Za mene je sve od toga moguće. Da li bogohulim ako tako mislim?
Evo moje vjere: vjerujem da je smisao života činiti dobro bez da se traži išta zauzvrat. Pa ni mjesto u Raju. Postoji li Bog, njemu prepuštam da sudi o tome jesu li mu moja djela ugodna, ako uopće želi o tome misliti.
Sve ostalo je potpuno vam mojeg intelektualnog dosega, i ako mogu huliti boga, to ću činiti misleći da ga mogu razumjeti.
sad vidim da je ivana dobila ban...![]()
Ali vjeruješ li ti da je Jahve, onaj koji se zapravo utjelovio u Isusu, bio sretan zbog pokolja djece u Jerihonu i Aju?
Ispada da tjeram mak na konac, ali ja po tom detalju najviše vidim da bar taj dio SZa ne možemo gledati nikako drugačije nego kao sjećanje Židova na svoje pretke - čak niti kao povijesnu istinu, jer i u mojoj Bibliji, koju su valjda uređivali ljudi od vjere, piše da grad Aj nisu mogli razoriti Izraelci koji su na to područje došli kasnije, vjerojatnije je da su oni tamo vidjeli velebne ruševine toga grada i malo okitili svoju povijest.
A ako to nije potpuno točno, onda zbilja ne mora biti ni Postanak. Pa zar nije bolje koncentrirati se na Isusove poruke, koje imaju smisla, nego gubiti vrijeme na dokazivanje kako je svijet nastao u 7 dana? Zašto je uopće bitno za jednog vjernika koliko je trajalo stvaranje svijeta? Ako misliš da je to dokaz da je Bog svemoćan, ja mislim da je sasvim dovoljno vjerovati kako je cijeli svijet njegovo djelo - i to je dovoljno veličnastveno. Zašto bi trošila vrijeme na dokazivanje da su svi paleontolozi sanjali kosture dinosaura? I da je sve baš tako kako piše u Bibliji? Ti imaš pravo u to vjerovati, ali moje osobno mišljenje je, ako postoji Raj, put onamo neću si osigurati ako vjerujem u baš svaki redak koji tamo piše, već ako živim svoj život najispravnije što mogu.
Budući da se ni time ne mogu pohvaliti, radije se koncentriram da se usavršim u tom pravcu, izučavanje Biblije mi pri tom neće pomoći (da ne bi mislila da to radim svaki dan...čitam je tu i tamo, ali također volim čitati i o drugim religijama, a gradivo o Tamari i Jerihonu morala sam prvo malo ponoviti - ne smatram se ekspertom)
Mogu ja ponekad malo konzultirati i svete spise drevnih naroda, ali život nas zapravo najbolje uči - ako smo spremni učiti.
rekla sam da me neće biti, osim na kratko
pa evo ovo je kratko
takoe
mi došli da se odgojimo u duhu vjere a dobijemo takve O.O smajliće![]()
Posljednje uređivanje od mujica : 31.03.2011. at 14:31
Iz ovog dijela tvog teksta ispada da ljudi proživljavaju strahote i apostoli su stradavali jer je Bog gnjevan na te jadne ljude koji stradavaju (među kojima ima i dobrih ljudi i djece)i bio je gnjevan an apostole.
Po tome, svih 100 000 ljudi svih dobi i svih vjeroispovijesti i raznih dobrota koji su poginuli u tsunamiju u Indoneziji su stradali zbog Božjeg gnjeva? Kako može dijete od mjesec dana naljutiti Boga?
I svih 6000 japanaca, pa čak i oni najmlađi su stradali jer su naljutili Boga?
Ovaj izdvojeni dio tvog teksta mogu razumjeti.....
.... ali !!! zlo koje nam se dešava mogu razumijeti kao Božju volju kojom nas stavlja na kušnju pod kojom ćemo ili izgubiti vjeru ili ju dokazati (iskreno, svaki dan molim da izbjegnem takvu kušnju), ali baš nikako ne mogu shvatiti zlo koje nam se dešava kao izraz božjeg gnjeva.svkai put kad nam se događa nešto za što ne razumijemo "zašto smo to zaslužili" trebamo se dobro zamisliti jer to je Božja volja
Jer da je izraz gnjeva, ne bi pogađalo i nevine.
Pa meni je isto to jako teško prihvatiti Mujice, ali u Bibliji stoji da djeca nisu nevina, koliko god nama to teško prihvatiti. Nešto je gnjev Božji, nešto je kazna iz ljubavi.
A "neodabrani" svejedno imaju zakone Božje po kojima mogu živjeti, i truditi se i moliti Boga - jer zapravo nitko od nas ne zna zasigurno da neće biti spašen. Jer "neodabranima" nije Bog dao grijeh, nego im nije dao milost, al oni svejedno ne moraju prigrliti grijeh. Bog će se smilovat onom kome će se smilovat, al svima nam je naređeno da se pokajemo i držimo zakone.
Prije će te vjeru izgubiti nego je spoznati...............Osobno iskustvo Boga je temelj moje vjere, a ne teologija (zato je i nisam htjela studirat)...ona je ona koja me tjera da dvojim i sumnjam.
Evo ih par (iako mrzim citirati)
Ivan 3:6
Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ivan 3:7
Ne čudi se, što ti rekoh: "Morate se ponovo roditi.
Psa 51:5
Jer gle, rođen sam u grijehu, u krivnji me je već začela mati moja. Psa 58:3
Već od krila materina zastranjuju bezbožnici, već od utrobe materine tumaraju lašci.
Gen 8:21
Kad omirisa Gospod miris ugodni, reče u sebi: "Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.
I btw. Bibilija se sastoji od Starog i Novog Zavjeta, to je cjelina, i čita se cijela, ne razumijem zašto je Stari manje legitiman od Novog?
razlika katoličke i protestantske biblije:
http://catholic.blog.hr/2008/10/1625...e-biblije.html
Koliko znam, sakramentom krštenja dijete postaje kršćanin, dijete Božje te biva oslobođeno od istočnog grijeha.
Sakramentom krštenja u RKC dijete postaje Katolikom. Kod nekih drugih Krščana tog krštenja male djece nema.
A tu se opet dotičemo činjenice da su u RKC djeca spašena tek nakon tog obreda koji opet vrše ljudi, dakle dijete je zavisno od ljudi da bi bilo spašeno - kod nekih drugih Krščana je uvjerenje drugačije, a to je da dijete može biti spašeno samo Božjom voljom, i bio ti kršten ili ne kršten to te u nikojem smislu ne spašava, dok pak i nekršteni imaju šansu jer taj čin ne uvjetuje spasenje.
jeste čuli za ovo? http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ove...rscanstva.html
baš me zanima o čemu se zapravo radi i što ćemo novoga saznati iz ovoga![]()
roza vidi ovu raspravu (ako te zanima)
http://www.duhovnaizgradnja.com/foru....php?f=6&t=116
http://www.index.hr/forum/default.as...f=8&idt=100984
te ove stranice:
http://adventisti.info/?itemid=162
http://www.gotquestions.org/Bosanski/Bog-drugaciji.html
https://sites.google.com/site/izvori...jev-i-krscanin
ja surfam, jer ne znam. dakle:
Sakrament krštenja nastao je zbog izričitog Kristovog zahtjeva gdje on kaže: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28,18-19). Sakramentom krštenja dobivamo sljedeće milosti: postajemo kršćani, postajemo djeca Božja, tebivamo oslobođeni od istočnog grijeha.
http://www.ivanjareka.zupa.hr/sakramenti/krstenje/
http://www.raskrizje.com/index.php?o...ije&Itemid=143
Običaj krstiti malu djecu drevna je predaja Crkve. Već od ranih početaka Katolička Crkva postoje dokazi da su se krštavala i djeca i to obično prigodom pokrštavanja cijele obitelji. Izričito je posvjedočena od drugog stoljeća. Ipak je vjerojatno da su se već od početka apostolskog “propovijedanja“, kada bi cijeli “domovi“ primali krštenje, pritom krštavala i djeca. Međutim, kasnije se počelo postavljati pitanje o smislu krštavanja djece. Naime, krštenje je svjestan, hotimičan čin, odluka koja podrazumijeva vjeru i nakanu da se živi kršćanski. A sve to, dakako, ne može se zahtijevati od netom rođene ili sasvim malene djece. Pa kako onda dijete može prihvatiti da bude kršćanin? Takva i slična pitanja počela su se odnedavna sve glasnije postavljati i u samoj Katoličkoj Crkvi u naše doba, a neki su čak zaključili kako djecu treba pustiti da odrastu i da onda sami odluče žele li biti kršćani.
U čemu je stvarni problem?
U tome što krštenje podrazumijeva vjeru i osobno opredjeljenje, ali ipak nije plod vlastite vjere il nagrada za nju. Božje sinovstvo je čisti Božje dar i zato ni kod odrasle osobe ne može biti posljedica osobne vjere niti učinak neke vlastite zasluge.
Stoga kršćanska tradicija smatra kako to sinovstvo ne treba uskraćivati djetetu makar ono ne bilo sposobno u samome trenutku krštenja osobno prihvatiti taj dar niti dati dokaz svoje osobne vjere.
“Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u Kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo su pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posve se osobito očituje u krštenju djece. Prema tome Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krštenje nedugo poslije rođenja.“ (KKC 1250)
Koji je plod krštenja?
Plod krštenja je otpuštanje istočnog grijeha i svih osobnih grijeha (ako se krsti odrasla osoba). U istom trenutku postajemo djeca Božja.
Posljednje uređivanje od Pinky : 31.03.2011. at 17:06
Samo znam da ne mogu pomiriti "...od utrobe materine tumaraju lašci" iz knjige Postanka i Kristovo "Pustite djecu k meni, jer njihovo je Kraljevstvo Božje".
A ovo što kaže Ivan u 3:7 - "Morate se ponovno roditi" - pretpostavljam da misli upravo na krštenje?
Do ponovnog rođenja svi smo grešni - dakle i mala djeca a ponovno rođenje je istinsko pokajanje dano od Boga a ne krštenje. U Bibiliji nigdje ne stoji da je krštenje otpuštanje grijeha i da donosi spasenje. To spasenje i otpuštanje od grijeha donosi pokajanje koje smo dobili Božjom milošću. Jer da je krštenje ono što nas otpušta onda bi svi bili sveci - ljudska djela ne otpuštaju grijehe. Bez istinskog pokajanja nema spasenja i niti jedna ceremonija na ovom svijetu to ne može promjeniti.
podrazumijeva se po vašem baptističkom nahođenju,i to mi je skroz u redu,i ima mi smisla
kao što definitivno ima smisla krštenje male djece.ona se tim činom primaju u okrilje vjere kojoj pripadaju roditelji,koji se tim činom,kao djeteovi skrbnici obvezuju da će odgajti dijete u vjeri
kako se sve naslanja na judaističku tradiciju,kod kršćana je krštenje zamijenilo obrezivanje tjedan dana stare židovske djece.vrlo sličan obred "inicijacije".
Još da se nadovežem na ovo “Let the little children come to me, and do not hinder them, for the kingdom of God belongs to such as these."
On govori o onima koji su poput djece, jer Isus od nas očekuje da budemo poslušni poput poslušne djece i prihvaćamo vjeru iskreno kao što je djeca prihvačaju, i od nas takvih je satkano kraljevstvo nebesko.
roza, kako onda ovo tumačiš:
Koji je plod krštenja?
Plod krštenja je otpuštanje istočnog grijeha i svih osobnih grijeha (ako se krsti odrasla osoba). U istom trenutku postajemo djeca Božja.
http://www.donjadubrava.com/zupa/krstenje.html
Posljednje uređivanje od Pinky : 31.03.2011. at 17:44
Biblija u izdanju Kršćanske sadašnjosti kaže: "Prema zajamčenoj predaji kojoj korijeni sežu u 1. st., pisac prvog Evanđelja jest Matej. Po zanimanju je bio carinik, a imao je dva imena....itd.
Carinik Matej, koji je susrevši Isusa u nekoliko trenutaka ostavio život u grijehu i postao Isusov učenik.
Za Ivanovo Evanđelje je bilo dileme, ali je Crkva stava da se radi o Ivanu apostolu, najdražem Isusovom učeniku, onom koji je uz Isusa bio kada je umirao na križu i kojem je Isus ostavio svoju Majku i po kojem je moj Ivan dobio ime.
no da,ovo za Mateja što kaže fra Duda je otprilike isto,no malo prošireno...da to evanđelje ima dva dijela...jedan stariji čiji je autor aramejski Matej(to je dakle apostol) i novije,dopunjeno i uređeno čiji je autor grčki Matej
Puntica probat ću sutra na poslu. Meni se taj link ne otvara. Komp mi je prezaštićen. Inače naslovnicu teologije u Rijeci sam otvorila. Vrlo interesantnih tekstova ima.
Naravno da nije..al SZ se mora tumacit u svjetlu NZ-a jer ne kaze se zalud da je NZ u starom skriven, a Stari Novim otkriven.
Problem sa sz-om se pojavljuje obicno kad netko izvadi 3-4 citata iz SZ-a i pokusa dokazat nesto iz NZ a da nema zapravo puno veze jedno s drugim.
Mislim da je to jedan senzacionalan prikaz...jer na osnovi otkriva poputno ne istrazenog i jos i šifriranog zakljucuju kako se radi o starosti od 2000 godine.
Pakao? Ne kuzim pitanje..al ak pitas gdje idu pa valjda je zgodna opcija i pakao kad se netko u svom temelju opredjeli protiv Boga.
Malo bih se osvrnula na ovo krstenje djece. Dosta sam se susretala sa novokomponovanim krćanima(posebno s jednim :D ) koji stalno tvrde kako su se nanovo rodili, pozivaju na obraćenje i prodaju mi kojekakva spasenja.
Naprosto im je nemoguce shvatit sta znaci odgoj u vjeri. ja sam kršćanka od početka svog života...prvi znak toga je bilo moje krštenje u djetinjstvu s kojim sam primila prve milosti...sto se nastavilo daljnjim primanjem sakramenata.
Zanemaruje se uloga zajednice, prvotne zajednice- OBITELJI. Krist dolazi gdje su okupljeni u njegovo ime...kad je obitelj okupljena u njegovo ime onda tu nema nametanja vjere njego zivo prisustvo i suzivot s Bogom.
Ovo kvare samo oni sta krste djecu bezveze jer je red ili da dobiju kunu..kad roditelji misle sta govore onda do toga ne dolazi.
Nitko se u KC ne mora krstit kao beba...dapače ako tko nema garantirat njegov ispravan kršćanski odgoj krštenje se nit ne pruza.
Ja sam odgovoran roditelj. Moja je kršćanska odgovornost da ga krstim isto kao sto je moja odgovornost da ga upisem u skolu.
eto toliko![]()
puntice, nije to ništa nova, napisat će Dan Brown još koju trash knjigu![]()
ah, da, teologija-meni je znanje oslobađajuće-nikako ograničavajuće-the truth will set you free
Jedno pitanje - u vezi s drugim topicom, o ljubljenju raspela. Ne kaže li 3. zapovijed "Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi..." Kako se u tu zapovijed uklapaju raspela s Isusovim likom?
Ako mene pitate, bilo bi mi lakše kad bi se bar umjesto tog raspela vratili na prikaz Krista kao dobrog pastira. Zašto uvijek to raspeće? Ja ne znam što dobro može izaći od odgoja djece pod tim znakom, pred tom slikom. Kao djetetu mi je bio zastrašujuć prizor. Kad bih mojem djetetu servirala tu sliku, i ona bi jadna ljubila te rane, jer je njoj žao i kukca koji pati (ja je nastojim odgojiti ne preosjetljivu, životinje volimo i pomažemo ali nastojim kao normalno predstaviti i umiranje)
Dakle slika smrti ne želim da bude zastrašujuća, a ovdje ona jest. Simbolika i značenje za obrazovanog vjernika može biti svakojaka, ali dijete vidi to što vidi - čovjeka, golog i izmučenog, probijenih ruku i nogu, s trnjem na glavi...
Na to mi se nadovezuje i ova rasprava o SZ i NZ, o tome je li bog okrutan ili blag, da li kažnjava.
Ja moram reći slijedeće: ne vjerujem da kažnjava, u svakom slučaju ne na taj način na koji je kaznio Onana, niti vjerujem da je tsunami izraz božanskog gnijeva.
Jer kad bih to vjerovala naravno da bi me bilo strah.
Ono što vjerujem je: ljubav i strah ne idu zajedno... kako volite boga kojeg se bojite?
Mislite li da vaša djeca mogu voljeti na taj način? Osjećaju li se krivima ako ga ne mogu voljeti, da li ih je zbog toga još više strah?
Ja osobno ne govorim djetetu ništa o vjeri ni o bogu, i mislim da za to još nije vrijeme. Rado bih da joj nitko niti u vrtiću ne servira to raspeće u vodenim bojicama. Bar do deset godina mislim da to nije primjereno.
Zato što su Isusova smrt na križu i uskrsnuće temelj kršćanstva: bez njih nema niti kršćanstva (ima kod sv. Pavla, 1Kor 15,14-15: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.)