Ne znam igrati poker, ovo je samo stilska figura
 |
|||
|
|
|||
Ne znam igrati poker, ovo je samo stilska figura
I još ću dodati prije nego krenem na spavanje - ovakvim razmišljanjima možemo zaključiti da je u redu da nas netko muči ili zlostavlja, jer autoritet se mora poštovati, i iako Bog zna tko je pravedan, do tada moramo trpiti nedaće koje nam zadaju oni koje moramo slušati bez pogovora?
Nadam se da sam krivo shvatila.
Jesi, krivo si shvatila.n.grace prvotno napisa
Govorimo o kršćanskim brakovima. Ovo je vjerski topik. Nasilje je izvan ovih kategorija jer predstavlja zlouporabu moći koja je nekome dana.
Gore stoje tvoje riječi - Isus je bio u mukama zbog Pilata, koji je zloupotrijebio svoju moć, i podvrgnuo se Pilatovoj volji.
Isus je iskupitelj grijeha! On je žrtvovan za sve nas. To je Božji plan. Isus je pred Pilatom šutio jer se trebalo dogoditi ono što se trebalo dogoditi, uostalom kakav je autoritet imao Pilat nad Isusom? Da je sišao sa križa Isus bio se usprotivio Božjoj volji a ne ljudima koji su ga razapeli.
A stvarno ne vidim kakve to, ili zlostavljanje i zlouporaba moći, ima veze sa pokornošću u braku? Ljiljana ti je dobro rekla, Kršćani su u grijehu ako se ponašaju zlostavljački i zloporabe svoju "moć". Uostalom, imam Bogom dano pravo da se usprotivim bilo čemu što nije po Božjim zakonima.
O kršenju autoriteta se donekle slažem a donekle ne slažem sa Ljiljanom. Mislim da kad smo već u tom konzumerističkom kapitalističkom društvu, ne možemo do kraja pratiti Božje zakone, zapravo u mnogo situacija gledamo drugima kroz prste jer nam o tome ovisi egzistencija, pa tako šefu koji radi nešto krivo ili je otresit prema tebi ili te tjera da radiš na dan Gospodnji nećeš nužno reći ništa niti ćeš mu se usprotiviti, jer ćeš dobit otkaz i sa zubima na policu; u drugom slučaju ćeš ga pak tužiti i odrati bez milosti.
To zabrinjavajuće kršenje autoriteta i totalna nemoralnost društva danas se super očituje kod mladih i djece, koji ne poštuju ni roditelje ni učitelje ni ikog. Znam da svi mi mislimo da nas naša djeca poštuju, ali oni nas istinski ne poštuju kao što ni mi istinski ne poštujemo svoje roditelje. Poštivanje roditelja se očituje u poslušnosti. Kako da ja smatram da mene moje dijete poštuje kad ne želi napraviti nešto što sam tražila od njega jer je to protivno njegovoj volji? Pa naravno da je protivno njegovoj volji, i moja dužnost kao roditelja je da to dijete naučim da njegova volja nije najvažnija i da dok je pod mojom zaštitom u našoj kući provodit će se roditeljska volja koja je vođena, u našem slučaju, Božjim zakonima. Ako je osoba Kršćanin onda vjeruje da mu/joj je Bog dao dijete i blagoslovio njihovu obitelj sa tim djetetom. Samim tim Bog daje roditeljima odgovornost da podižu to dijete na slavu Božju, i ono što ja ne naučim svoje dijete, Bog će ga naučiti na teži način. Isto tako je i sa nama samima, naša volja nije najvažnija, i u dosta slučajeva će nas život dobrano ošinut i “spustit na zemlju” da bi nas se naučilo da kročimo krivim putem.
I odmah da odgovorim svakom tko misli da je ovaj “model” odgajanja nepravedan prema djetetu, ja mislim da je “model” koji je danas sveraširen i popularan, nepravedan prema djeci, jer ta djeca hodaju zbunjena, bez moralnih oslonaca, bez znanja o istinskim vrijednostima, bez konkretnih znanja. Najvažnija stavka u njihovim životima je to kako ih percipira društvo, da li su prihvaćeni, da li su “in”, da li će danas-sutra završiti dobar fakultet i naći dobro plaćen posao tim biti ugledni u društvu. Svi smo skoncentrirani samo na ljudske vrijednosti, a za Božje možda imamo vremena 2 sata Nedjeljom na misi a i tada je najvažnije ko će nas vidjeti, ko najviše milodara da itd (opet čast izuzetcima).
Ja to ne želim sa svoje dijete, i radije bi da bude seljak koji nije toliko zadrt i opterećen ljudskim vrijednostima, nego da bude dobro plaćen ugledan doktor (samo primjera radi) koji se okolo šepiri i misli da je istinska moć u njegovim rukama.
Zbog ovih nekih razloga se mi i separiramo na selo, jer iskreno, mi ne vidimo tu mogućnost apsolutnog praćenja Božjih zapovijedi u gradu a ako je i ima jako je teško - prije će se dogoditi ono da ti nećeš nikog "preobratiti" u gradu već će oni tebe naučiti da psuješ...svaka čast onima koji uspiju, iako po mom mišljenju broj takvih je extremno mal, sićušan, skoro pa nevidljiv.
Plus, potpisujem SikuPiku, mislim da je život na svježem zraku, sa životinjama, zdrava hrana za koju znam kako je uzgojena, i konstantan boravak sa obitelji, jako važan, i vjerujem da je za našu obitelj to neprocjenjivo iako će naš život po nečijim standardima biti jako težak i prepun odricanja.
Ifi napisala si puno baš prekrasnih rečenica.
n.grace, vidim da si jako zainteresirana da razumiješ o čemu mi to pričamo, razumijem te. Dok nisam bila vjernica i mene su vjernici i nervirali i intrigirali, i ta logika me nasmijavala i zbunjivala, i svašta, ali zapravo se skoro nitko nije htio hrvati sa mnom, pa samm tek kasnije od nekih drugih ljudi (hvala im) dobila odgovore koji su me zadovoljili. I isto sam pitala kao i ti, i isto sam dovodila stvari do apsurda, i na koncu zaključivala da je sve to tako glupo i da su ti ljudi glupi, preozbiljni i da grozno žive. Ali i dalje, u dubini sam vidjela onu iskru koja me na koncu privukla, zapalila, i održala u vjeri. Pa riskirajući da i mene razvučete preko sofističkih argumenata i diskusija napisat ću što mislim.
. PItanja koja se dotiču su jako kompleksna, i teško ih je prihvatiti razumom; moraš to doživjeti, proživjeti, iskusiti, posvaditi se s Bogom, i pomiriti, i čuti glas u srcu koji stvari stavlja na svoje mjesto. Od mene i ostalih cura koje pišu na ovom topicu ćeš čuti neku impresiju osobnog tipa, neovlaštenu, i dobro - ako ti je to dovoljno, okej; ako te stvarno zanima o čemu je riječ, možda ti je bolje npr. pročitati životopis Sv. Maksimilijana Kolbea. To je svećenik koji je utemeljio jedan pokret, cijeli se život hrvao sa izdavanjem časopisa, mislim da je blizak današnjem čovjeku zbog svoje ljubavi za tehniku i napredak, de facto je bio poduzetnik (ali za Boga). Izgradio je cijeli jedan grad, zafrkavao se sa zidarima i arhitektima, a na koncu je završio u konc-logoru, gdje nije izgubio svoj duh. Kad su htjeli ubiti čovjeka koji je imao obitelj istupio je i zamolio da umre umjesto njega, jer je svećenik Katoličke crkve, i želi slijediti Krista u tome da preda svoj život za drugoga, a čovjek koji ima obitelj mora o njima skrbiti. U komori u kojoj je čekao smrt dugo, dugo se molio s drugima, pjevao, i dirnuo mnoge čuvare; umro je nakon dana i dana gladi sa osmijehom na licu.
Ili životopis Sv. Župnika Arškog. To je čovjek kakvog bismo danas željeli među sobom - gradio je kuće za siročiće, pomagao svakome, spašavao propalice i prostitutke. On je živi primjer poslušnosti - i plodova koji iz toga izlaze.
Sad kad sam se ogradila da je moje pisanje eto tako za uz kavicu s frendicama, a prava stvar su npr. ove dvije knjige (i ne samo one, ali one su bliske današnjem čovjeku), mogu reći da je poslušnost i pokornost strategija borbe protiv naše oholosti i bitaka za moć - odakle de facto izlazi svo zlo ovoga svijeta. Kad prepustiš mužu, šefu, ocu, bilo kome da rade svoje, i kad im prepustiš da griješe, kad vide da si spremna podnijeti i istrpiti nešto za njih, proći s njima kroz cijenu njihove greške, to mekša čovjekovo srce, i nestaje bitka za moć. To ti je ono Marijino - neka bude. Neka bude. U Božijim rukama je sve, i svakoga tko ti je na tom putu dan jednostavno gledamo kao čovjeka kojeg treba ljubiti, dati mu što je pravedno, a njegove mane gledamo kao oruđe vlastitog rasta, a ne kretena kojeg se treba bataliti. Kako da moja ljubav naraste, kako da moje mane izbijede, kako da se predam ljubavi - iako je ovaj čovjek takav ili onakav... odnosno - mi kršćani uopće ne vjerujemo da je čovjek zao, vjerujemo da je odabrao grijeh, a zatim ga taj grijeh vodi, i mi možemo izmoliti za svakoga da se pokaje, da se okrene, i da postane bolji. Isus je tražio da molimo za neprijatelje i da volimo one koji nam čine zlo. Zašto? Jer ne čine zlo ljudi, nego grijeh, i cijela priča kršćanskog života ide upravo iz toga - svi smo mi braća, svaki čovjek voli svakoga, ali nas sve skupa napada grijeh - kao neka bolest. I onda se hrveš s time kako da pomogneš čovjeku, i pobijediš bolest grijeha. Što više voliš, što više podnosiš, stvaraš veću sigurnost za osobu, što više umanjiš njegove mane i ružne postupke vlastitim odricanjem i podnošenjem - osoba može više doživjeti ljubav, sigurnost, sliku Božije ljubavi, i promijeniti se.
To ne ide preko noći.
Ponekad netko ostavi na tebi trag i to se aktivira nakon dvadeset godina. Kažu - mi sijemo, a drugi će žeti. Ne polažemo pravo na rezultate. A s druge strane, ta okrenutost miru, poniznosti, poslušnosti, pokornosti, ljubavi u nama stvara sklad, mir i zadovoljstvo, i zapravo drugačije ne želimo je je to nagrada sama po sebi.
S druge strane, možemo prihvatiti poslušnost, pokornost, poniznost jer znamo da nismo ništa bolji od drugih. Svi smo jednako grešni i jadni, svima nam treba ljubavi i svi jednako cvatemo kad nam netko otvori srce, podnosi naše mane, ali na njih ne upire rukom, kad netko u nama gleda ono najbolje, kad ima vjere i povjerenja u nas; svatko od nas želi da nas se shvati u punini i apstrahira ono što ne valja, na račun onoga dobroga, ili onoga što dobro s vremenom možemo u sebi razviti. Na duge staze poslušnost i poniznost stvara odnos ravnopravnosti i povjerenja na jedan poseban način.
Tako da takvi mi, grešni, obični, pružamo drugome isto ono što i nama treba - čini drugima što želiš da drugi tebi čine. Sklad, pravednost, ljubav, praštanje. I poslušnost. Očekujem da su mi djeca poslušna, očekujem da su radnici npr. u mojoj firmi poslušni, očekujem da me učenici slušaju, i na isti način sam poslušna kompetenciji muža u nekim njegovim segmentima braka (on nije neprikosnoveni gazda, ali imamo podijeljena područja odgovornosti), direktoru, vlasti i tako dalje.
I kad prihvatiš taj svijet, te grešne ljude, izvjesnost toga da će nekad biti teško, da ćeš stradati, da je pravednost tek ideal na ovom svijetu, onda u tom čvrstom i sigurnom odnosu imaš jednostavno nužnost da se boriš za dobro, da djeluješ prema savjesti, ali bez ružnoće, ranjavanja drugih, oholosti, divljeg svađanja, vrijeđanja i ostalo. Osuđuješ grijeh, ali ne grešnika; nastojiš govoriti u terminima afirmacije tog čovjeka... tako nekako. Jel nekad teško? Je. Jel drugi nekad reagiraju grozno. Istina. I tu dolazi Ljiljanino - Kršćanin slijedi Krista i u njegovoj muci.
Svaki petak zapravo je dan kad se naše molitve koncentriraju oko križnog puta, proživljavanja i identificiranja sa mukom koji prolazi čovjek u svijetu i od svijeta. Svake nedjelje sjećamo se, po riječima sv. Josemarrie, da je izvjesno uskrsnuće, i da dobro, Krist, i ljubav, uvijek pobjeđuju. U tome je sva praksa kršćanske vjere - svijest da smo na udaru zla, i svijest da je dobro jače, i da će sve biti dobro - ako zlo prihvatimo i transformiramo u pobjedu praštanja, ljubavi i povjerenja. Poslušnost, poniznost, sakramenti, molitva - to su sredstva u toj borbi.
Jesam li negdje propustila pročitati da n.grace nije vjernica?
Mislim da se nitko ne bi trebao zbog svojih vjerskih uvjerenja opravdavati ili ispričavati, kao niti optuživati niti omalovažavati.
Ovdje su kažete svi vjernici.
Hajdemo onda promijeniti temu.
without me, da odmah ifi odgovorim.
al mi je isto zanimljivo
Nisi propustila.
Ponavljam, ako pokornost, poniznost i služenje u braku znači - bezgranična ljubav, poštovanje, uzajamno pomaganje, ravnopravno dijeljenje svega što život donosi i što će donijeti, onda da, pokorna sam, ponizna i služim.
Ako ono znači slijepo vjerovati i slijediti one za koje smo svjesni da nisu u pravu ili da su u ozbiljnim zabludama, to mi s vjerom nema baš nikakve veze.
Roza, referirala sam se na ljiljanu koja je Kristovu muku dovela u vezu sa zemaljskim životom - treba biti pokoran i onima koji zlouporabljuju svoju moć, a ja sam učila i vjerujem da se ništa zemaljsko ne može mjeriti s Njegovom mukom.
A ovo generaliziranje da su djeca i mladi nemoralni te da ne slušaju nikakve autoritete uključujući i svoje roditelje, ne bih uopće komentirala.
Potpis, sa svim što si napisala se slažem. Možda sam malo izgeneralizirala, ali ako izađemo iz toga da ja često zađem u "ekstrem" da objasnim svoj "point" možda se možeš složiti da postoji kritična masa djece i mladih koji odrastaju bez ikakvih moralnih vrijednosti, bez discipline i odgovornosti.
Ja danas idem ulicom sa Š, šetamo, kad dolaze prema nama hrpica dječaka, 12-13 godina, i iskreno, ja se zaledim jer se bojim. Oni puše, pljuju, psuju, podsmjehuju se...ja više ne znam što su oni spremni napraviti za "zabavu" kužiš...a za njihove roditelje oni su samo obični dečki koji su "dobro odgojeni". Mislim da takav strah moja mama ili njena nisu imale kad su šetale ulicom sa svojom djecom.
Mogu se složiti. Srećom, na svom poslu do sada nisam susretala takve slučajeve.
Malo pomalo smo se nadovezale jedna na drugu, i mislim da se sada svi slažemo.
Poniznost iz ljubavi, za ljubav, žrtvovanje, ako treba i pokornost, sve u interesu ljubavi.
Tako je!
ronin uživala sam čitajući tvoj post. Jako lijepo.
Potpisujem.
x
Ronin, uglavnom se slažemo.
Beti3, pitala i me kako i na koji način poslušnost, pa bih htjela odgovoriti. Prvo moj primjer nije najsvjetliji, tek se trudim i pokušavam uvesti poslušnost u svoj život, uz sve početničke greške i oduševljenje, pa svatko tko želi čerečiti moj posti i sprdati se može lako dobiti puno materijala, ali ok, pokušat ću. Znači poslušnost kako je mi pokušavamo živjeti ide ovako- osnova svega je naša osobna pojedinačna vjera i ona je prvi kriterij po kojem živimo i ona dolazi na prvo mjesto, u prakticiranju te vjere poslušni smo Katoličkoj Crkvi kao obitelj, zatim u obitelji tatina je odluka zadnja u svemu što se ne kosi s prvim kriterijem po kojem živimo.Ako je krivo, sebično, loše, ako je protiv svega ovoga što sam navela neću poslušati , neću se posvađati, nego ću biti odlučna i hrabra (daj Bože) i jednostavno neću pristati na to, povući ću mirno granicu i to je to. Posvađat ću se oko nekih stvari srednje težine otvoreno, iskreno, burno, ljuto ali bez vrijeđanja i zamjeranja, zvocanja. i neću dovoditi u pitanje njegov autoritet kao glave obitelji. Oko sitnica ću popustiti sretno i veselo i sa smješkom. Ako uspijem
Radionica "Obitelji, u pravu si!" u organizaciji ureda HBK za obitelj petak 18.veljače 19-21h župa Marije Pomoćnice na Knežiji, dodatne info i prijave 095 597 3822
prenosim iz župnog listića, ako nekog zanima
pikula, takav odgovor sam i mislila da ću od tebe dobiti. I takav odgovor je u redu, prije i nije bilo baš jasno. Ta poslušnost i pokornost me je smetala, ali u ovakvom obliku i obimu je za mene sasvim prihvatljivo. Ionako će muž na kraju odlučiti onako kako je najbolje za svih vas, jer će odlučivati iz ljubavi i želje da svima bude dobro.
ronin, jako lijepo rečeno!
I ja ovdje svratim po natuknice vezane za odgoj, a većinom naiđem na Ifine natuknice kako uvjeriti muža da on vodi ples dok pleše po mom.
Iz prve ruke mogu reći da roditeljsko načitavanje i proučavanje Biblije i ostalog štiva nema nikakve koristi za djecu ako se taj isti roditelj ne bavi djecom. Odrasla sam uz takvog oca. Katastrofa!
i ako mogu ja jedno malo pitanje
je li Isus negdje rekao da se žena treba pokoravati mužu, ili je to samo rečeno u poslanicama?
I ja ovako mislim. Sve cure na ovom topiku žive onako kako su same izabrale i odlučile i o tome su se dogovorile s muževima, a rekla bih da se i o drugim, važnim i nevažnim, stvarima dogovaraju.
Čovjek ne bi vjerovao, ali i ja mužu prešutim i dam mu prednost kad ocijenim da je to potrebno i bolje. Ali ne prešućujem svoje mišljenje kad mislim da je važno nešto reći, sudjelujem u odlučivanju, a nekada doista i inzistiram na svojim rješenjima, ako mislim da su bolja. Riječi kojima bih to opisala su otvorenost, razgovor, dogovor, kompromis, zajedničko odlučivanje.
Isus nije o tome govorio. Ali, Njegova vlastita obitelj pruža suprotan model braka od Pavlovog. Isusov adoptivni otac, Josip, upravo je taj koji je potisnuo svoj ponos i podmetnuo leđa za obitelj kojom je dominirao odnos majke i sina. Sve do 16. stoljeća Josip je bio često izrugivan u literaturi, kao "nemuška" figura, onaj koji je otac djetetu koje nije izrodio, a nema ni ženu zapravo. Josip je muškarac koji je bio dovoljno jak da prihvati realnost situacije i da shvati da je bračni odnos, kao i odnos roditeljstva, u prihvaćanju. Josip nije upravljao, on se prepustio, a tako i Marija sa svojim: neka bude. Tu su oni jednaki. Kao takav otac, Josip je postao model oca u humanizmu, u nastojanju da se promovira vrijednost jezgre obitelji (majka, otac, djeca) i adoptivno roditeljstvo.
A Pomi moraš shvatit da Kršćanstvo jest patrijarhalno, al ne naćin naših djedova gdje su im žene doma čamile same dok su se oni zabavljali okolo - ovaj nepopularni patrijarhat je temeljen na osobnim čovjekovim zakonima i onom "zato jer sam ja tako rekao" dok je kršćanski patrijarhat temeljen na Bibliji i Božjim zakonima.
Mislim, danas je nama ljudima jako teško prihvatiti da je Kršćanstvo takvo kakvo uistinu jest pa ga modificiramo na raznorazne načine; jer ako prihvatimo Božju riječ uistinu, svi doli jednog smo osuđeni i nemamo šanse vidjeti Kraljevstvo nebesko jer smo grešni do ibera.
Tako bih i ja rekla, nisam baš imala vremena da ponovim gradivo iz Novog Zavjeta
Sveti Pavao u svojim poslanicama, govoreći o pokornosti žena ali i o ljubavi i poštovanju od strane muževa, rekla bih, samo nastoji pomiriti novu revolucionarnu vjeru sa starim patrijahalnim sustavom. Ili je možda interpretira prema svojim stavovima, ne bih znala. Ali to nema puno veze s Isusovim učenjem.
A onaj tko želi biti pravi kršćanin, neka se samo sjeti te nekadašnje revolucionarne snage Isusovih riječi. Za mene je to suština kršćanstva.
Upravo to.
Mislim da u ovoj diskusiji nisu baš dobre dvije stvari: jedna je što je, možda i nehotice, došlo do toga da se netko mora opravdavati zbog svog vlastitog odabira, načina života i bračnih odnosa. Mislim da se u to ne smije zadirati.
Druga je nametanje svog odabira kao općekršćanskog, da ne kažem jedinog mogućeg kršćanskog modela braka i bračnih odnosa. To je previše isključivo i tu bi se zamku trebalo izbjegavati. Ako ćemo tražiti podloge u Bibliji, naći ćemo u njoj puno različitih modela bračnih odnosa, pomislite samo na Stari zavjet, od Abrahama koji ima dvije žene nadalje. Neću početi s citatima, bez brige.
I još bih rekla da mi u svemu tome ima previše formalizma (ne kažem u stvarnom životu nego u ovim postovima): kršćanstvo nije vjera propisa nego vjera ljubavi i slobode.
Pa niko ne govori o zaista zlostavljanim ženama kojima muž po cijeli dan vanka hvata ženske a nad njom se iživaljva. Mi smo ovdje pisale o vlastitim iskustvima. O kršćanskom modelu braka kakav bi trebao biti - možemo mi intepretirati to na 100 načina kako nam paše, ali činjenica ostaje da stoji da žena mora bti pokorna mužu kao crkva Kristu, a muž nju treba ljubiti kao Krist svoju crkvu. U tome je sve objašnjeno i nema apsolutno nikakvog mjesta "koketiranju" sa zlostavljanjima itd. jer Isusu sigurno nije dana crkva da bi je zlostavljao, kao što ni žena mužu nije dana za to isto.
Ne bi ni u ludilu bila pokorna žena da mi je muž kreten koji me zlostavlja, jer njegov autoritet je temeljen na Bibliji i Božjoj riječi a ne na nekom njegovom osobnom moralnom sudu. Za njega je taj put težak jednako kao i za mene.
A btw. zar nisu poslanice riječ Božja? One jednako vrijede kao i evanđelja, ne mogu Isus i Pavao bit u kontradikciji! To što je nešto reko Pavle ili Petar je potpuno isto kao da je rekao Isus, jer u danim trenutcima duh sveti je kroz njih pisao Bibliju. I to seciranje Biblije je skroz besmisleno, ako si Kršćanin čitaš je cijelu a ne samo direktne Isusove riječi.
Ne bih se s ovim složila. Jer ipak su Bibliju slagali na raznim Koncilima i dodavali i oduzimali što im je toga trena pasalo.
Jelda da ne bi. Pa u tom je i stvar, što recimo Ifigenija kaže kako treba muškarcu pustiti da bude glava obitelji, žene da prestanu bit oštrokonđe pa će se problemi sami riješiti. A evo svi znamo obitelji gdje žena nije oštrokonđa pa joj opet ne cvjetaju ruže.
Roza, ti si odabrala slijediti muža kamo mnoge druge žene ne bi, jer je i on bio uz tebe u teškim trenucima u kojima bi se mnogi slomili. A vjerojatno i zato što se i tebi sviđa ta ideja off grida. I ja vjerujem da je vama sada brak bolji nego kad ste bili klinci i brijali na mondeni život. Ali ne važi isti ključ za svakoga, a ja oko sebe vidim previše pokornih žena nad kojima se muževi iživljavaju.
Kršćanstvo je patrijahalno, ali Isusove riječi nisu.
Njegove su riječi beskompromisne, i to što ja seciram Bibliju na dijelove koji mi više ili manje odgovaraju nije zato što bih po Pavlovim poslanicama bila osuđena i grešna do ibera, a po Isusovim spašena, baš obratno. Pavao je kompromisniji jer želi vjeru približiti tadašnjoj zajednici, Isus je bezvremen (premda moram bogohulno reći da meni ne odgovara baš na sva pitanja ali to je već ot
Koji je to Božji zakon koji proklamira patrijarhat?
Pročitaj Bibliju. Nisu zakoni samo "10 zapovijedi". Kreni od Postanka...
Pročitala sam. I dalje ne vidim.
Pa evo ti u samom početku (e sad si me natjerala da citiram a to mrzim):
Postanak 3:16 Ženi reče: "Mnoge ću ti se muke umnožiti, kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar."
A ako uistinu vjeruješ u svemogučeg Boga onda vjeruješ da je Bog složio svoju riječ, i ono što nije u Bibliji nije ni trebalo biti u Bibliji, i obrnuto. Nema smisla vjerovat ako ne vjeruješ, osnova Kršćanstva je da je Biblija riječ Božja, ako to ne vjeruješ, onda zašto uopće vjeruješ? Bolje onda ić "pod ruku" sa Dawkins-om
I ovo piše u Knjizi postanka. Zar netko i u to vjeruje?Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
Šta ne vjeruješ? Meni je to jednako vjerovatno kao da smo nastali od majmuna, i da u milijarde godina nismo ništa naučili osim "uuu-aaa" a onda smo odjednom sve skupa napravili i mega se razvili u zadnjih par tisuća.
Ma da odosmo OT a ja baš u nekom "filozofskom" raspoloženju, dok muž i mali umiru od gladi - toliko o današnjoj pokornosti
Istina, ne mogu mjeriti svijet po sebi, i znam da je meni zaista Bog tu pokornost olakšao jer mi je dao muža pored kojeg je ne osjetim kao neki teret već sam sretna da mu mogu na taj naćin vratiti svu ljubav i poštovanje i razumjevanje koje mi daje - mene služenje zaista ćini presretnom i zadovoljna sam da mi je dano.
Sigurna sam da je nekim ženama puno teže "isfurati" sve to...
Ne znam, katoličanstvo ipak priznaje teoriju evolucije i ne smatra da je u sukobu s Biblijom.
Možda netko vjeruje da je Bog kipario po rebru i stvarao 6 dana. Smatram to legitimnim pravom, kao i moje da kritički čitam Bibliju bez da me se karakterizira kao kršćanku s greškom.
Ma ne karaktiziram te ja kao kršćansku s greškom, nego meni nema smisla vjerovat u Boga koji nije svemoguć i čija je riječ možda a možda nije njegova, ili je možda istinita a možda nije; i općenito mi je smiješno to koketiranje sa evolucijom; nazivat se vjernicom a u isto vrijeme stavljat riječ nekih znanstvenika koji tog Boga negiraju u potpunosti povrh njegove mi je jednostavno ne-vjernički. Ne mislim sad na tebe, mislim da 99% vjernika koje poznajem.
A osobno, i bez Biblije (jer sam rekla da je duhovni vođa naše obitelj mm - ja sam negdje između još uvijek) ne priznajem evoluciju jer mi nema nikakvog smisla.
Darwin je pokopan u westministarskoj opatiji, čisto da podijelim nešto što nisam znala donedavno
Ja sam mislila da je svakom odraslom vjerniku jasno da je 7 dana samo simbolika, valjda sam totalno van priče
Ajde mi please nađi pasus u Bibliji gdje piše da je to samo simbolika? Po toj logici i Krist je samo simbolika.Ja sam mislila da je svakom odraslom vjerniku jasno da je 7 dana samo simbolika, valjda sam totalno van priče
Onda možemo čitav početak "bacit u smeće" jer u početku su bili Adam i Eva, a ne milijon Adama i milijon Eva.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 29.03.2011. at 10:12
naravno da ne piše u Bibliji
U tumačenjima Biblije je vrlo jasno da 7 dana nije 7 dana, u temeljima katoličke teologije...al ko što reko, meni se nekako podrazumijevalo da svaki odrasli vjernik to "zna".
nisi van priče, u Katoličkoj crkvi to je odavno jasno da je simbolika, u nekim drugim kršćanskim crkvama, ne svima, drže se dosljednog shvaćanja Knjige postankaDarwin je pokopan u westministarskoj opatiji, čisto da podijelim nešto što nisam znala donedavno
Ja sam mislila da je svakom odraslom vjerniku jasno da je 7 dana samo simbolika, valjda sam totalno van priče
zanimljivo, prvi put čujem ovu teoriju da smo nastali od majmuna. može link?
Ok ispravljam se, Evoluirali iz majmuna
ni za tu nisam čula
Figure of speach Ivy, šta da sad ovdje cijeli tijek "nastanka" navodim od mutacije preko evolucije?ni za tu nisam čula
Mislim da nema osobe na svijetu koja, osim tebe, nije ćula, ili koristila u ovom ili onom obliku termin: Ljudi su nastali od majmuna
Što ne znači da je to ispravno, a jedno je od temeljnih zabluda na kojoj i počiva svo neslaganje oko teorije evolucije.
Beti3
hm...ovdje je tema "odgoj u duhu vjere"?
ja ne znam, ali i mene ovako sa strane brka ono o čemu priča roza. pa volim kad zdenka onako lijepo objasni
oću reć, zašto u bibliji ti majmuni nisu spomenuti, makar nekako, kad je biblija božja riječ? i onda su trebali znat kako je svijet nastao, zar ne?
al to nije tema, pa zanemarite, samo da znate
Pravila pisanja postova
