Ne moraju se ljudi klanjati drvenim i kamenim idolima, ali svi koji vole stvari ovoga svijeta i nalaze zadovoljstvo u nepravednosti, postavili su idole u svom srcu. Većina onih koji se izjašnjavaju kršćanima imaju druge bogove uz Gospoda. Vole sjaj i raskoš, u svetištu su postavljeni idoli i sveto je mjesto okaljano.
Oni koji koriste dragocjeno vrijeme koje im je Bog dao – vrijeme plaćeno neizmjernom cijenom – na uljepšavanje svojih domova kako bi se razmetali, oni koji slijede modu i običaje ovoga svijeta, ne samo što zakidaju svoju dušu za duhovnu hranu, već propuštaju dati Bogu ono što Mu pripada. Vrijeme potrošeno na udovoljavanje sebičnim željama moglo se iskoristiti na stjecanje znanja iz Božje riječi i na razvijanje naših talenata kako bismo mogli Stvoritelju dati svoju najbolju službu.
Možemo li pogledati u ogledalo Božjeg zakona i ne osjetiti da nas on osuđuje?
Neka svatko od nas razmotri svoj protekli život i ispita vlastito srce: Koliko sam dragocjenog vremena, koje mi je Bog dao, mogao ne potrošiti uzalud i iskoristiti ga čineći dobro, učeći o Bogu, trudeći se da postanem stup u Njegovoj kući, svjetlo i blagoslov svijetu?