Ovo vezano za životnu fazu...mijenjamo se s vremenom.Profiliramo svoje stavove, kako neki u vjeri, tako neki u suprotnom smjeru. Meni je to ljudsko traženje uporišta i čvrstih i jasnih odgovora sasvim razumljivo, teško je nekada svim srcem se uhvatiti oku nevidljivog svijeta.

I kad gledam sebe vidim kako su mi se stavovi mijenjali s godinama, a vjera rasla.Rasla je sukladno nekim događajima u mom životu, no gledano iz sadašnje perspektive, jasno mi je da tada nisam bila spremna.
Duhovni rast je specifičan i poseban, i različit za svaku od nas. Ja ga točno osjećam kod npr tebe Nena, kako imaš svoj put, poseban i tvoj, kojim te Bog privlači sebi.Karizmatici, hagio za tebe,..ono što je npr za Ifi Escriva, ono što je za mene hagiografija. Sjećam se svog vlastitog duhovnog rasta i borbe, kad sam se ljutila i stalno nešto prigovarala , a par cura koje su mi strpljivo odgovarale činile su mi se preradikalnima, a jednostavno su odmakle dalje od mene u... svemu.
No u biti shvatila sam da je vjera biljka koja se zalijeva, hrani, i tako raste.I da je najteže, i najljepše doći do onog stadija molitve kad iz srca možeš izgovoriti onu Misli ti! i zbilja to misliti.