odgoj u duhu vjere 5

[mujica]

Ali budizam ma kako predivan bio, u svom izvornom smislu nije religija jer se ne temelji na vjeri u Boga. Etika budizma nije teonomna etika, to znači ne ne sastoji se u sljeđenju 10.zapovjedi zato jer su bile dane od Boga, ona je skup pravila koje treba slijediti da se postigne stanje nirvane, tj.probuđenoga uma. Okrenuta je prema sebi ali ne prema Bogu i djeljenja tog unutarnjeg s drugima.
Pokušavate svi ovdje vjernici stvoriti neku univerzalnu religiju-ali to ne postoji-bar ne za sad-nažalost ili na sreću-...ako ništa imamo Boga koji je univerzalan...

Nije svima dano da znaju za Bibliju i Krista.

I oni koji žele postići stanje probuđenom uma streme istom cilju kao i krščani, samo na drugi način, zar ne?
Cilj je isti, ali putevi različiti.

Zato mi je neprihvatljiv stav da je samo krščanstvo ispravan put, jer kao što si i sama rekla, Bog je jedan. I krščanima i budistima.

I nikako ne mislim da je ovakav koj način razmišljanja sjedenje na dvije stolice, već je to jedan pomak od naivnog uvjerenja da samo jedna vjera služi Bogu, a druge vjere (ili filozofije) su eto fulale

[mujica]

Ali budizam ma kako predivan bio, u svom izvornom smislu nije religija jer se ne temelji na vjeri u Boga. Etika budizma nije teonomna etika, to znači ne ne sastoji se u sljeđenju 10.zapovjedi zato jer su bile dane od Boga, ona je skup pravila koje treba slijediti da se postigne stanje nirvane, tj.probuđenoga uma. Okrenuta je prema sebi ali ne prema Bogu i djeljenja tog unutarnjeg s drugima.
Pokušavate svi ovdje vjernici stvoriti neku univerzalnu religiju-ali to ne postoji-bar ne za sad-nažalost ili na sreću-...ako ništa imamo Boga koji je univerzalan...

Nije svima dano da znaju za Bibliju i Krista.

I oni koji žele postići stanje probuđenom uma streme istom cilju kao i krščani, samo na drugi način, zar ne?
Cilj je isti, ali putevi različiti.

Zato mi je neprihvatljiv stav da je samo krščanstvo ispravan put, jer kao što si i sama rekla, Bog je jedan. I krščanima i budistima.

I nikako ne mislim da je ovakav koj način razmišljanja sjedenje na dvije stolice, već je to jedan pomak od naivnog uvjerenja da samo jedna vjera služi Bogu, a druge vjere (ili filozofije) su eto fulale
To "naivno uvjerenje" se ne odnosi na krščane, već na sve koji misle da je samo njihov put put spasenja.

Uostalom, to ja tako mislim.

Ti misliš drukčije.

A tek kada dođe vrijeme za to, ćemo znati tko je mislio ispravno i bit će potpuno nebitno.

Ne kužim, zar ovakvo mišljenje o vjeri poput mojega može pokolebati pravog vjernika?
Ne bi trebalo. To ne znači da treba tražiti drugu vjeru.

(ispričavam se na duplom postu. Nisam skužio da je prethodni otišao)

[ivana zg]

Nisu fulale..krivo me shvaćaš...moj profesor na faxu je budist i on sam tvrdi da budizam nije put prema Bogu..već samome sebi do stupnja "ništavila"...da nije religija...budizam želi shvatiti kako izbječi patnju i što je to što do nje vodi(použuda,želja itd.) a Kršćanstvo nas uči da svoj križ i patnju prihvatimo, te da je ono most po kojem ćemo prijeći do Bogu.

Nikad u životu nisam tvrdila niti ću da samo jedna vjera vodi Bogu(mada ove 3 judizam,islam a najmanje kršćanstvo to tako gledaju)..ustvari kako sam Citirala Suca, vjera ona formalna uopće ne mora voditi do Boga..prije može poganin do njega ako je u svome životu prihvatio npr.svoju bolest ili neimaštinu i s time se nosi s nekakvi dostojanstvom-ne da bi namjerno patio, već kad čovjek neke stvari prihvati(npr.rak. neplodnost,zločeste ljude) to ga više ne uznemiruje, on ide iznad toga, nije ogorčen zbog toga, nego naprotiv iz toga pokušava izvući ono najbolje što može-iskustvo-da bi svojim životom i dijelima svjedočio drugima....

Sjedenje na dvije stolice se odnosi na neodlučne, pogotovo vjernike, koji bi to bili ako im paše, (oprost grijeha, Raj) a ne bi bili ako im ne paše! ( ne abortusu). (i ne, ne odnosi se na one koji kritiziraju KC)

[Ifigenija]

Mujice, cijela bit kršćanstva je u tome da se Bog spustio k nama.
Bog.
Pravi.
Onaj koji je zamislio i stvorio oceane, zvijezde, svaku biljčicu, životinjicu, čovjeka. Ljubav, radost, vic, umjetnost - sve ono što volimo, sve ono što nas gradi - sve je od tog dobrog Boga.
U kojem je sve i po kojem je sve, i u kojem jedino nalazimo puninu svojega života.
Znao je kakvi smo i prošao je s nama put muke, da se nikad ne osjetimo sami, da u svemu što nas muči ne izgubimo smisao, da se sjetimo da na ovoj zemlji ni Bogu ne može biti bolje nego nama. Dapače, može mu biti samo gore. I da naš svijet i naše muke nisu kraj.
Pružio nam je ruku, na najnevjerovatniji način. Hodao je s nama, jeo je s nama, poslao nam Duha Svetoga da nas vodi i čuva. Podučio nas, obećao vječni život i spasenje.
Ako u to povjeruješ, ako se u to zaljubiš onda ti uopće ta diskusija što je pravi put, što je krivi put postaje izlišna.
Možda se budist može spasiti, sigurno neki od njih mogu, ali nije u tome stvar.
Stvar je u tome da me ne zanimaju nikakvi putevi, ne toliko iz logike ili učenja, nego jer volim Isusa, volim tog Boga koji se spušta i prašta, i zove, i koji je spreman na glad i žeđ, na batine i pljuvanje, i mučenje i bičevanja - da bi meni bio bliže, ili tebi. Samo zato. Da bi me podučio i podsjetio tko sam i što sam - ljubljeno i izabrano biće dobroga Boga. Sva njegova muka (a bio je i čovjek, ne samo nedodirljivi Bog) podnesena je zato da ponovno pogledamo u lice svom stvoritelju i kažemo mu: Abba. Tatice. Ljubljeni. Volim te. I i da u tom odnosu On ima priliku dati nam ono za čime žudimo, i isto tako osobno nama reći - Volim Te. Ništa ne želi uzeti, ništa pokazati, ništa, nego da Ga volimo, i on voli nas.
Što me briga za druge stvari, čemu da ja sada idem neki svojim putem, kad je Bog tu.
Traži od mene samo tri stvari - da volim Njega, sebe i druge. A zauzvrat mi daje svu puninu ljubavi, milosti, obećanje da će me u svemu uslišati, da svojom vjerom mogu pomicati gore i brda, ozdravljati druge, činiti sve što i on, vječni život i nezamislivu radost.
Meni zvuči kao divna pogodba.
A i da ne daje to sve, i dalje me Njegova ljubav tako dirnula da me ne zanima ništa mimo nje.
I to je ono što vjernici žele podijeliti s drugima. Zašto da se mučiš i potucaš, tu je sve što trebaš, i više nego što možeš zamisliti. Nekako kad ti to postane jasno glupo ti je klimati glavom - je, je, odi malo ovima, pa onima, pa malo grli drveće, s vremenom ćeš se prosvijetliti. U svemu tome ljudi gube previše od sebe, od sreće i mira, a da bi ta indiferencija vjernika bila opravdana. Ljubi bližnjega svoga - prije svega time da ga podsjećaš da je sve što treba već tu, u Kristu. Ne treba otkrivati toplu vodu, samo se nekako dovesti do te vjere - koja liječi i ozdravlja i ispunjava. Koja sama po sebi jest i raj i spasenje i sreća i zdravlje.

E sad - u Krista vjeruješ ili ne, i od toga svega polazi. On nije dekoracija na zidu, On govori vrlo ozbiljne stvari, i svaki vjernik, mislim, nek se ozbiljno zamisli nad time što misli o Isusovim riječima. Pa će crkvu otpisati kao besmisleno administrativno ludilo (jer bez da je Bog stvarno živ ni Crkva nema amabaš nikakvog smisla), ili će je zavoljeti po Isusovoj zapovijedi.

[Mikki]

Ja bi se samo ukljucila na ovo ispravan neispravan put.
Postoji spasenje izvan KC..to je neosporno.
Poanta je samo da ako je covjeku dano da pozna puninu Objave tj Krista i svjesno ga odbaci to ima neku tezinu. Onaj koji Krista nikojim nacinom nije mogao upoznat pak zivi s onim sta mu je dano.
Neosporno je takodjer da u svima nama postoji savjest i nekakav božanski moral. Moguce je da je ta savjest krivo izgradjena ili narusena al u velikoj vecini slucajeva cijeli svijet dijeli istu misao da je dobro cinit drugom dobro. Po toj savjesti svatko od nas zivi.
Takodjer onaj tko poznaje Krista, koji osjeca ljubav prema njemu, osjeca i takvu ljubav prema svojoj Crkvi tj samom sebi. Crkva to smo ja, ti i Krist skupa. Vjera jest individualna jer nitko ne moze nacrtat ili opisat svoj osobni dozivljaj Boga da bi mogli to shvatit zorno, al vjera se u punini ostvaruje u zajednistvu. Ostvarujemo se kao ljudi samo u grupi- obitelji, zajednici, udrugama...covjek se u vjeri ostvaruje u svojoj Crkvi.
Crkva ima svoj predak...al je taj poredak tu radi Crkve a ne Crkva radi poretka. Steta sto se tolika paznja daje krivim stvarima.

[cvijeta73]

mikki, a kako ti to tako sa sto postotnom sigurnošću možeš tvrditi? kako znaš da postoji spasenje izvan KC, kako znaš da je poanta baš u tome da ako krista svjesno odbaciš to ima neku težinu?
najozbiljnije pitam.
nije mi jasno kako se tako nešto može sa sigurnošću tvrditi
možeš jedino ti vjerovati da je to tako, zar ne?

[ivana zg]

Vjera je dar! dar koji treba izmolit.

[mujica]

Ifigenija,
Stvarno si lijepo opisala pravog krščana.
Svaka čast. Nad time se mogu samo zamisliti i upitati koliko sam potpun krčan.

Samo ne znam zašto si to pisala.

Sve što si napisala o pravom krščanu nema veze s onim što sam ja pisao o spasenju onih koji nisu krščani.
Ja cijelo vrijeme pokušavam napisati da i oni koji ne znaju krščanstvo i ne opisuju svoj put spasenju na način koji ti opisuješ, također dolaze do cilja.

E sad - u Krista vjeruješ ili ne, i od toga svega polazi

Ovo citirano vrijedi samo za krščane.
Za druge put Bogu polazi sa rzličitih mjesta. I ne vjerujem da je manje vrijedan.

Mikki, tvoj mi je post bliži od Ifigenijinih i razumljiviji, ali me zanima što smatraš pod ovime?

Poanta je samo da ako je covjeku dano da pozna puninu Objave tj Krista

Takodjer onaj tko poznaje Krista, koji osjeca ljubav prema njemu

pitam jer mislim da je među krščanima vrlo malo onih koji su doista spoznali puninu Objave u onom smislu koji mislim da spoznavanje punine Objave znači.

[ivana zg]

I ako me knjiga Razgovori s Dunje Ujević s Zlatkom Sucem na prvu nije ni malo oduševila, tek sad nakon godinu dana kad je ponekad otvorim nađem vrlo zanimljive odgovore jednog čovjeka na ova pitanja koja vi ovdje postavljate.( i ako ne volim ovako eksponirane svečenike, i često zazirem od istih)..jako je laka za čitat poput intervjua i stvarno je preporučima svima i ateistima.....

[ivana zg]

"U kojoj mjeri ljudi još uopće pripadaju Crkvi?", pita se papa Benedikt XVI. u razgovoru s Peterom Seeewaldom u knjizi "Svjetlo svijeta", i odgovara na svoje retoričko pitanje: "S jedne joj strane žele pripadati, ne žele izgubiti taj temelj. S druge strane, iznutra ih oblikuje i određuje moderni način mišljenja. To je neprovjereno su-postojanje i mimo-postojanje temeljne kršćanske volje i novoga svjetonazora koji obilježava sav život. Stoga se može govoriti i o nekoj vrsti shizofrenije, podijeljene egzistencije. Moramo težiti za tim da oboje, koliko se god može povezati, bude uklopljeno jedno u drugo. Biti kršćanin ne smije ostati neka vrsta arhaičnoga sloja, kojega se na neki način čvrsto držim i donekle živim pored modernosti.

Kršćani su danas raspeti između dvije krajnosti: izazova da u globalnom relativizmu potpuno iz vida izgube snagu i autentičnost vlastite vjere i podlegnu bezličnosti prilagodbe diktatu sekularizma, ili da ostanu na marginama događaja obilježeni dahom jalove staromodnosti. Srednji put je uvijek najteži, ne kao sinteza ovih krajnosti, nego kao njihovo aktivno nadilaženje. Kršćanin mora biti čovjek otvoren stvarnosti i vremenu u kojemu živi, ali ako nije kadar vidjeti iza obzorja događaja, onda je njegovo poslanje nedjelotvorno

Staromodnost je, kao i pretjerani liberalni sekularizam, nesvojstvena autentičnom kršćanskom poslanju.

http://www.velecasnisudac.com/hr/rub...as-iz-pustinje

[ivana zg]

http://www.velecasnisudac.com/

uskoro se nadam odlasku u moju duhovnu oazu- Međugorje pa kao vam ne smeta;

Poruka 25.03.2011.
„Draga djeco! Na poseban način vas želim danas pozvati na obraćenje. Neka od danas započne novi život u vašem srcu. Djeco, želim vidjeti vaš „da“ i neka vaš život bude radosno življenje volje Božje u svakom momentu vašeg života. Ja vas na poseban način danas blagoslivljam mojim majčinskim blagoslovom mira, ljubavi i jedinstva u mom srcu i u srcu mog sina Isusa. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

http://www.medjugorje.hr/hr/

[Pinky]

iskreno, nisam čitala ništa od velečasnog sudca. on i njegov način svećeničkog života su mi jako odbojni. veliki odmak od onoga što smatram da svećenik treba biti (barem ono što vidim na tv-u i čitam po novinama, možda sam u krivu).
meni su najdraži franjevci. najskromniji (bar bi trebali biti) i najduhovniji. barem oni koje sam susrela.

[josipal]

svi smo ljudi...
i cesto biramo najlaksi put...

[zeljka231]

Ifigenija, bio je još neki post o tome zašto je Isus rekao da siromahe uvijek imamo uz sebe, a njega ne...ali, sve ok.

A gdje bih ja povukla crtu? Pa, vjerojatno negdje daleko, možda i predaleko...negdje gdje bih biskupa mogla zagrliti kao brata, negdje gdje se kaleži ne bi radili od zlata, negdje gdje bi bogoslovi volontirali u različitim udrugama kako bi osjetili patnju svoje braće, a ne da se čude kako jedna djevojka može preživjeti sa 17kn na dan, negdje gdje bi svećenik bio sretan kad bi dobio ofucane cvjetiće tvoje djece, negdje gdje bi se svećenici tuširali sapunom, a ne gelom za tuširanje čije ime ja ne mogu izgovoriti, negdje gdje me osmaši ne bi morali pitati kakav to uređaj svećenik ima u autu, a ja nikad čula za to...

I sad generaliziram, a poznajem svećenike koji nisu okruženi materijalnim, koji i ono malo što imaju daju drugima...a takvi svećenici su najčešće nevidljivi, djeluju u skrovitosti... I opet...najmanje mi je važan oniks i zgrada koja se gradi.

Uvijek se sjetim svojih profesora Matulića i Relote koji su nas "provocirali" svojim razmišljanjima, tjerali na pitanja, na akciju, na razmišljanje...zato valjda i ja toliko pitanja postavljam...

[zeljka231]

(ono za gel za tuširanje sam karikirala. ne znam čime se svećenici tuširaju. nismo si baš tako dobri.)

[Nena-Jabuka]

(ono za gel za tuširanje sam karikirala. ne znam čime se svećenici tuširaju. nismo si baš tako dobri.)

dobro da si to naglasila, već smo posumnjali.
znam ja časnu sestru koja kaže da joj je neugodno kupiti u DM-u neki lijepi gel za tuširanje ili mlijeko za tijelo jer misli da bi joj to mogao netko zamjeriti, da nije možda dovoljno skromna.
A ja, mislim, eh, koji luksuz, pa šta si one uopće od tih slatkih stvarčica sebi mogu priuštiti, ni frizuru, ni šminku, ni svake godine odjeću po novoj modi, uvijek jedne te iste mantije, suknje i košulje,
pa gel za tuširanje i krema im je vrhunac luksuza.

No, skrenula sam zapravo s onoga što sam htjela reći, a htjela sam se nadovezati na mujicu (nešto mi se sviđa ovo zadnjih stranica što pišeš, nešto si produhovljen u zadnje vrijeme).
Sjetila sam se knjige jedne naše spisateljice koja je imala teško bolesno dijete i uputila se po duhovnu snagu kod Saibabe (ne znam jel veliko B) u Indiju. Uspjela je doći kod njega i ispričala mu što traži, a on ju je upitao -a u kojoj si ti vjeri odrasla? U kršćanskoj- odgovorila je.
"Pa vrati se kćeri tamo odakle si došla, ti u svojoj vjeri možeš naći sve što tebi treba, nisi trebala dolaziti k meni"-rekao joj je.
To mi se urezalo u sjećanje iako sam davno pročitala tu knjigu i sjetim
se uvijek kad se pojave rasprave o ispravnijoj ili manje ispravnoj vjeri.

Čini mi se da smo svi iz nekog razloga rođeni baš tamo gdje jesmo i da u svom okruženju i religijama koje su nam povijesno i kulturološki bliže, ako hoćemo, možemo naći sve ono što nam treba.
Naravno da onaj koji traži nešto drugo i teži drugačijem, što mu bolje leži, to i nađe, ako ne u blizini, onda negdje drugdje.
A glede Crkve kao majke, imam malo drugačiji pogled na to.
Naime, ne vrijeđa me ako netko spomene mane ni moje vlastite biološke majke, znam ja vrlo dobro koje su njezine mane, je da bi mi bilo draže da ih nema, ali što ja tu mogu ako ih ima i ako ih netko drugi primjećuje.
Osobito ako o tim manam mojih roditelja, pa tako i majke, raspravaljam sa svojim sestrama i braćom (biološkom, mislim, ali povlačim paralelu i s onom vjerskom), niti malo to ne smatram uvredljivim.
Naravno, osim ako je izrečeno zaista na uvredljiv način i baš se vidi zlonamjernost, ali to ne volim ni inače, u bilo čemu pa ni u tome.

P.SČ Ako dođemo ovdje ikad do odgoja djece u duhu vjere imam nešto za napisati vezano uz učenje zahvalnosti i sl.,
al' to ako se ikad vratimo na izvornu temu topica

[ljiljan@]

jer ovo nije bog, on nije velebna zgrada s oniksovim pločama, u stvari je svjetlosnim godinama udaljen od svega toga.
u mom svijetu i mojoj vjeri ovakve stvari su sramoćenje i ponižavanje boga.

Bog je jako udaljen i od mobitela i od automobila kojima se svećenici obilato koriste. Ali će taj mobitel i auto biti mnogo puta sredstvo da umirući na vrijeme primi svoj posljednji sakrament.

[n.grace]

iskreno, nisam čitala ništa od velečasnog sudca. on i njegov način svećeničkog života su mi jako odbojni. veliki odmak od onoga što smatram da svećenik treba biti (barem ono što vidim na tv-u i čitam po novinama, možda sam u krivu).
meni su najdraži franjevci. najskromniji (bar bi trebali biti) i najduhovniji. barem oni koje sam susrela.

Slažem se sa svime što si napisala. I meni su franjevci jako dragi.

[ljiljan@]

Zato mi je neprihvatljiv stav da je samo krščanstvo ispravan put, jer kao što si i sama rekla, Bog je jedan. I krščanima i budistima.

U dugim periodima mojih duhovnih mladalačkih lutanja bavila sam se jogom i interesirao me budizam. No nisam se tu našla u konačnici. Osnovna, ali zaista osnovna razlika: kršćanin snagu i ljubav nalazi u Bogu i bližnjem, a budist u sebi i svom unutarnjem svijetu. Bila je jedna forumašica koja je vrlo lijepo, konstruktivno i afirmativno pisala o svom dečku budistu na jednom od prijašnjih topika odgoja u duhu vjere.

[Nena-Jabuka]

Slažem se sa svime što si napisala. I meni su franjevci jako dragi.

također

[zeljka231]

dobro da si to naglasila, već smo posumnjali.
znam ja časnu sestru koja kaže da joj je neugodno kupiti u DM-u neki lijepi gel za tuširanje ili mlijeko za tijelo jer misli da bi joj to mogao netko zamjeriti, da nije možda dovoljno skromna.
A ja, mislim, eh, koji luksuz, pa šta si one uopće od tih slatkih stvarčica sebi mogu priuštiti, ni frizuru, ni šminku, ni svake godine odjeću po novoj modi, uvijek jedne te iste mantije, suknje i košulje,
pa gel za tuširanje i krema im je vrhunac luksuza.

eh, ljudski um svašta može zaključiti pa si mislim - bolje da objasnim nego da se moram opravdavati .

a ljudi uvijek očekuju više od ljudi koji nose nekakvu "uniformu". mene klinci često pitaju smiju li svećenici pušiti i nije im jasno zašto puše kad je to grijeh. i onda malo ostanem s upitnikom iznad glave. Čim netko ide na misu, od njega se očekuje više...kome je puno dano, više će se od njega i tražiti. (ponekad se i bojim toga, da svoj život ne "iskorištavam" koliko treba, a velike sam blagoslove primila.)

kao i u pitanja mobitela i auta, stvar je u umjerenosti. možda skuplji auto duže traje, ali možda ima i neki koji nije toliko upadljiv, a opet je funkcionalan. ne mora mobitel imati apsolutno sve funkcije... Mislim da smo čak obavezni iskorištavati blagodati tehnologije na dobro, ali opet umjereno.

Što se tiče teme...jedna preporuka za knjigu. Bruno Ferrero, Sretni roditelji. Knjiga se temelji na don Boscovom načinu odgoja koji je meni i inače prekrasan, pun ljubavi. Odgoj koji se temelji na povjerenju, ljubavi, poznavanju, a ne na kažnjavanju. I inače su mi salezijanci jako dragi jer se bave odgojem mladih, nude im mnoštvo toga - oratorij, igre, druženja, bansevi, a sve utemeljeno na ljubavi prema Bogu.

[Ifigenija]

mikki, a kako ti to tako sa sto postotnom sigurnošću možeš tvrditi? kako znaš da postoji spasenje izvan KC, kako znaš da je poanta baš u tome da ako krista svjesno odbaciš to ima neku težinu?
najozbiljnije pitam.
nije mi jasno kako se tako nešto može sa sigurnošću tvrditi
možeš jedino ti vjerovati da je to tako, zar ne?

Cvijeto, ako smijem, ja bih odgovorila.
Iz svjedočanstava ljudi koji su bili ili jesu blizu Kristu.
S vremenom čovjek počne i sam u sebi osjećati o čemu se radi, jer iznutra shvatiš sve skupa što piše u životopisima svetaca, ili doživiš zašto i kako točno sveti ljudi koje znaš čine to što čine. Pa malim koracima počneš i ti i vidiš koliko je Biblija u pravu. Jednom kad takneš Božiju ljubav, kad zazvoni u tebi, kad se poklopi Božija riječ, kad shvatiš da svi sveci, i svi svećenici i sve karizme govore uvijek jedno, i kad vidiš to na djelu mislim da se više nikad ne vraćaš nazad.
Odgovor životu koji nam je dao Isus radi, i što više nastojiš živjeti tako, to si sigurniji da je to to. Kao kad kupiš dobar detergent, pa ga nastaviš kupovati, i znaš da je najbolji. Najbolje pere, najbolje miriši - za tebe osobno. SVe je manje sukoba, sve manje problema, sve manje očaja, negativnih misli, sve manje tjeskobe, sve je jednostavnije, sretnije, veselije, otvorenije, sve više vidiš dobro, i što više dobra vidiš, više se otvaraš Bogu, i tako u krug.
U tom odnosu s Bogom čovjek uči, neke od mana mu se smanjuju, rasteš, imaš sve više mira, i kroz sve otvoreniji odnos s Bogom događa ti se da jednostavno vidiš da se sve ono što ti se zbiva zbivalo svakom kršćaninu u zadnjih 2011 godina; pa ne možemo svi biti skupa ludi... a najvažnije - da ti se u životu događa dobro.
Ali bez žive vjere ljudi oko tebe - nikako. I bez sakramenata - jako teško.
Isus je rekao - ne pustiš jednu grančicu da sama gori - dogori i ugasi se. Moramo bit na hrpi, palit i grijat jedni druge.

Iskreno, za mene kao obraćenicu, čiji je put do vjere koja stoji na vlastitim nogama trajao valjda deset godina, najteži dio bio je pronaći ljude na čijoj sam se vjeri mogla ogrijati. I svašta sam znala doživjeti i od svećenika, i vidjeti kojekakve zajednice. Par puta sam pobjegla glavom bez obzira, u šoku - pa kako, a trebali su biti kršćani, široki i dobri... Ali i kroz to treba proći, i tražiti, dok ne nađeš. Istina je da u Crkvi ima svašta. Ali nikad ne gledaš ljude. Svi smo mi na putu ka Kristu, svatko u svom ritmu, i u Crkvi iz svojih razloga koji mogu biti načudnije prirode, i najprizemniji na svijetu. Gledaš Krista, i tražiš svoj osobni odnos s njim. ILi eventualno tražiš ljude na kojima je očito da im je Isus prijatelj; tražiš skoro svece. Ima ih.

Sada, kad me zajednica vjernika koja me "odgojila" privela vjeri, sad mi je svugdje dobro, i sa svakim mogu, i ništa me ne smeta, jednostavno više zla ne vidim. Ili - više me zlo ne ščipa kao onda dok sam još visila na pol puta između vjere i nevjere... Utekla sam...

[Nena-Jabuka]

Ifi, ovaj tvoj zadnji post mi je predivan (onaj ogromni prije toga nije), zbilja predivan i ne sumnjam ni najmanje u istinitost tvojih osjećaja i svega što si napisala. Samo, jedno me zanima.
Zašto onda na drugim temama na ovom forumu osjećam tvoju pretjeranu opterećenost pravim pravcatim pi....jama, da se tako izrazim, tipa- koma je organizirati dječji rođendan, jaoo, dječja bolest, jaoo sama sam, jao, nije savršeno čista kuća itd.
tj. nemirna si i živčana oko potpuno bezveznih stvari koje su, evo, meni osobno, mačji kašalj ili su toliko životno normalne i banalne da ni ne zaslužuju tako veliku pozornost,
a i većina ljudi koji nisu bogznašta osnaženi u vjeri nose se s tim mirno i bez ikakve panike.
To mi se nikako ne uklapa u taj mir, sigurnost i shvaćanje života koji izlazi iz tvojih postova na ovom topicu.
Nekako su mi u kontradikciji s postovima na ostatku foruma.

Da ne vidim isti nick i avatar ne bih rekla da se radi o istoj osobi.

[Nena-Jabuka]

...kome je puno dano, više će se od njega i tražiti. (ponekad se i bojim toga, da svoj život ne "iskorištavam" koliko treba, a velike sam blagoslove primila.).....
........
Što se tiče teme...jedna preporuka za knjigu. Bruno Ferrero, Sretni roditelji. Knjiga se temelji na don Boscovom načinu odgoja koji je meni i inače prekrasan, pun ljubavi.

ovog prvog se i ja bojim, neki bi, iz drugih duhovnih učenja, rekli - bojim se da ne prokockam svoju karmu. Ono, imam ruke, noge, ne gladujem, dovoljno inteligencije da spoznam što trebam, dovoljno svega i sad da to sve napola profućkam ili iskoristim samo djelomično, za svoje jadne hedonističke interese...ili da mi glavni grijeh bude grijeh propusta...nije mi svejedno.

i hvala na preporuci za knjigu

[Cubana]

Ifi bi trebala pisati političke govore i pamflete.
Piše tako gorljivo da joj je lako povjerovati.

[pikula]

Da skoro bi povjerovala da žena piše iskreno, a zapravo je Ifigenija tajni agent Fidela Castra koji samo čeka da nas navuče i onda nas otme kao taoce

[Cubana]

Nisi me shvatila.
Recimo, tako gorljivo brani ono zdanje i Crkvu da bih joj skoro povjerovala. Pa i kad kaže da siromaštvo nije stvar novaca.
Al neću

[pikula]

Ma jesam, puklo me na zeku. Nije osobno

[cvijeta73]

Ifi bi trebala pisati političke govore i pamflete.
Piše tako gorljivo da joj je lako povjerovati.

živa istina. i meni dođe da odem u prvu crkvu.
al neću ni ja

[ivana zg]

http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.html

evo samo da podsjetim da je danas molitva za ozdravljenje, krunica za pokojnike i misa u Sigetu kod fra. Siljana Kožula....sve počinje krunicom u 18:30...misa u 20h.....zna biti čula sam i do 3000 vjernika idem prvi put...valda će moja mrvica izdržati

sjetiti ću vas se u molitvama...

Dijete moje

Možeš me i ne poznavati, ali Ja znam sve o tebi... (Ps 139,1)
Znam kada sjedneš i kada ustaneš... (Ps 139,2)
Upoznat sam sa svim tvojim putovima... (Ps 139,3)
Čak i vlasi na tvojoj glavi su izbrojene... (Mt 10, 29-31)
Jer si stvoren na moju sliku... (Post 1,27)
Po meni živiš, mičeš se i jesi... (Dj 17,28)
Jer od mene potječeš... (Dj 17,28)
Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh... (Jer 1,5)
Predodređen si mojom nakanom... (Ef 1,11)
Ti nisi slučajan, jer dani su tvoji određeni u knjizi mojoj... (Ps 139,16)
Odredio sam vrijeme tvojega rođenja i gdje ćeš živjeti... (Dj 17,26)
Čudesno i prekrasno si stvoren... (Ps 139,14)
Satkao sam te u krilu majčinu... (Ps 139,13)
I pružio ti zaštitu od dana kada si rođen... (Ps 71,6)
Pogrešno me prikazuju oni koji me ne poznaju... (Iv 8, 41-44)
Ja nisam dalek i ljut, već sam izraz savršene ljubavi... (1Iv 3,1)
I moja je čežnja obasuti tu ljubav na tebe... (1Iv 3,1)
Jednostavno zato što si moje dijete i ja tvoj Otac... (1Iv 3,1)
Nudim ti više no što bi tvoj zemaljski otac ikada mogao... (Mt 7,11)
Jer sa sam savršen Otac... (Mt 5,48)
Svaki dobar dar koji primaš dolazi iz moje ruke... (Jak 1,17)
Jer ja skrbim za tebe i brinem za tvoje potrebe... (Mt 6, 31-33)
Moj plan za tvoju budućnost je oduvijek ispunjen nadom... (Jer 29,11)
Jer ja te ljubim vječnom ljubavlju... (Jer 31,3)
Moji naumi za tebe nebrojeni su poput pijeska na žalu... (Ps 139, 17-18)
I kličem nad tobom radosno pjevajući... (Sef 3,17)
Nikada neću prestati činiti tebi dobro... (Jer 32,40)
Jer ti si moja predraga svojina... (Izl 19,5)
I želim te utvrditi svim srcem svojim, svom dušom svojom... (Jer 32,41)
I pokazati ti velike i nedokučive stvari... (Jer 33,3)
Ako me tražiš cijelim svojim srcem naći ćeš me... (Pnz 4,29)
Raduj se u meni i ispunit ću želje tvoga srca... (Ps 37,4)
Jer ja sam ti usadio te želje... (Fil 2,13)
Mogu za tebe učiniti više no što ti možeš uopće zamisliti... (Ef 3,20)
Jer ja sam tvoj najveći hrabritelj... (2Sol 2, 16-17)
Ja sam i otac koji te tješi u svim nevoljama... (2Kor 1, 3-4)
Kad ti je srce slomljeno, ja sam blizu... (Ps 34,19)
Kao što pastir nosi janje, ja te nosim blizu svoga srca... (Iz 40,11)
I jednoga dana otrti ću svaku suzu s tvojih očiju... (Otk 21, 3-4)
I odnijet ću svu patnju koju si prošao na ovoj zemlji... (Otk 21, 3-4)
Ja sam tvoj Otac, i volim te kao i svoga sina Isusa... (Iv 17,23)
Jer u Isusu je moja ljubav prema tebi objavljena... (Iv 17,26)
On je otisak moje biti, slika mojega bića... (Heb 1,3)
Došao je da pokaže da sam ja za tebe, ne protiv tebe... (Rim 8,31)
I da ti kaže da ne brojim tvoje grijehe... (2Kor 5, 18-19)
Isus je umro kako bismo se ti i ja pomirili... (2Kor 5, 18-19)
Njegova smrt bila je krajnji izraz moje ljubavi za tebe... (1Iv 4,10)
I ništa te više nikada neće rastaviti od moje ljubavi... (Rim 8, 38-39)
Dođi kući i napravit ću slavlje kakvo nebo još nije vidjelo... (Lk 15,7)
Oduvijek sam bio otac i uvijek ću biti Otac... (Ef 3, 14-15)
Moje pitanje je... Hoćeš li ti biti moje dijete?... (Iv 1, 12-13)
Čekam te... (Lk 15, 11-32)

S LJUBAVLJU - TVOJ OTAC,
SVEMOGUĆI BOG

[Juroslav]

http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.html

evo samo da podsjetim da je danas molitva za ozdravljenje, krunica za pokojnike i misa u Sigetu kod fra. Siljana Kožula....sve počinje krunicom u 18:30...misa u 20h.....zna biti čula sam i do 3000 vjernika idem prvi put...valda će moja mrvica izdržati

teško, te mise nikad ne završe prije 22 sata (ako i onda), a ako želiš sjediti trebaš doći barem u 17.30 - malo predugo za dijete, pogotovo kaj ćeš ostati bez mjesta kad će mala morati na WC
ako možeš organizirati, idi sama, ako ne, strpi se još koju godinu
i nikako ne parkiraj na travu ili pločnik - pauk redovno zadnji utorak u mjesecu kruži Sigetom

[mujica]

Sjetila sam se knjige jedne naše spisateljice koja je imala teško bolesno dijete i uputila se po duhovnu snagu kod Saibabe (ne znam jel veliko B) u Indiju. Uspjela je doći kod njega i ispričala mu što traži, a on ju je upitao -a u kojoj si ti vjeri odrasla? U kršćanskoj- odgovorila je.
"Pa vrati se kćeri tamo odakle si došla, ti u svojoj vjeri možeš naći sve što tebi treba, nisi trebala dolaziti k meni"-rekao joj je.

Ovo mi se jaaaako sviđa!

Čini mi se da smo svi iz nekog razloga rođeni baš tamo gdje jesmo i da u svom okruženju i religijama koje su nam povijesno i kulturološki bliže, ako hoćemo, možemo naći sve ono što nam treba.

X
X
X!

[ivana zg]

što se tiče franjevaca-ko njih nevoli....uz njih sam se odgojila i rasla u svojoj vjeri.....rekoh inače sam oprezna s karizmaticima, ne volim razvikane svečenike...ali upravo zbog te moje opreznosti i straha, pa možda i osude poslušala sam prije 10g svoju baku i otišla na misu koju je držao Sudac-nije govorio ništa što ja ne bi-pa sam imala osjećaj ne da podilazi ljudima, da im govore ono što žele čuti-već da je on od rijetkih svečenika koji se usudi reći i neke stvari u vezi KC...iskreno više su me smetale babe kojima uopće nije bilo bitno što on priča, već su se gurala, pokušale doć što bliže-vidjela sa da tome čovjeku to smeta...i ako su ga te stigme približile ljudima u smislu da su od njega napravili senzaciju pa su svi čuli za Njega, kao da mu je bilo krivo što ljudi dolaze samo zbog toga, a ne onoga što on govori.tj.što im Isus govori preko njega kao i preko svakog drugog dvečenika za vrijeme mise...uglavnom rekla sam nikad više.........knjiga me nije oduševila na prvu...ali sad nakon 1g u njoj znam pronači jako ljudske i duhovne odgovore na svoje nedoumice (što ne znači da je to Biblija i da Sudac ima u svemu pravo i da na takva pitanja neki drugi svečenik ne bi možda bolje odgovorio-ali sigurno bolje nego onaj u Nedjeljom u 2-iziritirao me je!)
Bez obzira što volim franjevce i fra.Zvijezdana koji je blag, meni treba nešto "oštrije"..a to je pater Tomislav Ivančić.

[vitekova mamuška]

Ja sam kao klinka sama krenula u crkvu sa osam godina, imala sam potrebu biti tamo (moji roditelji su bili vjernici koji su išli u crkvu dva puta godišnje i koji su slavili blagdane koje danas svi slave, tako da sam otišla u crkvu sama bez ičijeg nagovora). U crkvi sam provela prekrasan dio djetinjstva, sve do negdje 8 razreda osnovne kada su svi krenuli u crkvu i kada se sve izmijenilo i preokrenulo u crkvi (barem u mojim očima). Poklopilo se tu i moje odrastanje i promišljanje pa su mi stvari koje su mi do jučer bile razumljive postale teške i nerazumljive i naopako postavljene. Ljudi u crkvi koje sam poznavala postali su daleki, bahati i moćni u svojim očima. Tu je završio moj odnos s crkvom i od tada u crkvu ne idem. Isusa sam upoznala kao mala, dolazio mi je u snovima, njegova ruka dodirnula je moje lice i to mi je najljepši san u životu. Ljubav prema Njemu jedno vrijeme kao da je ostala po strani zajedno s mojim hlađenjem prema crkvi. U zadnjih nekoliko godina osjećam bolno da mi nedostaje ta svjesnost o ljubavi koju osjećam prema Isusu i moja potraga traje (potraga u meni). Radosna sam jer Isusa nije teško naći (uvijek je tu), sad se trudim svaki dan osvještavati sto puta na dan novi put kojim želim živjeti.
Međutim, odnos s crkvom se samo još više hladi. Ova predivna pjesma koju je ivanazg napisala kaže kako Bog prihvaća svakoga od nas takvog kakav je, i upravo je htio da takav i bude. Crkva svojim postupcima govori drugačije. Na popisu stanovništva koji slijedi neću zaokružiti da sam katolik. Koliko god dobra crkva radila (jer ne radi samo loše, to je sigurno), mislim da joj treba reforma, neke duboke promjene. Ako će pad broja onih koji se izjašnjavaju kao katolici (to implicira pripadnici crkvi) pridonijeti promjenama, ja ću biti sretna. Ako neće, ja opet ne želim pripadati nekome tko se kiti zlatom, najveći je vlasnik nekretnina u državi u kojoj ljudi gladuju, diskriminira ljude prema spolu, seksualnoj orijentaciji, djecu itd. Ne mogu se oteti osjećaju da ni Isus ne bi pripadao istoj da sam hoda Zemljom.

[ivana zg]

50 Anđela za godinu Anselm Grun...Vrijeme je milosti-fra.Petar Ljubičić

[ivana zg]

teško, te mise nikad ne završe prije 22 sata (ako i onda), a ako želiš sjediti trebaš doći barem u 17.30 - malo predugo za dijete, pogotovo kaj ćeš ostati bez mjesta kad će mala morati na WC
ako možeš organizirati, idi sama, ako ne, strpi se još koju godinu
i nikako ne parkiraj na travu ili pločnik - pauk redovno zadnji utorak u mjesecu kruži Sigetom

punooo ti hvala na informaciji od velike je koristi...ma problem je što sam obečala mami da će ići s nama pa mi nema tko pričuvati djete...s druge strane htjela saam da i ona ide radi te molitve za ozdravljenje (možda da samo dođem na taj dio-je li poslije krunice ili poslije mise? )mada znam da ne mora fizički biti prisutna....

Rođakinja ide s bolesnim djetetom od 2,5g koje još ne hoda i mora ga držati, a baš se već dugo spremamo nato. Klinci su dobro izdržali Zvijezdanov seminar...ali tamo je dvorana pa mogu trčkarat- a imaš pravo-koliko bi se uopće mogla skoncentrirati s njom.

[krumpiric]

Sudac je vjerska verzija Thompsonova domoljublja. Osjećam izuzetnu odbojnost prema njegovoj pojavi. Iz svake pore mi viri laž, prevara, prodaja i zabluda.

U svemu ostalom potpisujem mujicu i nenu-vrlo lijepi postovi, natjerali su me da još čitam.

To što ifigenija piše mi je do boli strano, kao da je naučila neke druge kršćanske istine-neke druge ljubavi-nego ja.
Pravi vjernik preispituje sve oko sebe, i i dalje vjeruje-to se zove kušnja i odgovor na kušnju. Onog trena kad isključi intelekt i samo vjeruje i opravdava sve...onda to više nema veze s vjerom, s rastom u vjeri-nego sa slijepom sljedbom. Da Bog nije htio da se pitamo zašto oni tako nekrščanski žive-nebi nam dao mozak.

[vitekova mamuška]

Pravi vjernik preispituje sve oko sebe, i i dalje vjeruje-to se zove kušnja i odgovor na kušnju. Onog trena kad isključi intelekt i samo vjeruje i opravdava sve...onda to više nema veze s vjerom, s rastom u vjeri-nego sa slijepom sljedbom. Da Bog nije htio da se pitamo zašto oni tako nekrščanski žive-nebi nam dao mozak.

Potpisujem.

[krumpiric]

. Ni papira, ni kritike, ničega. Samo elementarna ljudska ljubav.

To naprosto nije istina, Crkva je itekako institucija, sa svime što to donosi. To nije kritika niti podložno raspravi, to je činjenica. Vrlo organizirana, raspoređena, i da, nema veze s dva ćata, ima veze sa svime-političkim strujama, rasporedima poslova, odlučivanjima, rangiranjem, pravilima. Ne znam zašto je ta ČINJENICA uvredljiva?

[ivana zg]

Sudac je vjerska verzija Thompsonova domoljublja. Osjećam izuzetnu odbojnost prema njegovoj pojavi. Iz svake pore mi viri laž, prevara, prodaja i zabluda.

U svemu ostalom potpisujem mujicu i nenu-vrlo lijepi postovi, natjerali su me da još čitam.

To što ifigenija piše mi je do boli strano, kao da je naučila neke druge kršćanske istine-neke druge ljubavi-nego ja.
Pravi vjernik preispituje sve oko sebe, i i dalje vjeruje-to se zove kušnja i odgovor na kušnju. Onog trena kad isključi intelekt i samo vjeruje i opravdava sve...onda to više nema veze s vjerom, s rastom u vjeri-nego sa slijepom sljedbom. Da Bog nije htio da se pitamo zašto oni tako nekrščanski žive-nebi nam dao mozak.

Rekoh da kad je u pitanju Sudac sam totalno bez mišljenja neodređena-ali to što kaže neke stvari i istine kao svaki drugi građanin a neke smeta istina, patriotizam-to je druga stvar. Po meni je bitno da se obraća svom narodu, dio je njega..kad je u Italiji obraća se talijanima i problematici njihovog naroda...- ne vidim u čemu je problem. A problematiku o Thop. neću ovdje otvarati.

[krumpiric]

Ma ne karaktiziram te ja kao kršćansku s greškom, nego meni nema smisla vjerovat u Boga koji nije svemoguć i čija je riječ možda a možda nije njegova, ili je možda istinita a možda nije; i općenito mi je smiješno to koketiranje sa evolucijom; nazivat se vjernicom a u isto vrijeme stavljat riječ nekih znanstvenika koji tog Boga negiraju u potpunosti povrh njegove mi je jednostavno ne-vjernički. Ne mislim sad na tebe, mislim da 99% vjernika koje poznajem.
A osobno, i bez Biblije (jer sam rekla da je duhovni vođa naše obitelj mm - ja sam negdje između još uvijek) ne priznajem evoluciju jer mi nema nikakvog smisla.

Darwin je pokopan u westministarskoj opatiji, čisto da podijelim nešto što nisam znala donedavno ))
Ja sam mislila da je svakom odraslom vjerniku jasno da je 7 dana samo simbolika, valjda sam totalno van priče )

[krumpiric]

Rekoh da kad je u pitanju Sudac sam totalno bez mišljenja neodređena-ali to što kaže neke stvari i istine kao svaki drugi građanin a neke smeta istina, patriotizam-to je druga stvar. Po meni je bitno da se obraća svom narodu, dio je njega..kad je u Italiji obraća se talijanima i problematici njihovog naroda...- ne vidim u čemu je problem. A problematiku o Thop. neću ovdje otvarati.

ma ne, htjela sam reći da imam dojam kao da su braća drugačije tematike, jednostavno mi se ne sviđa, nema veze s nacionalizmom, taj nastup, stil, bahatost, ne vidim u njemu ni trunke ljubavi ni istine.

[ivana zg]

ma ne, htjela sam reći da imam dojam kao da su braća drugačije tematike, jednostavno mi se ne sviđa, nema veze s nacionalizmom, taj nastup, stil, bahatost, ne vidim u njemu ni trunke ljubavi ni istine.

iskreno ja sam često zbog njega padala u OSUDE , pa sam posmislila da je to najbolje pustiti kraju-zanaš ono, nedoumice, je li lažan, pa njegov izgled, pa pitanja jeli griješm u vezi s njim, pa sam ga znala, branit, pa napadat- na kraju on kao niti jedan drugi svečenik nije bitan za mju VJERU, nego ja-uzmem od njega ili njih ono što stvarno lijepo kažu, što možda kroz njihove neke izjave, propovjedi, rečenice dođem do nekih spoznaja, budu mi jasnije...i tako sam prihvatila i Suca- znači u nekim njegovim segmentima mi totalno odgovara u drugima u kojim ne, uopće ne želim razmišljti- to je između njega i Boga-jel tako?

[krumpiric]

iskreno ja sam često zbog njega padala u OSUDE , pa sam posmislila da je to najbolje pustiti kraju-unaš ono, nedoumice, je li lažan, pa njegov izgled, pa pitanja jeli griješ u vezi s njim, pa sam ga znala, branit, pa napadat- na kraju on kao niti jedan drugi svečenik nije bitan za mju VJERU, nego ja-uzmem od njega ili njih ono što stvarno lijepo kažu, što možda kroz njihove neke izjave, propovjedi, rečenice dođem do nekih spoznaja, budu mi jasnije...i tako sam prihvatila i Suca- znači u nekim njegovim segmentima mi totalno odgovara u drugima u kojim ne, uopće ne želim razmišljti- to je između njega i Boga-jel tako?

Naravno, ja mislim da takva promišljanja muče svakog vjernika. Doduše, kad se radi o nekim ljudima, meni je prvi odgovor veliko NE, odmah, jednostavno se svo biće buni protiv pojave

[Nena-Jabuka]

ivana zg, juroslav ti je dobro savjetovao za misu za ozdravljenje, jako dugo traju i teško da ćeš sjediti i ti, a kamoli da to izdrži dijete. Ponesi onaj mali planinarski stolčić ako imaš, i to ljudi nose. Ja sam bila dva puta, prvi put su mi suze potekle u potocima djednom i nisam ih mogla kontrolirati, sram me bilo, nisam bila ničim posebnim ganuta nego su mi same pošle tijekom neke molitve, ali vidjela sam poslije da je to normalno, da se događa i drugima, ne znam šta se to događa, ali se događa.
Inače, ima puno pjevanja, ono u američkom stilu, uz njihanje i "ples", malo je neobično, ali je doživljaj jak. Meni osobno velečesni Smiljan kao svećenik i propovjerdnik ne leži, preplitak mi je i ima neke osobine koje me smetaju i kod Sudca (OK, Sudac mi je pak specijalno iritantan, ali njegovu pojavu opravdavam ako pomaže ljudima, na bilo koji način, neka im pomaže, to je uvijek dobar plod, svatko ima svoj ukus).

Mislim da ljudi tamo, na tim slavljenjima u Sigetu mogu doživjeti "svašta", vjerojatno je to individualno i da nisu bez razloga ta okupljanja toliko posjećena.

[RozaGroza]

Ja sam mislila da je svakom odraslom vjerniku jasno da je 7 dana samo simbolika, valjda sam totalno van priče )

Ajde mi please nađi pasus u Bibliji gdje piše da je to samo simbolika? Po toj logici i Krist je samo simbolika.
Onda možemo čitav početak "bacit u smeće" jer u početku su bili Adam i Eva, a ne milijon Adama i milijon Eva.

[Nena-Jabuka]

Darwin je pokopan u westministarskoj opatiji, čisto da podijelim nešto što nisam znala donedavno ))
Ja sam mislila da je svakom odraslom vjerniku jasno da je 7 dana samo simbolika, valjda sam totalno van priče )

nisi van priče, u Katoličkoj crkvi to je odavno jasno da je simbolika, u nekim drugim kršćanskim crkvama, ne svima, drže se dosljednog shvaćanja Knjige postanka

[krumpiric]

Ajde mi please nađi pasus u Bibliji gdje piše da je to samo simbolika? Po toj logici i Krist je samo simbolika.

naravno da ne piše u Bibliji
U tumačenjima Biblije je vrlo jasno da 7 dana nije 7 dana, u temeljima katoličke teologije...al ko što reko, meni se nekako podrazumijevalo da svaki odrasli vjernik to "zna".

[Nena-Jabuka]

Krist je za one koji ne vjeruju da je Bog ili sin Božji, povijesna ličnost koja je postojala, Adam i Eva nisu, ali to, mislim, za samu srž kršćanstva nije bitno, imamo svi druge suštinske stvari.

[RozaGroza]

naravno da ne piše u Bibliji
U tumačenjima Biblije je vrlo jasno da 7 dana nije 7 dana, u temeljima katoličke teologije...al ko što reko, meni se nekako podrazumijevalo da svaki odrasli vjernik to "zna".

Ja smatram da je katolička teologija pogrešna tako da njihovo podilaženje suvremenim znanstvenim tvrdnjama meni nisu nikakva ispravna interpretacija Biblije.
Kako su Katolici prije spaljivali znanstvenike koji su tvrdili da svemir nije geocentričan (što btw nigdje u Bibliji niti ne piše da jest) i priklanjali se bezbožnim znanstvenicima poput Aristotela, danas su se priklonili evoluciji koja jednako poput geocentričnosti tada, danas nema nikakvih čvrstih dokaza tj. da životinje mutiraju iz jedne vrste u drugu i da je sve to trajalo miljardama godina. A Bibliju čitam doslovno kao doslovnu povijest.