 |
|||
Malena je krenula u vrtić prošli tjedan, tako da sam našla malo vremena za sebe, uhvatila je ritam spavanja i buđenja pa smo u Nedjelju na Duhove (moj najdraži blagdan) uspjeli svi troje otići na misu u 11:30, bila je super, nakon toga kava s prijateljima i ručak, a popodne fešta u kvartu, tako da sam se hvala Bogu ovu Nedjelju osjećala ispunjeno i sretno a to je osjetila i moja djevojčica
Hvala vam svima
niste nikada spominjale vl.Ramosa....a kako znam u kojo je ispovjedaonici-piše li ime na njoj, jer na nekima piše?
Inače bila sam za vikend s mužem, kćerkom na seminaru fra.Zvijezdana u Domu sportova i bilo je predivno.........maloj je bilo super....ali drugi dan je ipak htjela malo u igraonicu koju su tamo organizirali za djecu, tako da su roditelji mogli malo i u "miru" moliti, dok su se djeca igralasvaka čast na ideji..........
evo link za Centar za Duhovnu pomoć
http://www.cdp.hr/
Vodnikova 2/III
01/4829-829
Hagioterapijski telefon
Svi u potrebi duhovne pomoći mogu se javiti na -
telefon za hagioterapijsku pomoć 01 / 4825 041 svaki dan od 20 do 22 sata, a u dane vikenda i praznika od 19 do 23 sata.
http://www.cbs.hr/index.php?opt=home&lang=HR
http://www.zmr.hr/index4.html
Hej, evo da se malo javim. Nemam volje za pisanjem, Mihi mi je bolestan pa čekam ponovo mjerenje temperature....
Mislila sam na ispovjed na Kruge, tamo je jedan svećenik koji mi je "ok"....
Al vidim da vas dosta spominje vl. Ramosa pa možda ipak odem tamo...
Hvala svima.
zeljka231 možda su samo spojili praznraik i vikend...pokušaj u ponedjeljak...jučer je bio praznik, a danas je subota....biti će sve ok....moja seka je jednom davno išla...bila dobila i neke kazete doma za slušati kao terapiju...nešto kao neki seminar...duhovna obnova, ne sjećam se više.........sretno i strpljenja malo..sutra odi na misu
Jučer došli kod bake, a prabaka izvukla lutkice što se stave na ruku, poštara, bakicu, krokodila i vraga! Ono, crven u licu, s roščićima.
I ja kažem da ne želim da se moje dijete igra s takvom lutkicom. Mislim, bed mi je da mi se dijete igra s vragom.
Prabaka mi se počela smijati i suprotstavljati se jer je taj vražić skroz simpatičan, njezina se unuka (MMova sestrična) se s tim igrala, bla bla..., nije to pravi vrag i tako, kao da sam ja blesava pa ne znam što pričam.
Svekar i svekrva se nisu petljali, a MM je skočio (inače je ateist) jer on ne želi cenzuru. Ako joj možemo čitati klasične bajke, što ne bi znala i za vraga.
Naravno, ja ne negiram vraga, ali ne želim da se on kao lik i kao utjelovljenje zla banalizira. Ne želim da vrag postane sladak, simpatičan, drag, vrckast... jer vrag nije lik iz priče, vuk koji je životinja, a u priči jede kozliće, crvenkapicu... Vrag je utjelovljenje svog zla i ne želim da ga moje dijete ikada i u bilo kojem obliku doživljava kao nešto simpatično pa makar to bila slatka lutkica.
Inače, ta je baka vjernica, no od onih koja većinu toga ne razumije niti želi shvatiti. Naravno, ja ne podcjenjujem njezinu vjeru i način na koji ju iskazuje, ali ne želim da moje dijete ikada tako poima vjeru. Nedjeljom u crkvu, petkom riba, ispovjed za velike blagdane, a dalje, mozak na pašu.
S MMom sam baš žestoko o tom raspravljala, no drago mi je da me je na kraju ipak shvatio.
Jesam li pretjerala?
Sve vas potpisujem....zašto...zato i ako se čini da su neke na suprotnim stranama ja mislim da smo ili ste sve u pravu...lijepo je ovako razgovarati i vidjeti da i drugi imaju pitanja, odgovore ali da se neki boje priznati sebi ali i ovdje da imaju nekakve sumnje i dvojbe, pa možda zbog toga "osuđuju" ne shvaćaju kako netko može imati neka pitanja, sumnje ako je vjernik ili katolik....
Katekizam su napisali ljudi...teologija-ljudi....kažu da će Bog dati Malenima da ga spoznaju, neukima..
...vjera se prije može izgubiti nego spoznati razumom.....zato sam vam i postavila neka pitanja...ne da teološki o njima raspravljamo, ne ograničeni time koje smo vjere, već koliko sami kao ljudi koji su doživjeli upoznali Boga u svome životu, koji imaju živu vjeru ne možemo prihvatiti ili shvatiti neke stvari kojima nas uče isti oni ljudi kao što smo i mi...grešni, vjernici, oni koji mole, upoznali su ili nisu Boga u svome životu, ali su eto teološki potkovani, pa su kompetetniji od nas ostalih...
Bog će sakriti od umnih i mudrih i dati će malenima.....
ne bi htijela da ovdje raspravljamo o umjetnoj oplodnji jer će tema otići u drugome smjeru, a tako lijepo raspravljate uz blagoslov Duha svetoga...ali eto mogu reći da je umjetna oplodnja danas ono što je bilo spaljivanje vještica nekad.....u kontekstu da nigdje u Bibliji vi ne možete naći ništa o tome...jel ti Bogu milo ili ne....s druge strane baš zato i razumijem svečenike u kakvoj su teškoj situaciji...jer ipak KC vjeruje da je svaki život od Boga , po tome i onaj iz epruvete......s druge strane tu su druge moralne dvojbe koje nisu samo vjerski upitne , već ljudki moralno upitne bez obzira na vjeru..........ne razumijem zašto se takvo djete ne bi krstilo....drugo isto tako što ne razumijem je abortus je smrtni grijeh, a IPV možeš li se za njega ispovjedit, pokajat jer si donio život na Svijet...ne razumijem kako život može biti grijeh....
Imam prijateljicu (više njih) ali evo samo ću ovu navesti kao primjer...samohrana je majka izvanbračnog djeteta...pjeva i svira u Crkvi, roditelji joj pjevaju u zboru, normalno krstila djete, nikada šikanirana u Crkvi zbog toga od svečenika franjevaca, da pače ima samo podršku...
Bog nije mačaka...da je on kao mi ljudi uskogrudan, kvadratan, ograničen nas ne bi bilo....vidi sve ono najbolje u sebi i znaj da je Bog još milijun puta bolji...ako si ti dobar kakav je tek ON, ako ti ne osuđuješ...kako tek on...Ne mjerimo Boga po sebi, ne stavljaj mo ga u citate i dogme,u razne religije, ne ograničavajmo ga na razinu čovjeka, jer on to nije......ON je slobodan.....
ne gine nam pakao svima ako je našem Bogu bitno je li djete izvanbračno- pa to je presmješno....di to uopće ima u Bibliji....ne volim lažni morala.....
ja npr.nisam imala izvanbračne odnose, prije braka...ali nikad mi nije padalo na pamet da osuđujem samohrane majke...ja im se samo divim, a žalit ih mogu jedino što su sebi otežale život, jer kao takve u našem društvu a ne samo Crkvi nisu poželjna skupina.....
Bog Vas blagoslovio i dalje lijepo razmjenujte mišljenja....a da čovjek je čovjek, nije više čovjek ili manje grešan ako je svečenik, ili manje čovjek a više grešan ako je čistač ulica i npr. ateist...to je vjerujem svima ovdje jasno.
Bog gleda samo naše srce i djela i apsolutna ga drugo (bar se nadam ) ne zanima...ni naša vjera, ni boja kože, ni spol, ni jesmo li rođeni u braku ili ne......
Iskreno jedino što ja stvarno moram priznati ali mislim da nije stvar u KC već u meni samoj, da za mene vrijedi ona da kao vjernik KC konstantno imam osjećaj krivnje i strah!!!!
Misa; moja je dobra možda smo jednom morali izić s njom van...čak kroz tjedan zna tražiti da ide na misu...već dugo nismo bili nedjeljom(kasno ide spavat, za večernju misu zaspe u autu-inače imamo probleme s spavanjem-ali to je druga tema)...djeca mi ne smetaja ali neki roditelji stvarno pretjeruju.....4 djece ove godine na dječijoj polnočki vrišti i trče po Crkvi oko oltara jaslica i jako su mi bili slatki i meni nisu smetali...ali roditelji su bili na ulazu u Crkvu i 45min nisu reagirali....to je bilo doslovno divljanje, lovica, vrštanje veseli dječiji smjeh-ali previše ignoriranja od strane roditelja........
U toj crkvi ima manja kapelica gdje su roditelj s djecom.......
E sad da kažem nešto što sam htjela postavit kao neku temu pa baš paše evo uz ovo...
MM je neki dan došao s mise i rekao da je jedan svečenik rekao da se djecu ne vodi na pričest, jer pričest treba proteči dostojanstveno, u miru, srušeno itd. i ja sam poludila bez obzira što je on naglasio da ne želi da ga se krivo shvati i možda je mislio na skrušenost duše itd. ali napomenuti da se djeca ne vode na pričest....Isus je rekao ; ne branite malenima da dolaze k meni.............a sad oni smetaju, komu, čemu, svečeniku............meni moje djete ne smeta...kao prvo ako idem sama ne mogu je ostaviti samu nasred Crkve dok idem na pričest, je li tako, kao drugo ako je mislio na to da roditelji djecu vode na pričest samo zato što su neki svečenici u zadnje vrijeme uveli praksu da djetetu stave križić na čelo, neka to ukinu kako su i uveli...s druge strane to je toliko lijepo, moja je mala cijelu misu mirna jer čeka "križić", inače je očarana samom pričesti, jer uvjek sjedimo u prvom redu, pa nepomićno gleda ljude kako se pričešćuju...
-u našoj župnoj Crkvi je predivan župnik koji sve radi sam, djeca imaju ok 10 klupi na samome oltaru gdje sjede, sjede i po stepenicama, curice i dečki ministriraju, a on sam pričešćuje toliki narod i svakom djetetu da križić i izgovara blagoslov o 30 sek. i pogladi djete, znači ne stavi joj tek automatski znak križa i otpili...pričest dugo traje, ali ljudi uopće nisu nervozni, ne guraju se, a u našem kvartu ima toliko djece.......svi smo nakon toga toliko ispunjeni djeca vesela, mirna.
-ako je svečenik mislio da mene moje djete ometa na pričesti gadno je pogrješi, jer čovjeka može omesti samo njegov unutarnji nemir i grijeh, a ne izvanjske stvari...ne razumijem u kojem si on smislu daje pravo ustvari "prosuđivati" neći stanje kad ide na pričest i za neskrušenost kriviti djete............čovjek sam zna kave duše i misli ide na pričest, znam da neki idu i samo radi red da ih drugi vide, znači djeca tu nemaju nikakvo značenje.........Svečenik je naš dušobrižnik ali ne na ovoja osuđujući način........malo ću ovo grubo reć ali ne želim da me pogrešno shvatite; kako mene nije briga je li on rakijao prije mise ili se u meditaciji priprema za nju, tako njega nema šta brigati kakva ja idem na pričest-u smislu da za te stvari odgovarmo samo Bogu i da on jedini pozna naša srca( a ponajmanje da mi mir narušava moje djete..a ne guranje raznih baba)
-ako su djeca u bilo kojem smislu možda i ovome nespretnome rečenome počela smetati u Crkvi, ja se stvarno bojim za budućnost Nje same, jer kao što vidim oni su sami sebi najveći neprijatelji
Potpisujem. Moja je skroz mala i malo toga kuži, ali kada joj kažem da ćemo ići na pričest i da će dobiti križić, odmah se umiri i strpljivo čeka u mom naručju.ivana zg prvotno napisa
Onda kada ja primim hostiju, govori AM i pokušava mi zaviriti u usta. Istina, to ne zvuči ni malo dostojanstveno, no ona je mala i pokušava razumjeti o čemu se tu radi. Onda joj ja objasnim da će i ona dobiti hostiju kada narste, pa klimne glavicom. I poput tvoje, zagleda se u ljude koji primaju hostiju, ne skida oči sve dok traje pričest.
I stvarno, ni ja ne znam kuda bih s djetetom dok idem na pričest. MM ne ide u crkvu, prabaka je na drugom kraju crkve, a i poput Ifigenije osjećam da je to najbliže što ih dovodim i predajem Bogu, pred Tijelo Kristovo. I onda sam sretna jer smo blagoslovljene i što sam po tom činu zagrlila svoju obitelj i tako je zaštitila Božjom milošću.
( a ponajmanje da mi mir narušava moje djete..a ne guranje raznih baba)
Nekada budem toliko očarana tim trenutkom mira nakon primanja hostije (uvijek se pričestimo među prvima jer sjedimo naprijed), Maša mi mirno sjedi u krilu, pjesma se ori crkvom pa se često dogodi da preplačem cijelu pričest. Moj anđeo mi u krilu, a duša se puni.
Posljednje uređivanje od SikaPika : 21.01.2011. at 05:47
Ovo je tako lijepo rečeno, i poticajno! Predivno! Hvala ti!
zdenka2 ma upravo o tome i govorim o tome trebaju odlučiti roditelji a ne svečenik....jako mi je nespretno i ružno baš zbog toga zvučalo od jednoga svečenika da govori da pričest mora biti "dostojanstvena" i da se djeca ne vode na nju-zato stvarno ne vidi zašto je na kraju rekao da ga se pogrešno ne shvati-jer po meni to znači da djeca nisu dostojna....no pustimo to.........ja sam isto znala plakat po pričesti, kad je ona još bila manja, pa dobije križić a mene prođe neka toplina, pa ona glazba...znam da to nije bitno,ali eto lijepo je to i fizički a ne samo duhovno doživjet...
znam da je moja mala razočarana kad ne dobije križić jer ga neki svečenici i bogoslovi izbjegavaju-kao da ima osjećaj krivice, da ga nije zaslužila pokunji glavu i skoro zaplače...zato ja sad idem na pričest poslije MM i gledam koji svečenik daje križić i pređem cijelu Crkvu ako treba(baš sam ko neka baba) ali eto ona je sad veća, a opet mala-3,9g navikla je na to i ne mogu joj objasniti zašto neki put dobije križić a neki ne, a ja svaki put dobijem hostiju................
znam da neki svečenici govore da su djeca blagoslovljena čim su na misi da ih se ne mora dodatno blagoslivljat...ali ja ne vidim u tome ništa loše,nikakvo Bogohuljene, nego baš nešto predivno za djecu koja još se ne moogu pričešćivat, upravo zbog toga da se taj dio Mise ne osjećaju nekako izolirano, nedostojno....ali eto to je samo moje mišljenje...da se mene pita na svakoj misi bi i davali "bolesničko pomazanje" za vrjeme pričesti...
idete li na zornice? ja ne idem ali ide muž...žao mi je što je u nekim Crkvama zornica samo zadnji tjedan prije Božića pa oni koji nemaju auto da idu u druge župe ili Crkve su stvarno zakinuti
ne znam za druge župe al od ponedjeljka su počele u sv. Josipa na Trešnjevci, s time da su prije zornice i pohvale (u 5.15)idete li na zornice? ja ne idem ali ide muž...žao mi je što je u nekim Crkvama zornica samo zadnji tjedan prije Božića pa oni koji nemaju auto da idu u druge župe ili Crkve su stvarno zakinuti
idemidete li na zornice? ja ne idem ali ide muž...žao mi je što je u nekim Crkvama zornica samo zadnji tjedan prije Božića pa oni koji nemaju auto da idu u druge župe ili Crkve su stvarno zakinuti
ići će i kćer sa mnom pokoji put
prošle godine je isto išla ponekad...npr. subotom ili neki dan preko tjedan kad je stigla otići ranije spavati (npr. nije imala aktivnost kasno ili nije imala puno zadaće)
Elin, ukucaj u google "crkva i mjesto gdje se nalazi" možda ima raspored misa i na netu?
Recimo crkva Sv. Križa, u Sigetu, gdje ja znam otići, ima ovdje svoju stranicu:
http://www.zupa-svkriz.hr/
S djetetom možeš ići s koliko god starosti, mise radnim danom ne traju dugo, bar kod nas su pola sata, nedjeljom ovisno koji je svećenik, ali oko 45 minuta, jutarnja i večernja, središnja misa zna potrajati puno dulje, još ako je blagdan, onda zna bit i sat i pol.
Moja je krenula nešto kasnije, s tri godine, ali odonda se ni na zornice ne mogu izvući od nje, a nekada bi mi baš pasalo da odem sama samcata. Ah.
Ma elin, pa nije isto pričaju li tijekom mise odrasli ili dječica šeću, plaču, pričaju i slično. Svakako treba imati mjeru, sjetila sam se da je I. nedavno bio jako loše volje i derao se be veze pa je MM na koncu izašao s njim iz crkve.
Inače, meni su ti zajednički odlasci u crkvu jedna od najljepših stvari našeg obiteljskog života. Baš se osjećam nekako važno, svečano i potpuno zadovoljno kada nas troje uputimo pješke u crkvu.
Elin, to kako si ti odgovorno shvatila krštenje i kako si odlučna odgajati dijete u vjeri unatoč tome što sama ne ideš u crkvu mi je baš baš
Preporučam svim posjetiocima ove teme otvorena duha zanimljivu knjigu "Spirituality for dummies" koja na duhovnost gleda neovisno o religiji, a opet u skladu sa svima njima.
(i rado ću čuti komentare na knjigu)
U našoj su obitelji mise razdvojene od kada imamo Ivana. Muški dio, tri generacije, moj tata, muž i sin idu nedjeljom ujutro, a mama, ja i kćer navečer.
Međutim, želim to promijeniti u doskora. S vremena na vrijeme odvedemo i Ivana, čisto da provjerim da li se situacija popravlja. Posljednji puta bili smo on i ja zajedno prošle subote, na njegov imendan. Prvih pet minuta OK, a onda je počeo skakati i udarati po klupama. Svećenik je nakratko ušutio, jasno - bio je to znak da se trebamo udaljiti, i bez toga bih izišla s njime van. Međutim, kad sam uronila prste u blagoslovljenu vodu kod izlaza iz crkve, uronio je i on svoju ručicu, jednu, pa drugu i stao me "prati" po licu i kosi. To mu je bila zanimacija slijedećih petnaestak minuta...mazili smo se, on me svu oprao, bio je tih, a ja sam pratila misu. Poslije je malo stajao pred kipom blaženog Alojzija Stepinca i tako mu je nekako prošlo tih pola sata.
Njegova krsna kuma moli me da ga vodim na mise jer Gospodin želi da mu dovodimo djecu, kao što reče Lucij@.
Nekad razmišljam - a što on od toga ima? Onda opet kad pomislim na razdoblje prije nekih jedanaest godina kad sam ja, nakon mnogih duhovnih lutanja počela primati istinski dar vjere - i meni se događalo da budem na misi samo fizički. Blizanci su bili mali, ja sam često bila mrtva-umorna i nisam uspijevala zadržati pažnju na Božju riječ. Ali, unatoč tome, nakon mise osjećala sam takav duhovni mir, nutarnju obnovu, doživljavala sam silne nalete radosti i zahvalnosti Bogu. Kako je vrijeme odmicalo, tako sam sve više duhovnih plodova ubirala iz tog izvora i shvaćala koliko je bogatstvo Riječ.
Sviđa mi se ideja jedne forumašice, mislim da je Klia - biti s djecom na misi onoliko koliko oni pažnje mogu zadržati. Svaki puta je to sve dulje...sve dok jednog dana ne ostanu za vrijeme cijele mise.
Dragi moji, svima sretna Nova godina
Sretan Bozic drage moje forumasice!!!
drago mi je da ti se sviđa i ja to stvarno mislim, ali mislim i kad već idem u Crkvu da ću i ja ići otvorena srca.Elin, to kako si ti odgovorno shvatila krštenje i kako si odlučna odgajati dijete u vjeri unatoč tome što sama ne ideš u crkvu mi je baš baš
Adio Mare, imaš pravo, znam da i naša Sv. Ivana ima na netu, pa ću pogledati.
Cure, puno hvala, ja ću sa njom isto tako malo po malo, dok na kraju ne izdrži cijelu misu. Pusa i javim vam kako nam je prošao prvi odlazak.
Kako se vi nosite sa sve većim pritiscima da su neke stvari potpuno normalne . konkretno -moji su dobili max tv i ja sam išla vidjeti tv raspored, kad tamo u skoro svako doba dana naslovi koji su me ostavili :shock: Znam da možeš imati zaštitu na svom tv, ali gdje ćeš pogledati kad je što. Ma mislim nije meni do max tv-a, ali sve je više i više toga i prodaje se pod sasvim normalno
Teško se nosim s time i pokušavam sve što mogu da svojoj djeci sačuvam djetinjstvo od svih neprimjerenih utjecaja. Jako pazim na to što gledaju na TV-u, nemamo nikakve suvišne programe, ni max-tv ni satelite. U tome sam vrlo stroga - nema gledanja programa koji nisu za djecu, a pogotovo ne nekih nasilja ili bedastoća kao što su sapunice. Ponekad im dozvolim neki film za odrasle (imaju 7 i 8 godina) koji može biti interesantan i za djecu, a da je neškodljiv za njih. U ostalome ih isto tako čuvam što više mogu. Ne držim ih pod staklenim zvonom, ali ih niti ne "čeličim" stvarima koje nisu za njihovu dob. Koliko god me mučile neke neprimjerene stvari koje primjećujem oko sebe i oko njih, veseli me to što oni najčešće takve sadržaje niti ne primjećuju, jer su im duše baš dječje. Mislim da atmosfera roditeljskog doma i kućni odgoj mnogo pomažu, kao neki obrambeni zid oko dječjih duša. Ni u školi se do sada nije događalo ništa što bi me u tom smislu smetalo.
pikula, ja sam za gašenje tv i gledanje dvd koje ja odaberem. Iako, nećeš ih moći sačuvati od onoga što hoćeš, takvo je vrijeme došlo (tv, dvd, internet). Možda najbolje da gledaš sa njima i pokušavaš im objasniti da se radi o fikciji i da to nije stvarni svijet, a u stvarnom svijetu se ljudi na taj način ne ponašaju. Ja sam za to da se djeca od malih nogu uče kritički razmišljati, smatram da je to obrana od svih bedastoća kojima nas bombandiraju na tv-u i u životu.
Ma i mi smo totalni cenzori, ali čak i mene neke stvari na koje slučajno naletim ušokiraju, a nisam ni malo dijete ni neki anđelak. Onda pomislim, koliko ću godina uspjeti paziti na sve detalje, kod mojih, kod frendova, u školi.... Ma ne znam, i kad sam ja išla u osnovnu bilo je curica koje su već spavale s dečkom i sl. horora, ali opća atmosfera - ništa od toga nije bilo pod normalno. To su bile stvari za iščuđavanje, a da ne govorim o nekim detaljima. Baš smo bili pošteđeni ovih grozota. Tu i tamo koji par u štaglju u partizanskim filmovima prije nego starci okrenu program. To je bilo sve. A ako bi neki deda zaboravio erotiku na klupi to je bilo događaj desetljeća u kvartu. Kad to usporedim sa tim što je danas dostupno klincima i na što se furaju... Baš tužno. Danas je sramotno imati srama.
A kako posuditi dvd? Do kad ću im braniti ulazak u videoteku? Pa tamo ako se okrenu odmah će ugledatiZna li netko neku videoteku u kojoj to nije u prvom planu?
U videoteci u Zvonimirovoj XXX filmovi nisu javno izloženi nego postoji posebni katalog. Jednom je moj M. napeo da pogleda kakvi su to "crtići", pa sam skužila da je to to.
Istina je da su djeca danas koječemu izložena i da je daleko teže nego prije sačuvati ih od tih utjecaja, ali ja jednostavno nisam sklona razmišljanju o boljoj prošlosti nego traženju mogućih rješenja u sadašnjosti. Trudim se koliko god mogu i za sada mogu reći da mi uspijeva.
Hvala Zdenka2
Svima nam je isto - to jest, nije nam lako.
Nemojte cure potonuti niti nakratko. Danas sam kupila Gloriju samo zbog članka o Editi Majić, nekadašnjoj glumici koja je ovih dana položila vječne zavjete Gospodinu u karmelićanskom samostanu u Avili. Edita Marija od Križa. Njezina majka kaže da je nikada nije vidjela tako sretnu. S ostalim redovnicama živi u molitvi za spas svijeta, šutnji i postu. Edita jedina od braće u djetinjstvu nije htjela ići u crkvu, sakramente je primila kao odrasla.
Njena majka je sretna (a mati može biti sretna samo kad istinski srcem osjeća da joj je dijete sretno) i kaže da je život njene kćeri za nju najveći dokaz da je Krist živ.
Kupujem gloriju
ne kužim kaj ćeš tu naći vezano za tvoj problem sa tv-om. Gle, ne možeš ti to kontrolirati, mislim možeš do određene granice, ali ne možeš stalno 24 sata biti uz dijete. Dobro si rekla, tu su i duga djeca, vrtić, škola, pokupiti će uvijek nešto od svojih vršnjaka.Mislim da nije problem toliko u tv-u i videoteci, nego općenito o društvu koje je malo pogubilo moralni kompas ili nije? Sjećam se da kada sam bila klinka da su se moji roditelji isto snebivali kakvi smo i kuda će sve to otići. A mi eto živi, zdravi i normali - odgovorni ljudi i roditelji. Možda da malo lukneš temu Što radiš kad si star i debel. Možda smo samo stari i debeliKupujem gloriju
ne nego jer poznam editu. Na žalost ne slažem se s tvojim mišljenjem. Neke stvari su štetne i oni koji su s uprkos tome ok su ok usprkos tome, a ne zahvaljujući tome. Mene su moji vozili bez AS pa sam živa, što da ja sad pustim djecu u vrijem ovih nabrijanih auta da skaču po autu :? Nije mi to neka logika.
eto na, i opet se sve svede na autosjedalicu
Kužim Tenks. Moj D je već počeo igrati igrice kod frendova i sl. još nije panika, ali bliži se škola i črne misli... Ali imaš pravo čovjek treba napraviti što može, a ostalo u Božje ruke. Opet ne želi da moja mlakost bude shvaćena kao pristanak na takvo stanje stvari. U svakom slučaju Edita nam stvarno može biti nadahnuće.
točno to
Razmišljam ovako kao Elin i na taj način se najbolje nosim sa životnim izazovima.
Osim toga, nije li svakom danu njegove muke dosta?
O Editinom odlasku u Španjolsku sam čitala svojevremeno, mogu samo reći da zaista često, često pomislim na nju zadnjih godina od kako je tamo.
Probala sam otvoriti Gloriju na netu od ovog četvrtka, ali nema ništa.
Biće da je od prošlog četvrtka, Ljiljana?
Mudrost je stalno balansirati između prihvaćanja realnosti u kojoj živimo i istovremenog izazivanja te realnosti. Ne mislim da se moramo bespomoćno miriti sa svime nego samo to da realnost moramo prihvatiti kao takvu i od nje kretati.
I ja se slažem s Elin, no ipak je razlika kad te štetne utjecaje još možeš držati vrlo daleko od svog djeteta, jer je gotovo potpuno pod tvojom kontrolom u odnosu na kasniju situaciju kad su djeca izložena mnogočemu što je posve izvan naše kontrole.
ako kući udariš dobre temelje, ne sekiraj se potresa
tako i sa djetetom
ako imaš dobar pristup odgoju nemoj se bojati šta će biti kasnije
razvijaš i čuvaš djetetovu samosvijest (nije isto šta i samopouzdanje) tj. samopoštivanje, i poštuješ njegovo/njezno NE i ostale male i velike odluke, njegovo/njezino mišljenje,... ne moraš se bojati da će se izgubiti, postati zlo, izgubiti sebe
da će nastradati ko janje među vukovima, jer to janje će znati kung-fu
kad pročitam zadnjih par postova, imam osječaj da se bojite nečeg nestvarnog, neopipljivog, nedefiniranog.... čega se točno uopće bojite?
Ja se ne bojim ničega, a ono što mi se ne sviđa je vrlo konkretno - pikula je spominjala pornografiju na kioscima, a ja sam dodala svoje o neprimjerenim programima na TV-u. Možemo nizati i niz drugih štetnih utjecaja iz okoline koji su vrlo konkretni - npr. nasilje u školi i slično.
mene ljuti degradacija ljubavnog čina na razinu aerobika :/
ne mogu je zaštiti od tih informacija (dovoljno je da se ukopča na net)
ali se iskreno nadam da ću joj razviti ljubav prema sebi, svome tijelu i jako samopoštivanje
nasilje je dio čovjekove naravi
bitno je samo ju kontrolirati
ja eto sam gledala horore, akcijsko-nasilne filmove, Tarantina .... pa sam svejedno bila i ostala pacifista
a odrasla sam na Tomi i Jeriju , e to su nasilni crtiči, arsenal je za posramiti HV
pacifista sam i nenasilna osoba , teški protivnik i laganih udaraca u "odgoju", usprkos nasilnom okruženju
samo bih željela više crtića kao Fifi i cvjetno društvo
Mene najviše zanimaju konkretni savjeti od cura koje žele izbjegavati iste stvari- kao što je primjer videoteke. Jako je bitno do koje dobi uspiješ zaštititi dijete od takvih iskustava. Nije isto 7, 9, 12 ili 15 godina. A neke stvari čovjek nikad ne bi trebao vidjeti, a i toga ima čim se ukopčaš na internet. Da je samo "aerobik" tamo...
Frendica je nedavno bila u jednoj arapskoj zemlji i kaže da se odmorila. Reklame za frizera češalj, za servis alat. Naravno to je samo djelić slike, ali mene je iznenadio njen komentar - inače je vrlo in.
Ne znam da li sam bila razumljiva - nije nju oduševio status njihovih žena (s tim nije imala kontakata većih) nego to što javni život nije seksualiziran - tek kad se vratila skužila je koliko je to kod nas stvarno prešlo svaku mjeru. kako učiti djecu zdravoj stidljivosti i poštovanju svojeg i tuđeg tijela i uostalom dati im priliku da sami svojom normalnom znatiželjom počnu istraživati kad njima dođe vrijeme, a ne kad ih se gurne u krug "potrošača" pornografskih sadržaja.
sorry kaj ti ovo moram reći, ali ne radi se o sexualizaciji života, već u tome da sex prodaje proizvode, a budući je kod nas takvo što dopušteno... Ne smatram da je to u redu, ali je tako. Onda opet dolazimo na temu konzumizma i koliko je previše itd. što se već javlja uz te teme. A nije stvar učiti djecu stidljivosti, već poštovanju sebe i svojih osjećaja, te poštovanju druge osobe i njegovih/njezinih osjećaja. U konačnosti sve kreće od ja hoću kupiti, ja hoću imati, ja hoću živjeti sliku kakvu nam daje tv - bezbrižno i bez obveza. A to nije dobro, jer lijepo je i dobro kad čovijek nekog drugog stavi ispred sebe (pod tim mislim neko drugo živo biće, ne stvar, a pod živim bićem mislim i ljude i životinje, jer ja razliku između ljudi i životinja ne pravim). U protivnom se dogodi da odgojiš sebičnjaka /sebičnjakinju koja ne mari za ništa osim za ono što ona/on treba i hoće. Bojim se da nije problem niti u filmovima niti u crtićima nego u našem društvu kao cjelini: ja, pa ja, pa što ja hoću, pa što ja trebam i sl.
Zdenka 2 je u pravu, to je ono kaj sam i ja rekla: moja je sada mala i mogu kontrolirati što gleda i sa kime se druži, i dok to mogu raditi ću to bez grižnje savjesti. Uz put mislim je i ljubiti i grliti i pričati i igrati se sa njom. Mislim da je ta veza važna za ubuduće. Jer ako ti nisi bio prisutan u životu svog djeteta (pod ovim ne mislim samo na fizičku prisutnost, nego na stvarnu duhovnu pristunost) iz kojeg razloga misliš da će dijete tebi poslije vjerovati što mu kažeš.
A i MGrubi je u pravu - ljudi su nasilni po prirodi.
I još nešto, ljudi su po prirodi sexualna bića, to ne znači, kako je MGrubi dobro rekla, da se ljubavni čin treba svesti na razinu aerobika jer su tu osjećaji. Dakle, opet se vraćamo na ono da li odgajaš dijete da poštuje svoje i tuđe osjećaje.
A pikulice, imam ja frenda koji je bio u tom arapskom svijetu, i bez obzira što je na tv-u tamo, ti ljudi su u stvarnosti puno gori od nas kojima je sve dostupno na tv. Kao što kažem, stvar je u poštovanju sebe i druge osobe, a njima žene nisu živa bića nego predmeti, pa prema tome ne poštuju niti njih kao živa bića.
Nisam bila tamo, ali ne vjerujem da jedna cijela civilizacija opstaje na tome da zatire svoje žene. Sigurna sam da ima dobrih i loših strana i da nije svugdje isto. Baš mi je bilo grozno ovako nešto pročitati. Nemoj se ljutiti.
ja sam bila nedavno u Qataru (a prije toga vec u 5-6 muslimanskih zemalja) i odusevila sam se stvarnom situacijom njihovih zena - osim sto na javnim mjestima po serijatskom zakonu moraju maramom prekriti glavu imaju sva druga prava od skolovanja, rada na dalje.
osim toga, kad rode muz im mora placati ogromnu lovu za mjesecno izdrzavanje nje i djece, a ako se potuze na muza, sud mu naplacuje ogromne kazne.
u pravom arapskom svijetu (ne govorim sad o fundamentalistickim zemljama tipa afganistan ili o sekulariziranim tipa turska) zena, a pogotovo majka, je najcjenjenije bice i njihove su zene razmazene kraljice, a ne potlacene robinje
osim sto mediji cesto sire krivu sliku o mnogo toga, pa i o tome, ne treba generalizirati, a izjave da su zene predmeti stvarno nije istinita
Ne, zadnje tiskano izdanje. Na netu nema, provjerila sam jer sam htjela staviti link.Razmišljam ovako kao Elin i na taj način se najbolje nosim sa životnim izazovima.
Osim toga, nije li svakom danu njegove muke dosta?
O Editinom odlasku u Španjolsku sam čitala svojevremeno, mogu samo reći da zaista često, često pomislim na nju zadnjih godina od kako je tamo.
Probala sam otvoriti Gloriju na netu od ovog četvrtka, ali nema ništa.
Biće da je od prošlog četvrtka, Ljiljana?
Hvala ti pujice, dirula si me
dirnula
da, mediji + taj prijatelj koji je bio tamo. No budući sama nisam bila u tim zemljama imaš pravo, ne mogu govoriti o nečemu o čemu nisam sama stekla mišljenje nego je preneseno. Zato sorry, dopuštam da je drugačije. Ali nećemo o tome, nije tema.
baš sam sinoć (slučajno) gledala (ponovo) isjećak iz onog filma "stićenice sestara milosrdnice magdalene" tako nekako... ono u irskoj, oni domovi za "posrnule" cure... pa dok je časna sestra brijala glavu jednoj curi veli: u božijim zemljama se nastoji sakriti to izazovno u ženama, moramo zaštiti muške od njih samih..."... taj citat (parafraziram) me je podsjetio da nedavno nije ništa bolje bilo ni kod nas (u kršćanskom svijetu) po pitanju žena - seksualni objekt. a u biti je i dan danas (prikriveno i/li dijametralno suprotno), npr. tzv. "gole vijesti".
pujice, moj otac je često bio u teheranu i znao mi je reći da njihove žene (tj. ljudi) slobodno žive u svoja 4 zida, dapače da žene u kućama vode glavnu riječ. možda je to i istinito (poznam nekolicinu i znam da su to divni ljudi), no prizor žena u crnom čadoru na teheranskim ulicama (a i saznanje da iran vrši smrtne kazne nad maloljetnicima) mi (i dalje) ostavlja gorak ukus. :/
edit: okus.
Pravila pisanja postova
