljali o spolnim odnosima prije braka rekla da je moje dijete pogreška, dakle njezina unuka.. To me je strašno pogodilo i evo sad mi se plače kada se samo sjetim..

Jako dugo me je mučio moj grijeh prije braka, i kako mi je dijete bilo strašno bolesno, dugo sam mislila da nam Bog vraća, da se osvećuje..
Ne znam kako, ali moje se mišljenje promijenilo.. Ja ZNAM da se Bog ne osvećuje, i da beskrajno voli moje dijete, mog muža i mene, jer naše je dijete začeto u ljubavi, a Bog je ljubav.. I nema tog svečenika ili bilo koje osobe koja će mi dokazati suprotno..

Ne slažem se sa svime što dolazi iz crkve niti mi se sviđa svaki svečenik koji vodi misu, ali i oni su samo ljudi, s diplomama ili bez, grešni kao i mi "obićni smrtnici".. Kao što je Pikula čini mi se rekla, pokušavam mesti ispred svog praga (dobro, nekad pomognem i susjedi )..
Ne sudim im, pokušavam što ćešće ići na misu, sa djecom da i one vide kako u crkvi može biti jako lijepo.. Vrlo često i ne odem pa mi bude žao, ali.. Nadam se da ćemo postati redoviti i tako se zahvaliti Bogu za sve što nam je dao..

[pikula]

Tužno je ovo što je baka rekla, na žalost ljudi nas često povrijede jezikom, da ni ne znaju. Lako je raniti, a teško izlječiti. To bi nam treba biti često na pameti. Ja sam recimo imala takvu "sreću" da sam više povreda doživjela iz drugog tabora, tipa "što ćeš ti roditi svu djecu koju ti on napravi", ne želim niti navoditi ostale koji su me teško ranjavali dok sam bila trudna, jer nisam bila trudna u idealnoj situaciji po današnjim standardima, a pobačaj je naravno tu da ne zamaraš sebe i ostale i da ne pokvariš rodbini planove za skijanje. Ali to ne umanjuje bol zbog ovakvih povreda iz navodno "vjerskih" pobuda. Razumijem da je ponekad teško ne poistovjetiti uvredu i ono u čije ime se navodno govori.

[Ifigenija]

Onda oprosti. Zadrzite se vi na svom visokom nivou neupitnosti i nedodirljivosti. Ionako znam kakav bi bio odgovor. Povlacim se sa svojim banalnostima.

Cubana nema odgovora.
S jedne strane je da Bog ljubi svakoga.
S druge je strane da je brak svet.
Vjera je puna paradoksa, puna obrata, puna dubine koju se maliciozno može proganjati sa pitanjima ili ili, ali baš takva pruža ono utočište ljudskoj duši koju svatko od nas traži.
Što se tiče pitanje kako odgajati dijete vezano uz vjeronauk.
Molitvom.
Svoje brige, nesuglasice, probleme, dileme predati Bogu i u poniznosti i ljubavi slušati Božiji odgovor, tražiti mudrost i vodstvo. POnekad treba reagirati, ponekad smekšati svoje srce, ponekad ostaviti u zraku, ali to je doista najbolje u Božijoj blizini, svatko za sebe. Crkvu su reformirali, i reformiraju, na dobro, mnogi ljudi koji su dolazili u sukob sa nekim preovladavajućim mišljenjima, i to je dobro. I može izaći na dobro sve dok iskreno, svim srcem radimo na dobro Boga i ljudi.

[Ifigenija]

Naravno da nema ničeg lošeg. Patognomonicno je to sto većina ovdje neće napisati da se slaže s Bosancicevom izjavom iako smatraju da bi se osoba koja je to učinila trebala ispovijediti. Nije važan način retorike, važna je sustina. A ona je ista. Pokušavam dokazati da nije problem u kukolju nego je stav Crkve takav. Stav Crkve je da je dobro izbjegavati trudnocu pracenjem plodnih dana, a nije kondomom. Iako je cilj isti- izbjegavanje trudnoće.
Moja je nedoumica kako dijete odgajati u okrilju katolicanstva, a ne dozvoliti upijanje takvih bedastoca koje s Bogom nemaju veze.

Jedan svećenik KC je rekao da bi Crkva odobrila kondom kada bi se mogao navući i na srce.
Nije stvar u kondomu; stvar je u tome da se planiranje obitelji i intimnost u braku gradi od srca srcu, bez pomagala.
Svjesno uzdržavanje ti osvješćuje koliko želiš svog partnera, i on tebe, i to jača brak.
I opet nije samo stvar u bračnom paru, nego i u tome da kondom koriste premladi za seks, da se sloboda koju tobože nudi kondom onda slama na mladima, na prerano polomljenim srcima... ideja je da se seks ostavi kao nešto posebno, sveto, odabrano, nešto što je, po učenju Crkve, način spoznaje žudnje za Bogom.
Smatra se da je svaki novi spolni čin supružnika obnavljanje zavjeta.
Ako se taj zavjet obnavlja - obnavlja se bez gumene barijere.
A u onim danima u kojima par smatra da može dobiti dijete koje ne može prihvatiti traže se novi oblici zajedništva, blizine, ispituje se vlastita žudnja, čežnja, potreba za drugim, nekako dublje osvještavaš važnost svega toga...
Nije to samo tako.

[Ifigenija]

Joj, udavih. Ja ću ovu diskusiju nastaviti na pp ako tko želi, a ovdje se isključujem

[BebaBeba]

Ovaj tvoj zadnji post me se jako dojmio.

Mislim, ne ovaj da si dosadna nego ovaj prije toga

Opet se tu sve vrti oko istoga - svatko shvaća Boga i njegovo učenje na svoj način.

[pikula]

Ne daviš, stvarno nije jednostavno, nismo na receptima, zato bi trebalo imati strpljenja i za opširnije odgovore,kad su pitanja velika. Ja mislim da puno ljudi čita

[Cubana]

Uopće se ne ljutim.
Niti bih išta od ikoga. Htjela sam čuti vaše mišljenje kao što sam i ja iznjela svoje. Vaše, ne citate i linkove.

[BebaBeba]

Baš bi htjela nešto s vama podijeliti..
Pred 5 godina izgubila sam jednu meni jako jako dragu osobu. Dotični je bio izuzetno dobar čovjek, nije išao u crkvu, nije vjerovao u Boga ali se ponašao onako kako bi svi mi trebali - kao čovjek.
Jako se razbolio i dugo godina borio s bolešću, nažalost neizlječivom. Naposlijetku je i umro. Zbog toga sam bila strašno ljuta na Boga, iskreno sam ga vrijeđala, čak i psovala i prezirala. I to je trajalo više od 2 godine. Bila sam ljuta jer nisam shvaćala zbog čega je uzeo tako dobrog čovjeka, a prvenstveno zbog čega mu je poslao tu prokletu boleštinu koja ga je dugo vremena iz dana u dan naočigled izjedala.
Jedne noći sam sanjala dotičnu osobu. U mom snu koji je bio izuzetno stvaran, on je bio sretan, nasmijan, doslovno je zračio pozitivom kao i uvijek i u snu mi je rekao "Ne boj se za mene, ja sam sretan." ta rečenica mi se "verglala" po glavi još dugo nakon tog sna, pa sam htjela - ne htjela počela o njoj dublje razmišljati. Dugo mi je vremena trebalo ali zaključila sam ovo:
Ne trebam tražiti odgovore na to zašto je Bog to napravio. On je imao svoj razlog. Vjerojatno je znao da je to osoba koja se s takvim križem može i zna nositi i koja će unatoč tome što je svijesna da ju Bog poziva k sebi biti pozitivna do zadnjega. Čovjek koji će do posljednjeg daha - voljeti i ljubav davati svojim najmilijima. Uostalom on je sretan. pa sam mi je to rekao. Nepravedno je iz sebičnih razloga ljutiti se na Boga. Shvatila sam da moja ljutnja u biti proizlazi iz toga što njega više nema u MOM životu i što MENI fali. Nikada prije nisam pomišljala da je NJEMU možda zbilja lijepo i da uživa jednako kao što je uživao dok je bio živ.
Usporedno s time počela sam tu osobu osjećati uz sebe gdje god krenem, što god da radim - on je tu.
Ipak, priznajem da odkad imam moju kćer fali mi još jače. ZNAM da nas gleda, čuva i vidi moju ljepoticu i zajedno sa nama u njoj uživa. Ali eto fali... volila bih da ju može uzeti u naručje, zagrliti i poljubiti.

Molim vas oprostite mi što je ovaj post otišao na sasvim drugu stranu ali ova tema me zbilja potaknula da to ispričam a do sada nisam nikome.

[Ifigenija]

Baš bi htjela nešto s vama podijeliti..
Pred 5 godina izgubila sam jednu meni jako jako dragu osobu. Dotični je bio izuzetno dobar čovjek, nije išao u crkvu, nije vjerovao u Boga ali se ponašao onako kako bi svi mi trebali - kao čovjek.
Jako se razbolio i dugo godina borio s bolešću, nažalost neizlječivom. Naposlijetku je i umro. Zbog toga sam bila strašno ljuta na Boga, iskreno sam ga vrijeđala, čak i psovala i prezirala. I to je trajalo više od 2 godine. Bila sam ljuta jer nisam shvaćala zbog čega je uzeo tako dobrog čovjeka, a prvenstveno zbog čega mu je poslao tu prokletu boleštinu koja ga je dugo vremena iz dana u dan naočigled izjedala.
Jedne noći sam sanjala dotičnu osobu. U mom snu koji je bio izuzetno stvaran, on je bio sretan, nasmijan, doslovno je zračio pozitivom kao i uvijek i u snu mi je rekao "Ne boj se za mene, ja sam sretan." ta rečenica mi se "verglala" po glavi još dugo nakon tog sna, pa sam htjela - ne htjela počela o njoj dublje razmišljati. Dugo mi je vremena trebalo ali zaključila sam ovo:
Ne trebam tražiti odgovore na to zašto je Bog to napravio. On je imao svoj razlog. Vjerojatno je znao da je to osoba koja se s takvim križem može i zna nositi i koja će unatoč tome što je svijesna da ju Bog poziva k sebi biti pozitivna do zadnjega. Čovjek koji će do posljednjeg daha - voljeti i ljubav davati svojim najmilijima. Uostalom on je sretan. pa sam mi je to rekao. Nepravedno je iz sebičnih razloga ljutiti se na Boga. Shvatila sam da moja ljutnja u biti proizlazi iz toga što njega više nema u MOM životu i što MENI fali. Nikada prije nisam pomišljala da je NJEMU možda zbilja lijepo i da uživa jednako kao što je uživao dok je bio živ.
Usporedno s time počela sam tu osobu osjećati uz sebe gdje god krenem, što god da radim - on je tu.
Ipak, priznajem da odkad imam moju kćer fali mi još jače. ZNAM da nas gleda, čuva i vidi moju ljepoticu i zajedno sa nama u njoj uživa. Ali eto fali... volila bih da ju može uzeti u naručje, zagrliti i poljubiti.

Molim vas oprostite mi što je ovaj post otišao na sasvim drugu stranu ali ova tema me zbilja potaknula da to ispričam a do sada nisam nikome.

Predivno! Iskreno se nadam da je među svetima, i da zagovara vašu obitelj.
Koliko puta neki ljudi dožive nešto i budu primjer drugima; baš zato jer su iznimni, izuzetni, jer su znali kako se nositi s nečim.

[Ifigenija]

Ovaj tvoj zadnji post me se jako dojmio.

Mislim, ne ovaj da si dosadna nego ovaj prije toga

Opet se tu sve vrti oko istoga - svatko shvaća Boga i njegovo učenje na svoj način.

Ovo što sam napisala učenje je KC. Ja mogu dodati notu svog stila pisanja, ali ovo nije moje shvaćanje u smislu da sam ga isisala iz malog prsta.

[BebaBeba]

Kako god, napisano je meni jako jako lijepo

[Laura]

Baš ste se raspisale Nemam puno vremena pa vas samo na brzinu pročitam, iako bih rado s vama satima raspravljala. Neki dan sam htjela citirati nešto iz Katekizma Katoličke Crkve, ali Ifigenija je bila brža Ifigenija, imamo identična razmišljanja! Vidim da puno čitaš i puno znaš, a ja sam posljednjih godina malo zahrđala Tražim satima po KKC ono što me zanima, tako da se ne stignem uključiti u raspravu, prebrzo pišete za mene
Meni za jačanje vjere puno znači zajednica. Otkad znam za sebe, uvijek sam osjećala za Crkvu kao da je dio moje obitelji- moji su u FSR-u pa sam kao mala često išla s njima na susrete. U osnovnoj školi stalno sam se družila s časnama, išla na zbor...Onda je došla Frama, a s njom neko posve novo iskustvo... Kad sam se udala, odselila sam se iz grada i sve se promijenilo- ali na gore. Ovdje nema nikakvih susreta, zajednica, ispovijedam se puno rijeđe nego prije, nema one topline i osjećaja pripadništva. Ja sam tužna. Meni to nedostaje. Nedostaju mi prijatelji koji bi me podržavali u vjeri... Tek sam sad shvatila koliko sam slaba. I kako čovjek lako može pasti... E, ja bi još pisala, ali moram ići, pozdrav svima

[Ifigenija]

Laura, drago mi je da dijelimo uvjerenja
Zajednica je preduvjet čvrste vjere, jasno, i nadam se da ćeš u novoj sredini pronaći svoju novu zajednicu. I ja isto

[ronin]

iskreno me zanima slažu li se katolici s ovom izjavom, misle li da je moguće da Bog na taj dijeli blagoslove, ako ne bode li ih takvo razmišljanje i jel molitva jedini način "borbe" protiv toga.

Limiti su nam ljudski.Kako meni,tako tebi,isto tako i onome koji je to izjavio.To uvijek valja imati na umu.ni ja,ni ti,ni taj svećenik nismo u stanju pojmiti vječnost i svrstati je u svoje ljudske kategorije.

uvijek mi pada na pamet onaj san sv Augustina kad on zasanja dijete koje pokušava uliti more kroz malenu rupicu.pita on to dijete što radi-jer to ne može i ne ide tako,a ono mu odgovori:ti mi to kažeš?a ti nastojiš razumjeti Boga?

onaj tko olako sudi u božje ime za mene je ohol.onaj tko misli da se pustim knjigama približio Istini možda je dalje od nje nego ona gorespomenuta priprosta bakica.
vjeruje se srcem prije nego racijom,jer vjera je prije svega ljubav-a voli se srcem.

da kažem osobno u svoje ime,meni je od svega najvažnija Euharistija.ona me krijepi i daje snage kad mi se čini da snage nemam,diže me kad klecnem...a da ne pokleknem,ne bih znala kako je lijepo uspravno stajati.

[Cubana]

Limiti su nam ljudski.Kako meni,tako tebi,isto tako i onome koji je to izjavio.To uvijek valja imati na umu.ni ja,ni ti,ni taj svećenik nismo u stanju pojmiti vječnost i svrstati je u svoje ljudske kategorije.

Ali postoji i službeni nauk.
Kako pristupate djeci kada ih uče nečemu što se kosi s vašim uvjerenjima?
Ili se to ne događa?

[mujica]

Predivno! Iskreno se nadam da je među svetima, i da zagovara vašu obitelj.
Koliko puta neki ljudi dožive nešto i budu primjer drugima; baš zato jer su iznimni, izuzetni, jer su znali kako se nositi s nečim.

Ifigenija, može li taj čovjek koji je živio u duhu krščanske vjere otići u raj, s obzirom da nije krščanin i nije kršten?

[mujica]

(Oprosti bebabeba što sam upotrijebio tvoju ispovijest o dragoj osobi kao primjer. Međutim, pitanje se odnosi na sve ljude koji žive ljubav na način da večini krščana mogu poslužiti kao primjer, a nisu kršteni. Zanima me što Crkveni nauk kaže o sudbini duša takvih ljudi - a ima ih jako puno.)

[mujica]

dijete začeto van braka nije od Boga blagoslovljeno.

iskreno me zanima slažu li se katolici s ovom izjavom, misle li da je moguće da Bog na taj dijeli blagoslove, ako ne bode li ih takvo razmišljanje i jel molitva jedini način "borbe" protiv toga.
Da ne bismo doticnog smatrali kukoljem u žitu, njegov nasljednik Dr Hodzic smatra da se djeca zaceta MPO sjećaju svog neprirodnog začeća i svoje zamrznute braće i sestara.
Kukolja koliko hoćeš

Ne slažem se da su Božjim blagoslovom obdarena samo djeca iz krščanskog braka.
To mi djeluje kao sebično svojatanje Boga od strane Crkve i miriše mi na grijeh.

I bez obzira što Ifigenija kaže:

S jedne strane je istina univerzalne Božije ljubavi, s druge svetost braka. Jedno ne isključuje drugo, i to su dvije različite teme.

.... ako doista službeni Crkveni nauk uči da djeca koja nisu začeta i rođena u braku ne nose božji blagoslov, Crkva je tim stavom u velikoj kontradikciji sa paradigmom univerzalne božje ljubavi. I takvim si naukom Crkva uzima za pravo da je Bog samo njihov i tko nije član Crkve neće dobiti milost božju.

Ne mogu nikako prihvatiti da Bog u svojoj univerzalnoj ljubavi bespomoćnom i nevinom djetetu uskraćuje blagoslov zbog grijeha roditelja. Jer koliko sam shvatio, onaj koji griješi, griješi na štetu svoje vlastite duše, a ne na štetu djece, roditelja, prijatelja, tete iz dučana, nekh forumaša itd.....

[BebaBeba]

(Oprosti bebabeba što sam upotrijebio tvoju ispovijest o dragoj osobi kao primjer. Međutim, pitanje se odnosi na sve ljude koji žive ljubav na način da večini krščana mogu poslužiti kao primjer, a nisu kršteni. Zanima me što Crkveni nauk kaže o sudbini duša takvih ljudi - a ima ih jako puno.)

Nema problema skužila sam bit posta

zapravo i mene odgovor jako zanima

[MarijaP]

Nisam čitala posljednju stranicu - nemam vremena. Reći ću samo ovo.

Moj bog voli svu djecu. Pa i onu začetu u najgorem grijehu - silovanjem!

Davno sam čitala jednog teologa koji je tako lijepo opisao i potkrijepio citatima iz Biblije da se ne trebamo gnušati vlastitoga porijekla, da ne trebamo imati osjećaj krivnje pa čak i kad smo začeti silovanjem, kad je otac napustio majku koja je patila i mučila se s nama i sl. Jer nas Bog želi točno takve, sa takvim genima, sa takvim porijeklom (ne opravdava silovanje, komentira genetiku, porijeklo), iako mi ne vidimo niti razumijemo zašto.

[mujica]

Nema problema skužila sam bit posta

zapravo i mene odgovor jako zanima

super.
Onda zajedno čekamo ifigenijin odgovor

Davno sam čitala jednog teologa koji je tako lijepo opisao i potkrijepio citatima iz Biblije da se ne trebamo gnušati vlastitoga porijekla, da ne trebamo imati osjećaj krivnje pa čak i kad smo začeti silovanjem, kad je otac napustio majku koja je patila i mučila se s nama i sl.

Drago mi je ovo pročitati. Znači iz Crkve dolaze i ovakvi i onakvi stavovi o djeci začetoj izvan braka.

Ali doistta ne znam koji je službeni stav Crkve, iako jako dobro znam koji je stav ispravan. Pa ako je službeni stav Crkve ispravan, tj. da su sva djeca blagoslovljena, neovisno o tome kako i gdje se rode, zašto to netko tko zna ne napiše jasno i glanso????