malo bih se osvrnula i na ovo o čemu ste raspravljali,dakjle o dječjem doživljaju raspetog Isusa

davno sam uočila kako su djeca u ovim malim godinama totalno nespremna na ovaj nasilni dio priče,priču o muci i patnji.
jednostavno,njima je pogled na dobrog Isusa koji je ubijen na tako brutalan način u dječjim glavama nepodnošljiv.sve drugo,sve lijepe pojedinosti,padaju u vodu pred tim groznim čavlima u rukama i nogama i boli koja je na svakom raspelu vidiljiva i opipljiva

i kako strogo pazim da ne gledaju nasilne crtiće,filmove,ne igraju nasilne igrice,tako smo i raspeće stavili na odgodu do daljnjega.

dakle,koncentriramo se na ono što u njihovim dječjim glavicama izaziva isključivo osjećaj ugode,voljenosti i zaštićenosti.znači,priču o dobrom Bogu koji nas toliko voli da je sišao s neba na zemlju da pokaže ljudima kako da budu dobri.koji štiti i voli svu dječicu,nosi im darove za Božić,čuva nas i štiti uvijek,kojem se molimo prije spavanja.

i njima dovoljno.bit će vremena za produbljenje priče...kako budu rasli,moći će shvatiti koncept patnje i žrtve....njima je to još jednostavno previše apstraktno.

u kući imamo jedno raspelo,koje smo MM i ja dobili na vjenčanju,no dosta je visoko na zidu i ne upada im u oko.

a ono što im upada u oko,je slika koja menui neobično draga,pa sam je skinula i uokvirila,i jednostavno je umetnula među nekoliko sličica koje držimo na polici u njihovoj sobi.zovu je "sretni Isus" i doslovce je obožavaju.

evo našla sam je samo što je ova moja uokvirena još malo ljepša verzija

http://img710.imageshack.us/i/jesussmiling.jpg/