Ne radiš više štete nego koristi. Naprotiv! Lijepo si napisala: "bit je u tome da usprkos svemu ljubimo".
Meni je žao kad se ljudi rukovode u svojim postupcima (pa i postovima) bilo čime osim ljubavlju prema Bogu i bližnjem.
 |
|||
|
|
|||
Ne radiš više štete nego koristi. Naprotiv! Lijepo si napisala: "bit je u tome da usprkos svemu ljubimo".
Meni je žao kad se ljudi rukovode u svojim postupcima (pa i postovima) bilo čime osim ljubavlju prema Bogu i bližnjem.
negativna kritika nije isto što i vrijeđanje 8)
...
gledala sam na National Geografic kanalu dokumentarac o Bibliji
o Kainu i Abelu
o Adamu i Evi
ima li gdje kupiti njihove dokumentarce?
sviđa mi se objektivnost, hladnokrvnost i logičnost objašnjenja
e sad, jel točno, meni se čini da jest, pa samo da provjerim
Adam i Eva su izbačeni iz Raja jer su lagali Bogu u oči
?
ne zato jer su pogriješili (neposluh), nego jer su lagali
to mi je u skladu sa Bogom koji oprašta ako se iskreno pokajaš
nemoj molim te, jer me zanima ovo:Ifigenija prvotno napisa
ako mi možeš pojasniti na što si mislila, molim te. zanima me to s poslanicama (znači misliš li na poslanice koje se u NZ spominju, a nisu uvrštene u kanon, ili na neke konkretne stihove koji dokidaju jedini autoritet Pisma i otvaraju mogućnost dodavanja/razvijanja nauka).
Ne mogu sad naći koji je to redak i u kojoj poslanici (kanonskoj), ali sv. Pavao piše vjernicima da vjeruju i uče iz Evanđelja i iz predaje dobiju od drugih "svetih". Koga zanimaju te doktrinarne stvari, od srca preporučam knjige dr. Scotta Hahna, ima jedna prevedena na hrvatski -nemoj molim te, jer me zanima ovo:
ako mi možeš pojasniti na što si mislila, molim te. zanima me to s poslanicama (znači misliš li na poslanice koje se u NZ spominju, a nisu uvrštene u kanon, ili na neke konkretne stihove koji dokidaju jedini autoritet Pisma i otvaraju mogućnost dodavanja/razvijanja nauka).
Naš put u katoličku crkvu. Tamo ćete naći točne retke iz poslanica, pa možete potražiti.
On i supruga su bili prezbiterijanski teolozi koji su, izučavanjem Sv. Pisma, i iskrenim traganjem za istinom i pravim putem prešli u Katolike. Zanimljivo, poučno, iskreno i pametno, i s puno tumačenja i razumijevanja razlika između protestantske i katoličke teologije. Pa bolje čitajte njih nego da ja prežvakavam što sam napabirčila tu i tamo.
Upravo pitanje uloge Crkve u tumačenju pisma, euharistije i oprosta (i kontracepcije) mjesta su koja su Scotta Hahna i Kimberly privukli katoličkoj Crkvi.
Posebno zanimljivo za ovaj forum je da je njihov put u obraćenje išao preko Kimberlynog izučavanja kontracepcije za neki seminar. Svega toga ima masu na netu, pa tko ima vremena i volje nek samo utipka imena i naći će i ulomaka, i intervjua i svega. Jako lijepo.
Kimberley Hahn objavljuje knjige s temama katoličkog majčinstva. Nažalost, nisam niti jednu pročitala, ali bih rado. Ako netko ima, jel može posuditi? 8)
Baš bi me zanimalo koje je to mjesto u poslanicama sv. Pavla, jer ga ni uz najbolju volju nisam mogla pronaći. Koliko je meni poznato, sv. Pavao se poziva gotovo isključivo na Evanđelje, a ono "gotovo" čine neka razmišljanja o Starom Zavjetu. Nisam nigdje primijetila da spominje ne-kanonske poslanice i Evanđelja.
Ovo su neka karakteristična mjesta u kojima izravno iskazuje svoj stav prema Evanđelju i Svetom pismu:
Rim 16,2
25Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, 26a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - 27jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
Gal 1,6
6Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
2 Tim 3
14Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen 15i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.
16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
Malo sam guglala "blagoslov oružja" i našla članak u Veritasu. Govori o blagoslovu općenito, a na kraju se spomije i blagoslov oružja. Pretpostavljam da bi to mogao biti pouzdan izvor.
http://www.ver.hr/arhiv/ver2003/ver02_03/simboli.htm
U novom, obnovljenom Obredniku iz 1985. godine, ...
U istom je Obredniku ograničena praksa da svaki predmet može biti blagoslovljen, te su blagoslovi uvjetovani da se udijele onim predmetima ili prigodama koji mogu promicati ljudski i kršćanski rast osobe, a ne na ono što to može sprečavati. Takav je, na primjer, bio blagoslov oružja, kojemu u obnovljenom Obredniku više nama spomena, ...
dobro ti se čini, ali se situacija zove "izabrati veće dobro".u pitanju je blizanačka trudnoća
šta bi riskirali 3 života?
jer kad prijeđe prag od 21 tjedna, nema više mogućnosti za abortus, a tek kad uđe u 2-3 tromesječe će se bvidjeti da li će curica preživjeti
šta bi trebali čekati krajni trenutak, pa na CR, pa ako bebe prežive ok, ako je prerano, a onda ćemo ih izvaditi i pričekati da umru ...
ne vidim tu nikakve opcije bez smrti
meni se ovo čini da je u pitanju situacija izabrati manje zlo
ako je ugrožen život majke, onda se pobačaj izvodi i taj pobačaj se zove indirektni. jedan od primjera za to jest vanmaterična trudnoća. Sasvim sigurno se operativnim zahvatom uklanjanja jajovoda vrši abortus, jer je ukanjanjem jajovoda uklonjen i embrio koji je sasvim sigurno živo biće jednako onome koji se ugnijezdio u matrenici i kojeg je smrtni grijeh pobaciti.
dakle, ako je život majke u smrtnoj opasnosti, pobačaj je dozvoljen.
sigurna sam da brazilski liječnici znaju o medicini više od brazilskog biskupa. ako su oni rekli da je život devetogodišnje djevojčice u ozbiljnoj opasnosti, ma tko je onda biskup da to opovrgne?
možemo se mi sada ovdje nabacivati i njezinom obiteljskom situacijom, i monstroumnim očuhom i preglupom majkom. no zašto se ne zaustavimo na tom devetogodišnjem djetetu koje je nosilo blizance? jer je valjda lakše citirati i kopirati nauk katoličke crkve, nego suosjećati sa silovanim djetetom.
ja valjda imam neku ogromnu pogrešku u svom roditeljskom sustavu pa onda svaki put kad čujem ovakve grozomorne stvari koje su se dogodile nekom djetetu, zamišljam situaciju sebe i svog djeteta u tim okolnostima. ma ne bi se osvrnula na poslanicu i encikliku. od mene nikad "prave vjernice".
Da, slažem se u ovome o vjeri. Jer niti ja ne mogu zamisliti da se (katoličkim, za ostale ne znam) vjernikom zove netko tko ne vjeruje da je Bog nebeski Otac i jedini gospodar života, ovozemaljskog i vječnog; zatim tko ne vjeruje da je kršćanin stvoren za Nebo i svaka njegova životna odluka mora biti ka tome usmjerena, zatim tko ne vjeruje da će "doći dan kad će Bog otrti svaku suzu s njegova lica", tj. da podnošenjem križa zaslužujemo slavu u Vječnosti. I najzad nema katoličkog vjernika bez Euharistije. Ako ne čezneš svim srcem sudjelovati u tom otajstvu, ako to ne shvaćaš kao Gozbu, mlaka je ta vjera.
Znam da mnogi ne žive dobro i kvalitetno i bez vjere...
Ali u ovakvim raspravama nastupamo sa dijametralno suprotnih pozicija i, žao mi je, ali nikada se nećemo naći.
Ipak jedna velika
trebalo je stajati:
"Znam da mnogi žive dobro i kvalitetno i bez vjere."
(Ovo je topik Odgoj u duhu vjere)
Prije obraćenja koje je velika milost u mojem život jednako novom rođenjuAli u ovakvim raspravama nastupamo sa dijametralno suprotnih pozicija i, žao mi je, ali nikada se nećemo naći.
Ipak jedna velikaja bih zastupala "suprotnu" stranu i to velikim žarom jer drugo nisam znala, a potraga i potreba za smislom je bila teška i bolna. Zato što sam sada ovdje sigurna sam da se možemo naći, samo to ne ovisi (samo) o našim međusobnim razglabanjima.
Ipak ja osobno imam potrebu ovdje raspraviti neke svoje nedoumice jer sam baš ovdje primila neke od najdragocjenijih savjeta za život i odgoj u vjeri, ali i Crkvi. Voljela bih da i ja mogu mrvicu toga skromno uzvratiti.
Slažem se s pikulom da ne moramo biti (u svemu) istomišljenici i dijeliti iste stavove da bismo se mogli naći kao ljudi.
Pikula, ovisi prvenstveno o tome koliko si se spreman odreći sebe da bi živio život po Božjoj volji. Tvoj put obraćenja ti je to pokazao, zar ne? Biti kršćanin znači opredijeliti se i nimalo nije lako reći - Bože od sada vršim samo tvoju volju, moje želje će biti ono što ti želiš od moga života. Zahtijeva to i puno suza i prevladavanja mnogih sumnji. Ali oruđe znamo - misa, odricanje i molitva. I ponad svega u svakom trentuku moraš imati na umu Vječnost i nagradu koja te tamo čeka za sve teškoće kojima si izložen jer si odabrao Krista.Prije obraćenja koje je velika milost u mojem život jednako novom rođenjuAli u ovakvim raspravama nastupamo sa dijametralno suprotnih pozicija i, žao mi je, ali nikada se nećemo naći.
Ipak jedna velika
Ipak ja osobno imam potrebu ovdje raspraviti neke svoje nedoumice jer sam baš ovdje primila neke od najdragocjenijih savjeta za život i odgoj u vjeri, ali i Crkvi. Voljela bih da i ja mogu mrvicu toga skromno uzvratiti.
kako možeš znati božju volju? to je nemoguće
Htjela bih ti samo još reći Pikula - ovo što kažeš da je potraga za smislom bila teška i bolna (moj potpis na tu konstataciju) - pa i sada, nakon obraćenja (i mog i tvog) je mnogo toga teško i bolno jer si drugačiji, jer činiš ono što Bog od tebe traži i to donosi mnogo nerazumijevanja od ljudi (a ti ljudi su naši bližnji i nisu nebitni i našim životima). Ali sve to podnosiš upravo zato jer vidiš Smisao, zar ne?
To je moguće, vjera to omogućuje. Jadni bismo mi bili kad to ne bi bilo moguće.
neću dalje
otići ću OT
Upravo tako. Vjera to omogućuje.To je moguće, vjera to omogućuje. Jadni bismo mi bili kad to ne bi bilo moguće.
Naravno, samo sto sad znam cijeniti sve koji su na moje gunđanje odgovarali strpljivo ili nisu odgovarali, ali su mi svojim životom svjedočili živu vjeru i pružali podršku i stabilnost i znam da je mjera mojih "napada" bila mjera moje čežnje za prihvaćanjem, za bezuvjetnom ljubavlju - tek kad sa uvidjela koliko me Bog voli, zavoljela sam i sebe i život i sve one od kojih sam htjela "odgovore" koji se ne mogu dati.
MGrubi Bog bi nam dao da znamo njegove planove kad bi to bilo moguće, ali tada ne bismo više imali svoju slobodnu volju, sve bi bilo samo stvar logike i računice, a naša duhovnost i osjećaji bi bili suvišni. Zato neka se vrši Božja volja
onda sam samo krivo povezala
razliku između volje i plana
[quote="pikula"]znam da je mjera mojih "napada" bila mjera moje čežnje za prihvaćanjem, za bezuvjetnom ljubavlju (/quote]
Ovo si prekrasno rekla. Od tebe uvijek nešto novo, nešto dobro...
Zapravo smo mi ljudi velika djeca. Jer dijete koje se osjeća nevoljeno često reagira upravo ovako kako si opisala.
[quote="ljiljan@"]O, da, potpisujem i jednu i drugu. Olakšale ste mi da prihvatim to što je i kako je bilo, da umjesto potiskivanja "srama" odaberem djetinje kajanje...znam da je mjera mojih "napada" bila mjera moje čežnje za prihvaćanjem, za bezuvjetnom ljubavlju (/quote]
Ovo si prekrasno rekla. Od tebe uvijek nešto novo, nešto dobro...
Zapravo smo mi ljudi velika djeca. Jer dijete koje se osjeća nevoljeno često reagira upravo ovako kako si opisala.
Božija volja nije nešto nama izvanjsko, odijeljeno od nas, to je upisano u nas, to jesmo MI, u Bogu. Ako sam ja dobro shvatila, Božija volja se prepoznaje na temelju unutarnjeg osjećaja sklada, mira, ljepote, ljubavi. Kao s trudovima - znaš da je to to (ja nisam imala trudove, ali kažu druge žene da je to tako, pa ja prepisujem). Praksa u toj stvari se vježba cijeli život, a korisno je imati duhovnika ili čitati literaturu o tome.
Ili ovakav kutak koji ti popravi cijeli dan. Hvala vam cure, Ljiljana, Ifi
Mi smo bolesni, ništa strašno hvala Bogu, ali misu sam gledala na tv, obećajem sama sebi da čim budemo bolje da ne budem izlazila iz crkve, a onda me opet zgrabi nadoknađivanje i nikad kraja... Uvijek se čudim kad ljudi kažu da im je dovoljno da se pomole sami, a ja kad god ne "odradim" misu, korizmu i sve kak spada uvijek osjećam veliku prazninu i odmah se samo loše naljepi u nju.
Također. Evo, da se prijavim, i ja sam ovisnica o misiIli ovakav kutak koji ti popravi cijeli dan. Hvala vam cure, Ljiljana, Ifi
Mi smo bolesni, ništa strašno hvala Bogu, ali misu sam gledala na tv, obećajem sama sebi da čim budemo bolje da ne budem izlazila iz crkve, a onda me opet zgrabi nadoknađivanje i nikad kraja... Uvijek se čudim kad ljudi kažu da im je dovoljno da se pomole sami, a ja kad god ne "odradim" misu, korizmu i sve kak spada uvijek osjećam veliku prazninu i odmah se samo loše naljepi u nju., pričesti, a u skladu s time ispovijedi. Jedan tjedan nisam bila (moj
životni plan uključuje misu svaki dan) i imala sam osjećaj da se sve oko mene uzjogunilo.
I mi smo bolesni, točnije M. i ja. Nismo bili na misi i to mi nedostaje. Jedno je osobna molitva, a drugo je misa, euharistija i to zajedništvo. Ipak, ove se godine bolje nego inače pripremam za Uskrs, tako da u mene polako ulazi mir.
Ništa strašno viroze i sl. ali ova zima kao da sam bila u polarnom pojasu - mislim da su klnici sve skupa bili pet dana u vrtiću od NG. Nije mi to neki izgovor, ali stvarno zapadnem u neku finsku depresijuMeni je cilj misa svaku nedjelju plus križni put i svakodnevna molitva i čitanje biblije, ali kao što kažem često nije samo neko objektivno neimanje vremena -nego prvo ne idem jer smo bolesni, pa nadoknađujemo sve zaostatke od posla, doma i sl i onda se spoji par tjedana i već sam u nekoj letargiji da mi se niti ne ide nikud i krenem spiralno dolje. Moj problem je što se teško šaltam. Odnosno lako zaglavim u fazi odnosno trenirci. Dobro je dok je dobra faza
Zato mi je tako puno znači kadvidim odgovor na ovom topicu jer znam da će to opet biti neki dobar poticaj.
Opraštaj ljudima!
Opraštaj im sasvim iskreno i izričito im reci: »Želimo jedan drugoga ispravno shvatiti«.
Tko oprašta, taj doista drugome nešto daje.
Oprosti, tako ćeš drugoga osloboditi njegovih potajnih strahova.
Oprosti! Tako drugome poklanjaš svoje srce, priklanjaš svoje uho, pružaš mu oslonac, hrabrost i sigurnost.
Oprosti! Tako ćeš drugome pružiti životnu snagu.
Jer zajedništvo je kao krvotok u našem organizmu: Ako je jedan ud izdvojeni ne prima više krv, gubi svoju životnu snagu.
Ako drugoga opet primiš u zajedništvo sa samim sobom, on se više neće osjećati odbačenim, ne više izdvojenim, ne više prokletim.
Pravo opraštanje proizvodi duboku unutarnju radost; pravo opraštanje je svečanost, koja je nalik na svečanost prilikom povratka izgubljenog sina.
Pretvori opraštanje u pravu svečanost.
Herbert Madinger
Ako koga zanima, i ako živite u Brestju, Sesvetama, Dubravi tj. na istoku grada dođite u petak i subotu na predavanja, tribinu, o odgoju u duhu vjere i raznim drugim temama vezanim za odgoj djece u župu Dobrog Pastira Brestje-Sesvete. Mislim da je to organizirano u suradnji s HBK ,i obiteljskim pastoralom ove župe.
"Obiteljska župna zajednica, organizirana u suradnji s Uredom za obitelj HBK i iz zajednice obiteljskih susreta."
Biti će brojni predavači.
Na žalost na njihovim službenim stranicama nema obavjesti, već samo pred Crkvom, pa kad odem do nje prepista ću vam termine, teme i predavače, ako nekoga zanima. Ja se iskreno nadam da ću imati vremena otiči, pa ću vam prenjeti ako bude što zanimljivo a vjerujem da hoće.
http://obitelj.hbk.hr/
da li znate gdje se može naći neka knjiga ili na internetu pjesmice za djecu
(iz Biblije ili kršćanske tematike)
koje se rimuju.
da mi djeca ne uče samo
išo medo u dućan
Lijepi izbor dječjih slikovnica i knjiga ima Kršćanska sadašnjost - ne mogu reći ima li trenutno rimovanih pjesmica, ali mislim da ti se isplati pogledati. Ja svaki put nešto zgodno kupim djeci - zadnje sam kupila lijepu slikovnicu s naljepnicama o Uskrsnuću.
postoje knjižice u izdanju stepressa
Kakav je Bog
Kako je u nebu
i nešto o anđelima, ne znam kako se zove.
mi imamo prvu i jako ju voli, nije loša, pokušali su se držati rime (ipak je prijevod), drugu smo posudili u knjižnici, tu čitamo napreskokce i odmah se vraćamo na prvu.
radi se o ovom
ima jedna sličica sa klincem koji se baca po podu uz stih (cijela knjižica je cjelina, prvo dijete pita Boga, potom Bog odgovara, u stihovima, na temelju biblijskih stihova) kad srdit si da l' kao ja ponašaš se ružno? treba li reći da je najkomentiranija sličica na koju se stalno vraćamo po njenoj želji
a osim KS-a zgodno je zaviriti i u Verbum.
i u Teoviziji http://www.teovizija.hr/
http://free-zg.t-com.hr/vodi_me_gosp...iteratura.htmlDJEČJA USTA BOGA SLAVE (Matej 19:14)
Heda Domitrović
Dječje pjesmice (35 Kn)
Iz predgovora:
Želja je autorice kroz pjesmice približiti djeci istinu
o Bogu. Isto tako da se nađu pri ruci roditeljima i
ozdravljenje vjeroučiteljima dok rade s njima. Neka
Bog pomogne da pjesmice donesu rod za koji su
namijenjene.
Poruka, 25. ožujka 2009.
“Draga djeco! U ovom proljetnom vremenu kada se sve budi iz zimskog sna, probudite i vi vaše duše molitvom da bi bile spremne primiti svjetlo uskrslog Isusa. Neka vas On, dječice, približi svome srcu kako biste postali otvoreni prema vječnom životu. Molim za vas i zagovaram pred Svevišnjim za vaše iskreno obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
Žene, slušate li svoje muževe? Znam da će ovo zazvučati grozno mnogima, ali u duhu citata iz Biblije. Stvarno me zanima nedostaje li vam vodstvo muža. Ne u onom smislu da on gleda TV, a ja mu peglam košulju - to kod mene ne postoji i zove se nepravda i iskorištavanje. Nego u onom dubljem smislu- ja mislim da je to tako napisano da nas podsjeti na ono što nam teže ide... Ženama koje su sklonije riješavati sve osjećajima, da je napisano da poslušaju, da uključe neki muški racio, a muževima koji bi sve radije skockali po rubrikama ljubite kao što Krist ljubi... Evo mene muči to da se mi jako volimo, ali nedostaje nam ono što bi se u ozbiljnoj tvrtci zvala vizija ili misija firme. Ne znam voljela bih da mogu reći da je MM u tome korak ispred mene, da ga lakše poslušam... Ne kao nametanje nečeg, nego kao u plesu - ne mogu oboje voditi. Mi smo se nekako uspješno podjelili on vodi ples u financijama, ja prehrani i zdravstvu i sl., ali onako generalno životno,mislim da je to više neko natezanje, pa onda jedan povede, pa natezanje pa drugi povede. Može li to nekako skladnije?
dogovor?
mi smo se dogovorili da ja vodim
naime ja sam dominantna osoba i ne volim da me se voda, mada smatram da je lakše biti vođen (=0 odgovornosti) nego voditi (maksimalna odgovornost - to mi je poznato)
nemaš pojma koliko koncetracije trebam u plesnoj školi da plešem kako on vodi, zanimljivo je da mu govorim: čvršće me vodi , jer on je nije dominantni tip, on je permisivni
mi se slažemo, nadopunjavamo , ali netradicionalno: ja radim , on čuva djete i sprema po kući
ko - i +
mislim da je ovakvo usklađivanje puno bitnije nego da li smo po knjizi ili ne
iskreno ne vidim bitnost muško-ženske uloge u tome da budeš bolji kršćanin/nka
bili bi lažovi da se utapamo u uloge; ja da budem poslušna a on dominantan
Bog nas je stvorio drukčijima, treba njegovu volju poštivat, zar ne
Pa dobro i mi smo se dogovarali uzimajući u obzir sposobnosti, sklonosti, talente. Ne znam meni se čini da bi odgoj bio lakši kad bi se neke stvari bar malo podrazumjevale. Ovako stalno neke debate... Iscrpljuje...
Ja ću sada iskreno reći da je i mene ovo mučilo; onaj redak - žene pokoravajte se svojim muževima; i prije punog obraćenja (ja se obraćam već deset godina, pa nikako dokraja, sve u fazama) to mi je bila kost u grlu.
Onda sam naletjela na američki pokret kršćanskih žena koji svoj život temelje na tom stihu - Titus2 (samo uguglaj, imaš što za čitat do sudnjeg dana), pa na mudro razmišljanje jednog svećenika kako je pokoravati se mužu zapravo odreći se od one zamorne ženske svemoći koja muškarca svede na kućni inventar, i baciti ga u vodu, gdje on, ohrabren dostojanstvom, poštovanjem i povjerenjem žene postaje prostonarodski rečeno - odgovoran.
I u jednom teškom periodu, kad smo se natezali u životu ko pijani par na podiju odlučila sam pregristi i tu gorku pilulu, i nakon godina i godina iskustva u lajavom feminizmu (potkategorija radikalno oholog feminizma) odlučila iskušati još i tu stvar.
Svoju vjeru vidim kao stalan niz skokova u nepoznato, zastrašujuće, čudno - Bog kaže, ajde ovamo, a moj mi razum kaže - di ćeš stara, pa vidiš da to nema smisla (onda slijedi niz logičko-indukcijsko i ostalih sofističkih pokušaja da se oduprem onome što od mene traži vjera) i tako dalje. A kad skočim - vidim kako je moje razumijevanje stvari bilo - krivo, ograničeno, nekako offtopic. Moje kategorije izgube svaki smisao.
Ne znam kako da to opišem.
Možda shvaćate.
I tako sam ja pristala biti pokorna mužu. I brak procvjetao, čovjek procvjetao, djeca procvjetala, život procvjetao; onako kako među smrtnim ljudima stvari cvatu - ograničeno, s manama i povremenim smrzavicama, naravno.
Sada to ovako razumijem. Nije to pokornost nesamopoštovanja; dapače; to je svijest o svojoj velikoj snazi, pameti, sposobnosti, odlučnosti i nizu ostalih vrlina kojima su žene (često) obdarene; i isto tako svijest da mnoge od tih vrlina u životnom vihoru znaju prerasti u nepokornost, u bahatost, oholost (kod mene sigurno); iliti da sve te vrline imaju smisla kad su malčice zauzdane, ne tako agresivno otvorene, ne tako zastrašujuće. Predati vodstvo mužu za mene znači duboko ga poštivati, znači odustati od tisuću i jedne odgovornosti koju si nametnemo pa smo nesretne. To znači opustiti se. Nama je dano da dižemo djecu; pokoriti se mužu u životnim bitkama više ili manje znači osloboditi si mega prostore užitka, mira, slobode, ljubavi. Umjesto da razbijam glavu oko svake stvari života, ja uživam, i radim ono što mi je dano. Ako se i ne slažem, kažem, a onda prepustim njemu da vidi što će. Često puta to nije lagan proces, al za mene je oslobađajući.
Više mogu biti žena, majka, i na kraju krajeva čovjek.
Moji su dani prepuni, već samog kuhanja, jela, hranjenja i maženja. Više od toga mi je previše, pa mi čisto praktično pokornost dobro dođe.
A ima tu i još nešto, to jest puno toga više.
Onaj muškarac koji sam po sebi nije agresivan i žestok ko bik možda teže dođe do svoje odgovornosti, do prostora za sebe, i ženska pokornost mu oslobađa prostor, vrijeme, mogućnosti, da se posveti tome, i da od dječaka (a mnogi su oni dječaci) postane - muškarac. Zašto bi dozreli ako je tu uvijek the žena, ona sve može, zna, umije, s računima - carica, s financijama - genijalka, s šrafcigerom - umjetnica... treba ih malo pustiti, i nježno se maknuti u stranu.
No, to je onaj banalan dio. Dubilji dio ide mimo žensko - muško. to je sukus naših odnosa temeljenih na vjeri. Maknuti se u stranu da drugi dođe na svoje...
Ne znam. Moram ići. Sve je nabrzinu. Baš me zanima što ćete reći o ovome
A ja se makla, prepuštam, pa opet nikak da potegne. Krenem li još malo u rikverc, ne znam. Ma on je sav divan i tak me silno poštuje i uzima u obzir - a ja bih da nekad i protiv mojeg mudrovanja potegne u nekom novom smjeru. Ne znam. Možda sam ja samo brzopletija, a on temeljitiji, pa se meni čini da on štopa, ali eto. Ja bih ga slušala, ali da se brže zmisli
I kod nas isto. Nije uvijek lako prepustit se. Trebaš mi vidit kuću i okućnicu.A ja se makla, prepuštam, pa opet nikak da potegne. Krenem li još malo u rikverc, ne znam. Ma on je sav divan i tak me silno poštuje i uzima u obzir - a ja bih da nekad i protiv mojeg mudrovanja potegne u nekom novom smjeru. Ne znam. Možda sam ja samo brzopletija, a on temeljitiji, pa se meni čini da on štopa, ali eto. Ja bih ga slušala, ali da se brže zmisli
Ova izreka svetog Pavla bila je upućena jednom sasvim drugačijem društvu u sasvim drugačijem vremenu. Ona može i danas vrijediti, ali samo za neke parove - npr. za Ifigeniju. Pikula, ovo što kažeš da žene pristupaju problemima prije svega osjećajno, a muškarci racionalno je stereotip - mnogi uopće tako ne funkcioniraju. Za sebe osobno mogu reći da se ne mogu i ne želim dati voditi ni od koga. Mogu zajednički, rame uz rame, mogu i sama ako treba, s vođom nikako.
Zdenka, nije mi jasno po čemu se ovaj dio poslanice odnosi na neke, npr. mene, a na neke druge ne?! Na temelju čega tako sudiš? Ovo nije kritika, ni provokacija nego istinski interes da mi pojasniš što imaš u vidu.
Što se tiče vodstva - tu uopće nije riječ o vodstvu. Svesti pitanje pokornosti i bračnih odnosa na vodstvo za mene je pomalo trivijalno. Pokornost (s obje strane) stvara prostor zajedništva u kojem ne vodim niti ti, niti ja, nego se vodimo u interesu obitelji i zajednice.
I nekako kad prestane se postavljati pitanje vodstva, otvora se prostor za suradnju, i za odstupanje od sebe, za nesebičnost; povremeno moj muž kaže - molim te učini to, tebi to tako dobro ide, i štogod ti odlučiš bit će super (i ja njemu isto tako). Koliko mi je to draže, i ljepše, nego kad "uzmem stvar u svoje ruke" i donesem dekret pa se borim da ga provedem.
On griješi, griješim ja, pa ima svakakvih aranžmana u našoj maloj zajednici temeljenih i na drugim premisama nego pokornost, ali svjesno odlučujem ne pobrajati mane i propuste nego gledati ono dobro, da me to hrabri, i da tim putem idem.
Još da dopunim, pa idem prije nego dosadim svima, a sebi samoj najviše.
Pokornost za mene znači da je moj muž meni ispred svega; i boje zidova, i eventualno sjajne ograde, i ispred putovanja koje sam zamislila, i ispred cipela na koje bih mogla skucati određen novac, a naš brak za mene je radost čak i ako trenutno "nije po mojemu". Nekako, riječ je o ljubavi koja ne bira, ne traži, ne hvasta se, ne traži svoje...
Ovo je već moj pjesnički uzlet, i jasno mi je da nije uvijek lako; ponekad legnem s mišlju - ova financijska odluka - majkomoja gdje nas to vodi?! A onda se sjetim da će odabrani i uzeti među svete biti oni koji ne zadržavaju pogleda na materijalnom. I ako moj muž i zbrljavi financije, a ja to dopustim jer ne želim ići u svađu, ili ga vrijeđati ili se s njime boriti (kad se može razgovarati, onda dobro, al ima situacija u braku kad druga strana ne zna ne može... neće... ili mi ne znamo dobro reći... ili već nešto - tada je pokornost posebno važna, a i posebno teška) znam da će me Bog zaštititi.
Nije mi cilj postavit sjajnu ogradu, niti natuć pare na računu. Znate što je vjernicima cilj
A kad se čovjek osjeća voljen, i kad se osjeća slobodan, i kad u njega vjerujemo, onda je i razumniji, i sretniji, i pametniji, i spremniji popustit.
Sve je to praktična mudrost; judo pristup ili tako nešto.
Zvuči kontraverzno, a zapravo je tako zdravorazumski kad zagrebeš ispod površine.
ps Nije moj muž neka klipčina koja s visine gleda na mene koja mu se "pokoravam"; sve svoje on povjerava meni, nama; njegova dobrobit ovisi o ovoj obitelji; kad odlazi na posao on ostavlja dom, djecu, sve što imamo meni u ruke... vjerujući mi, poštivajući me, on se može samo nadati da ću ja voditi obitelj u dobrom smjeru. No kada bi nadgledao svaki moj korak - ne bi bio ništa bliže sreći nego što smo mi žene kad postrojavamo i stalno diktiramo muškarcima SVE što bi se trebalo, i kako bi se trebalo. Nemoć, i svijest o međuovisnosti za mene je temeljni izvor nadahnuća u braku.
XTo je moguće, vjera to omogućuje. Jadni bismo mi bili kad to ne bi bilo moguće.
Ifigenija, to što sam napisala znači samo to da uvažavam mišljenja i rješenja drugačijih od svojih i ništa više od toga. Tebe sam upravo zato i apostrofirala - zato što si se javila s drugačijim mišljenjem i iskustvom. Nisam htjela da ispadne da se konfrontiram s tvojim mišljenjem, pa sam napisala da, eto, taj savjet sv. Pavla vrijedi za tebe, odnosno primjenjiv je na tvoju obitelj i meni je to prihvatljivo. No, kad se radi o meni, kažem toliko da se na mene taj savjet ne odnosi - nije primjenjiv na mene. Jednako kako si ti bila iskrena, bila sam i ja.
U tvom drugom postu govoriš o obostranoj pokornosti, no u prvom postu si izričito napisala da si odlučila biti pokorna mužu, da si mu predala vodstvo, da ne razbijaš glavu oko svake stvari života i da je taj tvoj korak za tebe bio oslobađajući, da uživaš i da si sretnija. Poštujem to i nemam što dodati ni oduzeti ni komentirati kad se radi o tebi.
Ja sam drugačija. Jednostavno nisam skrojena za vodstvo, pokornost, prepuštanje odlučivanja, koračanje iza, kako god to nazvali. Nisam svadljiva, ne mora biti sve po mom i nije, znam diplomatski prešutjeti kad nešto nije jako važno, nije mi potrebno da budem glavna, ali, ako se mogu definirati u odnosu na ono o čemu pita pikula, ja sam baš nepokorna. Ovo spomenuto prije mene bi ubilo i ubilo bi mi brak - i zato sam napisala da se to ne može na svakoga odnositi. Svoj način funkcioniranja u braku gradim na temelju onog što jesam... na nizu svojstava koja me čine i koja priznajem. Na tom istom temelju gradim i svoju vjeru. Nema u tome vrijednosnih sudova, boljeg i goreg; takvi smo kakvi smo, iz svoje kože ne možemo. Bitno je da se ljudi u braku prihvate onakvima kakvi jesu i kao takvi nađu neko suglasje.
pokornost ne
ravnopravno dostojanstvo da
upoznala sam parove, gdje je kao muž glava kuće
ali isto tako sam primjetila vrat koji dobro (željeznom rukom) okreće tu glavu u smjeru kojim hoće ...
izvana izgledaju ko pokorne mirne ženice .. ali ja dobro vidim i iza fasade
nikad nisam mogla nešto takvo
ako MM ne može sa mnom ući u pregovore (a nisam mazga, otvorena sam za prijedloge i bolja rješenja) onda i ne bi moga biti MM
jer ja nemam poštivanja prema ljudima koji se boje rasprave, samo viču "da draga" pa kud puklo
manje je stresno kad na leđima ti ne stoje financije, računi, krediti itd..
ali znate šta: ja volim taj stres
Ja mislim da sve ovisi o tome kakav je tko čovjek, kako je odgojen, i da se neke stvari s vremenom mjenjaju u braku ( ako nekome prikipi).
Iskreno MM. je meni navikao popuštati i u tome braku na van svima ja djeluje dominatno, zato što sam glasnija, iskrenija, uvijek spremna za raspravu. Mogu reć da je i MM uz mene pokupio neke loše osobine i to mi se ne sviđa, jer ako budemo jednaki tko će biti taj hladne glave, da smiruje tenzije.
Uglavnom nadupunjavamo se i Hvala Bogu da je tako, da kada je on loše volje ja nisam i obrnuto. On sve manje meni prvi popušta, ali još se uvijek prvi dođe pomiriti.Kod nas nema pokornosti ni u kojem smislu, ali to ne znači da ponos i oholost vladaju.
Često sam mislila da je bolji od mene, ali u stvari nije, on rješava finacije, a ja apsolutno sve ostalo, njemu se ne raspravlja jer mu je dobro ovako kako je, ne svađa se s drugima jer ne zna rješavati sukobe, pošto je odgojen da uvijek treba šutjeti i sve gurati u sebe dok ne pukneš, a onda to pukne po meni.
Često se sukobljavamo i mirimo, ali to je naš način rasprave i nadopunjavanja, možda je taj način nezreo,jer ja stvarno jesam uvijek u pravu
Istina muškarcima treba jedno vrijeme bez obzira na obrazovanje i inteligenciju da dođu do nekih zaključaka.
Izvana djelujem dominatno ali se osjećam pokorno jer sve radim i obavljam sama, i sva je odgovornost na meni...vjerujem da MM isto tako misli za sebe.
Problem je što se ne znamo staviti u tuđu kožu i pokušati razumjeti i poštivati,cjeniti onog drugog.
Da, vjera mi puno pomaže, misa, i zajednička molitva-da toga nema, da se ne okrenemo prema Bogu pogotovo ja ovako impulzivna, ne bi to dugo trajalo, bez obzira na to koliko se volimo, a volimo se. Problem je što se meni u životu ništa ne podrazumjeva, ništa ne shvaćam zdravo za gotovo tako ni podjele na muško -ženske poslove, na žalost radim sve ono što sam mislila da neću, jer ako neću ja, tko će????
Zato nekada volim tu Pavlovu izreku, jer ju shvaćam na način da bračni par mora cijeniti jedno drugo zbog onoga što onaj drugi čini za njega, nesebično,a ne uzimat ga zdravo za gotovo.
Dobila sam nedavno e-mail o tome kako je Bog stvarao ženu, prekrasan je, a na kraju Bog kaže anđelu; Ona ima samo jednu grešku;Žena zaboravi koliko vrijedi. (ipak sam malo feministica
Jedna anegdota u vezi brzine.... Ja bih ga slušala, ali da se brže zmisli
Moji roditelji su u prekrasnom braku već 48 godina.
Jedan dan moja mama za doručkom pita moga tatu (tata vodi financije): "Imamo li novaca za ono cvijeće što sam htjela kupiti?"
Drugi dan, negdje oko ručka kaže tata: "A, ti si pitala za cvijeće. Da ima novaca."
Baš sam nedavno u jednoj knjizi pročitala takvo objašnjenje i jako mi se svidjelo. Nekada treba slušati razum, a nekada osjećaje.
E, ovo i mene muči. Mi imamo krasne čvrste temelje, ali nikako sagraditi nešto na njima. Ne znam kako je kod vas, nama je komunikacija bolna točka (ali je ne znam popraviti)....Evo mene muči to da se mi jako volimo, ali nedostaje nam ono što bi se u ozbiljnoj tvrtci zvala vizija ili misija firme...
Mnogi su oduševljeni bračnim vikendima. Nisam bila pa ne mogu točno ispričati što se tamo radi. Je li netko bio da nam opiše o čemu je riječ?
x
Pravila pisanja postova
