znam,ali postoji tzv šira tradicija za masovnu uporabu,i detaljnije teološke teorije za one koji žele malo produbiti svoje znanjeljiljan@ prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
znam,ali postoji tzv šira tradicija za masovnu uporabu,i detaljnije teološke teorije za one koji žele malo produbiti svoje znanje
Slažem se.
jesi pročitala onaj članak o Evanđelju po Ivanu koji sam linkala sa stranica Katoličkog bogoslovnog fakulteta? ako nisi, pročitaj. napisao teolog, pojavljuje se na stranicama kbf-a, a ne na wikipediji, pa bi trebao bii relevantan. niš te ne košta pročitati, oduzet će ti par minuta vremena a saznat ćeš puno zanimljivih stvari
Puntica probat ću sutra na poslu. Meni se taj link ne otvara. Komp mi je prezaštićen. Inače naslovnicu teologije u Rijeci sam otvorila. Vrlo interesantnih tekstova ima.
Naravno da nije..al SZ se mora tumacit u svjetlu NZ-a jer ne kaze se zalud da je NZ u starom skriven, a Stari Novim otkriven.
Problem sa sz-om se pojavljuje obicno kad netko izvadi 3-4 citata iz SZ-a i pokusa dokazat nesto iz NZ a da nema zapravo puno veze jedno s drugim.
Mislim da je to jedan senzacionalan prikaz...jer na osnovi otkriva poputno ne istrazenog i jos i šifriranog zakljucuju kako se radi o starosti od 2000 godine.jeste čuli za ovo? http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ove...rscanstva.html
baš me zanima o čemu se zapravo radi i što ćemo novoga saznati iz ovoga
Pakao? Ne kuzim pitanje..al ak pitas gdje idu pa valjda je zgodna opcija i pakao kad se netko u svom temelju opredjeli protiv Boga.
Malo bih se osvrnula na ovo krstenje djece. Dosta sam se susretala sa novokomponovanim krćanima(posebno s jednim :D ) koji stalno tvrde kako su se nanovo rodili, pozivaju na obraćenje i prodaju mi kojekakva spasenja.
Naprosto im je nemoguce shvatit sta znaci odgoj u vjeri. ja sam kršćanka od početka svog života...prvi znak toga je bilo moje krštenje u djetinjstvu s kojim sam primila prve milosti...sto se nastavilo daljnjim primanjem sakramenata.
Zanemaruje se uloga zajednice, prvotne zajednice- OBITELJI. Krist dolazi gdje su okupljeni u njegovo ime...kad je obitelj okupljena u njegovo ime onda tu nema nametanja vjere njego zivo prisustvo i suzivot s Bogom.
Ovo kvare samo oni sta krste djecu bezveze jer je red ili da dobiju kunu..kad roditelji misle sta govore onda do toga ne dolazi.
Nitko se u KC ne mora krstit kao beba...dapače ako tko nema garantirat njegov ispravan kršćanski odgoj krštenje se nit ne pruza.
Ja sam odgovoran roditelj. Moja je kršćanska odgovornost da ga krstim isto kao sto je moja odgovornost da ga upisem u skolu.
eto toliko
Nekad je to istina možda, al ovo što sam ja izdvojila iz SZ i NZ je apsolutno povezano i potvrđuje jedno drugo.
puntice, nije to ništa nova, napisat će Dan Brown još koju trash knjigu
ah, da, teologija-meni je znanje oslobađajuće-nikako ograničavajuće-the truth will set you free
Jedno pitanje - u vezi s drugim topicom, o ljubljenju raspela. Ne kaže li 3. zapovijed "Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi..." Kako se u tu zapovijed uklapaju raspela s Isusovim likom?
ja ne ljubim raspela niti ih imam doma. I općenito mi je to jako odbojno. Pogotovo odbojno mi je crtanje Isusa na križu u vrtiću u bojama.
To je bila jedna od prvih stvari koje sam se ja zapitala kad sam počela propitkivat u što vjerujem u što ne. Po Bibliji bilo kakvi kipovi su idolopoklonstvo. Jer Bog nije u komadu drva koji je isklesao čovjek.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 01.04.2011. at 08:58
Da, i meni se tako čini, valjda zato ni ja nemam raspela.
puntice, nije to ništa nova, napisat će Dan Brown još koju trash knjigu
ah, da, teologija-meni je znanje oslobađajuće-nikako ograničavajuće-the truth will set you free
i onda će se svi za tu novu treš knjigu uhvatiti i tvrditi da bogohuli
a čovjek napisao...roman
ja pozorno pratim ovaj topik i trudim se sve povezati i zapamtiti oko biblije, SZ, NZ, da se nisu usudili sad mijenjati nešto, ko će to opet povatatpuntice, nije to ništa nova, napisat će Dan Brown još koju trash knjigu
ah, da, teologija-meni je znanje oslobađajuće-nikako ograničavajuće-the truth will set you free
Ako mene pitate, bilo bi mi lakše kad bi se bar umjesto tog raspela vratili na prikaz Krista kao dobrog pastira. Zašto uvijek to raspeće? Ja ne znam što dobro može izaći od odgoja djece pod tim znakom, pred tom slikom. Kao djetetu mi je bio zastrašujuć prizor. Kad bih mojem djetetu servirala tu sliku, i ona bi jadna ljubila te rane, jer je njoj žao i kukca koji pati (ja je nastojim odgojiti ne preosjetljivu, životinje volimo i pomažemo ali nastojim kao normalno predstaviti i umiranje)
Dakle slika smrti ne želim da bude zastrašujuća, a ovdje ona jest. Simbolika i značenje za obrazovanog vjernika može biti svakojaka, ali dijete vidi to što vidi - čovjeka, golog i izmučenog, probijenih ruku i nogu, s trnjem na glavi...
Na to mi se nadovezuje i ova rasprava o SZ i NZ, o tome je li bog okrutan ili blag, da li kažnjava.
Ja moram reći slijedeće: ne vjerujem da kažnjava, u svakom slučaju ne na taj način na koji je kaznio Onana, niti vjerujem da je tsunami izraz božanskog gnijeva.
Jer kad bih to vjerovala naravno da bi me bilo strah.
Ono što vjerujem je: ljubav i strah ne idu zajedno... kako volite boga kojeg se bojite?
Mislite li da vaša djeca mogu voljeti na taj način? Osjećaju li se krivima ako ga ne mogu voljeti, da li ih je zbog toga još više strah?
Ja osobno ne govorim djetetu ništa o vjeri ni o bogu, i mislim da za to još nije vrijeme. Rado bih da joj nitko niti u vrtiću ne servira to raspeće u vodenim bojicama. Bar do deset godina mislim da to nije primjereno.
Zato što su Isusova smrt na križu i uskrsnuće temelj kršćanstva: bez njih nema niti kršćanstva (ima kod sv. Pavla, 1Kor 15,14-15: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.)
Evo, pomikaki je spomenula Onana, a navodim i RG post.
Što je protivno Božjim zakonima? U Božjim zakonima stoji "Ne ubij". Onda stvarno ne razumijem pitanje što je tu nemoralno i protivno Božjim zakonima?
RG, misliš li zaista da je prihvatljivo kazniti smrću nekoga tko vrši prekinuti snošaj?
Nama ljudima je to jako teško shvatiti. Tebi je to samo prekinuti snošaj - a Bog u Bibliji govori da se ubojice imaju kazniti smrću, Bog ga je kaznio. To je nama u današnje doba jako teško povezati, ali tko smo mi mali i konačni da sudimo Bogu - on je ultimativno beskonačno dobro.
I meni apsolutno Božja kazna ide uz ljubav - roditeljska je dužnost da nas kazne za stvari koje krivo radimo i odgajaju. Po kojoj onda logici Pakao postoji ako Bog i kazna ne idu skupa?? Meni se ćini da neki Boga mješaju sa Djeda Mrazom.
kako prekinuti snošaj može biti ubojstvo?
oprosti Roza, ali ako netko mješa Boga s Djedom Mrazom...ili s nekim likom iz dječje pričice...
Pakao ne postoji, čisto ono, da budem do kraja jasna-u svojem mišljenju.
evo sam i ja malo virnula na ovaj topik.
u smislu poznavanja biblije i religijskih postulata, pravila i slicno sam prilicno/sasvim neupucena, medutim uprkos tome zainteresirali su me neki djelovi postova od vas - puntice, krumpiric, ronin, pomakiki, mujica ... (mozda sam jos nekog zaboravila), pa imam jedno pitanje za vas:
da li za vas (osobno) ili po vama (opcenito) vjera /vjerovanje ima svrhu?
ako nema, zasto nema?
ako ima, zasto ima, te sto bi svrha bila?
Pratim ovaj topic, nisam dosad htjela ništa komentirati, ali ovo me malo zaskočilo. Muž mi je vjernik- katolik, dali je onda grijeh, iako smo u braku, koristiti perzevative? Lječnička preporuka je da se ja moram čuvati trudnoće 6 mjeseci, dali to znači za njega kao vjernika da kao izbor ima samo suzdržavanje od odnosa?
njemu je grijeh, tebi nije
a suzdržavanje je put do rajskih vrata
mene malo zaskače ovo "Bog je apsolutno dobro koje tsunamijem ubija djecu jer su zločesta od rođenja" - uopće ne karikiram
ali ko će ga znati, možda netko zaista vidi logiku u tome
Juroslave, ja to znam, ali mislim da kršćanstvo danas ima pretjeran fokus na muku i strah.
Zašto rani kršćani nisu prikazivali raspeće? Za njih je to bila slika smrti, kao da danas prikažeš čovjeka na vješalima.
Čini mi se da su više bili oduševljeni "vedrijim" stranama Radosne vijesti.
Rekla sam dalje da znam da odrastao vjernik shvaća simboliku, ali dijete mora imati nelagodan osjećaj, osjećaj krivnje. Ja sam ga kao dijete imala svaki put pri pogledu na raspelo.
A što god rekla RG (ne znam za vas ostale), ja i dalje mislim da ljubav - prava ljubav - ne ide u zajednici sa strahom. Nije mi toliko važan ni taj Onan, evo spomenuli smo ga prije i svima je poznat pa ga navodim kao primjer.
Želim reći da je za mene gotovo apsurdna ta slika Boga osvetnika koji nas navodno prati u svakom trenutku, i bilježi naše prijestupe - ako to gledamo iz perspektive djeteta to su obično beznačaji prijestupi koji sada dobivaju zastrašujuću dimenziju. Zbog onaniranja stiže munja s nebesa, zbog ukradene lizalice gorjet će se u paklu... ne bi li bilo bolje učiti djecu da ne čine nešto što će povrijediti drugoga? Iz ljubavi prema bližnjem?
Ako govorimo o roditeljskoj kazni kao ekvivalentu božjoj kazni: ne trudimo li se danas - bar svi mi ovdje - djecu kazniti ne tako da ih zastrašimo, nego tako da shvate i prihvate razumski naša pravila?
Ovaj bog o kojem mi govorite zbunjuje i zastrašuje. Kazne su mu užasne i nevjerojatno je nedosljedan
A što je onda s ostatkom muškog roda, zašto još žive?
Ako je Papa nedavno dao revolucionarnu smjernicu da se može koristiti prezervativ radi sprečavanja bolesti (misleći na AIDS u Africi), je da je to teškom mukom izrođeno u smislu "ajmo napokon dozvoliti manje zlo prema onom većem" mislim da bi se i vi mogli provući pod "čuvanje zdravlja".
Inače, prema katoličkom učenju (ili čemu već), koliko se sjećam, treba dobro izvježbati metode poznavanja vlastitog ciklusa i znati kad su plodni dani (Billingsova i ona druga još s temp.) i u te se dane suzdržavati, par dan prije, par poslije. Ostaje još dovoljan broj dana za neometane odnose.
Moram priznati da je meni to proučavanje vlastitog ciklusa još davno dobro došlo (iz zdravstvenih razloga) i kako sam tada naučila, tako sad ne fulam u tome.
A ulet trudnoće i kad nije bilo planirano
No, ne bih znala reći ispovijedaju li se baš katolici masovno zbog korištenja prezervativa ili prekinutog snošaja.
Mene nije nitko nikad pitao o tome, a ja se sama nisam sjetila tomu pridavati veliku važnost, iako smo koristili povremeno i jedno i drugo (evo mi sad pade na pamet kad si ti pitala).
Znam ih (ogrooooman broj) koje koriste pilule, vidim da uredno idu na ispovijed i u Crkvui i sve normalno funkcionira, nema nekih hapšenja.
uopće mi nema neku svrhu koju možda želiš pronaći-ja nemam neki cilj u smislu adekvatnog ponašanja u svrhu spasenja, podrazumijeva mi se, meni, osobno, vjerujem jer vjerujem, ne mogu negirati svoj osjećaj da su neke stvari takve kakve suevo sam i ja malo virnula na ovaj topik.
u smislu poznavanja biblije i religijskih postulata, pravila i slicno sam prilicno/sasvim neupucena, medutim uprkos tome zainteresirali su me neki djelovi postova od vas - puntice, krumpiric, ronin, pomakiki, mujica ... (mozda sam jos nekog zaboravila), pa imam jedno pitanje za vas:
da li za vas (osobno) ili po vama (opcenito) vjera /vjerovanje ima svrhu?
ako nema, zasto nema?
ako ima, zasto ima, te sto bi svrha bila?
Al to ostavljam uvijek samo u svojem dvorištu-kao moj vlastiti osjećaj, koji poštujem kod svakog drugog.
Meni je to što RG priča i njeno poimanje Boga-nevjerojatno strano-poštujem ga, ali čak je i moja baka prestala misliti tako. Zapravo mi je i malo zastrašujuće doživljavati Boga kao vrlo strašnog i lošeg roditelja-groznih zemaljskih osobina. Takvo me doslovno shvaćanje stvari-prestravljuje.
KC podržava planiranje obitelji, ne bezgranično umnožavanje. DOduše na tvoj način, ali nekim je ljudima to nemoguće. Npr. meni :DAko je Papa nedavno dao revolucionarnu smjernicu da se može koristiti prezervativ radi sprečavanja bolesti (misleći na AIDS u Africi), je da je to teškom mukom izrođeno u smislu "ajmo napokon dozvoliti manje zlo prema onom većem" mislim da bi se i vi mogli provući pod "čuvanje zdravlja".
Inače, prema katoličkom učenju (ili čemu već), koliko se sjećam, treba dobro izvježbati metode poznavanja vlastitog ciklusa i znati kad su plodni dani (Billingsova i ona druga još s temp.) i u te se dane suzdržavati, par dan prije, par poslije. Ostaje još dovoljan broj dana za neometane odnose.
Moram priznati da je meni to proučavanje vlastitog ciklusa još davno dobro došlo (iz zdravstvenih razloga) i kako sam tada naučila, tako sad ne fulam u tome.
A ulet trudnoće i kad nije bilo planirano
No, ne bih znala reći ispovijedaju li se baš katolici masovno zbog korištenja prezervativa ili prekinutog snošaja.
Mene nije nitko nikad pitao o tome, a ja se sama nisam sjetila tomu pridavati veliku važnost, iako smo koristili povremeno i jedno i drugo (evo mi sad pade na pamet kad si ti pitala).
Znam ih (ogrooooman broj) koje koriste pilule, vidim da uredno idu na ispovijed i u Crkvui i sve normalno funkcionira, nema nekih hapšenja.
čuj, pomikaki, ja bih rekla da je Roza strastvena i radikalna u svemu u što vjeruje, mislim da to nije dio vjere, više temperamenta, karaktera, tako da se kod nje smajlićbožav: i :zbljuv: može bez problema naći u onome u što se ufura, bilo to kućno obrazovanje, eko farma ili baptizam.
Ljudi smo, različiti, u vjeri ili ireligioznosti
A ovo što si rekla, da dijete ne može shvatiti neke stvari, slažem se i sad kad je potekla baš tema o Starom zavjetu sjećam se da sam imala prave traume dok sam kao dijete starije osnovnoškoske dobi to čitala. Prva nepravda, i ona koja me najviše pogodila tada (i do dana današnjega) je ona kad je Jakov, mlađi blizanasc, umjetno provorođenog Ezava, na prevaru od svog oca Izaka (sina Abrahamova)dobio blagoslov prvorođenog i tako,
od tada,
od toga Jakova, prevaranta i mutikaše
Iako dijete, ipak sam imala razum i izražen osjećaj za socijalnu pravdu pa sam se ubijala pitanjima- pa kako je mogao navlačeći samo jareću kožu na ruke odglumiti slijepom Izaku da je netko drugi, zar nije imao ni glas po kojem otaca razaznaje sinove? pa kako je i njegova majka mogla biti tako bezobrazna pa ga tako ružno savjetovati, pa kako je Bog mogao dozvoliti da ipak prevarant postane baštinik blagoslova i nositelj naroda??????
Ajde, malo mi je kasnije kralj Solomon ispravio cijelu tu stvar s nepravdom jer se taj nije dao vući za nos, ali toliko neshvatljivih okrutnosti, tolik prevara, muljaža, to dijete ne može dobro spoznati i izvući samo simboliku.
Počela sam nešto bila čitati svojoj djeci, ali sam vrlo brzo skužila da im je također nelagodno slušati o ubojstvima tisuća Filistejaca i mislim da ću se usredotočiti isključivo na Novi zavjet, a kad oni budu sposobni to malo sagledati sa strane i izvući pouke iz konteksta, neka tada proučavaju.
vidim da pitaš i mene.
ajde da pokušam odgovoriti...
vjerovanje u smislu odustva svake sumnje i propitkivanja po meni nema smisla. Možda netko osjeća određenu sigurnost na taj način, ali ja ne, moj mozak radi i neprestano me dovodi u situaciju da se osjećam "u prekršaju".
Opet, ne vjerujući ni u šta, čovjek može izgubiti kompas. Ali u što vjerovati? U bezgrešno začeće? u reinkarnaciju? u grčke bogove? Koja je religija bez mane? Za mene, na žalost ni jedna, dok god postoji tračak sumnje. Koji je onda smisao života, je li moguće da je ova predstava na planeti Zemlji potpuno bez smisla i nakon tračka vremena u kojem se rađamo, patimo i umiremo, vraćamo se ponovo u ništavilo odakle smo došli? Za ništa drugo nemamo dokaza...
Za mene je jedina vjera koja daje smisao mom životu ljubav prema drugima, i kad se čini da je ne zaslužuju, te odgovornost da uvijek činim najbolje što mogu - odnosno pokušavam tako činiti. Pokušala sam to već prije objasniti - vidi moj post na prethodnoj stranici (35), br 1709, da se sad još ne citiram.
Vjerujem i to da nas sve religije mogu nečemu podučiti, ako im pristupamo otvorena uma i bez straha. Ali ni jednoj se ne mogu konačno prikloniti, jer bi to značilo da odbacujem sve druge izvore.
Ovo prvi put sada doznajem, baš mi je drago da je konačno popustio po tom pitanju
Ali što se tiče praćenja plodnih dana, ja znam žene koje su tako zatrudnjele u roku od mjesec dana - a nisu to htjele, i baš su bili vjerski motivi za tu metodu - tako da, ako su ozbiljni medicinski, ili bilo koji drugi ozbiljni razlozi u pitanju, ja se ne bih time igrala.
to je u mene mučilo hahahahah
od toga Jakova, prevaranta i mutikaše
Iako dijete, ipak sam imala razum i izražen osjećaj za socijalnu pravdu pa sam se ubijala pitanjima- pa kako je mogao navlačeći samo jareću kožu na ruke odglumiti slijepom Izaku da je netko drugi, zar nije imao ni glas po kojem otaca razaznaje sinove? pa kako je i njegova majka mogla biti tako bezobrazna pa ga tako ružno savjetovati, pa kako je Bog mogao dozvoliti da ipak prevarant postane baštinik blagoslova i nositelj naroda??????
A
To i ja mislim, ali bit će da mi je baš zato Roza najveći izazovčuj, pomikaki, ja bih rekla da je Roza strastvena i radikalna u svemu u što vjeruje, mislim da to nije dio vjere, više temperamenta, karaktera, tako da se kod nje smajlić
Ljudi smo, različiti, u vjeri ili ireligioznosti
a što se tiče ostatka posta - ajde konačno da me netko od vjernika donekle razumije. Premda, ja sam imala osjećaj krivnje baš što se tiče tih dječjih grijeha, izranavljenog Isusa na križu, i straha što nisam vjernik (nisam vjerski odgajana, ali su moji roditelji imali tolerantan odnos prema vjeri, i u obitelji je bilo dosta jakih tradicionalnih vjernika koji su me progonili pitanjima idem li u crkvu). Baš taj strah - što ako me ipak čeka božja kazna - za malo dijete čini mi se užasno neprimjerena.
da, nisam dovršila misao za Nenu - te starozavjetne priče su mi bile slične kao starogrčki mitovi, nešto što nema puno veze s realnošću i svakom bi trebalo biti jasno da to nisu ni pravila ni vjerske istine po kojima bi se trebalo ravnati, zato me nisu plašile ni sablažnjavale, naprotiv, bile su mi dosta interesantne.
Rani kršćani su Krista prikazivali kao janje, pastira ili piktogramom ichtys, navodno su se zbog progona trudili da prikazi ne budu očiti (na faksu smo učili da je i ta hipoteza upitna te da su obrede vršili u katakombama zbog jeftinijeg zemljišta). Kasnije se usredotočuju na na prikazivanje čuda kako bi pridobili što više poklonika. Raspeće se javlja puno kasnije, a na prvim prikazima Krist se ne prikazuje u patnji, već nas gleda širom otvorenih očiju. Tek u gotici javlja se tzv "Bolni Krist", te se naglasak stavlja na njegovu ljudsku patnju.
Teško je uopće toliko subjektivan osjećaj pretočiti u par jednostavnih rečenica koje bi dale odgovor na to pitanje.
Ustvari,moram priznati da se ni sama nikad nisam zapitala:koja je svrha?Više je to bio uvijek prisutan osjećaj iskonske privrženosti,utočišta,kutka za vlastito duhovno preispitivanje sebe i svojih postupaka.....
Moram reći da ,bar sad još u ovim mladim godinama,ne razmišljam puno o spasenju SVOJE duše nakon smrti,i o tome što će biti sa mnom jednog dana...hoću reći da mi djela nisu još u tolikoj mjeri motivirana upitnošću što će biti ...dakle,ni to ne bih nazvala svrhom praktičnog upražnjavanja vjere.
I što onda ostaje?Ostaje svakodnevnica.Današnji dan,sutrašnji,sljedeći tjedan.Život u ovom trenutku koji nastojim proživjeti što bolje mogu,i upravo u tome nalazim svrhu vjerovanja i ufanja....ono,daj mi snage da proguram današnji dan najbolje što mogu,da budem još bolja mama,još bolja supruga,još bolja kći...još bolja osoba.
I u tom času nalazim tu snagu čak i kad mi se čini da je nemam.Eto,tako tu funkcionira kod mene.
I pisala sam već,unatoč neospornim manama koje KC ima,nisam dovoljno ni snažna ni čvrsta ni ne znam što da se na pravi način nosim s izazovima bez Euharistije ,dakle bez mise.
Možda će curama koje nisu vjernice to zvučati...ne znam,čudno,ali kad sam shvatila da imam dijete s posebnim potrebama,kad sam dobila dijagnozu svoje djevojčice,jedino mjesto koje me održalo snažnom,optimističnom i na nogama je upravo jedna klupa u Gospe Van Grada.Svako božje jutro odlazila sam na misu i pričest,i tamo svakodnevno nalazila snagu da ne padnem u očaj,da ne plačem,ne razbijam glavu pitanjima zašto i kako,pa zašto baš meni?Svako jutro dobivala sam novu injekciju elana,kopala,odlazila specijalistima,pronalazila malenoj najadekvatniju terapiju....međutim,negdje moraš napuniti baterije,inače izgoriš.meni je to vjera.
I zanimljivo je to:što me život više tare,ja sam čvršća.i u vjeri i inače.nisam više ista osoba što sam bila prije dvije godine.ko da je u patnji i teškoćama neka vrst katarze koju proživljavaš i ona ti skida mrenu s očiju ,i lakše razlučuješ bitno od nebitnog.
Onda su tu pak neke sitnice,ja ih zovem božjim dodirima,koje hrane dušu više no što mislimo da je moguće.Dat ću primjer.
Kad sam malenu,koja je totalno izgubljena u socijalnim odnosima,a ujedno vrlo vrlo vezana za mene,po savjetu specijalista dala u vrtić radi socijalizacije s djecom,krenulo je vrlo loše.Autistična djeca se ne znaju izražavati drugačije nego prodornim vrištanjem ,pogotovo kad se radi o tuzi i frustraciji,i ne mogu vam uopće opisati na što je ličilo njenih prvih tjedan dana u vrtiću.Nije boravila dulje od sat,sat i po tamo,no to se svelo na bjesomučno vrištanje iz petnih žila,i slom živaca ako bi joj se teta uopće pokušala približiti.
Ja sam nakon tjedan dana odlučila odustati i ne frustrirati nju ,sebe i djecu tamo.sjećam se ,bila je Mala Gospa,8.9.Bio joj je točno sedam dana otkako je krenula u vrtić.Ostavila sam je tamo u vriskovima i odbauljala u grad ubiti nekako tih sat vremena muke.Kako je bio blagdan otišla sam na misu,proplakala cijelu,i rekla:to je to.idem po nju i više je u vrtić ne vraćam.
Kad sam došla po nju,teta me tiho sklonila na stranu,i pokazala mi malenu.Prestala je plakati,prestala je vrištati i udarati glavom,suze su presušile,predivno se zaigrala.
Neke od vas reći će:slučajnost.nakon 7 dana dijete se naviknulo.e ,meni nije slučajnost,i ti i takvi trenuci čine ovaj život toliko predivnim i toliko ispunjujućim,da nemam snage odreagirati racionalno nego samo reći:hvala Ti.
Ako je to svrha moje vjere...it works for me.
Ronin
ajme ronin, suze mi na očima
Zbog ovakvih postova poželim biti vjernica.
Ronin
Dobro, dobro, znamo gradivo
ali moje je pitanje zapravo - nije li to pogrešan put, koncentrirati se na patnju, na kaznu, na čudesa?
Nije li pravi put ljubav, jednostavnost i samozatajnost?
Čini mi se, barem iz njihove umjetnosti, da su prvi kršćani bili više na tom tragu. Može biti i da se varam. Ali u prikazu Krista kao pastira vidi se jednostavnost i spokoj, a raspeće mi naspram te slike djeluje senzacionalistički (nadam se da taj moj dojam nikoga ne vrijeđa) - možda se radi baš o tome što kažeš, privlačenju pažnje mase kako bi se dobilo više vjernika.
pa hvala cure
i to je ono što ja pričam.skužile ste me jedne i druge,i one koje vjeruju,i one koje ne.
ja sam dala primjer ljubavi prema djetetu,jer taj ste osjećaj sve iskusile i blizak vam je,i to je ono što ja cijelo vrijeme tvrdim.
jezik ljubavi je jednostavno univerzalan.
shvaćam, samo su mene pojedine odluke koje je, kao, Bog prešutno dozvolio ili blagoslovio, živcirale :sindikalac:
Mislim da ima i nešto (dosta) u tome što si rekla da djeci treba, kao i sve drugo, olakšati pristup vjeri, a ne im u startu prikrpiti osjećaj krivnje i straha. Odrasli mogu protumačiti i raspelo,sad mi se ne da o različitim viđenjima zašto baš prikaz patnje,
ali djeca su djeca, ako se u ostalim vidovima života podrazumijeva suptilniji, postepeni i drugačiji pristup djeci nego odraslima, ne vidim zašto to ne vrijedilo i za vjeru... i naravno, individualno, opet, i djeca su različita.
ronin
znala sam sve to što si napisala, nisi trebala ni reći, sve je to izviralo i iz onoga što si dosad pisala.
Neću nakon tebe napisati ništa o svom doživljaju vjere, možda neki drugi put,
sad se osjećam kao netko tko treba progovoriti na svom "ruskom" engleskom nakon izlaganja nekog izvornog govornika,
bila bi to vrlo neugledna izvedba.
ronin
Mislim da im uopće neće zvučati čudno, jer se ti maltene ispričavaš što si vjernica, a to je ok. Ova tema više uopće nije Odgoj u duhu vjere, već filozofski kutak o sumnjama u vjeru. Žao mi je da sam tek sad zapravo skužila da je onakav Odgoj bio zapravo mnogima trn u oku, jer se o vjeri pisalo s ljubavi i zanosom, iako se jesu iznosile i sumnje. Sad je očigledno sve došlo na svoje mjesto kako je i trebalo.
Pozdrav i Bog bio sa svima vama
Posljednje uređivanje od Dijana : 01.04.2011. at 14:47
ne mogu shvatiti ovoliku razinu neprihvaćanja i paranoje. nikad neću.
Ne od rođenja, već od začeća, i meni je to nevjerojatno. I dodat ću, stvarno ne razumijem kako je Bog apsolutno dobro koje kažnjava smrću, dok u njegovim zapovijedima stoji izrazita zabrana ubijanja? Ako je "nama ljudima" to teško shvatiti, tko onda shvaća? Kome su zapovijedi upućene?
ronin, stvarno prekrasno pišeš
Neću ni ja. Pretpostavljam da po nekima ni ja nisam vjernica, jer ne shvaćam neke riječi iz Biblije doslovno.ne mogu shvatiti ovoliku razinu neprihvaćanja i paranoje. nikad neću.
Nikako, naravno.
Mislim da je pitanje vremena kad će ovaj Papa ili neki slijedeći shvatiti da su spolni odnos u braku s prezervativom, ili prekinuti snošaj u braku jednako vrijedni/prihvatljivi kao i reguliranje potomstva računanjem plodnih dana.
Jer Bilingsovom metodom se samo vara i sebe i Boga u smislu "nije da ja želim seks bez začeća... Ne, ja svaki put hoću da seks rezultira začećem, ali eto, nikako da potrefim prave dane. Ono, baš nemam sreće. Kaj možeš...." Onda mi je poštenije i prema Bogu i sebi lijepo nataknuti prezervativ i priznati da seks ne služi samo produženju vrste.
( nego, što kaže Crkva o tome da partneri koriste seksualna pomagala u braku? sve s ciljem da ugode što više jedno drugome? je li i to grijeh? željeti ugoditi svom bračnom partneru na takav način?)
bravo, mujice.
Bog ne kažnjava smrću kao što je netko napisao, za vjernike smrt nije kazna
Pravila pisanja postova
