Citiraj mujica prvotno napisa Vidi poruku
Zato kaj puno griješe.

pa normalno.

Jednom je preko reda ispred mene uletila na ispovijed starija časna sestra, a ja sam, onako ljutito (žurilo mi se na posao) pomislila- pa šta ti imaš ispovijedati: krivo sam pomislila ovo, nisam toliko krunica izmolila....ogovarala sam kolegicu časnu iz susjedne klupe...tralalala...pusti mene grešnicu da obavim svoje!

A šipak!
Što čovjek više razmišlja o sebi, analizira se, to više materijala skupi. Evo, dovoljno ti je što je sama misao grijeh- već imaš punu torbu.
(tako, ako ste vjerovali da o vama mislim dobro jer vam tu i tamo nešto lijepo napišem, varate se, mislim sve najgore).

A ono s ogovaranjem, to je stvarno pošast današnjeg društva, koliko se samo negativne energije time širi među ljudima, pa to nije normalno, dobro da je itko još zdrav, koliko ogovaranja, a time i loših misli i vibracija upućujemo okolo.

Meni je vrlo teško
razlučiti zdravu kritiku od ogovaranja, osudu čina od istovremene osude i čovjeka koji je to počinio, začas pređem tu nevidljivu granicu od jednoga ka drugome.

Na ispovijedi, hm, nemam uopće grijeha, idem bezveze, da se hvalim kako nisam ništa sagriješila, to svećenici jako vole.

Sreća je da kod njih dolazi jako puno ljudi pa nemaju pojma tko je tko i nitko im nije kopija, inače sam ja sama sebi obična kopija one prethodne ispovijedi, uvijek imam jedno te isto za reći, znači, ništa ne napredujem., koliko god se nadala da će mi "Bog ćoravo oko otvoriti" (petarpan)