 |
|||
Eto ti "bezgrešne" Crkve.
Do nedavno su nerođena i nekrštena djeca išla u limb, a sad im više to ne daju, jer nema ga više.
Ja čisto sumnjam da se Bog predomislio o sudbini nerođene i nekrštene djece. (2)
Nekak imam dojam da su se predomislili ljudi koji čine Crkvu. (+ 2)
Daklem, razlog više za ne poistovječivati Crkvu sa Kristom. (= 4)
Nije isto. U limb bi išla djeca koja ustvari nemaju grijeha, ali nisu niti krštena pa, prema tome, ne idu u raj. ali, ni u pakao. ratzinger se već ranije protivio ovakvom gledanju pa je limb ukinut.
čistilište je mjesto čišćenja, znači tko je umro u prijateljstvu s Bogom, ali nije potpuno čist od vremenite kazne (posljedica) za grijeha, ide u čistilište. zato i molimo za pokojne, da što prije dospiju u raj.
Malo mi je čudan i koncept čistilišta.zeljka231 prvotno napisa
Dakle, umreš u nekom trenutku grijega ili oslobođenosti od grijeha.
Više nemaš priliku niti griješiti, niti se ispovijediti, niti se iskupiti za svoje grijehe.
Kako je onda moguće napredovati s jedne razine (čistilište) na drugu (raj)?
OK. Ono što je željka napisala - živi mole za one u čistilištu. Vjerujem da ta moliotva itekako može pomoći dušama umrlih.
Ali što s onima zua koje nitko ne moli?
Ostanu li oni zauvijek u čistilištu?
Ili nema toga za koga nitko ne moli, jer pod misom moli za sve duše u čistilištu, neovisno o tome poznamo li ih ili ne?
Ako je to način na koji duša prelazi na drugu razinu, apsolutno smatram da se trebamo truditi da Crkva opstane i da bude ojačana, jer će nam svima (s izuzetkom nekoliko svetica) ovdje trebati ta molitva nakon ovozemaljskog života.
Je li to tak' nekak ide?
pod misom molimo za sve u čistilištu, dakle ne postoji duša za koju se ne moli.
ovo sam pronašla u KKC-u: obraćanje općinstvu svetih omogućuje raskajanom grješniku da bude u kraće vrijeme i uspješnije očišćen od kazna za grijeh.
ovako laički bih zaključila, što smo više u zajedništvu sa svetima kroz molitvu, i mi postajemo "svetiji" pa nećemo tako dugo biti u čistilištu.
Imaju istočni grijeh, ali su mi u glavi bile vremenite kazne pa sam poslala prije nego što sam razmislila.
Dijana!
U odnosu na ono što je topik prije bio, meni je jedina razlika što ima puno postova, pa eto sad ne mogu naći tvoj, a sigurna sam da je tu i da sam ga čitala....
Neki od forumaša imaju pitanja, neki prigovore...sve OK.
Dok ne krenu napadi...
Onda će nas zatvoriti...
A mi ćemo otvoriti opet...
Ne odlazi...jer Gospodin zaslužuje da se u ovo milosno vrijeme bodrimo međusobno i Njega se spominjemo.
Iskreno, mogu se kladit kako 90% vas nije ni pročitalo Bibliju.
Što ovime želiš reći? Ako netko ne poznaje svaki redak Levitskog zakonika, ne može biti dobar vjernik?
Posljednje uređivanje od n.grace : 01.04.2011. at 19:57
Dobro, a ja ću se kladit da jesu/smo.
Ili bar najveći dio Biblije, ili bar najbitnije stavke.
Dijana, IFI, pikula, Zdenka 2, liljan..tko još, aha, zeljka, ronin...ne bih rekla da nisu pročitale, neke su čak i pravi stručnjaci.
I oni koji (na onom drugom topicu) kažu da nisu vjernici, mislim pomikaki, sladja, pokazuju zavidno znanje,
zatim krumpirić također, puntica tko još... ,ne mogu se sjetiti ako se rjeđe javlja,
dobro, možda su svi nešto na brzinu nalupetali s Interneta, no čisto sumnjam.
Ja sam pročitala, većinu stvari jako davno (stara sam) pa se ne mogu hvaliti izbacivanjem iz rukava poglavlja i pasusa, ali u globalu znam većinu toga, a dijelova se prisjećam periodično, povremenim podsjećanjem ili po prigodama, kao i mnogi drugi.
Nešto je zakržljalo, nešto nije.
malo bih se osvrnula i na ovo o čemu ste raspravljali,dakjle o dječjem doživljaju raspetog Isusa
davno sam uočila kako su djeca u ovim malim godinama totalno nespremna na ovaj nasilni dio priče,priču o muci i patnji.
jednostavno,njima je pogled na dobrog Isusa koji je ubijen na tako brutalan način u dječjim glavama nepodnošljiv.sve drugo,sve lijepe pojedinosti,padaju u vodu pred tim groznim čavlima u rukama i nogama i boli koja je na svakom raspelu vidiljiva i opipljiva
i kako strogo pazim da ne gledaju nasilne crtiće,filmove,ne igraju nasilne igrice,tako smo i raspeće stavili na odgodu do daljnjega.
dakle,koncentriramo se na ono što u njihovim dječjim glavicama izaziva isključivo osjećaj ugode,voljenosti i zaštićenosti.znači,priču o dobrom Bogu koji nas toliko voli da je sišao s neba na zemlju da pokaže ljudima kako da budu dobri.koji štiti i voli svu dječicu,nosi im darove za Božić,čuva nas i štiti uvijek,kojem se molimo prije spavanja.
i njima dovoljno.bit će vremena za produbljenje priče...kako budu rasli,moći će shvatiti koncept patnje i žrtve....njima je to još jednostavno previše apstraktno.
u kući imamo jedno raspelo,koje smo MM i ja dobili na vjenčanju,no dosta je visoko na zidu i ne upada im u oko.
a ono što im upada u oko,je slika koja menui neobično draga,pa sam je skinula i uokvirila,i jednostavno je umetnula među nekoliko sličica koje držimo na polici u njihovoj sobi.zovu je "sretni Isus" i doslovce je obožavaju.
evo našla sam je samo što je ova moja uokvirena još malo ljepša verzija
http://img710.imageshack.us/i/jesussmiling.jpg/
ajme, ronin, koja predivna slika, nikad je nisam vidjela, printat ću je, hvala ti za link.
nisam ni znala da itko ikad crta takvog Isusa, oduševljena sam.
ja sam svoj predivan (najljepši) doživljaj Isusa imala jednom davno u onom jednom filmu koji je bio pred Uskrs, ali to je film u kojemu je Isus volio pjevati, plesati, baš bio veseo, ono -detalj - ajmo na svadbu u Kanu Galilejsku, Isus voli ići na svadbe i družiti se, ima smisla za humor, to me oduševilo....isto ko i ova slika
jel da?e TO je moj Bog.nasmijan,topao,nasmiješen,tako ljudski.
trebam li uopće reći kako klinci super reagiraju na tu sliku?
da,znam o kojem filmu pričaš,Isusa glumi Jeremy Sisto.Jako mi se sviđa taj totalno ljudski način na koji je prikazan.uvijek zamišljam da je baš tak nekako i bilo
malo bih se osvrnula i na ovo o čemu ste raspravljali,dakjle o dječjem doživljaju raspetog Isusa
davno sam uočila kako su djeca u ovim malim godinama totalno nespremna na ovaj nasilni dio priče,priču o muci i patnji.
jednostavno,njima je pogled na dobrog Isusa koji je ubijen na tako brutalan način u dječjim glavama nepodnošljiv.sve drugo,sve lijepe pojedinosti,padaju u vodu pred tim groznim čavlima u rukama i nogama i boli koja je na svakom raspelu vidiljiva i opipljiva
i kako strogo pazim da ne gledaju nasilne crtiće,filmove,ne igraju nasilne igrice,tako smo i raspeće stavili na odgodu do daljnjega.
dakle,koncentriramo se na ono što u njihovim dječjim glavicama izaziva isključivo osjećaj ugode,voljenosti i zaštićenosti.znači,priču o dobrom Bogu koji nas toliko voli da je sišao s neba na zemlju da pokaže ljudima kako da budu dobri.koji štiti i voli svu dječicu,nosi im darove za Božić,čuva nas i štiti uvijek,kojem se molimo prije spavanja.
i njima dovoljno.bit će vremena za produbljenje priče...kako budu rasli,moći će shvatiti koncept patnje i žrtve....njima je to još jednostavno previše apstraktno.
u kući imamo jedno raspelo,koje smo MM i ja dobili na vjenčanju,no dosta je visoko na zidu i ne upada im u oko.
a ono što im upada u oko,je slika koja menui neobično draga,pa sam je skinula i uokvirila,i jednostavno je umetnula među nekoliko sličica koje držimo na polici u njihovoj sobi.zovu je "sretni Isus" i doslovce je obožavaju.
evo našla sam je samo što je ova moja uokvirena još malo ljepša verzija
http://img710.imageshack.us/i/jesussmiling.jpg/
Joj, a moj sin vidio križni put u crkvi i već nekih pola godine nakon svake mise ide i gleda slike i traži detaljna objašnjenja. Nekako mi je bilo bed, a onda sam ga pitala da li ga zanimaju rimski brojevi (to je spominjao), slike, tj. mozaik i ostale umjetničke forme, ili baš priča. Kaže on - sve. I tako ja vodim šestogodišnje dijete i pričam mu što se Isuseku dogodilo... NE znam radim li dobro, ali bio je uporan i htio je objašnjenje. Mislim si - bolje da ga ja provedem, i da mu objasnim, i dam svemu neku toplinu (eto, došla mu je mama, evo, Veronika će mu obrisati lice, Šimun će mu pomoći, mama i prijateljice su ga skinule sa križa, vidi kako ga grle) nego da sam nešto izbrije bez veze, a kad napravimo krug i dođemo do oltara kažem - eto, a onda je uskrsnuo i sada imamo sve ovo što imamo zbog njega, tako nekako.
Uf...
pa vjerojatno nismo ispod po 30 puta
pogotovo ronin ili puntica
neki su vjerojatno imali priliku proučavati ju i u rok službe.
Čak i neki kojima teologija ni u peti ne dodiruje struku :D
tebe samo strašno muči što ju ne doživljavamo kao Ustav. Al ne doživljavamo.
Biblija to nije. Nju ne treba samo čitati, ako ju čitaš, trebaš ju poručiti, smjestiti u mjesto, vrijeme, među ljude koji su ju pisali. inače je obična knjiga besmislenih nepovezivih pričica.
Ha ha stvarno me strašno ne muči...moja filozofija je live and let live, to hoće li neko Bibliju doživljavat kao mit, bajku, ili knjigu Božjih zakona, mene uopće ne zanima, nisam propovjednik samo kao i svi ovdje iznosim svoje mišljenje.
I da apsolutno se slažem da za znati što piše u Bibliji moraš proučavati, čitati i drugu literaturu koja ti može pomoći da razumiješ - referirala sam se iskreno ne na one za koje je očito da čitaju Bibliju nego na one za koje je očito da je ne čitaju, a zadnjih par strana takvih ima puno - zapravo, mislim da je jako puno vjernika danas koji sljepo slušaju propovjednike, mole se, ispovjedaju, a što zapravo piše unutra ne znaju niti se trude saznati.
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=1303
Slažem se s ljiljanom. Ne klanjam se drvetu, ali u onome koga to drvo predstavlja pronalazim snagu.
RozaGroza, zašto ovo klađenje?
Nisam procitala Bibliju, da odmah priznam. Jerbo mi se onda pola prasta. Citala sam dijelove, sto obavezne u skoli, sto obavezne na vjeronauku davnih dana.
Nego, moram reci - ronin, prekrasan post.
Ronin
Nisam ni ja čitala Bibliju, nešto sam morala kao lektiru, nešto čula na misi, nešto na vjeronauku. I uvijek sam postavljala pitanja, ne da provociram, nego da saznam, prosvjetlim se. Nažalost prečesto sam dobila odbijenicu na neki konstruktivan razgovor, uz odgovor: to je tako i gotovo. Zato često dolazim na ovaj topic, lijepo je vidjeti toliko različitih mišljenja, objašnjenja bez patroniziranja, mislim da nitko ne želi da se on zatvori, jako je informativan.
ta mišljenja su ovdje tek odnedavno toliko različita,
a ti si jedna vrlo simpatična cura
ta mišljenja su ovdje tek odnedavno toliko različita,
a ti si jedna vrlo simpatična curahvala
RG, evo ja sam čitala podosta, opet ne mogu reći da sam pročitala sve.
Ali što želiš reći? Onda nepismen čovjek ne može biti vjernik?
Ili ne smije raspravljati o vjeri? Ako netko nije pročitao Bibliju, možda je čitao Kuran ili Tibetansku knjigu mrtvih, možda je jednostavno spoznao boga gledajući u oblake ili lotosov cvijet
Od moje kume tata je pročitao Bibliju, obrazovan je čovjek, pravnik. I kaže da ga se jako dojmila. Ali ostao je marksist.
Ja Bibliju čitam stalno. Selektivno. Na neke se ulomke stalno vraćam i svaki puta mi bude druge asocijacije, drugačije djeluju na mene.
I KKC isto. I naš vjerski tisak. Trudim se biti što više Marija, ona koja je odabrala bolji dio. Ali imam posao, muža i troje djece i moram biti i Marta.
Dijanarazumijem što želiš reći. Meni osobno ne smeta, da ovaj kutak malo živne, pogotovo što se nekako dobro držimo bez provociranja i išćuđavanja kojim su obilovalali uleti prije. Iskreno vjeruje da je ovo faza i nadam se da će ovdje opet biti mirna oaza kad nam zatreba.
Nena Jabuka , dobro si to uočila, ipak se ovdje puunoo pisalo dosta intimno o vjeri i nama svima to jako puno znači. Ne bi to sve trebalo sad u potpunosti zmajeniti filozofiranjem, koliko god pozitivno bilo
Ja i dalje pišem kako mislim, niš se ne cifram
Prekrasna slika, lik kakav bih i ja držala uokviren na zidu, tako je topao i ljudski, tako prekrasno ljudski sretan, a okrenut licem Bogu
mene slika malo podsjeća na dokumentarac o WoodstockuPrekrasna slika, lik kakav bih i ja držala uokviren na zidu, tako je topao i ljudski, tako prekrasno ljudski sretan, a okrenut licem Bogu
tim bolje za mene, ionako sam se u srednjoj školi (uz još par srodnih stilova) furala na hipicumene slika malo podsjeća na dokumentarac o Woodstocku
Kad sam dijete djeteta cvijećamene slika malo podsjeća na dokumentarac o Woodstocku
Prekrasna slika, lik kakav bih i ja držala uokviren na zidu, tako je topao i ljudski, tako prekrasno ljudski sretan, a okrenut licem Bogumeni je malo previše manekenski tipmene slika malo podsjeća na dokumentarac o Woodstocku
jako mi se sviđaju i miniminijini postovi, a isvetica mi je novo otkriće na forumu
za nju ćemo sad krenuti u predizbornu kampanju, sklona je vjeri:trljamo ruke:, a sad je samo pitanje komu će se prikloniti.a isvetica mi je novo otkriće na forumu
Slutim samo da katolici imaju prilično loše startne pozicije, s obzirom da joj je sveki katolik
(to se ja sudim po sebi, da moram po mojoj ocjenjivati neku religiju, pobjegla bih kud me noge nose
Vidim da se razvio jedan lijepi ekumenski dijalog, pa ću se usuditi upitati nešto, možda neprimjereno.
Nije mi namjera provocirati, a razmišljam o tome zadnjih dana. Ako vam smeta, ignorirajte.
Zadnjih dana (pod utjecajem ovog topica kojeg već dugo vremena dosta rado čitam) počela sam opet čitati Bibliju, pročitala sam je davno još u srednjoj školi pa je dosta toga isparilo.
Vjerujete li vi da je Marija ostala djevica do kraja života? Katolička dogma kaže da je bila Djevica prije, za vrijeme i nakon poroda. Čak ima i priča o onoj babici Salomi kojoj je ruka usahla kada je htjela provjeriti njeno djevičanstvo, ako se ne varam.
Sinoć sam čitala Evanđelje po Mateju
Mt 1
24Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25 I ne upozna je dok ne rodi sina.
Ovdje meni izgleda kao da se implicirao da ju je "upoznao" nakon poroda.
A zatim Evanđelje po Luki
Lk8
19 A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 20Javiše mu: "Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti." 21A on im odgovori: "Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše."
Po meni se ovdje dosta jasno spominju Isusova braća. Ne čini mi se kao da je to možda naziv za njegove učenike, odnosno "ljudsku braću", jer Isus u tom trenutku propovijeda učenicima, kada ga "majka i braća" žele vidjeti. I tada on napominje da su njegova majka i braća upravo ovi koji ga slušaju.
Što vi mislite?
Moj Ivan prisutan je dok molim Križni put (u kroizmi se češće tome posvetim navečer). Mislila sam da ne razumije, iako pozorno sluša. Onda je preksinoć Valentina ušla u sobu i nešto me pitala; prekinula me u molitvi. Kad je izišla počela sam tu molitvu ispočeka. Ivan je rekao: "Mama, pa to si već molila!". Dakle, osim što sluša, shvaća i pamti. A da Muka na njega djeluje traumatično, ne vjerujem da bi skidao raspelo i ljubio ga. I na kraju svake molitve zahvalim Bogu na svojoj obitelji i još posebno na Ivanu. A onda on, smijući se, onako mangupski ponavlja za mnom, gledajući u sliku Milosrdnog Isusa: Hvala ti Bože na ovom djetetu!
zar ti to nije dokaz da djeca (ma koliko bila bistra) ipak samo rade ono što vide kod odraslih
nije tvom sinu na pamet samo od sebe palo ljubit raspelo. vidio je ili od tebe ili bakica u crkvi. pa je ponovio, a tvoje oduševljenje/veselje time ga potiče da to ponavlja i dalje
a muka ne djeluje traumatično jer ima premalo godina da bi išta od toga shvatio
kao što se benteni i ostalu super/turbo/extrameni ubijaju i tuku, ili uzmi obične crtiće tipa t&j koji se mlate pa djeca ne plaču nad time, tako niti ne shvaćaju isusovu muku
Moje "klađenje" (figure of speach inaće) o postotku onih koji nisu čitali Bibliju je najviše ponukano izjavom da "Pakao ne postoji" i još nekolicinom.
Ne govorim o svim religijama, ali sam prilično sigurna da bi netko bio dobar Krščanin mora čitati Bibliju, ne jer je to stvar nekog nadmudrivanja ko bolje zna pasuse, već jer je to skup Božjih zakona i pravila koji se moraju pokušati što bolje pratiti - a kako da ih pratim na slavu Božju ako sam pročitala 1-2 Evanđelja i 10ak psalama? Ne možeš živiti zakon ako ga ne poznaš - jer bez obzira što nam/vam govorili, 10 Božjih zapovijedi nisu jedino što nam je zapovjeđeno.
Magriz, ljubav djece i Isusa je za mene nešto čudesno. Isus puno priča o djeci (pustite malene k meni, tko prima maleno u moje ime - mene prima, pa i na kraju da ne možemo k Ocu dok nismo kao djeca).
A da je baš ponašanje i naučeno - neka je. Imam i ja od tih prizora mnogo za naučiti i puno je radosti u takvim prizorima.
isus priča o djeci, ali sve njegove priče se mogu tumačiti na više načina. najmanje doslovno
a ponašanje djece je većinom kako okolina uvjetuje. i ne mislim da je ljubljenje raspela pokazatelj vjere. kao što nije niti parafraziranje biblijskih rečenica
o da, možeš. itekako
kao što možeš isčitavati bibliju i ne primjenjivati pročitano
i kladim se da je velik postotak onih koji isčitavaju bibliju, a ne shvaćaju 10% pročitanog
Slažem se.
ma to samo misliš
otvorenost je dobra kao ideja, u praksi je zabavna samo onima koji nisu predmetom te otvorenosti
kao što je otišla nakon "pisma", tako je mogla otići i prije njega
to bi barem bilo u skladu s onime što je propovijedala
Posljednje uređivanje od sladjanaf : 01.04.2011. at 23:39
Meni je ostala u lijepom sjećanju i voljela bih da se vrati.
Roza, ja sam prva u redu za čitanje i proučavanje Biblije. Da vidiš kako je moja raskupusana i u raspadu, smilila bi se i kupila mi novu. Iz ove će uskoro počet se žgadija leć
Ali, nisam za svrstavanje i prozivanje katolika koje je tako često među protestantnima. Kako znam? Well, moj prvi kontakt s vjerom je među protestantima, i dugo sam išla na taj vjeronauk, i imam prijatelje protestante.
Mnogo puta je njihova slika o katolicima iskrivljena.
Svaki katolik svake nedjelje sluša sv. pismo; na vjeronauku se prođe dosta materijala. Naši mediji (katolički) se uvijek baziraju na Bibliji. Možda nisu svi sjeli pa iščitali od stranice do stranice, ali u uhu im je, to svakako.
A sad - svatko odgovara za sebe, a i isto nije svakom isto dano, pa se ni ne traži od svakoga isto.
Ma ne "popujem" ja Katolicima, imam puno prijateljica katokinja, i mogu ti reč da su među boljim vjernicama koje poznajem. Ja neke stvari u Bibliji jednostavno nemogu izignorirati - poput Pakla.Roza, ja sam prva u redu za čitanje i proučavanje Biblije. Da vidiš kako je moja raskupusana i u raspadu, smilila bi se i kupila mi novu. Iz ove će uskoro počet se žgadija leć
Ali, nisam za svrstavanje i prozivanje katolika koje je tako često među protestantnima. Kako znam? Well, moj prvi kontakt s vjerom je među protestantima, i dugo sam išla na taj vjeronauk, i imam prijatelje protestante.
Mnogo puta je njihova slika o katolicima iskrivljena.
Svaki katolik svake nedjelje sluša sv. pismo; na vjeronauku se prođe dosta materijala. Naši mediji (katolički) se uvijek baziraju na Bibliji. Možda nisu svi sjeli pa iščitali od stranice do stranice, ali u uhu im je, to svakako.
A sad - svatko odgovara za sebe, a i isto nije svakom isto dano, pa se ni ne traži od svakoga isto.
Moji odmalena prolaze Križni put s nama, jedan od njaljepiših je navečer prije blagdana Velike Gospe u Mariji Bistrici, u mraku uz svijeće. Djeci je to nešto svečano, uzbudljivo, slušaju molitve, gledaju kipove, ništa im ne "prilagođavamo", oni upijaju neposredno toplinu zajednice, sigurnost obitelji koja iz patnji i Uskrsnuća prikazanih na Križnom putu crpi svoju snagu. Vide, čuju, ali i osjećaju.
U životu posotji patnja, veća ili manja, uvijek je tu negdje, u nama ili našim bližnjima, ona izazvana grijehom, ona izazvana okolnostima, bolestima,nije bitno, ali sastavni je dio života i naša je djeca osjećaju, primjećuju, znaju da je tu, ali za razliku od bezličnog, ciničnog prikaza nasilja u crtićima i popularnoj kulturi, ovakvo toplo posredno i istintio iskustvo u okrilju obitelji koja je za to odvojila vrijeme i emotivnu dostupnosti pozitivnu ulogu u razvoju empatije, jačanja temeljnih vrijednosti, ljubavi, hrabrosti, vjernosti. To je dragocjeno i ne može se nekim eufemizmom dočarati u cijelini.
Sklona sam poštediti svoje klince svakog nepotrebnog prikaza nasilja na televizji, u novinama itd pogotovo kad je prikaz hladan, detaljan, voajerski i bez suosjećanja, ali ne sklanjam ih od stvarne patnje bliskih osoba ili događaja koji ih okružuju- to je život i ako ih nešto potrese tu sam za njih da zajedno molimo za onog kome je teško, razgovaramo i da se nikad pred patnjom ne osjećaju bespomoćno i izgubljeno.
Al nonšalanciju kompenziram hrpom čudnih tipfeleraUbijte me ja ih vidim tek kad pročitam post treći put, daleko nakon one dvije minute
jako lijepo!
E sad, što se stila tiče. Ja sam oduvijek mišljenja da stil treba odgovarati sadržaju, kad je nešto pathos /uzvišeno/ onda dolikuje i patetičan /uzvišen/ stil. To što netko ne dijeli mišljenje da je ono što je meni sveto uvišeno ne obavezuje mene da ja mjenjam svoj stil. Forum ne mora nužno i isključivo biti peškarija, forum može biti i Forum
Zašto je zaključana tema Popis stanovništva i izjašnjavanje o pitanju vjere? Može li se onda ovdje nastaviti rasprava, pogotovo sada kada izlaze neke nepravilnosti na vidjelo?
o nejasnoćama na popisu možeš tu http://forum.roda.hr/threads/64506-p...o-ro%C4%91enja
na ovom topiku možeš o odgoju u duhu vjere
Mogu li? Jer se sa nekim pogledima na vjeru ovdje ne slažem, tamo smo mi ( Koje vjerujemo drugačije ili ne vjerujemo) imale svoju oazu, tj. dok Višnja008 i Roza se nisu našle da nas pouče ispravnom načinu življenja (i vjerovanja). Nemam želju sijati sjeme razdora i na ovom topiću, koji je poučan i volim ga pratiti, čitati različite doživljaje vjere i ljubavi dok tražim svoj put.o nejasnoćama na popisu možeš tu http://forum.roda.hr/threads/64506-p...o-ro%C4%91enja
na ovom topiku možeš o odgoju u duhu vjere
Maša ljubi križ na krunici. Vidjela je to od moje tete. I nikada mi nije palo na pamet da je to nešto bed. Meni kao djetetu to nikada nije bilo bed ili trauma. Ne znam, možda je i do karaktera. Naravno, ne mislim da sam nesuosjećajna, dapače, ali valjda sam odmah prihvatila to da je Isus umro na križu da bi nas spasio od grijeha. Da je to njegov zalog za naše duše. I nije mu bilo lako, i tražio je da ga ta čaša zaobiđe, ali je njegova ljubav prema svima nama, koji su bili, jesu i bit će prevagnula. I ne vidim u tome ništa loše. On je moj junak. Znam, sada sam patetična, možete prestati preokretati očima
Vidjet ću kako će Maša to doživljavati kroz odrastanje pa ću se tome i prilagođavati.
Zapravo, čitajući vas sve, i vjernike i nevjernike (mislim da je na ovaj topic sašao sam Duh sveti), duboko se sramim jer tako malo znam. Jer se ne molim dovoljno. Jer se ni ne prekrižim prije jela. Evo, dajete mi poticaj da se vratim onoj iskrenoj vjeri kao kada sam bila dijete. Podlegla sam nekim drugim navikama, a sada imam dijete koje želim odgojiti onako kako je mene moja baka odgajala.
Bog koji kažnjava? Evo, danas je u evanđelju bilo o tome, Evanđelje po Ivanu (Iv 9, 1-41) (inače, nisam pročitala Bibliju, znam što sam učila na vjeronauku, ono što slušam na misi, i da, sramim se i zbog toga, ali eto, ne stignem, znam da mi je dužnost, ali ne stignem jer toliko me toga još u životu zanima... i zato se još više sramim jer vidim da mnogi ateisti znaju više od mene)..
Uglavnom, evo uvodnog dijela:
U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja.
Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji, te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja."
Naravno, puno je upitnika ostalo nad mojom glavom nakon ovog evanđelja i propovijedi. Mislim da ću od idućeg tjedna na Biblijski sat, mogla bih ondje prodiskutirati sa svećenikom i naći odgovore.
Jer sad, ni meni nije jasno, zar bolest djeteta, muke nedužnih mogu biti na slavu Božju? Ok ako Bog usliši i ozdravi dijete, spasi čovjeka iz ruševina potresa... No što je sa svima onima čiji životi nisu spašeni.
Ma gledajte, nemam ja problema s vjerom. Od onih sam koji smatraju da ništa nije slučajno i da je svako zlo za neko dobro. Iako, ponavljam, ne znam za koje dobro bi se mom djetetu moralo dogoditi zlo. I ne daj Bože, da to ikada saznam.
I kada kažem da je svako zlo za neko dobro, imam dosta iskustva po tom pitanju i ne mogu reći na žalost jer mi je sada na radost. I zato vjerujem jer je Bog uvijek bio sa mnom, i svađala sam se i propitkivala i prozivala i svašta, teško mi je i priznati samoj sebi u kakvim stanjima duha sam bila i to kao dijete. No evo, ojačao me je, daje mi snagu iz dana u dan.
Grijesi otaca? Slažem se u potpunosti s Ifi (čiji inače način pisanja obožavam, da se razumijemo).
A pakao, raj, čistilište? Ne znam...
nastavit ću sutra, dijete se moje budi
pusa svima!
Pravila pisanja postova
