 |
|||
a-ha, hvala -znači protestantima je upitno je li Marija bezgrešno začeta, a pravoslavcima i jedno i drugo ili...?pomikaki prvotno napisa
vidite meni je to tako malo bitno da nemam pojma-jer ja ne kužim fakat u čemu je tolika velika razlika između svih kršćana- ako je problem u Mariji i kipovima te u lovi koju Crkva zgrče onda je to tako zanemarivo i nema veze s bitnim stvarima _VJERE
eto, baš mi je drago da se konačno razumijemo ivana zg.
Ja sam oduvijek govorio da vjera nema veze s pripadnošću religiji ili Crkvi.
Dogma o bezgrešnom začeću se odnosi na Marijino začeće, a ne na Isusovo. To znači da je Marija začeta u spolnom odnosu svog oca Joakima i majke Ane, bez istočnoga grijeha. Interpretacije koje to iz neznanja ili namjerno povezuju s Isusovim začećem idu za time da imputiraju Katoličkoj crkvi da spolni odnos smatra grijehom, što nije istina.
Razumijem na što se odnosi dogma bezgrešnog začeća. Ovo sam navela nevezano s dogmom. A i griješno je u navodnicima.
Ako si na mene mislila.
sad sam već morala malo i guglati.
Koliko znam ni jedna kršćanska struja ne dovodi u pitanje je li Isus začet po Duhu svetom, odnosno Marijino djevičanstvo.
Ali protestanti manje štuju Mariju, da ne bi prekršili zapovjed Nemaj drugih bogova uz mene. o tome vidi ovdje http://hr.wikipedia.org/wiki/Marija_(majka_Isusova) (skrolaj malo prema dolje)
Što se pravoslavaca tiče, iz ovoga tumačim da smatraju Mariju bezgrešnom ali ne i bezgrešno začetom.
Pripadnost crkvi - za mene je razumlijvo da vjernici žele biti u okrilju zajednice koja im je bliska, da žele biti dio vjernika koji čine grupu, koji se zajedno mole. Ali crkva (ne samo katolička) iskorištava tu želju i potrebu u svrhu sticanja moći i materijalnog bogatstva. I to je najveći problem, zbog kojeg se na kraju mnogi nađu pred dilemom trebaju li dalje ići sami, bez takvog vodstva. Kipovi ni meni ne smetaju pretjerano, koga vesele neka im - premda ima i nekih prilično morbidnih djela sakralne tematike kakve bi bilo bolje cenzurirati, jer izazivaju strah prije nego one ugodne osjećaje o kojima piše Ifigenija. Danas srećom takve scene izlaze iz mode.
Ne, nego na Ivaninu rečenicu: "ne u smislu kao katolici da je (Marija) bezgrešno začela". Ali i ovo tvoje "griješno" pokazuje da te se uhvatila ova insinuacija o kojoj sam govorila.
hvala puno mi je jasnije....morat ću si dati truda te malo pogledati te razlike, mada to nisam nikad željela upravo zbog toga što bi možda onda imala manje "mota" za traženje onoga što nas povezuje..
Npr. kod protestanata mi je super način na koji slave misu, OK nekad je to možda malo pretjerano, ali isto tako je kod Katolika nekad pretjerana ta "ozbiljnost" i "dosada" pod misom, mada je toga sve manje, pogotovo od kad imamo mlađe svečenike i od kada mladi sviraju na misama. Ne želim reći da je važno na misi samo sve svesti na pjesmu a ne na promišljanje o Božijoj riječi ili vlastitim grijesima, propustima itd., ali lijepo mi je kad se nađe neka sredina- da Boga slavimo i riječju i pjesmom.
(inače katolici u Africi isto pjevaju tj.slave misu kao protestanti)
Žalosno je što se protestanti i katolici ubijaju u Irskoj, ali to je više politika-Englezi-Irci (te povjest kada su protestanti pobili katolike za vrijeme onog kralja Henrika), isto kao pravoslavci i katolici kod nas-što je isto politika-Srbi i Hrvati-nije toliko bitna vjera, već politika ali je nemoguće to ne primjetiti razdor među kršćanima.
Npr. kod katolika mi se ipak više sviđa to neko Crkveno uređenje i "kontrola svečenika" (ono, Papa-Vatikan), a kod protestanata ili bapitista kao da svaki pastor s svojom ženom i obitelji, imama nekako "svoju Crkvu", svoj krug vjernika u nekome mjestu, nikome ne odgovara, sam se brine oko novca itd. zbog čega isto može doći do raznih malverzacija kao i u KC.
Bezgrešno Marijino začeće, i bezgrešno Isusovo začeće jesu li toliko bitni za vjeru, da se Crkva u tome dijeli.
Imaju li pravoslavci i protestanti ispovjed?
Ako ne, zašto?
Hvala!
Hehe, nije svjesno. Ali sam mislila da su po meni ranokršćanski pisci bilo morali dati "božansku" dimenziju Isusovom začeću i izbaciti Josipa iz jednadžbe, mada meni, danas, ništa ne bi značilo i da mu je Josip biološki otac. Tj, ne bi mi umanjilo Isusovo božanstvo.
Svojevremeno su to bila velika pitanja, koja su se rješavala na (za mene) jako besmislen način.
Sazivali bi se koncili na kojima bi se raspravljalo o božanskoj ili ljudskoj prirodi Krista, o tome koliko je u redu da se štuje Bogorodica i treba li je uopće zvati Bogorodicom, koja poglavlja trebaju biti u Bibliji a koja da se izbace i tome slično, nakon čega bi se donijele odluke ili dogme u koje bi svi pripadnici Crkve bili dužni povjerovati - eto od sutra vjerujemo ovako (jedan od novijih primjera je "ukidanje" Limba - odnosno ukidanje vjerovanja da postoji takvo mjesto)
Obično bi se našlo i protivnika takvih ideja (ili su možda ta pitanja koristili da se oslobode utjecaja pape kako bi sami imali više moći) pa bi to dovodilo do raznih raskola, šizmi unutar crkve, a nekad je to rezultiralo i oružanim sukobima.
Jedino bezgrešno začeće Isusa, kako sam prije napisala, za kršćane nije upitno.
PS. neka se učlani na forum, uživo mi je bezvezeVolim ja s tobom raspravljat, al mislim da ti nisam dovoljna za nahranit tvoje debatske potrebe, brijem da kad ti i Ante krenete raspravljat pravo ćeš uživat, on ima za to dara i volje jedno 60 puta više nego ja
ok, s ovim postom si malo dodala i osobnog stavaNije kopirano, što je- u navodnicima je. Imam ti potrebu odgovorit zašto na ovoj temi tako pišem "kao da je kopirano" - krenem ja uvijek prvo opisivati svoju neku priču pa to bude tako nedovoljno,nejasno, zbrčkano i zapravo netočno. Kao da te neke velike istine po kojima živim ne stanu u tu neku moju malu čašu. kao da uljevaš karnister od 22 l u čašu za margaritu, ne iđe. Da nije forum nego svoj blog pisala bih ja natenane skroz slike i dojmove,osjećaje i rukavce, možda bih se približila tome što želim reći, ali kad vidim pitanje često mi se odmah "javi" rečenica koja mi se utisnula u srce i pamet na tu temu -pa iako je utisnuta ipak je od srca, nije hladna
A inače ti ja jesam grozno stilski staromodna i patetična, meni je čitat Vergilija u originalu na glas bolje od koncerta ne znam koga- tako da su ti meni citat iz Biblije i životopisa svetaca uglavnom super moderni i jezično i
Posljednje uređivanje od pomikaki : 09.08.2011. at 18:50
Da, to je povijesno tako - meni isto to nekad izaziva vjerske nelagode (npr. uvođenje Čistilišta), ali ipak se tu radi o stvarima koje nisu najbitnije.Svojevremeno su to bila velika pitanja, koja su se rješavala na (za mene) jako besmislen način.
Sazivali bi se koncili na kojima bi se raspravljalo o božanskoj ili ljudskoj prirodi Krista, o tome koliko je u redu da se štuje Bogorodica i treba li je uopće zvati Bogorodicom
Obično bi se našlo i protivnika takvih ideja (ili su možda ta pitanja koristili da se oslobode utjecaja pape kako bi sami imali više moći) pa bi to dovodilo do raznih raskola, šizmi unutar crkve, a nekad je to rezultiralo i oružanim sukobima.
Jedino bezgrešno začeće Isusa, kako sam prije napisala, za kršćane nije upitno.
I još, začeće Isusa se ne naziva "bezgrešnim". To je začeće po Duhu Svetomu, jer njemu je Bog otac i to nema veze s nekakvom degradacijom Josipa, (uostalom, tko bi onda bio zaštitnik adoptivnih obitelji <3? ), braka i spolnih odnosa.
Ni meni te stvari nisu najbitnije (većini ljudi danas nisu previše bitne i ne mogu ni zamisliti koliko su se nekad teolozi žestoko sukobljavali oko njih), ali se osjećam nelagodno kad sam prisiljena u nešto vjerovati bez da propitukujem
Odmah još više sumnjam, ne mogu si pomoći. (ovo je prisjećanje na jedan kraći period što sam išla na vjeronauk)
Istina, ovo za bezgrešno začeće Isusa sam ponovila za Ivanom
Ovu nedjelju je u našoj crkvi bila divna propovijed u kojoj jie svećenik istaknuo kako sumnja nije grijeh. E sad apsolutno ne znam ponovitio teološko i filozofsko objašnjenje, ali dok je govorio pomislila sam "Bože ovo je tako logično, zašto sam ja ikad pomislila da je sumnjati grijeh"
Mogu potpisati oba posljednja posta. Išla sam na vjeronauk praktički "oduvijek" (još od prije škole), ali sam imala sreću s osobama koje su me vjerski odgajale. Ja sam čovjek pitanja i nemira i to mi je bilo dozvoljeno. To i jest u duhu kršćanstva, a tu to se uklapaju i ove debate koje ti spominješ, pomikaki, pa makako s povijesne distance često izgledale besmislene. Drugo je to što je mnogima u Crkvi draže da se ne postavljaju pitanja, ali to nije onaj pravi duh kršćanstva.
Zanimljivo, pikula, i ja sam ove nedjelje doživjela slično, to jest da mi svećenik, franjevac, s oltara kaže: mi ne moramo misliti svi isto. Osjećala sam se kao da mi je pomilovao dušu.
Razmišljala sam neki dan nakon što sam vas malo "čitala"; što je uopće VJERA?
Je li onda za tu "neku vjeru" bitno samo vjerovanje u Boga i njegovo neosporavanje ili nešto drugo?
Znam da će sada kreniti rasprava o tome da onima koji ne poznaju Boga bitno je da žive po savjesti a onima koji su ga spoznali kroz različite načine ili religije bitno je vjerovanje u Njega-ali kao OSOBE ili onoga koji nas je stvorio?
Ustvari ja sam kroz život nekako možda stekla krivi dojama da je ne vjerovanje ili osporavanje Boga grijeh (bar za v "vjernike) i da će ON na "sudnji dan " prepoznati svoje.
No znam ja da će nama suditi samo naša dijela i savjest a ne Bog- ali opet me nekako kopa to; je li VJERA onako jednostavno, samo vjera u to da Bog postoji i onda da živiš po nekim pravilima neke religije koje si dio, i uzmimo hipotetski da npr. da naš osobini sudnji dan, kad ćemo umrijeti, saznamo da je naša religija kriva kao i vjera (mada kao što rekoh svi smo Božija djeca i svi različim putevima stižemo k njemu i mi smo oni koji se međusobno dijelimo).
Neznam je li me tko shvatio?
Što se tiče Gospe ima neka knjiga od neke časne kojoj se prošlo stoljeće ukazivala i diktirala joj svoj život. Uglavnom znam da je Gospa Vicki isto tako diktirala, pričala svoj život te da je ona sve to zapisivala, te će kad Gospa odobri izdati tu kjigu.
Vjerujem da će to biti jako zanimljivo za čitat beez obzira na uvjerenja, a s druge strane za one koji vjeruju u ukazanja a s druge strane vjeruju Bibliji, Vatikanskim koncilima biti iznimno zanimljivo usporediti koliko su "ljudi bili u pravo što se tiče Marijinog života u Bibliji i načina na kojeg su ga prikazali" i onog što je Gospa ispričala.
I ako nije bitno za vjeru- Gospa je rekla ostaviti znak u Međugorju po kojem će svi vidjeti da se ona stvarno tamo ukazivala, ali kako je rekla jao onima koji s obraćenjem čekaju do toga dana, i da će i tada biti onih koji ne vjeruju.
E sada je li Gospa mislila na one koje ne vjeruju u Boga ili one koji ne vjeruju u ukazanja ili oboje?
meni je na vjeronauku (otprilike) rečeno kako nije grijeh sumnjati, kao ni imati neke "grešne misli" ali bi se u tom trenutku trebalo koncentrirati da te sumnje i misli odgurnemo od sebe, izbacimo iz glave, te da ih smatramo kušnjama koje nam podmeće vrag.Ovu nedjelju je u našoj crkvi bila divna propovijed u kojoj jie svećenik istaknuo kako sumnja nije grijeh. E sad apsolutno ne znam ponovitio teološko i filozofsko objašnjenje, ali dok je govorio pomislila sam "Bože ovo je tako logično, zašto sam ja ikad pomislila da je sumnjati grijeh"
Meni je bilo nedovoljno. Od silnog izgurivanja raznih misli iz glave nisam se osjećala dobro. Bezbroj tabu tema se tu složilo i osjećala sam kao da podižem zidove pred mislima svake vrste.
Bilo je to jedno pomalo naporno razdoblje dok nisam uspjela porušiti te zidove, i nakon što sam odustala od religije u okrilju crkve. I dosta je vremena prošlo dok nisam mogla udahnuti punim plućima, osjetiti slobodu misli. Slobodu da vjerujem u sve i ništa
Nisam sigurna mogu li ti odgovoriti na sva pitanja.
Vjera je individualna stvar čak i za vjernike koji pripadaju istoj religiji, a što je bitno bogu, po mom uvjerenju nećemo spoznati u ovom životu.
Meni je bitno da živim bez straha od božje kazne i od sudnjeg dana.
Možda netko misli da će tako čovjek više griješiti. Ja znam za sebe da neću. Želim kad učinim nešto dobro da to bude bez podsvjesne računice o nagradi ili kazni.
Svoje dijete odgajam u ljubavi a ne u strahu od kazne (bar pokušavam). Kad me obavijesti da sam najzločestija mama na svijetu a da joj je tata najdobriji, nasmiješim se bez sjene u duši. Ja znam da je dobra, vrijedna ljubavi i nemam potrebu da je kaznim. Pa tako ni od boga ne očekujem manje razuma
I moram reći da se bog koji se predstavlja kao ljubomoran bog (ono što je citirala RG na engleskom, na hrv se prevodi "Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran" itd.) automatski diskreditirao u mojim očima. Pa se zato osjećam slobodnom da uzmem od njegovih riječi ono što mi odgovara, od drugih religija isto tako, u nadi da se svima obraćao isti bog samo su ga ljudi slabo razumjeli
Ni u kojem od navedenih slučajeva nije naodmet ljubiti bližnjega kao samog sebe i činiti dobro bez očekivanja ikakve nagrade.
Pomikaki, mislim da nitko ne traži ni od koga da nešto potiskuje, da ima neke tabue. Nego da imamo ono što vidimo kao vrijedno, kao dobro i da svu svoju energiju u to dajemo, a da sve ono loše ignoriramo. Kažu da pobjeđuje vuk kojeg hranimo.
Ne mislim da netko ovdje traži da išta potiskujem, ali kažem da su me tako učili na vjeronauku (kao nastavak Zdenkine priče s vjeronauka, znaš kako ide, svatko voli dodati a meni je bilo ovako...)Što i nije loše kad se sve zbroji, jer iskreno rečeno za mene je svakako bolje da sam van organizirane religije, pa me to samo pogurnulo.
A i nije najgore što sam mogla čuti, zapravo je trebalo biti umirujuće i rečeno je u dobroj namjeri.
Nismo baš toliko nesigurni i na vjetrometini: ostalo nam je nešto zapisano, imamo Sveto pismo, Božja objava kroz ljudsko shvaćanje i riječi, ali kroz to nam Bog govori (nisam nikad mislila da ću zamjenjivati Rozu u odsutnosti, ali, evo, sve dođe na red
Ja se baš dobro osjećam unutar organizirane religije, ima mi to smisla. Inače sam teški individualist, teške su mi zajednice, ali tu vrstu pripadnosti volim i trebam (uz slobodu mišljenja i ne bez kritike, naravno!). Ono bitno što vjerujem sadržano je u Vjerovanju.
http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=100
http://puls.mojblog.hr/p-sto-je-vjera-uopce/68908.html
http://timotej.blog.hr/2009/12/16271...-je-vjera.html
http://www.scribd.com/doc/6921340/VJERA
http://www.mudremisli.com/2010/10/ne...vjera-slijepa/Neki misle da je vjera slijepa, a ona sve vidi. Njen pogled seže od prapočetaka do beskraja vječnosti.
Neki misle da je gluva, a ona sve čuje. Osluškuje i najnježnije otkucaje božijeg srca. Ona čuje zov vječne ljubavi.
Neki misle da je nepismena, a ona je sveznajuća. Nalazi se na samom izvoru božanskog znanja s kojeg se neprestano napaja uvijek novim spoznajama.
Neki misle da ja nemoćna, a ona sve može. Svojom snagom i brda premješta, mrtve budi na novi život, ozdravlja bolesne, vraća izgubljene.
Neki misle da je pasivna, a ona sve čini. Tek njenom aktivnošću čovjek živi jer život bez vjere je sama smrt.
Neki misle da je zabluda, a ona u svom krilu nosi samu Božansku Istinu. Bez nje je svaka spoznaja pod znakom pitanja.
Neki misle da je bijeg od stvarnosti, a ona ljude uvodi u svu stvarnost. Život bez vjere pogibeljna je utopija.
Neki misle da je varka za naivne, a ona je izlaz iz lavirinta ljudskih prevara.
Neki misle da zarobljava, a ona kida i najčvršće okove đavolskog ropstva. Bez nje je nemoguće ostvariti slobodu.
Neki misle da je teško breme, a ona omogućava da se teško breme može nositi dokle god treba i konačno ga zauvijek zbaciti.
Neki misle da je samo ponekad potrebna, a ona je svakodnevna hrana bez koje nema života.
Neki misle da je nesigurna, a u njoj je sva sigurnost.
Neki misle da je preteška, a ona nosi onoga koji je ima.
nisam nikad mislila da ću zamjenjivati Rozu u odsutnosti, ali, evo, sve dođe na red
a evo, nekom se i sviđa na vjetrometini, dok je drugima lakše u zaklonu
ne mislim da vjernicima nužno manjka individualnosti - poznam i vjernike unutar organizirane religije koji su pravi individualci i vrlo inteligentni ljudi.
Ali ako se smatraš čovjekom pitanja i nemira, možda možeš razumjeti moja razmišljanja. Ne idem u pravcu da diskreditiram katoličku vjeru - kome odgovara odgovara. Ali ipak za mene ima dodatnu vrijednost samostalno istraživanje duhovnosti.
Zanima me ipak što radite kada u Svetom pismu naiđete na nešto što vam se čini nelogičnim. Ja imam više takvih mjesta, ali sad me zaintrigirao ljubomorni Jahve.
Mnogi vjernici kažu kako SZ treba čitati kroz filter, prizmu tadašnjeg vremena i ne treba se povoditi za svakom rečenicom. (zato je poseban gušt raspravljati se s Rozom koja tvrdi suprotno
Ali ipak, ovo o ljubomornom bogu, ovdje se radi o 10 zapovjedi - istina, u katoličkoj verziji je taj dio izbačen - a to je temelj Starog zavjeta, prva zapovjed...
Kako to sebi tumačite?
Malo sam proguglala, i očito su mnogi već to pitanje postavili:
http://www.gotquestions.org/Hrvatski...morni-Bog.html evo jednog odgovora koji donosi usporedbu s opravdano ljubomornim mužem kad uhvati ženu u flertu. Ja ipak vidim boga kao roditelja (kako sam već objasnila u gornjem postu) i takva mi ljubomora nije na mjestu.
http://www.jutarnji.hr/-bog-sam-ljubomoran-/825474/ ovdje još jedno objašnjenje koje mi nije baš leglo, kao da ne daje neki konkretan odgovor...
ukratko, možda mi sad netko izvuče link koji bi i na logičan način dokazao da svemogući bog beskrajne ljubavi ima razloga za ljubomoru, ali nije to ono što tražim. Nego odgovor na pitanje - ima li smisla vjerovati u nešto što treba toliko obrazlagati? Ako se nešto protivi mom zdravom razumu, zašto da to ne preskočim ili ne usporedim s nekim drugim duhovnim tekstovima koji će mi dati bolje odgovore, umjesto da na silu formiram nekakvo obrazloženje?
Eto tako sam se ja u doba pokušaja da postanem katolik
uh, baš sam se raspisala...
Pomikaki, iako sam u prošlom postu pisala o zaklonu zajednice, mislim da smo svi koji tragamo za istinom na vjetrometini. Tvoj put, tvoju potragu za duhovnošću apsolutno ničim ne dovodim u pitanje. Ti ideš za svojom osobnom savješću i ja to stvarno poštujem, nikako ne samo deklarativno, temeljeno na nekoj lažnoj toleranciji.
a evo, nekom se i sviđa na vjetrometini, dok je drugima lakše u zaklonu
Zanima me ipak što radite kada u Svetom pismu naiđete na nešto što vam se čini nelogičnim. Ja imam više takvih mjesta, ali sad me zaintrigirao ljubomorni Jahve.
Mnogi vjernici kažu kako SZ treba čitati kroz filter, prizmu tadašnjeg vremena i ne treba se povoditi za svakom rečenicom. (zato je poseban gušt raspravljati se s Rozom koja tvrdi suprotno
Ali ipak, ovo o ljubomornom bogu, ovdje se radi o 10 zapovjedi - istina, u katoličkoj verziji je taj dio izbačen - a to je temelj Starog zavjeta, prva zapovjed...
Kako to sebi tumačite?
Nisam tako dobro upućena da bih znala odgovoriti na ovo pitanje o ljubomornom Bogu. Ali, znam da se često radi i o finesama prijevoda, o riječima koje je teško iz hebrejskog originala sa svim istančanim značenjima prevesti na druge jezike. Do hrvatskog je taj prijevod došao od hebrejskog, preko grčkog i dvije latinske varijante. Na mnogim mjestima se hebrejski, grčki i latinski izričaj razlikuju. Ovo mjesto je iz Izlaska, kada Bog kaže da je jedini Bog i da nemamo drugih bogova uz njega. U Vulgati se pojavljuje pridjev zelotes koji uključuje i ljubomoru, ali dolazi od glagole zelare sa značenjem (prepisujem iz Maretića): 1. žarko voljeti, plamtjeti od žara, živo nastojati, pregalački tražiti, gorjeti od čežnje. Tek mu je drugo značenje, preneseno značenje zavidjeti, biti ljubomoran. Kako je u hebrejskom, nažalost ne mogu reći, nažalost ne znam hebrejski. Dakle, rekla bih da je taj "Deus tuus fortis zelotes" Bog koji žarko voli, čezne za čovjekom i traži ga, želi da čovjek bude njegov i da svhati da je jedini. Tako mislim. (Ovo tumačenje s in flagranti situacijom mi je neprihvatljivo i trivijalno.)
Inače, ja sam profesionalno naučena misliti o svemu povijesno, pa i o Bibliji i mislim da je to nužno, jer je sve ljudsko povijesno. Bibliju nimalo ne umanjuje kontekstualiziranje - ona donosi Božju objavu danu u određenom vremenu na određenom prostoru. Postala je bezvremenska, to ne treba dokazivati, ali njezina povijesna dimenzija je ostala i tu je. Tumačiti Bibliju uzimajući u obzir njezinu povijesnost ne znači tumačenje kako ti je drago, nego je to preduvjet razumijevanja Biblije.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 11.08.2011. at 10:58
Pratim tijek vaših izlaganja i razmišljanja. Smatram ih vrlo zanimljivim.
Naime, dosta nadahnuća sam pronašla u trilogiji Davida Torkingtona: Pustinjak - Prorok - Mistik.
Izdanje Teovizije je ok, ali preporučujem prijevod s. Dubravke Raffaelli u izd. Gospe od Škrpjela, Perast, CG.
Ako nekoga zanima taj prijevod (naklada je potpuno rasprodana), mogu ga uputiti kod koga se mogu nabaviti preslike (uz dopuštenje prevoditeljice, naravno!).
Za info - pp.
Ako koga više zanima autorov Put+Istina+Život, evo njegovih mrežnih stranica: http://homepage.virgin.net/david.torkington/
pomikaki možda ovaj link pomogne http://zupa-svihsvetih-djakovo.hr/op...p?kat=med&id=4
a ovdje to povezanu i s Razlikovanjem duhova http://www.katolici.org/bolest.php?action=c_vidi&id=73
Ako sve što jesmo i što imamo predamo njemu, od njega ćemo i primiti sve - ne samo ono što tražimo nego stostruko više. Bog nikome ne ostaje dužan, nego daruje u preobilju. Ali on traži naše cijelo i nepodijeljeno srce, da mu budemo potpuno vjerni. U tome smislu Bog je, ljudskim jezikom govoreći, ljubomoran Bog. On nam mora biti mjerilo svih stvari i cilj. Sve ostalo samo je sredstvo i način da dođemo do njega, izvora života i prave sreće: dobro ako nas vodi k njemu, a loše ako nas odvlači od njega.
Ovo o problemima prijevoda već sam čula kao objašnjenje gotovo svakog pitanja na temu neobičnih redaka iz Biblije od našeg vjeroučitelja
Naravno da mi je jasno da bi i tada ostalo mnogo toga što bi trebalo posebno pojašnjavati da bi se razumjelo.
Moji doma imaju Jeruzalemsku Bibliju sa svim onim komentarima i interpretacijama, u zadnje vrijeme obično sve što me zanima proučim u tom izdanju. Upravo guglam da doznam odakle dolazi taj prijevodi naravno, ne znam kakav prijevod neće pomoći nekom tko nije zaista duboko ušao u ta teološka pitanja, (kao ni ja, naravno).
Osim toga, kako sam gore napisala, nije to jedino mjesto koje mi bode u oči, nego evo Roza je baš to citirala pa se ja uhvatih.
Ima još dosta problema koje se ne mogu objasniti samo lingvističkim problemima. Čitav taj koncept pakla i zla, sudnjeg dana i grijeha nije me zadovoljio - i to ne govorim o slici pakla s kotlovima i vražićima koji štipaju kliještima. Kako god okrenem, vidim da su nama kao društvu razne predodžbe tog groznog mjesta (ili stanja) donijela puno više zla nego dobra. Zlo postoji, činjenica je, ali je u kršćanstvu zaista prikazano na način koji samo opterećuje, donosi previše straha zbog nerealnih zahtjeva, previše krivnje, premalo poticaja za razvoj. Čak ni Isus nije dovoljno (za mene) demantirao taj plač i škrgut zubi, koji kao da se uvijek isponova naglašava da bi se vjernike spriječilo da slobodno misle, istražuju i razvijaju se.
Ne tražim zaista nikog da me razuvjeri o ovom pitanju, to je nešto o čemu sam već podosta razmišljala i nije baš da želim nazad. Jedini odgovor koji mi se čini logičan je da ćemo tek nakon smrti (možda) saznati tko smo i kamo idemo. Do tada možemo samo živjeti svoj život najbolje, najpoštenije i najhrabrije što znamo. I nikad ne prestati koristiti najveći dar koji imamo - zdrav razum.
Marna, možeš mi poslati pp. Ali potražit ću i u knjižnici, možda budem imala sreće.
Eto za nas koji vjerujemo u uakazanja u Međugorju ja ću reći nešto na temu Raja, pakla itd....
Vidioci tvrde da im je Gospa pokazala Raj,Pakao i Čistilište- što bi značilo da i ovo treće postoji.....uglavnom kako su oni to slikovito opisali mene je to totalno zbunilo...no jedan svečenik je rekao da je to njima Gospa pokazala "slikovito" ( a to me podsjeća na Knjigu Postanka) da bi njima tada djeci to bilo shvatljivije......eto oni su to meni nekako "biblijski" opisali a ja to tako ne želim shvaćati.....
želi li time svečenik reći da ćemo i kad umremo ta 3mjesta vidjeti onako kako smo vjerovali u životu?
Pa mi se tu i nameć e pitanje-hoće li nam svima biti samo onako kako smo vjerovali ili...?...u smislu ako vjerujem da ću u Raj bez obzira na sve idem tamo, a ko mislim da ga nisam zaslužila moja duša će joj malo lutati "beskrajima" žudeći i pateći za blizinom Božijom?
Od rečenoga se slažem samo s time da zlo postoji i da je najveća varka zla misliti da ono ne postoji. Ovo drugo nije tako. Zaboravila si na značenje Otkupljenja i na onu toliko puta ponovljenu Isusovu poruku: Ne bojte se!
Što se tiče jezičnih problema, ne mislim da je to izlika: Biblija je Božja objava kroz ljudska usta, kroz ljudsko shvaćanje, jezik i tumačenje, uza sva ograničenja koja to donosi.
Puno se više, nažalost, ponavljaju prijetnje vječnim ognjem, čak i u Isusovim riječima (onako kako su ih prenijeli njegovi učenici). Bojim se da nije tako, da je govorio samo o onom što ja vidim kao bit kršćanstva - ljubavi prema bližnjem i usmjeravanje na duhovno umjesto na materijalno - da bi imao puno manje sljedbenika, ljudski rod je jednostavno takav. U prosjeku. Ja nisam, strah me ne motivira.
Lingvistička razmatranja volim i zanimljiva mi je interpretacija Biblije kroz povijest, ali ne može se poreći da su ponekad ta objašnjenja nategnuta i da bi se došlo do unaprijed zadanog rješenja. Pa tako i ovo tvojemeni ne opravdava redak koji slijedi...rekla bih da je taj "Deus tuus fortis zelotes" Bog koji žarko voli, čezne za čovjekom i traži ga, želi da čovjek bude njegov i da svhati da je jedini.(ovaj zadnji dio je nešto drugačiji u onom engelskom citatu - trebalo bi biti "tisućitoj generaciji" a kako i ti kažeš trebalo bi vidjeti kako se sve može prevesti original)Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi
Dakle u kršćanstvu postoji ta uzvišena ljubav i odricanje, a druge strane iznova ponavljane prijetnje vječnim mukama (ne želim citirati) zbog banalnih grijeha, obećanje oprosta smjenjuje se s nabrajanjem grijeha koje svaki čovjek u životu mora počiniti a za koje se gori u paklu - sve skupa dovelo je do vrlo nezgodnih posljedica jer se previše dobro moglo iskoristiti za zastrašivanje pojedinaca i zaluđivanje mase. (Sve postaje puno jasnije kad zamislimo kako bi uz takve dramatične smjene emocija odgojili svoje dijete - a evo narodi i generacije se tako odgajaju stoljećima, tisućljećima)
Povijest uči da je bolje individualno i kritičko razmišljanje nego citiranje teologa.
Mi ih se uvijek sjetimo čestitati. Moj i Mašin su na Malu Gospu, a MM je kršteno Josip, iako se "zove" drugačije. Svekar isto ima velikog sveca zaštitnika, a i svekrva, no, ne nose ta imena. TEtin imendan nikada ne zaboravljam, uvijek čestitam. No, moram priznati da ostane samo na tome.
Baš lijepo što si se toga sjetila, mogli bismo za te dane uvesti malo svečanije ručkove, odlazak na misu.
Inače, ovih sam dana otrkila jedan lijep molitvenik. Uh, sad ga ne mogu iskopati, u krevetu mi je, moguće da i dijete spava na njemu. Uglavnom, u njemu se nalaze molitve za različite namjene, nekim od svetaca... ma, super je. Dijete se budi, nastavim sutra.
pošto se bliži blagdan Velike Gospe u našoj se crkvi održava trodnevnica , i svaki dan drugi svečenik služi misu!
jučer je poslije mise bio održan duhovni koncert Martine Evačić na temu Ave Marija!
bilo je božanstveno
Potpisujem!Ne bih ulazila u ovu raspravu jer mi se čini kao razgovor gluhih, samo ću reći da je katolicima život mnogo lakši.
ne znam postoji li osoba na ovom svijetu koja je tako izbanalizirala blaženu djevicu mariju kao vicka iz međugorja
ona čeka gospino odobrenje za tiskanje knjige?
hoće li gospa birati izdavača?
hoće li odrediti nakladu?
koga će odabrati za grafičkog dizajnera?
tko će biti PR?
mislim da gospa treba prije odobrenja riješiti i ova goruća pitanja
u pravu si ti roza, oprosti na upadicama
međugorje je čudo - gospodarsko
i nema veze s vjerom, baš nikakve
vicka će knjigu izdati u vlastitoj naknadi
nakladi
http://www.javno.hr/zivot_i_stil/Zan...i-zeljeli.html
http://www.siroki.com/index.php?opti...=165&Itemid=31 -ovdje o knjizi...pa koga zanima
Što se tiče razlike u protestantskoj vjerosipovijesti i katoličko/pravoslavnoj, najveća i najvažnija razlika (jer protestantskih crkava ima bezroj) je u tome da Protestanti napuštaju Crkvenu predaju, dakle kršćanstvo uz Bibliju ima još i nešto što se zove Crkvena predaja koja je izmeđuostalog objašnjena i u Kanonskom pravu i Katekizmu KC.
E sad protestanti otpadaju od Pape i KC kao takve, ne slijede više Crkvenu predju koja od Petra bilježi pravila i svašta...
Razlozi tome su mnogi, kulturološki, povijesni, politički, dobri i loši...
Samim time većina protestantskih crkava odbacuje sakramente (dio predaje) i najvažnije od svega otajstvo svete Euharistije kao i Presveti Oltarski Sakrament.
Ako ne znate o čemu pričam savjetujem je da se informirate jer je POS središte naše vjere (Isus, Bog utjelovljen u kruhu konstantno živ i prisutan među nama).
Protestanti slave mise samo simbolično i ne blaguju Božje Tijelo jer ne vjeruju u to otajstvo. Za njih je to bogohulno.
E sad stupanj odbacivanja i /ili prihvaćanja svetaca se razlikuje od denominacije i kongregacije do denominacije.
Pravoslavci nisu isto što i Grkokatolici. Prvi ne priznaju Papu (priznaju crkvenu predaju, sakramente i bla bla) drug priznaju.
Eto to je moje skromno znanje o tim razlikama.
Bitno je znati da smo mi svi braća kršćani i da imamo Isusa, naravno, kao i svi drugi: bili oni budisti, hindusi, Židovi, ali mi ga poznajemo pa smo puno odgovorniji jer nam je puno dano kroz kršćanstvo.
Dakle što si više dobio, više će se od tebe tražiti.
S time je povezan blagoslov katolika jer mi čuvamo predaju Oltarskog Sakramenta i drugih sakramenata - a to je toliko moćno i posebno.
Mi nikada ne napuštamo centar naše vjere: Uskrslog Krista vječno živog Boga među nama, uvijek na Oltaru u onom tinjajućem crvenom svjelu - koje predstavlja živog Krista u Tabernakulu.
Bogu fala i na protestantima i drugima jer Isusa donose u kulture koje ga drugačije prihvaćaju.
08/20/2011 - 11:00 pm
The joy you are seeking has a name, a face; that of Jesus of Nazareth, who waits for you in the Eucharist. - Benedict XVI
Madrid WYD
ovo mi je super post!
U ponedjeljak su našu župu posjetili hodočasnici iz Litve!
http://www.koprivnica.net/life-style...ema-Međugorju
Svima koji slave sretan Ramazanski bajram!
Bajram Sherif Mubarek Olsun
Pridružujem se čestitkama vjernicima muslimanske vjeroispovijesti.
Uživam čitajući svaku tvoju riječ.Piši više i češće.Bez Svete pričesti ne bih mogla živjeti; a to naravno znači i bez moje Crkve ništa ne bi imalo smisla. Ovaj mi je tekst davno pročitan u jednom časopisu pomogao da shvatim njeno značenje: http://rug.webnode.com/duhovni-tekst...-kristove/Kako je Bog u Starom zavjetu sačuvao svoj narod od pogubljenja tako da im je naložio da krvlju janjeta bez mane obilježe svoje dovratke - a to će otjerati Anđela Smrti od njih; tako smo i mi snagom Tijela i Krvi nevinog jaganjca koje primamo prilikom Pričesti odbijamo zlo koje je svuda oko nas i bivamo sačuvani za vječnost. Ovo je srž moje vjere. Bez toga ona bi bila samo skup pravila. Ova žrtva i prinos daje mojoj vjeri dimenziju Ljubavi.Ali Bogu hvala da mogu dijeliti oduševljenja i s pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Žao mi je što je na ovom topicu tako malo takvog oduševljenja...s obzirom na naslov, trebalo bi ga biti više.
Fala ljiljana, s guštom ću pročitati večeras ili ovih dana tekstove sa sajta koji si navela.
Pričest je stvarno centar žive vjere i najveći dar. Pre pre važno je da se to shvati, da se odbace nebitne ljutnje i osvrtanja na Crkvu i greške našiš pastira, koji su samo ljudi, i shvati važnost sakramenata i njihova neiscrpna ljubav.
Ništa što čovjek učini drugomu ili sebi ne bi smjelo sablazniti katolika toliko da se odrekne Presvetog Oltarskog Sakramenta.
Puse svima
Evo nekoliko misli o Bogu koje su se meni svidjele (preuzeto iz časopisa Book):
"
- Bog te neće pitati kakav si automobil vozio. Pitat će te koliko si osoba povezao.
-Neće te pitati za kvadraturu tvog doma. Pitat će te koliko si ljudi ugostio u svome domu.
-Bog te neće pitati kakvu si odjeću imao u svom ormaru. Pitat će te kolikima si pomogao odjenuti se.
-Neće te pitati kolika ti je bila plaća. Pitat će te jesi li se kompromitirao kako bi je dobio i zadržao.
- Bog te neće pitati koji je bio tvoj najviši položaj u tvrtki. Pitat će jesi li svoj posao obavljao najbolje što si mogao.
- Bog te neć pitati koliko si prijatelja imao. Pitat će te kolikima si ti bio prijatelj.
- Neće te pitati u kakvom si susjedstvu živio. Pitat će te kako si se odnosio prema svojim susjedima.
- Bog te neće pitati za boju tvoje kože. Pitat će te za sadržaj tvog bića.
- Bog te neće pitati zašto ti je toliko trabalo da pronađeš Spasenje. On će te očinski odvesti u tvoj dom u raju. "
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 16.09.2011. at 10:43
Tko je od vas bio sa djetetom u Međugorje? Evo mi bi možda išli sa našom niti 3-godišnjakinjom na put dug recimo oko 8 sati busom pa tražim iskustva... Ako možete na pp da mi se javite
Pravila pisanja postova
