Što se tiče blagosiljanja - blagosilju se shopping centri:
http://www.jutarnji.hr/branimir-pofu...irenju/901039/
... nisam vjernik, ali smatram da je to pretjerano. Koje je vaše mišljenje - koju to poruku KC šalje vjernicima ?
 |
|||
|
|
|||
Što se tiče blagosiljanja - blagosilju se shopping centri:
http://www.jutarnji.hr/branimir-pofu...irenju/901039/
... nisam vjernik, ali smatram da je to pretjerano. Koje je vaše mišljenje - koju to poruku KC šalje vjernicima ?
Samo da nadopunim post s obzirom na tekuću temu - neshvatljivo mi je da svećenik uskraćuje sakrament (krštenje) bebi koja je začeta van braka, a blagosilje shopping centar.
Ja mislim da ovo nije topic na kojem bi cubana, mujica i ostali mogli riješiti svoje nedoumice,
ovo je jednostavno topic gdje su se ljudi odlučili vjerovati, znači fazu onog
temeljnog preispitivanja su prošli, ako su je i imali. Meni je bilo lijepo čitati afirmativne postove,
pikula mi odlično piše, ifi isto tako, nađem se dosta i sa ivanom zg, i ostali su isto super.
Pofukov komentar je odličan!
Ja mislim da ovo nije topic na kojem bi cubana, mujica i ostali mogli riješiti svoje nedoumice,
ovo je jednostavno topic gdje su se ljudi odlučili vjerovati, znači fazu onog
temeljnog preispitivanja su prošli, ako su je i imali. Meni je bilo lijepo čitati afirmativne postove,
pikula mi odlično piše, ifi isto tako, nađem se dosta i sa ivanom zg, i ostali su isto super.
Mujice, ja stvarno nisam dovoljno teološki obrazovana da decidirano kažem ovo ili ono, i da kažem - ovo je konačna istina. Ipak, usudit ću se reći ono što je moja razina uvida o toj temi.
Očito je jako važno da se svi osjećamo blagoslovljeni, i naša djeca, i sve naše. Išli u crkvu ili ne, svi osjećamo pravo, potrebu i želju da smo jednako blagoslovljeni, žudimo biti spašeni, i mi i svi drugi. Meni je to najjače svjedočanstvo vjere.
Što se dubioza tiče, probat ću kratko, i nek me dopuni tko zna bolje.
Bog jest Ljubav, on ne može drugo nego voljeti, to je stanje duha onoga koji Jest Ljubav. Svaki od nas plod je Božije kreacije iz ljubavi i za ljubav.
Naš pad i naša slobodna volja nas okreću od Boga, pa možemo i biti indiferentni, ne vjerovati, okrenuti leđa.
I Bogu je to teško, ali da bi bio pravi otac i dao čovjeku da bude više od marionete - to je cijena koju mora platiti.
Svi smo ljubljeni. Kakvi god.
Ali naša grešnost traži blagoslov. Traži riječ, slovo, traži otvaranje Bogu.
Nije pitanje voli li Bog nas, nego volimo li mi Boga.
Nije pitanje traži li on nas, želi li on s nama u vječnosti, nego da li mi to želimo. Svatko može biti spašen ako samo kaže - da, Bože, želim Te, i volim Te, i blagoslovi me. Crkva uči da je to obraćenje, krštenje srca moguće u zadnjem trenu života. Nikada nećemo znati što se u kojem čovjeku dogodilo tek pred smrt.
Ako smo hrabri, ako smo puni ljubavi (ili bar želimo biti), tada tražimo taj blagoslov prije zadnje smrtne ure; sebi, svom poslu, šoping-centru, djetetu, ormaru, domu; drugim riječima ono što volimo, imamo i što nam služi da bude prikazano Bogu.
Evo, Bože, ovo imam, pa dajem u Tvoju zaštitu. Ti to vodi, ti to čuvaj, to je smisao blagoslova šoping-centra (usput, puno je tu novca, truda, puno radnih mjeesta - tko to ne bi volio blagosloviti?)
Bez tog - neka bude - Bog ne napada, ne nasrće na nas; on, Juulsovski, poštuje naše granice.
Ako kažemo - dovde možeš, dovde ne možeš, Bog to poštuje. I nastavlja nas ludo voljeti. I sa smijehom i suzama, i svakako, čeka kad će doći dan da ćemo uvidjeti njegovu ljubav, i skočiti mu u zagrljaj. Kao oni zaljubljenici koji svaki dan čeka da ga zamijeti osoba koju voli, i čini joj dobro, i slijede je, i prate, i pomažu - ali punina njihove ljubavi može se dogoditi samo kad "prohodaju". Kad s obje strane bude - da, hoću.
Bog uvijek hoće, i spreman je dati tako puno više. Mi samo trebamo reći - nek mi bude, budi tu. I onda se polako počinje događati čudo. Ovisno o dubini naše vjere, ovisno o našoj ljubavi. Uz vjeru možemo liječiti, možemo pomicati gore i bacati ih u more, možemo izdržati više, biti bolji. Bgo daje mir, radost, ljubav, mudrost, dobrotu, sreću, krotkost i poniznost; meni i ne treba da bacam Sljeme u more;, meni treba da budem strpljiva prema djeci i izdržljiva kad su bolesni.
Sveci su ti čiji život pokazuje dubinu čuda koje se događa kad vjeruješ, kad se predaš.
Sad čitam životopis sv. Maksimilijana Kolbea. On je umrlo u konc-logoru, tj. ponudio je sebe u zamjenu za nekog obiteljskog čovjeka (ja sam samo svećenik, on je otac i suprug, nek on živi da se može pobrinuti za svoju obitelj); i njegov je život čudesan i prije tog čina (da nije života koji je impresivan, pun čuda ne bi ga samo zbog žrtve iz logora beatificirali, to može biti i kukavički bijeg iz užasa logora), a blizak nam je vremenski. Eto, možete to čitati. Možda onda ta vjera, i svetost neće biti tako mutno, srednjevjekovno, nego baš ono što svatko od nas želi.
Biti siguran u ljubav, i biti siguran u blagoslov.krizma
Da svakoga Bog voli možemo biti sigurni bez obzira tko je i odakle je, slažem se MarijaP.
A u to da smo primili blagoslov možemo biti sigurni ako ga zatražimo - od svećenika u svim onim prilikama koje su pod posebnom Božijom skrbi (brak, krštenje, krizma, pomazanje, ispovijed, pričest), i od Boga, i od ljudi kadgod nam treba blagoslov.
Pa eto, sve nas na forumu, i sve na ovoj temi nek izobilno svakim dobrom blagoslovi Bog, koji ljubi svakoga čovjeka neshvatljivom ljubavi.
ifigenija, svaka čast, krasno si to napisala.
Ifigenija, slažem se sa svime što si napisala.
Po tome što si napisala, zaključujem da Bog jednako voli i one koji nisu kršteni i ne znaju Boga na način kako ga mi znamo, ali žive božje zakone.
Također po tome zaključujem da Bog jednako prihvaća djecu rođenu iz grešne veze kao i djecu rođenu u katoličkom braku.
Ali nisi mi rekla što Crkva kaže o sudbini duša ljudi koji nisu kršteni a žive po božjim zapovjedima, niti što kaže o blagoslovu djece rođene izvan krščanskog braka, koja su pri tome nekrštena.
drugim riječima, što Crkva kaže za ljude koji se otvore Bogu, vole Boga i daju se u Njegovu zaštitu jer osjećaju da je Bog u njima i žele činiti božju volju, ali sticajem okolnosti nisu krščani, pa nemaju sakramente.
Dijana, ja nemam nikakvih nedoumica, a čini mi se da ih nema niti Cubana, što se tiče vjere. Samo postavljamo pitanja vezana uz nauk Crkve.
Pa nije ifi, niti itko ovdje glasnogovornik Crkve.
A mislim da ako nekog zanima službeni nauk Crkve, da nije problem naći
izvore.
Ljudi su se ovdje skupili kako bi bili podrška jedno drugom u vjeri, jer koji god topic s bilo kakvom vezom s vjerom da se otvori na forumu
ubrzo se počne sipati drvlje i kamenje, ovo je bila mislim nekakva oaza, a sad i ovo više spada na filozofski kutak.
.
zbilja se dosad nismo susretali s time,mali smo jošCubana prvotno napisa
stariji sin mi ima 8 godina i pohađa katoličku osnovnu školu.škola je prekrasna,jako lijepo pristupaju djeci,puno je razgovora i općenito se poštuje individualnost svakog djeteta.dosad se nije desilo ni približno ništa što bi iole kosnulo neka naša,nazovimo ih tako,obiteljska uvjerenja.
ako se to,možda,bude ,desilo...pa,zato postoji obitelj.
naša obiteljska komunikacija je ipak najvažnija.
Mujice, blagoslov tražiš, pa dobiješ. Ako nisi tražio - nisi ga dobio. Ako ga nisi primio - opet ga nemaš. Blagoslov nije isto što i ljubav Božija.
A što se tiče trik- pitanja što će biti s onima koji nisu kršćani, a žive po Božijim zakonima... samo Bog zna što je kome u srcu, a mi ostali možemo samo promatrati po plodovima. Isus kaže - ne može zlo stablo dati dobroga ploda, niti dobro stablo zao plod. Pa ako čovjek namre puno dobra, odlično. Živio je po Božiju. Ali često je tu oholost. Ja mogu sam, i mogu bolje, i ja ću interpretirati sebi što Bog kaže. Tu treba biti kritičan prema sebi i razuman; suditi prema plodovima svojega života i puta. Ili još bolje - otvoriti se drugima pa ih pitati koliko dobra donosimo, koliko svjetla, mira, radosti - koliko smo, po mišljenju bližnjih, oruđe mira i svjetla, a koliko prosječno ljudsko gunđalo.
Dalai-lama, vjerujemo, je Božiji štićenik. Teološke raspre će vjerovatno obaviti negdje na ulazu u Raj, ali njegovo djelovanje i karizma, njegova svetost očita je svima.
Ifigenija, ne slažem se s tobom po pitanju blagosiljanja shopping centara, bez obzira na broj radnih mjesta. Mislim da ih KC nikako ne bi trebala promovirati. Ne postoje u njima nikakve vrijednosti - pogotovno duhovne (možda praktične) koje trebamo prenositi svojim potomcima.
Tvrdnja da nas Bog sve voli također mi ne drži vodu. Pogotovo kad si spomenula konc logore u IIsvj. ratu, gdje su ljudi - prvenstveno žene i djeca, umirali nasilno, na užasne načine. Smrt u tim slučajevima mi nikako, ali baš nikako nema smisla.
Dijana, molim te da ne stavljaš u isti kontekst moje pitanje sa sipanjem drvlja i kamenja na topice vezane uz vjeru.
Uočio sam da se ovdje postavlja pitanje crkvenog nauka, pa sam postavio i ja svoje pitanje.
Jer na neke je stvari prilično teško pronaći odgovor.
Ne pada mi na pamet ikoga odvraćati od vjere jer sam i ja vjernik.
I postavljenje ovakvih pitanja ne bi smjelo nikoga pokolebati u vjeri. Eventualno bi moglo pokolebati pokolebati nečije uvjerenju u nepogrešivost nauka Crkve, u ćemu ne vidim ničega lošega.
Ali ako se bojiš da će postavljanje ovakvih pitanja sablazniti i odvratiti od vjere tebe ili nekog drugog, odlazim odavde da to spriječim..
mujice, nit se sablažnjavam nit me odvraćaš od vjere. Mislim da ovdje nema nikog da misli
da je Crkveni nauk potpuno nepogrešiv, barem ja ne mislim tako, ali bih se ja osobno radije
koncentrirala na ono afirmativno, čega ima brdo, i zbog čega mi je i gušt čitati ovaj topic, nego
na dubioze, kojih definitivno ima, a koje sada izlaze u prvi plan.
I nemaš frke, ja ću se pokupiti s topica, ti samo piši dalje.
Vidim da ovdje ima jako puno pitanja i interesa za problematiku vjere i Crkve, pa evo nekih mojih prijedloga za čitanje.
Josip Grbac, Etičke dvojbe hrvatskog društva. O važnosti odgoja za moralne vrijednosti
Željko Tanjić, Teologija pred izazovima sadašnjeg trenutka
Ivan Supičić, Za univerzalni humanizam. Prema potpunijoj čovječnosti
Socijalni kompendij: Izazov i nadahnuće, ur. Stjepan Baloban, Gordan Črpić
Marijan Biškup, Ljudska prava-povijesno teološki osvrt
Teološke perspektive za XXI. stoljeće, ur. Rosino Gibellini
Marijan Valković, Doprinosi koncilskoj moralnoj teologiji
Zdenka, hvala!
I čitam i pišem s pola pameti pa se ispričavam ako nekog uvrijedim jer mi je koncentracija koma....
Netko je pitao zašto svećenik odbija krstiti dijete čiji roditelji nisu crkveno vjenčani. U pravilu se odbija ako nema zaprijeke da se roditelji crkveno vjenčaju jer se krštenjem malog djeteta roditelji i kumovi obvezuju da će dijete odgajati u duhu vjere. A ako sami ne poštuju duh vjere, a mogu, onda nema smisla niti krstiti dijete. Svaka odrasla osoba može tražiti krštenje, znači ne radi se o trajnoj odbijenici.
Ukoliko postoji zaprijeka (jedan od roditelja jednostavno ne želi živjeti u vjeri, ali dozvoljava da drugi roditelj odgaja dijete u vjeri, jedan od roditelja je već u crkvenom braku i sl.), onda se pristupa krštenju.
Netko je spomenuo da treba moliti za onog svećenika ili vjernika koji je rekao ili učinio nešto što je protivno nauku KC. Ja kažem isto, treba moliti, ali treba i nešto učiniti, tj. obratiti se biskupu. Ako ti svećenik neće krstiti dijete jer si samohrana majka, otac otišao svojim putem čim je čuo za trudnoću i sl., onda ga lijepo prijaviš biskupu jer ne samo da tebi zlo čini, već jasno poručuje budućim samohranim majkama da su nepoželjne i postoji mogućnost da se odluče za pobačaj.
Ne zna biskup šta se događa na terenu ako mu nitko ne javi.
ne stignem sve pročitati, vjerujem i tako da su cure dale dobre odgovore...
htjela sam samo reći da jakoooo vjerujem u blagoslov, i to iz osobnog iskustava, kad blagoslivljam ljude, nešto što me očekuje, svoje vlastito djete svaki dan...
nauk Crkve propitujem ne da bi ju pljuvala i kritizirala, već da bi sebe poboljšala kao čovjeka i zato što mislim da je upravo bolje za u ovom slučaju KC (a mislim da bi to trebali raditi vjernici drugih religija) da joj na neke stvari, na potreba za promnjenama ukazuju ljudi "iznutra", njezini vjernici, laici, nego da se neke stvari "rješavaju" onda kada većinom ljudi loših namjera kritiziraju Crkvu a nemaju pojma o čemu pričaju, ( i što je najbolje nisu dio Crkve i neke stvari se ne odnose na njih, i nemam pojma što im onda neke stvari smetaju, a ne traže se od njih samih, već od vjernika, koji su sami pristali da budu dio KC, a zanimljivo je npr. da im ne smetaju neke stvari koji se traže od islamskih vjernika, pogotovo žena, jer zadiranje u njihovu religiju odmah smatraju nekakvom diskriminacijom, dok KC, mogu pljuvat kad hoće) pa se sve zadrži na površini i senzacijji...u tom smislu mislim da vjernici jedne religi trebaju sudjelovati u raspravama i donešenjem nekih promjenama, odlukama i razmišljanjima u svojim vjerskim institucijama- jer se takve stvari nemaju što ticati onih koji nisu vjernici, ili ateisti, jer ako nisu dio nečeg nemaju to pravo ni kritizirat, dok god nečija vjera ili religija direktno ne utječe i na onog koji nije dio nje,... a to već podlježe Državnim zakonima.......
znam da u puno vjerskih prakova se koristi prekinuti snošaj-koja je razlika između njega i kondoma....?
gdje to ima u Bibliji?-hvala
sex prije braka, u suštini to nije grijeh,kako ja shvaćam, ako ga konzumiraju dvoje ljudi koji se vole , ako je iz ljubavi a ne usputni sex, svaki dan s drugom osobom- tu se krši Božija zapovjed, ne sagriješi bludno.....
s druge strane, ali to je opet moje mišljenje, a to kako znaju oni i koji nisu vjernici; ljudi a pogotovo žene znaju često biti povrijeđene, ako su kroz sex željele pokazati svoju ljubav a bivaju ostavljenje...pogtovo mlade djevojke..to ostavlja i psihičke, a ne samo duhovne, ili nekakve moralne posljedice
mislim da smo svi svjesni da sexsualno moramo postati mnogo odgovornij, zbog poštivanja samih sebe, drugog ali i bolesti...te drugih odgovornosti koje sexsualno ponašanje donosi a to su djeca kao i abortusi, što na kraju završi na odluci žene kojoj se na kraju i sudi
smeta me npr. muškarac vjernik prevari ženu s ljubavnicom koja nije u braku...ona nije prekšila sakramenat braka, a on je, a oboje su se ogriješili o Božiju zapovjed ne sagriješi bludno, dok oboje i o onu ; ne poželi tuđeg....e sad, sve se mole da se taj muškarac vrati svojoj ženi, on se ispovjedi i sve je OK,...a ljubavnica...e...svi kažu tko joj je kriv, znala je da je oženjen (a tko kaže da je znala, uzmimo da nije)....Ok, i ona se ispovjedi...ali ona rađa i postaje samohrana majka i praktički """njezin grijeh""" je uvijek vidljiv i vječno je osuđivana od okoline ai i vjernika.....a dijete...tko moli za novi život, što on nije bitan...da,da opet je žena trebala mislit prije...........eto to je jedna od diskriminacija glasno ne izrečenih u vjernika svih religija
naravno ima jako puno žena koje su dugo u vezi planiraju brak, dogodi se da ostanu trudne, dečko ih ostavi i oženi drugu s kojom je paralelno bio u vezi i koja je isto trudna....
ne i u pravim vjerskim brakovima, gdje se moli ima zlostavljanja jer netko nosi svoj "križ" moleći za spas duše osobe koju voli i koja ju zlostavlja......u dobru i u zlu...
postoji priprava za brak.....možeš se molit svaki dan istinski, ali svi imamo uspona i padova i bilo bi lijepo kada bi vjerski brak bio recept za sreću, no on je upravo zato što je vjerski često puta i više na kušnji....nitko koliki god vjernik bio nemože znati što ga čeka u braku jer u njemu nikad nije bio....a ako je pravi vjernik onda nije ni imao seksualne odnose, nije nikad živio s tom osobom prije braka i NEMOŽE znati kako će se ponašati u određenim situacijama...pa Bože moj ljudi smo...obećajemo u nadi da ćemo sve to moći uz Boga i molitvu...ali opet ljudi smo a ne sveci..
abortus, umjetna oplodnja...ooo imala sam ja o tome osuđivačko mišljenje dok to nije postalo blisko osobama jako bliskima meni...prvo sam ih osudila u sebi i nekad dan danas, onda se pokušala staviti u njihovu kožu i shvatila da ni ja nisam vidjela izlaz, a s druge strane stalno sam mislila na to abort.dijet.........često se sjetim jedne poznanici koja je abortirala u 5mj. trudoće a na kraju se udala za tog tipa i imaju 2 djece...često se pitam kako žive s tim...možda bolje nego ja koja se lomim da ih ne osuđujem i opet da ne mislim na to djete...ljudi su se možda pokajali, ispovjedili i vjeruju u Božiji oprost pa im je i oprošteno...a ja izgleda imam problema, jer koliko god ne želim, moram priznat da osuđujem, jer lakše mi je iz mojih cipela, a da sam bila u njezinima....
http://www.katolicki.info/forum/sear...aef9a300be135e
Bog daje život svima, znači udahnjuje dušu, čovjek daje tijelo....svako djete je blagoslov za čovječanstvo i blagoslovljeno od Boga-ja mislim da je to stajalište i Crkve a ako i nije, moje je kao vjernika.........jer ako nije svako djete od Boga i nije blagoslovljeno, po tome onda svaki abortus nije grijeh, nego samo onaj u braku. (jer su samo djeca u braku po ovom kako neki pričaju blagosolovljena i željena)-to je apsurd...ako sva djeca nisu "od Boga" onda abortus nije u kontradikciji s vjerovanjem KC???
I jedno pitanje koje mene muči.....zašto, ali zašto se KC ne drži samo onih uvjerenja iz Biblije, zašto su nam potrebne ostale stvari koje moramo prepustiti ljudskoj prvovidnosi i njihovoj vjeri u Boga, pod tim mislim na kler?
Ako trebamo vjerovati Papi i biskupima jer eto nismo teološki potkovani da diskutiramo, bolje da se držimo krunice, jer bi sebe i neke druge mogli odvesti na krivi put- kako mi objašnjavaš i to opet postavljam isto pitanje s početka ove teme, da su neki biskupi kršili zapovjedi Božije, sakramente koji su sami uveli, imaju vanbračnu djecu (jesu li ona blagoslovljena), spaljivali su vještice, nplačivali ispovjedi prije 500 godina- kako sam rekla nauk Crkve se stoljećima mjenja, i zbog toga ja ne mogu "svoju dušu" povjeriti Papi ili biskupu i njihovoj vjeri, bez obzira što nisam teološki školovana- ne mogu uz svoju vjeru i spoznaju Boga zatvoriti oči , biti ponizna a ne ohola kako neki tvrde...
hoće li mi moja poniznost i poslušnost papi donjeti život vječni, ako on slučajno radi nešto ne milo Bogu a mi ga poslušno slijedimo...i hoće li me moja oholost odvesti u pakao, jer mi moj Bog kroz molitvu govorim da nešto u KC ne slijedim, ili ću dobiti život vjeni?
To je ono što mene cijeo vrijeme muči?!!
Bog nam je dao zato slobodnu volju, po njoj će nam suditi?
Mi odlučujemo hoćemo li slijediti nauk KC u svemu bio dobar ili loš i zato mislim da ćemo biti i suđeni, po svojim odlukama, a ne po onom što je npr. Papa krivo ili pravo odabrao...i on je samo čovjek!
Zato mislim da bi se KC trebala držati Biblije, a ne u njoj čitati između redova što oni predpostavljaju da je Bog htio reć!
Neka Vas Bog sve blagoslovi i čuva!!!
Ivana, jedan stariji svećenik u danima prije Božića je na propovijedi rekao da mu je u njegovih 30 godina svećenstva došlo jako puno žena koje su pobacile, a niti jedan otac. Osudio je praksu prebacivanja krivnje i odgovornosti na majke i rekao da su oboje jednako krivi!
Rekao je da većina tih žena ne bi pobacila da je imala potporu i da tzv. karijeristkinje i bludnice postoje daleko više u našim predrasudama nego u stvarnosti (žene koje pobace radi karijere ili one koje se sexaju sa svakim). Očevi su tim više i krivlji!
Od ove fantastične rasprave, gdje bih imala na većinu toga dodati nešto afirmativno (ali već je sve puno ljepše opisano nego što bih ja to uspjela), izdvojila sam ovaj dio jer me je nasmijao i podsjetio na moje vlastite predrasude, ali i nešto čega se još uvijek ne uspijevam osloboditi i što me najčešće spriječava da se uključim čak i u ovaj topic (o crkvenom zboru da i ne govorimTeologiju Tijela fantastično drži don Damir Stojić, mlad, duhovit,pametan, jednostavan, ma u punom značenju riječi normalan, a to je jako ugodno za slušati. Trenutno s predavanja u župi na Knežiji zadnju nedjelju u mjesecu. Mislim da čovjeku ponekad neke stvari generacijski ili kulturološki nisu bliske iz usta svećenika, pa otud nesporazumi. Don Damir je po tom pitanju sasvim blizak načinu na koji mi ovdje komuniciramo. Hit je među studentima i na njegova predavanja dolaze i ateisti.
Ja sam bila na obiteljskoj školi kod patera Bosančića, tamo je bilo divnih predavanja koja su držali sami bračni parovi, liječnici i što su teme bile konkretnije i grupe manje tosmo sve svi lakše razumjeli, odgovarali na pitanja. Bilo je teških tema i znma da sam od teorije zapamtila malo, ali mi se u sjećenje urezala neka neobična radost međuđu brojnim obiteljima- prije sam samo zapažala kako su obučeni van mode i kako su malo što ja znam "drugačiji", a tamo sam ih doživjela kao cool ekipu koja hrabro kroči putem roditeljstva,braka i još veselo pjevuši putem
Ne znam dovoljno o pateru Bosančiću da bih ga smjestila u ladicu kukolje ili ladicu žito, nije na meni da sudim uostalom. Ali to što je organizrao samo je osnaživalo svakog tko je došao iako stariji svećenici imaju svoju retoriku koja ni meni nije uvijek bliska, ali zato je ti don Damir s čijih predavanja i radionca prepričavamo fore ko da smo bili na stand upu. A dogme poštuju i jedni i drugi, ali nekako je stvar u načinu u toplini, prihvaćanju koje nije uvijek isto.).
A to je baš to - imidž i žargon ljudi, vjernika, koji su "duboko inside" Crkve, redoviti u svemu, baš kako i trebaju biti, pravi živi dio lokalne crkvene zajednice.
Uopće ne sumnjam da se tu radi o velikoj skupini apsolutnih pozitivaca (uz iznimke, kao i svugdje), ali taj "staromodni" stil, od odijevanja, do načina izražavanja, koji je i pikula ranije zamijetila, ta mješavina "uzvišeno-dostojanstveno-ponizno patronizirajućeg" izričaja,
teško mi je to uopće opisati, mene je oduvijek držala na distanci, nikad nisam uspijevala izgraditi baš s njima bliske prijateljske odnose, tipa da se pozivamo doma i družimo, a znala sam da su oni međusobno baš kompaktni, i u crkvi i izvan nje.
Dakle, crna ovca, problem je u meni.
Nije da mi je to išta nepoznato ili strano, odrasla sam u tome, u užoj obitelji imamo i redovnička zvanja, no ja još uvijek u svom životu pričam da "zaružim" (doduše, sad je to jednom godišnje),
"dobro se provedem", na prijateljskim okupljanjima prepričavaju se prostačke anegdote, ludosti svih vrsta i nikako, nikako, preko usta ne uspijevam prevaliti "oh, bili smo tako radosni slaveći Boga" (iako ga slavim i hvalim).
Moš' me zadavit, al' nikako ne uspijevam razmijenjivati poruke tipa "bit ćemo s vama u mislima i molitvama" (kakve razmijenjuju neki moji poznanici na FB-u).
Ma, i ja molim, i djecu tako odgajam, ne radi se uopće o tome, al' sve to govorim na drugačiji način, tipa "draga moja, ti misliš da te poslužila sreća, al' onih mojih par stotina Očenaša nije zabadava!" (frendici nakon operacije).
A mogla sam tako uzvišeno reći - "snaga Duha Svetoga ti je pomogla i usrdne molitve tvoje braće i sestara našem Spasitelju" (ona bi mi na to rekla - daj ne s....!
Ja to jednostavno ne mogu. I ne uklapam se dobro unutar vlastite Crkve.
Čak me to priječi da se uključim i u ovaj topic jer se najčešće tako komunicira, samo ga čitam. Lijepe se stvari pišu. Valjda sam se dvaput nešto javila.
Još bih nešto htjela dodati -istina je što spominju ifi, zdenka, pikula, ima odlične literature i izvanrednih predavača (čak i u KC, tom leglu rigidne doktrine
Ja se osobno s nekim službenim stavovima KC ne slažem, za neke mislim da imam valjane kontraargumente, za druge ih nemam, vodim se samo vlastitim osjećajem i promišljanjima, za koje ne mogu biti sigurna jesu li ispravni.
Puno se toga mora pročitati, čuti, razmisliti, ne mogu se voditi "teološke" rasprave o nečemu u čemu čovjek nije bar djelomično potkovan. Zbilja se onda krene u banaliziranje i rasprave na razini "Parlaonice", tinejdžerskih buntovnih prepucavanja.
Da ne kažem da sama vjera, samo njezino postojanje, odluka da se čovjek prepusti "višem vodstvu", pa makar njegove puteve teško razumije, daje čovjeku puno više nego što mu mogu dati dobiveni, "racionalni" odgovori na postavljena pitanja.
Pikula, super je ovaj opis za ono što Stoić radi. I opis problema sa onima u Crkvi koji su malo outdated modom i stilom
Kome treba nekonvencionalni, svježi, novi pristup u duhu s vremenom, evo još jednom Christopher West; on inače povezuje Ivana Pavla 2 s Hugh Hefnerom (i proživljava strašne napade sa raznih strana), govori o vezi Rocka i katolicizma, o Vagininim monolozima izvedenima u Notre Dame de Paris... a istodobno ni milimetra ne odstupa s tvrde linije KC.
Evo, npr. ovo
http://www.youtube.com/watch?v=IJyH6A2NxpY
Točno tako i ja mislim ,ali sam imala nekakav osječaj da ču biti napadnuta,kako to več biva,a to neželim jer imam svoj stav o KC ,svidjelo mi se netko je napisao "osječam se uvrijeđeno kao da mi govore protiv majke,a majki je svakakvih,ali je moja,pa sam rađe samo čitalac.
Čitat ću ostalo poslije.
Jel ovo topik "Odgoj u duhu katoliče vjere u kojoj nema mjesta sumnji i osobnom mišljenju"?
KAd ga tako nazovete onda ces Dijana imati pravo. Za sada nemaš.
Tko koga napada, molim te lijepo?
Procitala sam to kod Pikule, ali sam ignorirala.
"Majka" Crkva nije bezgrešna ni nečija privatna.
A zašto, cubana, tvoji postovi imaju redovno tri i pol reda, ako ti je toliko stalo do teme? Često se "teže" teme na forumu vode ovako- netko nabacuje pitanja i ocjenjuje odgovore s visine, a par naivaca nasjeda i raspiše se od svoje babe do trauma iz djetinjstva, prteražuje net za linkove, prepisuje naslove knjiga...
Slažem se. Kad se odviju tužne priče, ostane vrlo malo priča o izboru.
A što se tiče blagoslivljanja oružja, šopnig centara itd sve što nam je dano ili što je čovjek izumio može biti blagoslovljeno i iskorišteno na korist ljudima i na slavu Božju ili suprotno. To je naš izbor. Oružjem možemo braniti svoj dom kad nas netko napadne. U dućanu kupujemo nužnu hranu, odjeću, ljekove ili radimo marljivo. Na nama je da to činimo mudro i ispravno- zato tražimo Božji blagoslov i svećenik odgovori na naš zahtjev. Ako mi to zloupotrjebimo pa ušoping centru pijemo kave umjesto da odemo bolesnoj baki u bolnicu ili spiskamo plaću na cipele, nije svećenik odgovoran za to ili ako oružjem umjesto da branimo kuću opljačkamo nečiju vikendicu također.
Post koji počinje sa "slažem se" odnosi se na post MarijeP
Nitko ne komentira Christophera Westa! Nitko nije ni gledao, ili vam je jednostavno bezveze?
Ma jel ti to ozbiljno?
Zato što imam dvoje male djece, zato jer radim, zato jer paralelno učim, zato jer nemam živaca ni čitati ni pisati eseje. Zato jer me zanimaju konkretna pitanja i konkretni odgovori.
Zato.
Ja ću ti pokušati odgovoriti (onoliko koliko se sjećam).
Ljudi koji nisu kršćani (ne samo katolici) odgovarat će pred Bogom prema svojim djelima, dakle, prema onoj Isusovoj "što si učinio bilo kome od moje najmanje braće - meni si učinio!".
Univerzalno dobro, kao i univerzalno zlo, to je svugdje isto.
Zašto onda uopće biti kršćanin, zašto katolik, kad možeš činiti dobro i ovako i onako i zaslužiti vječni život? Bog je ionako nad svima i sa svima.
Evo ovako se to otprilike tumači.
Oni koji su imali sreće (?!) roditi se u obitelji, zemlji, okruženju kršćana, ili upoznati tijekom svog života kršćanski nauk, dobili su veliku privilegiju, neku vrstu "prečica" kako zaslužiti Božju milost, kako sebi objasniti neke neobjašnjive i kontraprirodne stvari (tipa ljudska potreba za ugodom i hedonizmom nasuprot smislu žrtve i patnje).
Kao da imaš priliku i čast usvojiti neke vještine koje ti inače ne bi bile dostupne i na tebi je da ih živiš. Sakramenti također nisu zamišljeni samo kao puka ceremonija, kad se rade onako "dubinski" i sa smislom. Neke molitve imaju djelovanje i pojavnosti kakve se ne sreću inače na običnim misnim slavljima (to znaju oni koji idu kod Zvjezdana Linića u Tabor).
S druge strane, kršćane je zato dopala i daleko veća odgovornost jer se neće moći za svoja loša djela opravdati - nisam znao. Znao si ili si mogao znati (tako kaže uostalom i zemaljski, Općinski sud
A sam Bog vrši svoju volju i kroz kršćane i kroz nekršćane.
Po mom osobnom uvjerenju, rađanje čovjeka u nekom drugom dijelu svijeta, nekršćanskom okruženju, u nekoj drugoj vjeri, nije razlog da se jednako moralnim postupanjem ne postigne punovrijedan život.
Smeta me zapravo podcjenjivački odnos jedne vjere, a osobito jedne bilo koje crkvene zajednice unutar kršćanskih, prema drugoj.
To je ono što me jednako odbija od svake, svojatanje ispravnog tumačanje Biblije i Evanđelja baš u svakoj pojedinoj i proglašavanje onih drugih nedovoljno prosvijećenima.
Po meni je to ljudska "niskost", no neki će reći istinsko uvjerenje da rade ispravno i žele na ispravan put dovesti i druge.
(mene na taj način "odvode", a ne dovode, al' dobro sad)
Ostati u onoj religiji u kojoj je čovjek rođen po meni je dobro.
Duhovni velikani, i oni malo manje velikani, a više duhovni, s raznih krajeva svijeta, to svjedoče.
Rođena sam u okviru ove zajednice, proučila sam i neke druge, u nekima sam našla nešto bolje, nešto gore, u većini upravo ono što me smeta i ovdje, podcjenjivanje drugih i veličanje sebe, pa ne vidim smisla u učlanjivanju i iščlanjivanju već u proučavanju onoga dobroga što se može naći u onoj koju ti je sudbina namijenila. A može se naći u izobilju.
No, to je moj put.
Kad netko prokljuvi da mu neka druga religija više odgovara, da u njoj nalazi više smisla, smatram ispravnim da po njoj živi.
U konačnici je to jedino i bitno. Djelovanje ljubavi i dobra, to se može naći svugdje.
Ja sam gledao i super je.
Žao mi je, ali ja baš ne volim američki tip predavanja, teatralan mi je. sorry.
volim način zvjezdana linića, njemu je svaka, svaka riječ na mjestu, istovremeno i duhovno i intelektualno duboka.
ooo, evo napokon imam alibi (iz tuđih usta
Mislim da se nalazim tu negdje.
Lijepo napisano.
Edit: tvoj ep je osoban i lako citljiv, volim te čitati.
Posljednje uređivanje od Cubana : 08.11.2010. at 17:48
Ifigenija, ja sam gledao Christophera Westa i super je.
A još više mi se sviđa Majka Angelica. http://www.youtube.com/watch?v=QbbMYapIOvA
Ifigenija i Nensi, hvala što mi objašnajvate vjeru i božju dobrotu. Nikada nije na odmet podsjetiti se na to, jer čovjek vrlo lako zaboravi i udalji se od Boga. Prema tome, stvarno iskreno smatram da činite dobro djelo.
I čitanje afirmativnih postova ovdje me trgnulo iz učmalosti koja me zahvatila
Ali niti jedna od vas ne odgovara na moja dva pitanja.
Jer, koliko god korisno ponovno pročitati ono u što vjerujemo jer to osvještava i osvježava vjeru, nisam to pitao. Pitao sam konkretna pitanja vezana uz nauk Crkve.
Ali neću fitiljiti i inzistirati na odgovorima. Po reakcijama nekih forumašica sam zaključio da ovo nije mjesto za postavljati takva pitanja
Posljednje uređivanje od mujica : 08.11.2010. at 17:49
Ma divno, hug, hug (poluironični)
Ja sam ti odgovorila što kaže nauk vjere o dušama nekršćana - odgovarat će pred Bogom po svojim djelima, a ne po poštivanju kršćanske (a osobito ne katoličke doktrine).
Ovo drugo nisam mogla odgovoriti jer nisam razumjela pitanje (čitala sam samo zadnje 2 stranice topica) -koji, kakav, gdje blagoslov i koje, čije djece?
ali ipak ne mogu odoljeti...
Pikula..... lijepo si ovo napisala....... a što je ono Isus uradio kad je njegov apostol odrezao mačem uho vojniku koji je došao uhititi Isusa?A što se tiče blagoslivljanja oružja, šopnig centara itd sve što nam je dano ili što je čovjek izumio može biti blagoslovljeno i iskorišteno na korist ljudima i na slavu Božju ili suprotno. To je naš izbor. Oružjem možemo braniti svoj dom kad nas netko napadne.
Je li blagoslovio mač?
Problem je u tome što ljudi, a ljudi sačinjavaju Crkvu, tumače vjeru onako kako im odgovara u danoj situaciji. I sve dok takva praksa postoji, mislim da moramo vjerovati u Boga, a tek manjim dijelom Crkvi, jer Crkva smo svi mi koji se tako deklariramo, a ima nas svakakvih.....
Ne vjerujem da bi Isus blagoslovio oružje ni u jednom ratu.
Kad smo već kod toga, jeste li primijetile da sve vojske imaju kalendare i slogane koji govore kako je Bog uz njih i kako su oni na božjoj strani? ........ kako može isti Bog biti uz jedne i druge koji ratuju? U stvari može. Gledati i plakati nad onim što čine.
Ali kako se usude reći da su na božjoj strani? I jedni i drugi.
Jer da jesu, ne bi bilo rata.
A sve to pod patronatom Crkve........
A oni jadni vojnici, koji leže stisnuti u rovu, svaki sa svoje strane se moli da preživi. I oba istom Bogu.
Kad o svemu tome razmišljam, jedini način na koji bih mogao opravdati blagoslivljanje oružja je taj da blagoslov znači da će svaki ispaljen metak i granata promašiti i nitko nikada neće stradati. Pitam se misle li tako i oni koji blagoslivljaju oružje...........
A moje je pitanje: je li to nauk Crkve?
Ako je, ja zadovoljan. Ali u tom slučaju, nema mjesta veličanju jedne Crkve nad drugom ili nijednom........, već slavljenje jednog Boga od svih Crkava ravnopravno.
Prenosim iz Katekizma Katoličke Crkve:
1260 "Budući da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu."[55] Svaki čovjek koji, ne poznavajući Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen. Može se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kad bi upoznali nužnost krštenja, izričito poželjeli da budu kršteni.
1261 Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase,[56] i Isusova nježnost prema djeci kada govori: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!" (Mk 10,14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krštenja dođu Kristu.
Pa normalno da nema, i ja sam to napisala u svom traktatu.
Ostalo je ili altruistična želja da se i sve ostale dovede na ispravan put (tj. onaj za koji se vjeruje da je ispravan) ili ekonomsko/političko/praktično nastojanje svake pojedine religije da ima što više sljedbenika, što joj (povijest i sadašnjost pokazuje) donosi beneficije.
Isus ne bi blagoslovio oružje, to je bar jasno. A ni ti vojnici (obično) ne idu u rat jer su sami to odlučili.Ne vjerujem da bi Isus blagoslovio oružje ni u jednom ratu.
Kad smo već kod toga, jeste li primijetile da sve vojske imaju kalendare i slogane koji govore kako je Bog uz njih i kako su oni na božjoj strani? ........ kako može isti Bog biti uz jedne i druge koji ratuju? U stvari može. Gledati i plakati nad onim što čine.
Ali kako se usude reći da su na božjoj strani? I jedni i drugi.
Jer da jesu, ne bi bilo rata.
A sve to pod patronatom Crkve........
A oni jadni vojnici, koji leže stisnuti u rovu, svaki sa svoje strane se moli da preživi. I oba istom Bogu.
Kad o svemu tome razmišljam, jedini način na koji bih mogao opravdati blagoslivljanje oružja je taj da blagoslov znači da će svaki ispaljen metak i granata promašiti i nitko nikada neće stradati. Pitam se misle li tako i oni koji blagoslivljaju oružje...........
Najčešće ih kao ovce na klanje šalju oni koji se igraju ljudskim životima, okrutno se "igraju Boga".
Ne znam blagoslivlja li netko oružje (ja bih rekla da je to budala ako to čini), nisam baš pratila, to neki naši folkloraši?
Samo mi je jasno to da se vojnici s obje strane mole da prežive i vrate kući.
To mi je apsolutno ljudski i razumljivo, netko te gurne u užas, šta ti drugo preostaje nego da tražiš Božju pomoć! Kao da se u rovu možeš ikome drugome obratiti, uostalom, kao i obično u situacijama kad si u predvorju smrti, na bolesničkoj postelji ili u ratu, svejedno.
A ekipa (na žalost, brojna u svim religijama) koja još može vjerovati da je ispravno ići u bilo kakav napadački rat i da Bog to podupire, a šta se uopće o tome ima reći?
To je više za političke teme na forumima, ne za religijske.
Ja pak razmišljam da otvorim novu temu...
Ova rasprava spada u filozofiju, a vjera nije filozofija, vjera pruža puno više i daje puno više.
Molitva i vjera i razgovori o vjeri mi daju snagu za život. Ako se ovdje moramo opravdavati zašto u nešto vjerujemo, onda sve zajedno nema smisla.
Tema je odgoj u duhu vjere a ne katoličke vjere. Netko je sve pogrešno shvatio.
Fali mi na ovom topicu White musk. Draga moja ako nas čitaš molim te javi se...Znam - optužili su te za sve i svašta ali ne na ovom topicu. Toliko si lijepog dala ovdje. Nikakav nauk nije mi mogao približiti tvoju vjeru kao tvoje riječi iz dubine srca.
Fali mi i Riana. Pošteno se od početka predstavila po osnovi svoje vjerske pripadnosti. Ima mi i u njenoj vjeri nešto što mi je posebno drago - to je snaga Božje riječi i predano življenje svoje vjere (u katoličanstvu mi to fali, u katoličanstvu je u praksi manje discipline).
Zar na ovom topiku nema nitko pravoslavan?
Zašto se ne može vratiti ovdje ozračje kakvo je bilo - ljubav i mir; umjesto da nas se proziva na red?
Zar neki od vas dragi vjernici ne osjećaju da se opravdavaju?
Posljednje uređivanje od ljiljan@ : 08.11.2010. at 19:26
I ja mislim da je ova rasprava potpuno besmislena i da nema baš veze s naslovom topika.
Na jednom vjerskom forumu naiđoh na ovo:
Ludilo bezgrešnosti
Ovo bi nas trebalo prisiliti misliti,
da danas više nitko ne govori o grijehu
a malo tko i zna što to znači.
Najprije ne radi se o jednoj riječi
i nekom postupanju.
Nitko se ne osjeća krivim.
Nikome ne pada na pamet od nikoga
pa ni od Boga moliti oproštenje.
Ne, čini li se kao da je zlo nestalo s ovoga svijeta.
Zar to živi samo još u Crkvi?
Tu još postoji takva sorta ljudi: grješnici.
Tu se još uvijek govori kao nekada: ispovijedam se,
sagriješio sam, moj preveliki grijeh.
Samo se još u Crkvi usuđuje govoriti o onom što je
stoljećima ljude pokretalo: naša krivnja i Božje milosrđe.
Ali ako se nitko ne osjeća krivim,
onda ne treba ni milosrđa ni oproštenja.
A krivci za svo zlo su drugi. Već će se naći netko na koga će se burno sve svaliti.
Mrzim ovu samopravednu farizejštinu
(iako sam i sam uključen prokazivati na druge, Gospodine, smiluj se!)
Miserere – Smiluj mi se
Isus, ti dolaziš spasiti grješnike, a nalaziš li ijednoga?
Kladio bih se da nećeš naći ni jednoga.
Nema takvoga koji bi se za nešto kajao i sebe htio promatrati grješnikom,
i potrebnim smilovanja, milosti.
Ako bi se i našao netko među ovako dobrim i poštenim ljudima,
koji bi priznao da je grješnik, spasiti se ne bi dao nitko.
ŠTO ME GLEDAŠ, ZAR SAM JA GRJEŠNIK? Smiluj mi se Gospodine.
Pitam se, kao što kaže Evanđelje, hoće li Sin Čovječji naći vjere kad dođe na zemlju? Zašto se danas u svakodnevnom životu ne čuju riječi: oprosti, pogriješio sam, ti si bio u pravu žao mi je...Zašto svi nastoje bjesomučno dokazati da su uvijek i u svemu pravednici? Bolest? Karakter? Ili ipak nedostatak vjere?
Malo sam iznenađen ovim napisima.I ja mislim da je ova rasprava potpuno besmislena i da nema baš veze s naslovom topika.
Pročitao sam vrlo pažljivo zadnjih 5-6 stranica ovog topica i nisam našao da se ikoga poziva na red.
Doduše, vidio sam da se neke forumašice opravdavaju, ali mi uopće nije jasno zašto. Jer nitko nikoga nije prozvao.
Uopće ne kužim taj obranaški stav bez razloga.
Onda nazovi 981
X
au kvotala sam zdenku, a ošlo bez
sori
ma ja besposlena pa lupam bezveze po kompu
različiti su načini objašnjavanja vjere.
Jedan od meni najdražih je onaj koji podučava Anthony de Mello:
http://www.youtube.com/watch?v=1vmTSdxxnTw
npr. Priča se da je požar izbio u kući u kojoj je neki čovjek spavao.
Pokušali su ga iznijeti kroz prozor. Nisu uspjeli. Pokušali su ga iznijeti kroz vrata. Nije išlo. Bio je prevelik i pretežak.
Bili su prilično očajni dok netko nije predložio: -Probudite ga, onda će sam izaći.-"
(Anthony de Mello, “Molitva žabe”)
Kad je časna sestra na satu vjeronauka pitala djecu što će biti kad dorastu, mali je Tomo rekao da želi biti pilot. Elza je rekla da će biti liječnica, Josip, na veliku radost sestre, reče da želi postati svećenik. Tada je ustala Marija i izjavila da želi biti prostitutka.
"Što si to rekla, Marijo?"
"Kad odrastem" , odgovori Marija s izrazom onoga koji zna što hoće, "postat ću prostitutka."
Sestra je ostala bez riječi. Marija je odmah bila odvojena od ostale djece i privedena župniku.
Župniku su bile iznesene opće činjenice, ali htio ih je čuti iz usta okrivljene. "Reci mi svojim riječima, Marijo, što se dogodilo."
"Eto," odgovori Marija iznenađena svom tom bukom, "sestra me pitala što želim biti kad odrastem, a ja sam rekla da želim postati prostitutka."
"Rekla si prostitutka?" upita župnik provjeravajući.
"Da."
"Hvala bogu! Kakvo olakšanje! Svi smo mislili da si rekla da želiš postati protestantkinja."
Anthony de Mello, Molitva žabe
Što je to ljubav? Je li ruži moguće reći:"Ponudit ću svoj miris dobrim ljudima i uskratiti ću ga zlima"? Ili, možeš li zamisliti svjetiljku koja uskraćuje svoje zrake zlim ljudima koji bi htjeli hodati u njezinoj svjetlosti? Može to učiniti jedino ako prestane biti svjetiljkom. Promatraj kako drvo bespomoćno i nepristrano daje svoju hladovinu svima, dobrima i zlima, starima i mladima, visokima i niskima, životinjama i ljudima i svakom drugom živom biću, čak i onome koje ga želi posjeći.
Zamisli se u čuđenju nad čistom dobrotom ruže, svjetiljke, drveta, jer u njima možeš naći sliku onoga što je ljubav.
Kao i drvo, ruža i svjetiljka, ljubav daje i ne traži ništa zauzvrat. Svjetlost, miris i hladovina ne proizvode se kada netko priđe niti prestaje kada nikoga nema u blizini. Dakle, one nisu svjesne nikakve zasluge, ili toga da čine neko dobro...
Ljubav je nepristrana, besplatna, nesebična i slobodna.
Antony de Mello
A man offered to pay a sum of money to his 12 year old daughter if she mowed the lawn. The girl went at the task with great zest and by the evening the whole lawn had been beautifully mowed – well, everything except a large uncut patch of grass in one corner.
When the man said he couldn’t pay the sum agreed upon because the whole lawn hadn’t been mowed, the girl said she was ready to fore go the money, but would not cut the grass in the patch.
Curious to find out why, he checked the uncut patch. There, right in the center of the patch, sat a large toad. The girl had been too tender-hearted to run over it with the lawn-mower
Where there is love, there is disorder.
Perfect order would make the world a graveyard.
Pravila pisanja postova
