 |
|||
Ja mislim ako govorimo čista srca o onome što je Gospodin učinio u našim životima ne možemo nikoga odvratiti od vjere. A kao i u real lifeu treba se čuvati osude i ogovaranja. I najviše svađe. A možda je to samo moj dojam jer dok sam bila svadljiva i ogorčena nisam bila sretna.mujica prvotno napisa
MM i ja smo prošli jako dobre utabane staze učenja komunikacije putem Hrvatske zajednice bračnih susreta (zajednica pri RKC). Dobro znam o čemu pričaš. S osobama koje ti je Bog dodijelio kao bliske u tvom životu dužna si ostvariti potpunu komunikaciju.
Naime, cijelo je jedno predavanje bilo na temu nošenja maski. Svi, baš svi navlačimo maske u raznim životnim situacijama. One nam pomažu ponekad da budemo uljudni, srdačni...kad nam i nije do toga.
Ali pred bračnim drugom maska treba pasti. Sve treba reći, samo je pitanje načina. Neizgovoreno, ono što pritiska grudi je pretežak i preopasan teret za brak ili bilo koji drugi bliski odnos. Ali, opet kažem - pazite što govorite. Postoje dva načina -lijep, iskren, osjećajan i na drugoj strani nervozan, ružan i uvredljiv! Sami biramo.
Ja bih malo skrenula temu, ali opet vezano...ustima blagoslivlju a u srcu proklinju, ili ustima i blagoslivlju i proklinju
-kako ispovjediti proklinjanje
- vjerujete li u njegovu" moć"
- zašto kad i ako čovjek proklinje, loše se i dogodi?
- je li to stvarno zato što je u jednom, bol, mržnja stvarno toliko iskrena i jaka kod proklinjanja, da kad bi i vjera i molitva i blagoslov stvarno bile tako od srca iskrene, s vjerom i jake, da bi nam se i molitve "ispunile"?
Ivana, karizmatik vlč. Radigović tvrdi da kad čovjek proklinje oslobađa zapreteno Zlo. A Zlo ima djelovanje, to je neosporno. Onda se to Zlo ponekad okrene i protiv onog tko ga je proklinjanjem i psovkom i oslobodio.
Mislim da nam ovakvo znanje nije potrebno.
Ako ljubiš Boga i bližnjeg, ako svim srcem živiš vjeru, dobrotu i ljubav i ako se utječeš Gospodinu u trenucima životnih padova, to ti je najmoćnija zaštita...
kad sam navela "to mjesto" nisam mislila na kip već na Međugorje općenito
ne znam zašto ljudi tamo tako plaču,plaču kao mala djeca,kao da sa sebe skidaju sav teret svijeta i emotivno se ispražnjuju.netko kod kipa,netko na brdu ukazanja,netko na ispovjedi...ovisi gdje te "dotakne"
ivana,ja sam zazirala u zadnje vrijeme da pođem tamo s malenom,jer sam se pribojavala upravo ovog o čemu pričaš.kao mama malog djeteta ja sam sto posto koncentrirana na nju i osjećam da bih bila samo napola duhom prisutna,a tako ne želim.
međutim,zadnjih me par mjeseci nešto užasno vuče tamo baš s malenom.neću imati mira dok ne odem,mislim.
Hvala ali ja sam bila ta koja je proklela, bilo je jače od mene, zbog gluposti, ali onako nekako kako da kažem "iskreno", bolilo me,od tuge i muke (nije isprika)
dogodilo se "zlo" u sekundi od izgovorenog (ništa strašno ali dovoljno da me uplaši, naravno da sam požalila istog trenutka kad sam izgovorila, a ne nakon što se dogodilo)
-počela sam poslije toga razmišljati, da kad sam to izgovorila sam stvarno tako mislila, vjerovala, bilo je iskreno do kosti
-pomislila sam da onda sigurno mi ljudi više vjerujemo u "zlo" nego u dobro, jer kada molimo, uvijek imamo nekako "pomankanje vjere" da će se to nešto ostvariti dogodit, možda ta molitva, blagoslov, nije tako od srca, do kosti..neznam kako da to objasnim
-u smislu da kad čovjek pomisli zlo, ili se boji da će se nešto loše dogoditi, onda to obično tako bude
-a kad čovjek želi dobro npr., ozdravljenje, kao da uvjek malo sumnja i vjeruje da će mu se ta molitva i ostvariti (vezano za ono kad je Isus rekao; da imate vjere kao gorušćućino zrno, i brda bi premještali"
-znači li to da nemamo vjere, ako nam npr. nešto što molimo ne bude ( ne mislim sad u smislu, sve što poželim)?
-značili to da "zlo" djeluje brže?
Ispunim se ja sigurno tamo, samo nemam "osjećaj", nisam ga iskreno svjesna
-moja mala se s 2g sama popela na Podbrdo, nije dala da je nosimo
- volim je odvesti tamo, jer osjećam da je poseban blagoslov nad njom, i nekako joj to ne mogu uskratiti (zbog svoga mira)
-ona je tamo, vesela i sretna, nije naporna, ali je ipak djete i odvlači ti pažnju
- mislila sam možda otići s mamom, i s mojom malo na par dana, pa da se mjenjamo u čuvanju...da je ona čuva dok ja sebi priuštim par sati mira, pa onda ja i na kraju sve skupa na misu ( jer ne bi mogla malu ostaviti zbog "svoga mira" u Zg-u, jer tek tad ne bi imala mira)
Posljednje uređivanje od ivana zg : 11.04.2011. at 22:41
ovo si i ja nekako planiram
Proklinjala nisam nikad, valjda je to jedan od rijetkih grijeha koji mi se nikada nije omakao, jer su mene kao djete proklinjali, mene, moju obitelj. Zazirem od toga, gadi mi se i kad mi neko u šali reće-ajde ne bilo te.
Meni je doživljaj s negativnim mislima bio upravo suprotan tvome, kad sam mislila sve će biti u redu, nije bilo u redu, a ako sam noćima bila budna i prevrtila sve moguće scenarije, sve jedan gori od drugog, bilo je ok, ili sam ja bila toliko spremna na sve moguće užase, da me normalne stvari nisu pogađale.
Međutim, nije normalno živjeti u strahu ili se bildati za tragediju, da budeš snažan kad dođe. Ili jesi ili nisi i to je to.
Htjela sam još pitati, zašto ste toliko često na ispovijedi? Mene muči to što je grijeh koji sam navela neispravljiv, nemogu uputiti ni ispriku, ni pokoru čovjeku kojemu sam je dužna napraviti, nemogu ispraviti zlo. Zato mi treba posrednik. Ali vi se sve činite normalne žene, nemogu si zamisliti tako često ispovjedanje, ili je to neka vrsta psihoterapije?
Nije da se opravdavam, ali izrekla sam samo tu jednu riječ-proklet...nisam proklinjala u smislu sad nekih nabrajanja, nedaj Bože u smislu ..dogodilo mu se to i to itd...samo sam upotrijebila tu riječ u jednom trenutku boli i suza...
Znam da su moja pitanje nekima možda nesuvisla, nepotrebna ovdje, da je moja iskrenost too much- ali ja ne mislim da je to loše
-volim podjeliti s vama neke stvari koje me muče, jer ne mogu stalno letjeti do svečenika i teologa, treba mi neko s iskustvom vjere laika
- za mene je ne neznanje najveće zlo - jer ono što čovjek nezna, ne vidi, ne shvaća -tjera ga na tapkanje u mraku, te će na prvu zraku možda lažnoga svjetla, krenuti krivim putem
Još sam htjela dodati, kod proklinjanja, zlo se vraća u trostrukom obujmu onom koji proklinje, ne želim te plašiti, ali ti koji su nas kao djecu proklinjali, proklinjali su gadno, uz pljuvanje po putu i sve ostalo, njima su se događale strašne stvari. Ne kažem da je nama bio piknik, ali mislim, na kraju krajeva da su oni prošli gore. Ne proklinjite slažem se da je to čin zloće, iz njega dobra nema, radije se osvetite šamarom, ili bilo kojim drugim načinom, kad nekog prokleteš daješ zloći silan zamah, zloći nad kojom nemaš kontrolu. Radije se pomlati ili izvrijeđaj.
Nisam proklinjala u smislu; Dao Bog...dogodilo mu se to i to..ne,ne rekla sam samo u jednome trenutku dok sam plakala i očajavala tu riječ;proklet..bez ikakvih primisli neke konkretne situacije ili želje da se toj osobi nešto loše dogodi...a dogodilo se...zato sam i pitala je li sama ta riječ uopće može biti toliko snažna ili je ipak u srcu možda bilo nešto više od tuge?!
Ispovjed; što se manje puta ispovjedam to imam osjećaj da uopće ne moram na ispovjed jer nema grijeha (klopka, u njoj sam trenutno)
-kad sam se prije živeći u Italiji ispovjedala svaki utorak (ali imala sam i svog stalnog ispovjednika), nisam mogla doćekati idući, u smislu koliko sam "bdjela nad sobom", živjela sam svaku svoju misao, riječ i dijelo, da sam kao takva do slijedećeg utorka imala brdo toga za ispovjedit (i ako svečenici ne žele da ispovjed postane psihoterapija, ona to jednostavno u jednom segmentu je)
Nisi mi se ni činila kao jedna od tih koje su lake na prokleto ti i dabogda, nikad mi nije bilo jasno da netko tko se naziva vjernikom može ime božje ukomponirati u jednu tako gnjusnu misao, gnjusnu želju. Ta je konstrukcija izašla ravno iz pakla,ako ga ima
Zato kaj puno griješe.
Ispovjed; što se manje puta ispovjedam to imam osjećaj da uopće ne moram na ispovjed jer nema grijeha (klopka, u njoj sam trenutno)
-kad sam se prije živeći u Italiji ispovjedala svaki utorak (ali imala sam i svog stalnog ispovjednika), nisam mogla doćekati idući, u smislu koliko sam "bdjela nad sobom", živjela sam svaku svoju misao, riječ i dijelo, da sam kao takva do slijedećeg utorka imala brdo toga za ispovjedit (i ako svečenici ne žele da ispovjed postane psihoterapija, ona to jednostavno u jednom segmentu je)[/QUOTE]
Inače po naravi sam analizator, najviše svojih postupaka, tu je najveća "žrtva" MM)
Ali problem, tj. grijeh koji me užasno muči se tiče upravo svećenstva, njihovog unutarnjeg života, odnosa s vjernicima i njihovoj sumnji, a to je prilično osjetljiva tema.
Slažem se s tobom...iskreno ni ne poznajem ljudi koji proklinju (bar ne javno)....ni sama neznam zašto mi je izletila ta riječ, kao da sam u jednom trenutku ako se malo sad prisjetim ipak dvojila, ipak sam mogla možda ne izgovoriti to, nekako je to bila sekunda...možda i to loše što se dogodilo je bila samo slučajnost, voljela bih vjerovati da zlo nije tako snažno
rekla sam tu riječ, kao kad neko kaže,kreten, glupan onako u boli- možda sam samo htjela da se ta osoba na trenutak osjeća kao ja- tužno ...i tom trenutku se toj osobi to nešto dogodilo, i bila je malo tužna (ne iz istih razloga kao ja)...nije to bilo ništa strašno, ali kad me je ta osoba samo trenutak kasnije, nakon te moje riječi nazvala, i bila tužna- zaledila sam se i srce mi je skoro puklo -mada se radilo o sitnici
Kaskamo u pisanju, dok ja napišem, prošo voz. Htjela sam reći da ljudi svašta govore i rade kad su povrijeđeni, to što si se zaustavila na vrijeme u takvom momentu znači puno
Zato kaj puno griješe.
Tebi onda treba razgovor, a tek onda možda ispovjed!
Svima nama treba psihijatar- i ne mislim da je netko zbog toga lud, dapače, mislim da je svejstan sebe, svojim mogućnosti i nemogućnosti.
Stalni ispovjednik je netko s kime ja inače ne dolazim privatno u kontakt (dobrmo meni je to u ZG lakše), ali kod njega ako ikao mogu idem stalno na ispovjed.
-to ne znači da on mene pozna,(nažalost, voljela bih ponekad da me se sjeti, jer bi me tada lakše mogao "savjetovati" a ne onak "klasično-pokora-univerzalna za sve") jer mu u Zg dolaze tisuće ljudi...to je svečenik koji meni odgovara u smislu mojih dvojbi i sumnja i uvjek nekako gledam da odem k njemu, a ne nekom tko će me otkantat s pokorom od 2 Očenaša
Inače po naravi sam analizator, najviše svojih postupaka, tu je najveća "žrtva" MM
Ali problem, tj. grijeh koji me užasno muči se tiče upravo svećenstva, njihovog unutarnjeg života, odnosa s vjernicima i njihovoj sumnji, a to je prilično osjetljiva tema.[/QUOTE]
a što naprvi od posta-komp mi je poludio
isvetica - a zašto ne odeš do patera Zvjezdana Linića ako ti Samobor nije daleko...možeš mu poslati i pismo ( ja sam jednom davno), tražit da mu se preda osobno, preporučeno
On je dosta blaga osoba, u smislu da ne moraš imati taj strah od pitanja u vezi svečenstva- mislim da je on imao ohoho svakavih pitanja i ispovjedi i da ga ne bi "šokirala"
Posljednje uređivanje od ivana zg : 11.04.2011. at 23:54
isvetica... ti mic-po-mic i ako tako nastaviš ispovijedit ćeš se ovdje na forumu.
Ne bih ti to svjetovao. Koliko god neki ovdje lijepo pisali, ipak nemaju obvezu čuvanja ispovjedne tajne
A čitaju i oni koji ne pišu lijepo....
Posljednje uređivanje od mujica : 12.04.2011. at 00:05
Bojim se da sam daleko ko od Dubrovnika do Zagreba. Nema veze, pomogli su mi tu na forumu, da iskristaliziram što mi treba, pa ću se pokušati snaći i ovdje.a što naprvi od posta-komp mi je poludio
isvetica - a zašto ne odeš do patera Zvjezdana Linića ako ti Samobor nije daleko...možeš mu poslati i pismo ( ja sam jednom davno), tražit da mu se preda osobno, preporučeno
On je dosta blaga osoba, u smislu da ne moraš imati taj strah od pitanja u vezi svečenstva- mislim da je on imao ohoho svakavih pitanja i ispovjedi i da ga ne bi "šokirala"
mujica je predložio Isusovce. Ali još je bolje rješenje kao što si napisala da te odvede intuicija ili Duh Sveti (često ljudi koriste oba naziva za istu stvar. ne uvijek, ali često)
poznam ja psihijatra u Dubrovniku. ako hoćeš prek veze
Posljednje uređivanje od mujica : 12.04.2011. at 00:12
Znam, palo je i meni na pamet. Da nije sad bi ti rekla da ti je pogled na svijet mračan, vako smo istiisvetica... ti mic-po-mic i ako tako nastaviš ispovijedit ćeš se ovdje na forumu.
Ne bih ti to svjetovao. Koliko god neki ovdje lijepo pisali, ipak nemaju obvezu čuvanja ispovjedne tajne
A čitaju i oni koji ne pišu lijepo....
Hvala što me čuvaš
Realističan.
Nego, ima li netko od vas što osjećate prisutnost Duha u Međugorju, neko objašnjenje za to da Vatikan još uvijek nije priznao ukazanje Majke Božje u Međugorju?
zato što ukazanja još traju.
što se ispovijedi tiče...ono što je ivana napisala ,istina je.što rjeđe ideš,sve više misliš da ti ne treba.
kako meni nedjeljna misa obavezno ide uz pričest,mislim da je otprilike mjesec dana(mislim,ne sad točno u mjesec ,već onako odokativno9neko razdoblje kad sigurno skupim materijala za ispovijedati.svakodnevnica uvijek nosi lijepa i mnaje lijepa ponašanja.
Kad smo kod Međugorja...ne znam sjećate li se i jeste li bili tamo prije nego se Međugorje "populariziralo"..Onda kada je dolazio mali broj vjernika, kada je tamo gdje su sada kuće, apartmani, hoteli, restorani, trgovine itd. bilo samo polje duhana. Kamenjar, polje, ništa i usred ničega crkva... (ok, i jedan kiosk na kotačima što je prodavao vodu i suvenire).
Pitam to zato jer ja snagu međugorja odavno ne osjećam...Tada još jesam. Činilo mi se da tada onuda struji jedna iskonska vjera, jedan sveprožimajući mir. Ovo što je sada tamo..mene kao da ne dotiče.
Posljednje uređivanje od petarpan : 12.04.2011. at 08:35
Štogod da je - sve nam je već oprošteno. samo moramo ići na ispovijed - da nam se grijeh ne vuče za nama kao žvaka zalijepljena za stopalo - ja te odrješujem od grijeha tvojih! U tome je stvar. I stvar u tome da povjeruješ. Bez vjere, Isus kaže, nema ništa.
A mislim da je svima nama najteže povjerovati da štogod napravili, Bog nas voli i sve prašta!
Samo hrabro!
Sv. Pavao je ubijao kršćane. Ubijao. Pa mu je oprošteno, i postao je jedan od Isusovih najmilijih apostola. Petar je izdao Isusa.
Svašta su ljudi radili - pa im je oprošteno.
Zašto tako često idemo? Svaki put unutar Crkve (od OD, preko Isusovaca do ne znam MIR-a) govori o nužnosti česte ispovijedi. Svaki put ima svoj intenzitet. OD ima jednom tjedno.
Ja idem jednom tjedno, i to mi je prilika da se saberem, sagledam, popravim.
I lakše mi je živjeti, i veselija sam, i sretnija. Svo zlo ostavim u ispovjedaonici, i idem veselo dalje. Ljekovito je!
I pravednik padne sedam puta sedamdeset puta tijekom dana, jel tako Mujice.Zato kaj puno griješe.
A ja još više.
I što ti je onda jednom tjedno ispovijed.
Mogli bismo u ispovjedaonici živjeti, opet ne bi stigli sve ispovjediti.
Isvetice, kad bi te put nanio u Split, preporučila bih ti pa čak i dogovorila, razgovor s jednim mojim prijateljem svećenikom, koji je mom mužu ( a i meni) puno pomogao. Razgovorom i molitvom, naravno. Mlad je čovjek, uvijek veseo (prepun Duha radosti) i oduševljava svojom vedrinom. Samo ću ti reći da je mnoge (i psihički i fizički!) izliječio...zaista poseban čovjek.
A što se tiče Međugorja, gadi mi se ta komercijalizacija svega, ali jednostavno to uopće ne doživljavam kad sam tamo...obuzme me neobjašnjivi mir...sigurnost, ma osjećam se kao da sam "došla kući"..........
x
cure-petarpan,krumpirić
Međugorje je 1981,kao uostalom i Lourdes i Fatima prije njega,bilo slijepo mjesto na karti.u sredini ničega.
zanimljiva je poveznica tih triju ukazanja,jer su išla kao po špranci:zabitno selo,bogobojazna jednostavna seoska djeca
a pogledajte Lourdes danas.koliki hoteli i restorani.to se zove vjerski turizam,i od te činjenice se ne može pobjeći.
sigurna sam da je Međugorje tada,prije 30 godina,izgledalo drugačije,i da je tada,na polju,na ledini,na onom užarenom kamenu i ništavilu koje vidiš kud ti vid dosegne,energija mjesta bila takva da si je mogao rezati nožem.
čitala sam da mještani nisu mogli sakupiti dovoljno čistih plahti za zbrinut ljude koji su počeli dolaziti,i da su svakodnevno kuhali grah u velikim kotlovima da nahrane ljude.
međutim,kroz to mjesto prolaze milijuni hodočasnika.puno njih preleti oceane-dođu izdaleka i ostanu nekoliko dana,i logično je da svi ti ljudi trebaju nekakvu logistiku tamo u vidu hrane i kreveta.meni je to sasvim u redu i ništa me ne odbija.
ono što me oduševljava s druge strane su plodovi Međugorja.ono kao da je postalo ispovjedaonica svijeta.mjesto gdje ideš napuniti baterije,osnažit vjeru koja se gubi u žrvnju svakodnevnog života.
samo uvijek kažem,već kad dođeš tamo,nemoj gledati ni lijevo ni desno ni oko sebe-već gore.
tada te neće smetati apartman i vila,ni plastična kineska Gospa ni 3 krunice po cijeni 2.dobiti ćeš ono po što si ustvari došao.
pa normalno.
Jednom je preko reda ispred mene uletila na ispovijed starija časna sestra, a ja sam, onako ljutito (žurilo mi se na posao) pomislila- pa šta ti imaš ispovijedati: krivo sam pomislila ovo, nisam toliko krunica izmolila....ogovarala sam kolegicu časnu iz susjedne klupe...tralalala...pusti mene grešnicu da obavim svoje!
A šipak!
Što čovjek više razmišlja o sebi, analizira se, to više materijala skupi. Evo, dovoljno ti je što je sama misao grijeh- već imaš punu torbu.
(tako, ako ste vjerovali da o vama mislim dobro jer vam tu i tamo nešto lijepo napišem, varate se, mislim sve najgore
A ono s ogovaranjem, to je stvarno pošast današnjeg društva, koliko se samo negativne energije time širi među ljudima, pa to nije normalno, dobro da je itko još zdrav, koliko ogovaranja, a time i loših misli i vibracija upućujemo okolo.
Meni je vrlo teško
razlučiti zdravu kritiku od ogovaranja, osudu čina od istovremene osude i čovjeka koji je to počinio, začas pređem tu nevidljivu granicu od jednoga ka drugome.
Na ispovijedi, hm, nemam uopće grijeha
Sreća je da kod njih dolazi jako puno ljudi pa nemaju pojma tko je tko i nitko im nije kopija, inače sam ja sama sebi obična kopija one prethodne ispovijedi, uvijek imam jedno te isto za reći, znači, ništa ne napredujem., koliko god se nadala da će mi "Bog ćoravo oko otvoriti" (petarpan
Smajlichpotpisujem za Međugorje XXXXma osjećam se kao da sam "došla kući"..........
ronin X
Tko u Međugorje odlazi tražiti duhovnu okrepu a ne suditi blještavilo trgovina i hotela- načiće je sigurno
Ja od svoje 4-5g odlazim u Međugorje...sjećam se i vojske JNA dok smo se penjali na Podbrdo
- živjela sam par mjeseci u Međugorju
- i ako najmanje 2 puta godišnje odlazim tamo, svaki put je samo mjesto fizički izmjenjeno u smislu da nešto novo nikne
- iskreno to me ni malo ne smeta, već veseli
- sjećam se koliko mi je znalo u Među. smetat jer nije bilo više od jednog malog dućana, još uvjek nema autobusnog kolodvra pa sam jedne godine morala "žicati" hodočasnike iz ZG da me povezu kući jer buseva nije bilo...nije bilo postelje za prespavat pa nisam kao mala s roditeljima tamo mogla ostati par dana već se moralo odmah nazad kući
- apsolutno uvijek smo imali preljubazne domaćine, s domaćom hranom i sobu za sitnu lovu kao i danas
- lijepo je jer ima više ispovjedaonica i svečenika, stranaca i naših pa svi ljudi stigu na ispovjed
- lijepo je što imaju ljekarne i od prije 2g velike dućane, da za djete ne moram vući svaku sitnicu kad tamo idem
-lijepo je kad negdje možeš kupiti koju sitnicu, blagosloviti je i ponje ti je najmilijima, koji nisu mogli poći u Među.
-lijepo je što imam gdje sjesti oko Crkve i u miru zatvoriti oči, a ne gurati se po livadi i travi (mada i to ima svojih prednosti)
-bili su lijepi počeci i često gledam stare slike i sjetim se visoke trave oko Crkve sv.Jakova, vinograda i duhana...ali čovjek mora ići naprijed
-lijepo je što su ljudi koji su išli raditi po Njemačkoj sada dobili priliku pošteno zaraditi kruh u svojoj zemlji- ja tu ne vidim grijeha ni komercijalizacije
- sve to olakšava čovjeku da se koncentrira na ono bitno- svoj duh i dušu kad dođe u Međugorje, e ne da razbija glavu time gdje će prenoćiti i što će jesti
-neki su tamo došli samo radi zarade- ali kako kaže Isusu; dobiti će svoju plaću...zašto da se ja zamaram tuđim grijesima i osudama drugih sebi natovaram grijeh
- meni je Međugorje, zrak, mir, ja, kamen, crvena zemlja okupana Hercegovačkim suncem, lagani povjetarac - put između zemlje i neba na kojemu se moj Bog i ja , susrećemo gotovo fizički
Ovaj topic je stvarno postao sjajno mjesto.
aterijala skupi. Evo, dovoljno ti je što je sama misao grijeh- već imaš punu torbu.
(tako, ako ste vjerovali da o vama mislim dobro jer vam tu i tamo nešto lijepo napišem, varate se, mislim sve najgore
A ono s ogovaranjem, to je stvarno pošast današnjeg društva, koliko se samo negativne energije time širi među ljudima, pa to nije normalno, dobro da je itko još zdrav, koliko ogovaranja, a time i loših misli i vibracija upućujemo okolo.
Meni je vrlo teško
razlučiti zdravu kritiku od ogovaranja, osudu čina od istovremene osude i čovjeka koji je to počinio, začas pređem tu nevidljivu granicu od jednoga ka drugome.
Evo, o tom ogovaranju nisam uopće previše razmišljala.
Svaki dan o nekome nešto, pa ovaj rekao ono, onaj ono, pa dođe do tog istog... Baš mi se sad u obitelji događa svađa zbog ogovaranja.
Iako, znate onu staru, "nema razgovora bez ogovora".
Naravno, jedno je kada se netko ne slaže s nečijim mišljenjem pa onda o njemu misli ovo i ono (recimo, ja znam da mene cijela, i moja i MM-ova obitelj ogovara zbog prehrane djeteta, ali me baš briga, ogovaram i ja njih zbog njihove prehrane
Naravno, ogovaranje donosi puno negativne energije, pa bilo ono i ono sitno.
Sigurno ću to ispovjediti u Uskršnjoj ispovjedi.
Moram priznati da se ja ne ispovjedam tako često, jednom mjesečno. Naime, svećenik koji je bio kapelan kod nas, govorio je da je važno da se u srcu pokajemo, da nije važno tako često ići na ispovjed.
No, s druge strane, važno mi je kada izgovorim taj grijeh, kada ga ostavim tamo u ispovjedaonici i izađem čiste duše.
Neno, spomenula si misli. Zanima me, ispovjedate li vi zaista grijehe koje ste počinile i mišlju? Neću sad konkretizirati, ali, i meni se vrte uvijek iste stvari, taj moj temperament, psovka, odnos prema starcima... Ne znam, morat ću se više preispitati.
IvanaZg, nemoj se zamarati tim proklinjanjem. Ako ti je ta osoba nanijela toliko boli i tuge, to što joj se dogodilo sigurno nije zbog toga što si ju ti proklela (pretežak je to izraz) nego joj je to njezina zloća donijela. I ja sam na u određenom razdoblju života (bila sam još dijete) slično radila. I koliko god se ti, Isvetice, čudila kako katolik može učiniti tako nešto, čovjek koji je povrijeđen je poput ranjene životinje, grize sve oko sebe.
U nedjelju nismo bile na misi, Maša mi išla ranije spavati, a imali i goste. Baš mi strašno nedostaje misa, pjesma, pričest.
I dijete mi stalno spominje kapelana, am (fra) Tomu
kada netko u nečijem pitanju želi vidjeti nešto loše,nešto površno, zanemarujući što je u suštini izrečeno, onda tako i vidi...Ponovit ću babu još jednom: Bog mu ćoravo oko otvorija
Ja već strepim od ispovjedi, jer se cijela plejada svečenika-franjevaca kod nas od jeseni izmjenila- i sad neznam kod koga da idem jer nikoga neznam ili da čekam Međugorje poslije Uskrsa?
Inače moja mama i sestre obvazeno idu u Gospe Lurdske u Zvonimirovu, a ja kod Hercegovačkih franjevaca u Dubravu, a nekad davno obvezno na Kaptol kod franjevaca.
Cure kad otac Ramos ispovjeda u katedrali i kako da nađem baš njegovu ispovjedaonicu-piše li ime na vratima?
Mislim da u Katedrali uvijek na vratima piše tko ispovijeda.
Slažem se. Ogovaranje jest težak grijeh, ma koliko se nama činio bezazlen. Ogovoranje dolazi iz smrtnog grijeha vlastite oholosti i nadmenosti. Bez obzira šo naizgled djeluje kao zabava uz kavu, ogovaranje nije od dobra i ne može dobro završiti. Bolje se kloniti i zdrave kritike nego neprimjetno upasti u taj grijeh.
A ono s ogovaranjem, to je stvarno pošast današnjeg društva, koliko se samo negativne energije time širi među ljudima, pa to nije normalno, dobro da je itko još zdrav, koliko ogovaranja, a time i loših misli i vibracija upućujemo okolo.
Meni je vrlo teško
razlučiti zdravu kritiku od ogovaranja, osudu čina od istovremene osude i čovjeka koji je to počinio, začas pređem tu nevidljivu granicu od jednoga ka drugome.
Jučer sam sudjelovala u duhovnoj obnovi Linića u Karlovcu. Ako netko ima volje čitati, napisala sam svoj dojam. Ukratko!
Središnja tema obnove je molitva. Pater započinje priču o franjevcu koji je pleo košaru i molio istovremeno. Odjednom se uhvatio u situaciji da razmišlja o košari i načinu pletenja.
Sablaznio se! „Ja stojim pred Kraljem Kraljeva, obraćam se Njemu, a razmišljam….o načinu pletenja!“ Odmah je zapalio košaru i predano se posvetio molitvi.
Braćo moja – rekao je pater Zvjezdan – razmislite koliko toga bismo mi morali zapaliti. Kolika bi to lomača bila kad bismo zapalili sve ono što u svakodnevnom obraćanju Bogu stoji
između Njega i nas…
Isus je onaj koji zna sve naše grijehe, patnje, sve ono što nas tišti i muči. Mogli bismo pomisliti da mu ne trebamo ništa govoriti. Zabluda! Sjetite se slijepca koji je sjedio uz cestu i prosio. Čuo je i osjetio da se nešto događa u času Isusova prolaska tim mjestom. Pitao je nazočne i oni mu rekoše da prolazi Isus. U tom času slijepac počinje vikati iz sveg glasa, da nadglasa mnoštvo koje je prolazilo uz Isusa, da bude siguran da ga Isus čuje: „Isuse, sine Davidov, smiluj mi se! Isuse sine Davidov smiluj mi se!“. I to je to! Isus dolazi, ozdravlja ga i kaže – vjera te tvoja spasila!
Braćo i sestre, kaže pater Linić – postupite isto. U potrebi tražite, pa i vičite iz sveg glasa – Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!
Odlazimo na temu Marije i Marte. Pater skreće pažnju na situaciju kad Isus i dvanaest njegovih apostola, pa možda još i neki ljudi u pratnji, dolaze u kuću Marije i Marte. Nije lako ako kao domaćica želiš dostojno ugostiti sve njih. Marta se prima posla, ali puno je posla i ne stiže. Dobro bi joj došao još jedan par ruku u kuhinji. A njena sestra Marija lijepo sjela uz Isusove noge i sluša Riječ.
Marta dolazi do Isusa i govori mu svoj jad – Gospodine teško mi je samoj raditi. I vi draga braćo i sestre, kaže pater Linić, postupite tako. Neka Isus bude prvi kome ćete reći svoju nevolju! Prije nego što ćete izreći riječi osude na bližnjeg, recite Isusu što vas mori!
Ali u slijedećem potezu Marta griješi. Ona Isusu nudi rješenje – reci Gospodine mojoj sestri da dođe i pomogne mi. Mi ne smijemo Isusu nuditi rješenje. Trebamo poslušati što On nama ima za reći u vezi rješenja našeg problema. Isus ne sluša Martu, već joj nudi drugačije rješenje od onog koje je ona osmislila. „Marta, Marta brineš se za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu odabrala bolji dio!“ – odvraća joj Isus.
U jednom trenutku pater nježnim, samilosnim ali ozbiljnim i sugestivnim tonom upita: „A sada najvažnije pitanje: vjerujete li vi braćo i sestre da je Isus živ? Da je prisutan tu, ovdje među nama i da nas silno ljubi? Vjerujete li uistinu?“
Jako emotivan trenutak. I ozbiljan. U dvorani se čuje poneki tihi jecaj.
Govorio je o događaju kad je Isus podigao iz mrtvih Lazara. Marija i Marta poručuju mu za svog brata: „Gospodine, onaj kojeg ljubiš bolestan je!¨“ Pater nam savjetuje da i ovo bude rečenica našeg obraćanja Bogu, bilo da govorimo o sebi samima ili o sebi bliskim osobama. Recimo zato u potrebi: Gospodine onaj kojeg ljubiš (jer On ljubi sve nas) bolestan je, treba te….
Ali čini se da je Isus zaboravio na svog prijatelja Lazara i njegove dvije sestre koje su poslije njegove smrti ostale same…koliko smo se često osjećali ovako ostavljenima….privid braćo, samo privid….Isus dolazi i nakon 4 dana Lazara podiže iz mrtvih…i nas će jednog dana uskrisiti….ne doduše poput Lazara, jer njemu je Gospodin produžio ovozemaljski život…budimo svjesni da po Isusu dobivamo vječnost. I kad nam se čini da ne mari za nas, istina je posve drugačija.
Inače, pater ima zaista posebnu sposobnost da zadrži pažnju slušatelja. Ima puno molitve, ozbiljnih trenutaka ali i šala i smijeha. Svako malo tematski se nadovezuje prigodnim pjesmama koje izvodi župni zbor. Dva sata proleti…
Posljednje uređivanje od ljiljan@ : 13.04.2011. at 20:54
Svako jutro radnim danom otprilike od 9 do 11, ostane i duže, ovisi koliko ima ljudi. Dvojica su ispovjednika, jedan je skroz lijevo u onom prolazu, a o.Ramos u onoj kućici ispred (isto lijevo od ulaza) i na njoj piše njegovo ime.
Po tome se formiraju dva reda, a ti pitaš tko je zadnji za ispovijed kod Ramosa (malo duže čekaš).
ljiljana, uvijek mi je drago čuti i pročitati što fra Zvjezdan kaže, on je baš čovjek/svećenik po mom ukusu, inteligentan, produhovljen, a uvijek tako blag i nenametljiv. Super si to prepričala.
SikaPika, imaš kad proguglaš malo o ispovijedi i te podsjetnike na grijehe, da se čovjek sam malo prorešeta.
Naravno da tu spadaju i misli, same misli mogu čovjeka činiti i srditim i oholim, npr., ne moraš nikoga naglas opsovati da bi mu u glavi pomislio - glupane! Ili- ajme, koji idiot!
To što netko slučajno ne potkrada firme i ne oštećuje radnike ili nema u svakoj rečenici psovku, ne znači da nema ništa pogrešnoga za ispovijediti.
Samo odapinjanje otrovnih strelica na forumu (evo mene u BB
U onom prolazu kod Gospe?
http://www.studentski-pastoral.com/korizma/
http://www.katolici.org/duhovnost.ph...c_vidi&id=1849
http://www.katolici.org/duhovnost.ph..._vidi&id=16026
evo par ispita savjesti
http://www.raskrizje.com/index.php?o...620&Itemid=143
http://www.zupa-remetinec.t-com.hr/w...tispovijed.htm
http://www.zupa-svkriz.hr/duhovnost/...ijed_uputa.htm
http://alfaiomegaduhovniforum.forums...jed-t1450.html
http://www.zupavelikamlaka.hr/index....-SE-ISPOVIJEDA
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=422
http://www.molitve.info/index.php/Table/Ispovijed/
Dragi pater!
Oprostite što vas stalno gnjavim, ali meni je jako teško i moram to nekome reći. Već sam vam jednom rekla da sam puna skrupula i mislim da sam u tome pretjerala. Imam osjećaj da se Bogu ne mogu posve predati i to stvara zapreku između Boga i mene. Ja ga zaista želim voljeti i on mi je sve na svijetu, ali jednostavno nekad izgubim kontakt s Njim i tada mislim da je to zato jer nije zadovoljan sa mnom. Tek sad vidim na sebi grijehe na koje do sad nisam obraćala pažnju. Tada nisam ni smatrala da to treba ispovjediti, a sada mi se to čini tako strašnim. Nekoliko dana prije ispovijedi napravila sam cijeli popis grijeha koje nikad nisam ispovjedila. Odlučila sam Bogu predati sve grijehe koje sam učinila i koji me muče, a neki mi se čine strašnim da se to sramim i napisati, a kamoli izreći na glas. Čak sam danima vježbala to izgovoriti na glas kako ne bih pred svećenikom izgubila hrabrost. Zato sam danima skupljala hrabrost, od straha dobila gastritis i tako sam grozno izgledala da me mama pitala što mi je, a prijateljice su mislile da me muči fax. Neke stvari jednostavno ne mogu na glas izreći, a pogotovo ne muškoj osobi. I u prošloj ispovijedi mi je glas drhtao, nisam znala kako će proći ova. Htjela sam ponovno biti sretna i od srca se moliti, a to ne mogu dok me grijesi pritišću. Obično za ispovijedi napišem na papirić grijehe jer u ispovijedi od straha ne mogu baš razmišljati. Ovaj put, vjerujte mi, htjela sam radije pasti godinu nego ispovijedati te grijehe, ali učinila sam to jer Ga jako volim, odnosno želim ga voljeti svim srcem. I tako sam danas išla na ispovijed. Osjećala sam se strašno. Otišla sam nepoznatom svećeniku, jer se to ne bih usudila reći svom koji misli da sam dobra i koji me pozna od djetinjstva-zaista mu ne bih imala snage reći-je li to grijeh? Otišla sam svećeniku kojeg sam prvi put vidjela jer to zaista ne bi mogla reći poznatom. Ali, ni to nije pomoglo. U ispovjedaonici sam izgubila hrabrost, a kako sam imala vrlo dugačak spisak grijeha, htjela sam što prije to sve reći. Bila je misa, glasna muzika, od straha i neugodnosti sam počela prebrzo čitati grijehe (ne mogu opisati kako sam se osjećala, skoro cijeli tjedan sam sastavljala spisak, ali od neugode čitala sam ga bez razmišljanja) i on nije ništa razumio. Rekao mi je da ništa ne razumije i ja sam mu ponovila grijeh, ali sam se nadala da opet neće razumjeti i bilo mi je na neki način drago što se zbog muzike teže čuje. Evo, iskreno, nadala sam se da neće ništa razumjeti! Bila sam spremna ponoviti i sto puta ako treba, ali jednostavno nisam mogla polako i razgovijetno čitati. Počela bih polako, pa bih opet ubrzala, a i muzika je bila glasna. Na kraju me prekinuo i počeo ispitivati. Onda me je pitao da li sam učinila neki grijeh, a koji sam mu već rekla-shvatila sam da me to nije razumio. Iskreno sam mu odgovorila, ali samo sa da, ali mu nisam rekla nešto važno vezano za taj grijeh(to sam rekla prije kad me nije čuo, od straha mi glas nije izlazio, nisam imala hrabrosti ponoviti. Ali sam mu na sva pitanja iskreno odgovarala. Na kraju je rekao da oproštenje grijeha ovisi da li se ja kajem ili ne. Ja se zaista kajem! Zbog grižnje savjesti cijeli me tjedan peče želudac i ne mogu ni učiti dobro. Ne znam da li mi je ispovijed bila valjana zbog brzog čitanja, što mi je je mozak bio blokiran pa nisam baš razmišljala što čitam, a i nisam ponovila sve vezano za neki grijeh iako sam shvatila da me prvi put nije čuo. Što ako mi Bog nije oprostio? Moram li opet sve isto ispovijedati? Zaista ne znam hoću li za to imati snage. Što učiniti? Da li trebam ponovno na ispovijed ili mi je valjana? Te grijehe ne bih imala snage ponovno ispovijedati. Ali da me je pitao da sve ponovim, učinila bih to uključujući i grijeh koji nisam drugi put ponovila. Pomozite mi jer zbog svega ovoga ne mogu iskreno ni moliti kao prije! Puno, puno hvala!
-----Original Message-----
From: Luka Rađa [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Wednesday, June 11, 2003 9:50 AM
Ne brini, ispovijed je bila valjana. Sve si rekla i sve je oprošteno. Pa čak i u slučaju kad imamo namjeru sve ispovjediti, a nesavladivi strah i stid nas blokira da to usnama kažemo – grijeh je oprošten. Isus oprašta, a svećenik tek odrješuje. Mrtvog Lazara je Isus uskrisio, a povoje su mu odriješili ljudi. Ono što ti predstoji jest truditi se i sama sebi oprostiti; prihvatiti činjenicu da unatoč svemu što je bilo Isus te razumije i prašta ti. Od srca, p. Luka
ispit savjesti Zlatka Sudca- evo možete slušati i pisti na forumu ili raditi (mislim da sam to prije par godina slušala na CD-u kod svoje tetke, ovih prvih 4 je ispit svajesti a ostalo je mislim nastavak duhovne obnove)
http://www.youtube.com/watch?v=xzjjfWxDs5A
http://www.youtube.com/watch?v=9yQvM7Ql-TI
http://www.youtube.com/watch?v=UhqVjO-d4oE
http://www.youtube.com/watch?v=3m4pfqPNyZ4
http://www.youtube.com/watch?v=IMGITpnQvss
http://www.youtube.com/watch?v=yPK-onBPP7s
http://www.youtube.com/watch?v=MrfgwCMGVDk
http://www.youtube.com/watch?v=OTXD3A4seTQ
ispit savjesti prema blaženstvima
http://vedrac.bloger.hr/post/ispit-s...2-/277506.aspx
Životna ispovjed
http://rug.webnode.com/duhovne-teme-...tnu-ispovijed/
http://stvorenizanebo.forumotion.com...otnu-ispovijed
Tomislav Ivančić
http://www.youtube.com/watch?v=6Q9Jr...eature=related
koga zanima hagioterapija
http://www.youtube.com/watch?v=jy2p9...eature=related
imate još 6 djelova neću sad na sve stavljati link
http://www.youtube.com/watch?v=vVQtH...eature=related
i ovdje ima 6 djelova pa tražite
ima te i seminare fra Zvijezdana Linića, fra.Ive Pavića, fra.Smiljana Kožulja, patera Ivančića i svih stranih svećenika
ovdje imate u Arhivi HKR-katoličkog radija snimke emisija Tomislava Ivančića-Gospodine nauči nas molitvi koje idu utorkom od 20h (spustite se malo niže po stranici)
http://www.hkr.hr/?sec=6&tid=17
http://www.medjugorje.hr/hr/
zaboravih vam reći da vi koji nemožete na svojim radiopostajama slušati Radio Mir Međugorje, možete preko njihovih internet stranica ne samo slušati radio i prijenos mise i krunice svaki dan (ili snimku), već možete i gletadi Misu (ako se registrirate), i imate određene programe za to na vašem kompijuteru.
slušati
http://www.medjugorje.hr/hr/radio/mir/
gledati
http://www.medjugorje.hr/hr/multimedija/foto/foto/
http://www.medjugorje.hr/hr/multimedija/live-streaming/
http://www.medjugorje.hr/hr/multimedija/tv-web/
http://www.medjugorje.hr/hr/multimedija/video/
ivana, ti si apsolutna link enciklopedija, a evo još jedan link
za online molitvu (mnogo smo moderni)
http://www.prostorduha.net/index.htm
Ljiljana hvala ti !
koristim to često a isto tako imaš molitve i zahvale na http://www.katolici.org/molitve.php klikni na jednu od tri slikice (preporuke u molitvu http://www.katolici.org/bolest.php?action=preporuke itd.)
i na stranicama Međugorja možete poslati svoje molitve, za koje će biti moljeno na misi(bar mislim) http://www.medjugorje.hr/hr/duhovnost/nakane/
Ljiljka od tolikog piskaranja ne zahvalih ti što si dio seminara podjelila s nama
Pravila pisanja postova
