odgoj u duhu vjere 5

[Nena-Jabuka]

Evo kopirat ću moj post sa druge teme, pa da vidim što kažete:

Smijem li ja malo? U zadnje mi vrijeme brišu postove i na vjeronauku i na porodima, ali ovdje je previše priče, pa valjda će proći nezapaženo, a i pisat ću nezanimljivo
Tri prethodna dana provela sam u Rimu, hotel do Vatikana i svako jutro i večer ja u srcu Katoličke crkve. Uđeš unutra, odmah pomisliš: čovječe, kako si malen...

Ali, tamo jest nešto u zraku, nešto te obavija, strahopoštovanje čini mi se. Prema tradiciji, prema umjetnosti, prema Bogu? Ili sve zajedno?
I bili smo na misi, nedjeljnoj. I baš sam se dobro osjećala, i očenaš na hrvatskom govorila,( ali pasao je i uz talijanski svećenika) i mir ljudima davala. I baš sam se dobro osjećala. Ma, baš dobro. I gledam pokrete svećenika, uvijek isti, pa gdje na svijetu misa bila i mislim si ja, pa neka je to dijelom i predstava, ali stvara mir u meni.

Nikad ja neću biti veliki vjernik, previše si pitanja postavljam, ali nisam ni nevjernik, jer...nešto jest. Sad, da li me priznaju takvu kakva jesam, živim po pravilima morala i dobrote, lijepo mi je u crkvi, djeca krštena, a dalje im na volju...

beti, hvala ti što si ovo napisala, žao mi je što sam ja uletila u međuvremenu sa svojim razmetanjem i razmatranjem nečega desetoga zato što ako sad ne napišem, odmah, izaći će mi iz glave,a želim čuti ima li to kakve veze s mozgom.
Hvala ti i za ono prije, što si se sjetila nas s ovog topica i što si ove svoje osjećaje podijelila.
Nisam nikad bila ni u Rimu ni u Vatikanu, niti u jednom europskom velikom svetištu, samo kod nas, ali vjerujem da je tako fascinantno kako si napisala. I inače sam popriličan "bilivr", po defaultu, osvrćem se na ono viđenje na nebu što je pisala zmaj, oblaci ili ne, svatko dobiva osobnu poruku iz toga, onaj tko hoće. I da, vjerujem u čuda.
A ovo, tko će tebe "priznavati", znaš da se to priznavanje ne odvija ovdje među nama, ništa ni tebi ni meni ne znače priznanja ljudi, ni za vjeru ni za dostignuća.
Prilažeš ono što ti je u srcu, to ljudi ionako ne vide.

[Zdenka2]

E, sad, dolazim i na ono što MC kaže, zašto i to mišljenje i kritiku ne izražavamo dovoljno glasno, zašto nema neke jače "pobune" u situaciji kad se ne slažamo?
Pa možda zato što negdje u dubini duše osjećamo da bi stvarno trebali imati toliko obraza da ne kritiziramo "tuđu kuću" jer da je stvarno naša, da smo tamo stalni posjetitelji, možda bi s više žara mogli reći- gle, i ja sam dio toga, aj, nemoj mi, molim te, stavljati u usta ono što ne mislim.
Ovako, ni simo ni tamo, nit sudjelujemo nit se glasamo. Pošteno.
Ovo je samo moja "nategnuta" teza, naravno da dopuštam kontriranje i pobijanje i svakakva mišljenja.
Polazim od sebe. Kad sam gore nabrajala zašto mi danas jako odgovara baš ova KC, ne povijesna jer bih se tada nemali broj puta istinski prepala, nego ova danas, jedan dio se odnosio baš na to da me nitko ni na što ne tjera, ne povlači za rukav, dođem, odem, nema potjere, nema vrbovanja, čak se i uvrijedim ako mi netko kaže da bih trebala nešto malo više, češće, revnije, više u skladu s deklarativnom vjerom.
Znam da nema toga u nekim drugim religijama, samo se ti izjasni javno protiv nečega u vjeri ili prijeđi na drugu vjeru, nastradao si, ili će te bar progoniti bivši "suborci".
Došlo mi u mozak kako mi tu komociju i slobodu baš lijepo koristimo.
Mislim, drago mi je zbog toga, drago mi je da imam slobodu, zbog svoje "fobije učlanjivanja" i prozivanja, ali ovo me je sve potaknulo na misao koliko slabo sudjelujem u svemu.
Ne znam jesam li uspjela pojasniti odmah na prvu što sam mislila i zašto sam ove dvije stvari povezala, možda nisam, ali probat ću kasnije dodati i precizirati jer obično u startu bude nejasno, netko se nađe prozvan pa reagira, pa se poslije "razjašnjavamo", navodimo primjere i sl.

Mislim da su te ocjene o tome da unutar Crkve nema kritike paušalne - kritike ima, a drugo je što ona možda ne odgovara nečijim očekivanjima.

Rekla bih da "pacifikacija" i "ušutkanost" nije rezervirana samo za vjernike, za njih čak možda i manje nego za većinu, ali ne bih sada širila temu na to.

Poznato je da i među samim svećenstvom i redovništvom postoje razlike i odatle također dolaze kritike. Samo jedan primjer, ako netko poznaje izdavačku djelatnost KS, zna koliko kritičnosti i promišljanja tu postoji. Što se tiče nas laika, razlozi su po mome mišljenju strukturalne prirode - proizlaze iz pozicije laika u Crkvi. Ta pozicija se sada mijenja, nedovoljno brzo, ali se mijenja i naš glas postaje važniji i glasniji nego što je prije bio. Dugo nas nije nitko ništa pitao, pa smo se navikli na šutnju, ali to se mijenja. Glasovi postoje - pogledaj samo vjerski tisak, radio, brojne tribine, rasprave, razne udruge građana- vjernika. Drugi razlog je isto organizacijske naravi - naime, ako samo dođemo u crkvu kao u servis i odemo doma ne sudjelujemo u životu zajednice i time gubimo priliku za kritiku. Svoje mišljenje se ne govori na misi nego u životu zajednice. Svatko od nas trebao bi se angažirati u životu vjerničke zajednice i Crkve i unutar svoje profesije, prema mogućnostima. Mislim da bi kršćani trebali biti radikalniji kritičari ovoga svijeta, a mi smo često premlaki.

Drago mi je da si progovorila o slobodi, jer ja isto tako doživljavam našu vjeru i Crkvu - kao mjesto slobode. Svatko tu može naći svoje mjesto na način kako mu/joj odgovara. U temelju naše vjere je sloboda i to je divno. Ovo što ti kažeš doživljavam i ja - osjećam poziv i dobrodošlicu, ali ne i vrbovanje, nagovaranje, prozivanje. Osjećam se vjernicom, ne "aktivistkinjom" u koje sam, pretpostavljam, ubrojena. Sudjelovanje u vjerskom životu i vjerskoj zajednici nije aktivizam - mislim da je aktivizam kada se vjera poveže s politikom. To je isto legitimno, ali mislim da nije slučaj ni kod koga od nas ovom forumu. Za sebe kažeš da ne sudjeluješ - ja imam drugi dojam - sudjeluješ djelovanjem u svojoj obitelji, u svojoj zajednici, spremna si na dijalog, tolerantna, razmišljaš kritično. Što možeš dalje od toga, to ti znaš. Treba krenuti od sebe, osvrnuti se, odgovoriti sebi na pitanje što ja mogu učiniti i krenuti u to.

[Nena-Jabuka]

Mislim da su te ocjene o tome da unutar Crkve nema kritike paušalne - kritike ima, a drugo je što ona možda ne odgovara nečijim očekivanjima.

Rekla bih da "pacifikacija" i "ušutkanost" nije rezervirana samo za vjernike, za njih čak možda i manje nego za većinu, ali ne bih sada širila temu na to.

Poznato je da i među samim svećenstvom i redovništvom postoje razlike i odatle također dolaze kritike. Samo jedan primjer, ako netko poznaje izdavačku djelatnost KS, zna koliko kritičnosti i promišljanja tu postoji. Što se tiče nas laika, razlozi su po mome mišljenju strukturalne prirode - proizlaze iz pozicije laika u Crkvi. Ta pozicija se sada mijenja, nedovoljno brzo, ali se mijenja i naš glas postaje važniji i glasniji nego što je prije bio. Dugo nas nije nitko ništa pitao, pa smo se navikli na šutnju, ali to se mijenja. Glasovi postoje - pogledaj samo vjerski tisak, radio, brojne tribine, rasprave, razne udruge građana- vjernika. Drugi razlog je isto organizacijske naravi - naime, ako samo dođemo u crkvu kao u servis i odemo doma ne sudjelujemo u životu zajednice i time gubimo priliku za kritiku. Svoje mišljenje se ne govori na misi nego u životu zajednice. Svatko od nas trebao bi se angažirati u životu vjerničke zajednice i Crkve i unutar svoje profesije, prema mogućnostima. Mislim da bi kršćani trebali biti radikalniji kritičari ovoga svijeta, a mi smo često premlaki.

Drago mi je da si progovorila o slobodi, jer ja isto tako doživljavam našu vjeru i Crkvu - kao mjesto slobode. Svatko tu može naći svoje mjesto na način kako mu/joj odgovara. U temelju naše vjere je sloboda i to je divno. Ovo što ti kažeš doživljavam i ja - osjećam poziv i dobrodošlicu, ali ne i vrbovanje, nagovaranje, prozivanje. Osjećam se vjernicom, ne "aktivistkinjom" u koje sam, pretpostavljam, ubrojena. Sudjelovanje u vjerskom životu i vjerskoj zajednici nije aktivizam - mislim da je aktivizam kada se vjera poveže s politikom. To je isto legitimno, ali mislim da nije slučaj ni kod koga od nas ovom forumu. Za sebe kažeš da ne sudjeluješ - ja imam drugi dojam - sudjeluješ djelovanjem u svojoj obitelji, u svojoj zajednici, spremna si na dijalog, tolerantna, razmišljaš kritično. Što možeš dalje od toga, to ti znaš. Treba krenuti od sebe, osvrnuti se, odgovoriti sebi na pitanje što ja mogu učiniti i krenuti u to.

zdenka, vrlo konstruktivno, i poticajno, kao i uvijek. Ovo zadnje, koliko sudjelujem, to mi padne na pamet svaki put kad na web stranici naše župe pročitam boldano Kako mogu pomoći?, svijetle tamo ta slova, a ja mislim- kako, pjevati ne znam, neko vrijeme sam čitala čitanja, vrlo kratko, čitati znam, ali sad ni to, ne mrdam se iz kuće otkako sam rodila. možda da učim djecu u crkvi decoupage?
Bezveze lupam, nije to bitno.
Vjerujem da je "rješenje" za oživljavanje Crkve i svih nas unutar nje u malim zajednicima koje su danas "buknule" i brojne su. Ostalo mi je u sjećanju, u Taboru, kad je došlo nekih pet-šest ljudi, čula sam ih u prolazu kako pričaju, oni nisu došli zbog sebe, pripadaju maloj molitvenoj zajednici kojoj je glavno poslanje da se sastaje i moli za druge ljude, u potrebi, najčešće za one s teškim tjelesnim bolestima ili u drugim potrebama. Oni ne mole ko ja, za svoje sebične ciljeve (iako prirodne i normalne i poželjne), za zdravlje djece, moje i muža, za život, za obitelj, tu i tamo i za nekoga bolesnoga za koga znam da je u potrebi pa se i tu angažiram, ali oni jako puno vremena posvećuju drugima, poznatima i nepoznatima,moleći za druge. Predano i uporno.
To je samo jedan dio tog "sudjelovanja".

[Nena-Jabuka]

Tako mi od sinoć ne izlazi iz glave da sam i ja dio tog "komotnog katoličanstva", Crkva je tu neka samoposluga, uđem kado hoću, izađem kad hoću, malo se poslužim, najčešće i ne, iako me stalno pozivaju -dođi, uzmi, posluži se, čak mi se ni to najčešće ne da, nemam vremena, smatram da je Bog jednako i u mojoj kući kao i u crkvi, ne sudjelujem skoro pa ni u čemu, ali izražavam svoje mišljenje, i kritiku, nekad glasno, nekad ne.

ovo sam sve navela figurativno, osobno to ne smatram, ili više ne, znam da je Bog svugdje, ali nalazim bolje načine i doživljaje vjere baš u crkvi kao ustanovi, nabrajala sam ovdje redom stvari za koje vjerujem da mnogi vjernici ili pomisle ili barem tako žive kao da to misle, u nekim fazama svog života, kako nalazimo alibije i opravdanja koja ne bismo trebali.

[Nena-Jabuka]

Što se tiče nas laika, razlozi su po mome mišljenju strukturalne prirode - proizlaze iz pozicije laika u Crkvi. Ta pozicija se sada mijenja, nedovoljno brzo, ali se mijenja i naš glas postaje važniji i glasniji nego što je prije bio. Dugo nas nije nitko ništa pitao, paa smo se navikli na šutnju, ali to se mijenja..

Samo podcrtavam, kao nešto čega se sama nisam sjetila, o povjesnoj i sadašnjoj ulozi laika unutar Crkve.

[Ifigenija]

Pozdrav od disidenta. Hvala svima na podršci! Jako ste drage!

I divni postovi!

[Zdenka2]

Ifigenija, ugodno iznenađenje!

[Ifigenija]

Ifigenija, ugodno iznenađenje!

Ne smijem više o braći Muslimanima, i se bu dobre. I o kurikulumima.

[Zdenka2]

O braći Muslimanima nihil nisi bene, oni su braća. A o kurikulumima budemo.

[Ifigenija]

Ma banalo me valjda zbog Muslimana, a ni u primisli nisam mislila loše...

[Zdenka2]

Očito je to i shvaćeno, čim si se tako brzo vratila.

[AdioMare]

znam da nisi mislila loše
ifi, drago mi je da si tu

[Dijana]

hej, ifi, baš mi je drago vidjeti te opet!

[zmaj]

[pikula]

[Nena-Jabuka]

I ovdje sam se razveselila, bok ifi!
Viš' da nisu ti admini tako tupasti i da kuže da pozadina riječi ne mora biti onakva kakva se na prvu loptu čita.

[ronin]

ifi, sretan ti povratak.danas same lijepe vijesti!

[Ifigenija]

Tnx svima!

[daddycool]

Viš' da nisu ti admini tako tupasti i da kuže da pozadina riječi ne mora biti onakva kakva se na prvu loptu čita.

[Nena-Jabuka]

dobro, povlačim, možda ipak jesu,kad već hoćeš, ionako nisam mislila na tebe

[zmaj]

ajd da podijelim s vama koju vjersko odgojnu notu...
dakle, imali smo davno jedan crtić, biblijska priča o Danielu i lavskoj jami!!
i, nažalost, dvd je te ško nastradao pod rukama dječurlije
i tako, nedavno, davili na opet i opet da im nađemo isti crtić da gledaju...
rekoh, oćemo.. sad ćemo, pa nikako...
i jedan dan, pričamo neš i kaže starije diejte, ajd mi čitaj Bibliju..
a ja rekoh, dobro. zamolit ćemo Isusa neku riječ za tebe (nasumce otvaranje Biblije. ne znam jel koja zna prakticirat).
i lijepo smo se pomolili i otvorim ja.. gledam.. ne znam sad koji tekst.. niš mi jasno.. i sve to u skund.
a strije dite mi kaže "ne to mama, nego, i krene rukom, okrene hrpu listova Biblije i stavi prstom u sredinu jednog lista, i veli, ovo!"
ja pogledam i ostanem "paf"
rukom je okrenuo i prst stavio točno na naslov "Daniel u lavskoj jami"!!!
kad sam mu počela čitati, dijete se sam smejškalo i onak dječije kreveljilo. njemu je to došlo ko normalno.
eto vidiš, mama. trebaš mi kupiti drtić Daniel i lavovi
kupili smo

a danas, povodom presude...
pita me što sve to znač...i zajednički dođemo do Daniela i lavske jame iz koje je Daniel izišao čitav i zdrav prav
shvaćate simboliku

[pikula]

divno

[Nena-Jabuka]

dobro, povlačim, možda ipak jesu,kad već hoćeš, ionako nisam mislila na tebe

daddy, ovo je bila šala, baš si mi lijepo sjeo, nadam se da znaš da ja poštujem rad admina na ovom forumu, ne u smislu strahopoštovanja jer za to me zaboli, dapače, bilo bi me dobro banati svaki put ako prešišam deset postova dnevno - ajde kući, čisti, ženo, a ne tu da zgubidaniš. dakle, već sam napisala, ranije, kopiram:

Tamo sam to isto mislila napisati ronin (ali nemam kad sad) jer vjerujem da admini rade profesionalno svoj posao i moraju paziti na ugled foruma, i ne mogu ulaziti u moždane vijuge i opću dobronamjernost forumaša već na ono što je tada napisano i što se moglo iščitati.
Na stranu što mi neki, ili mnogi, ne znam sad, vjerujemo ili znamo da ifi nije ni zlurada ni podrugljiva niti koga mrzi.

[Beti3]

nadam se da si se i mene sjetila, u svakom slučaju hvala ti BTB

Naravno da jesam. Malo sam i previše tu, pa svih pamtim.

[ivana zg]

danas je najsretniji rođendan u mome životu.....Još jednom se pokazalo da je Bogu sve moguće i da je molitva jedino oruđje koje daje život a ne ubija.
Nadam se da će Crkva i Biskup shvatiti da je ona jedini put za Hrvatski narod i Crkvu. Poslat ću nadbiskupu pismo u kojemu ću izraziti želju da stavi pod obvezno da se svake Nedjelje u svakoj Crkvi jedna od misa prikazuje za Domovinu, naciju, narod, političare i sigurna sam da ćemo ubirati plodove te molitve u boljitku i napredku naše Države. Ako ništa drugo da bar odaberu jednu Nedjelju svakog mjeseca u kojoj bi se sve Mise služile za ovaj narod. isto tako bi voljela da to naprave u sinagogama, džamijama i svim ostalim svetištima gdje ljudi mole.

Skinimo krunice s retrovizora auta i ponovno ih uzmimo u ruke.

Božija pravda je spora ali dosljedna. Slava mu i hvala mu!!!!

[puntica]

da vam objasnim zašto se ifi vratila

naime, moderatorica koja joj je htjela (i trebala!) dati ban je nešto krivo kliknula, i umjesto bana dala joj je samo opomenu (koja ističe za 3 mjeseca).
s obzirom da je to ifigeniji već druga opomena, forum joj je automatski odredio ban od 5 dana
Moderatorica nije primijetila da je kliknula opomenu umjesto bana (jer je forum dao taj automatski ban)
i danas šok, ifigenija se vratila?! kako?!

eto, nažalost, pogreške se događaju. Da smo ranije primijetili promijenili bismo opomenu u ban (od 3 mjeseca), ali kako smo to propustili primijetiti - tako je kako je. Nećemo sada davati ponovo (zasluženi) ban, nek je voda nosi. Ali idući put ćemo jako dobro provjeriti tko je što poklikao, jer neke stvari nećemo više tolerirati

hvala

p.s. a na ove neke komentare dežurnih dušebrižnica neću se ni obazirati, nek vam služe na čast.

i svaki idući komentar o ifigeniji i banu ćemo brisati

[Zdenka2]

Vrhunac jučerašnjeg sretnog dana bila mi je molitva generala za vrijeme mise u katedrali. Iz njih je upravo zračilo očitovanje duboke vjere. I moja djeca su to uočila.

[Zdenka2]

I sam general Gotovina je rekao da je ta misa zahvalnica bila za njega najvažniji i središnji trenutak povratka u domovinu i dočeka građana Hrvatske. Obojica generala su vjernici i vjera im je pomogla da ostanu tako čvrsti i duhovno netaknuti kroz sve što su prošli.

[Zdenka2]

Polazim od sebe. Kad sam gore nabrajala zašto mi danas jako odgovara baš ova KC...

Sjetila sam se ovog tvog razmišljanja kad mi je ovoga tjedna prispio u ruke ovaj tekstić: "Crkva je prostor koji Krist nudi u povijesti, gdje ga možemo susresti, jer joj je on povjerio svoju riječ, krst po kojem postajem djeca Božja, svoje Tijelo i svoju Krv, milost opraštanja grijeha u sakramentu pomirenja, iskustvo zajedništva koje je odraz otajstva samog Presvetog Trojstva, snagu Duha Svetoga koji rađa ljubav prema svima". (poruka s 13. opće redovne Biskupske sinode 2012).

Crkva nije savršena, jer je čine ljudi, a ljudi nisu savršeni. U razmišljanju o tome uvijek polazim od sebe - ne tražim savršenstvo od sebe, pa ga još manje mogu tražiti od drugih. Ali, takva kakva je, sa svim nesavršenostima, prijeporima, greškama Crkva je taj naš prostor u povijesti koji imamo za susret s Bogom. Zajedništvo je bitno: "Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime i ja sam tu među njima".

[ronin]

I bilo je divno

A u svjetlu ovoga što pišu Ivana i Zdenka...pomislih u ova dva dana više puta na onu molitvu koju u posljednje vrijeme čitamo poslije mise...Ispovijest vjere Hrvata katolika.

slučajno?nema slučajnosti!

[mayato]

Slučajnost je čudo pri kojemu Bog želi ostati anoniman...

U mom životu izmjenjuju se periodi aktivnog vjerništva i pasivnog.
Momentalno sam u pasivnom stanju, maleno dijete, sto drugih izlika koje su pol opravdane, a pol ne.
U svakom slučaju znam da Bog jest i da je Stvoritelj i da je prisutan u mojoj svakodnevici, a ja sam ta koja Ga poziva da dođe u moj dan.
Kad razmišljam o prošlosti, pronalazm Njega i Njegova djela u vrlo važnim događajima koji se tiču nekih mojih osobnih stvari. Uvijek je On djelovao i možda ponekad nisam točno znala, ali danas sam sigurna da me On vodio, utjecao na stvari te čak i spasio.
Ne mogu to objasniti riječima, a srce ne govori...
Teško je na forumu nuditi neka svjedočanstva, pisana rječ svašta trpi, ali bitno je da ja znam...
Uglavnom, nemam pojma više kaj sam htjela reći...Zadnje vrijeme ne idem u crkvu, kako se ne mogu ispovjediti nekako sam to zanemarila, ali molim se svejednako, razgovaram s Bogom, čitam Bibliju, makar mi fali onaj osjećaj čistoće kad izađeš iz ispovjedaonice, osjećaj mira i snage Duha Svetoga kad primiš hostiju...
No dobro, doći će dan...

[Nena-Jabuka]

U subotu krstimo našu djevojčicu.
Veselim se beskrajno, više nego sam se veselila za ijedno drugo svoje dijete. Ova mi je mala došla kao neki anđeo s neba, od svog rođenja je takva, dobra, puna veselja, radosti, smijeha, od kad je prvi put otvorila oči do danas,
i tako djeluje na sve nas, kao anđeoska rukica.
Od trudnoće s njom, od njezina rođenja, ne znam što se dogodilo s našom obitelij, ali dogodilo se puno dobroga.

Kako to zna bivati u crkvi u Hrvata, potraga za odgovarajućim kumovima bila je puna smiješnih anegdota.
Već smo za stariju djecu ispucali s lagera kume za koje sam odmah znala da imaju sve sakramente i da neće biti zapreke za kumstvo, e, sad je ostalo propitkivanje ostalih iz "skupine prijatelji" - tko je od vas u crkvi vjenčan, tko ima koje sakramente...., tko je dovoljno "častan"(uh, koje su se tu dobre rasprave vodile, ja sam častan, ti nisi, smijeha da trbuh boli), po svim propisima, da bude kum.

Sjedili smo oko kotla s vatrom i kotlovinom kod nas i smijali se koje mi sve "pacijente" ugošćavamo.

Pričale su se anegdote, jedan frend je bio na misi prilikom jednog rodbinskog krštenja i onda se čudio pred kraj mise "Kaj su se svi oni ljudi oko mene htjeli sa mnom rukovati?",
jedan je, također neupućeni, dok je bio na misi, umjesto "Hosana u visini" razumio da se pjeva "Bosanac u visini" i pitao poslije -zašto? :ajme, majko:
Zaključno, u Zagrebu su za uvjete kumstva najliberalniji franjevci i ostali u Sigetu, oni najviše znaju progledati kroz prste kod izbora kumova, takva su iskustva ovih što su kod nas bili okupljeni.

Tražeći po webu neke stvari o krštenju našla sam dobru stranicu gdje je sve pojašnjeno, mislim da je korisna jer se često poteže po forumu pitanje krštenja djece i što sve za to treba. Ovdje piše:

http://SVE O KRŠTENJU DJETETAhttp://slobostina.wordpress.com/sakramenti/krstenje/

Zapravo sam tražila neke lijepe molitvice i tekstove koji pojašnjavaju krštenje, ali na jeziku razumljivom djeci, htjela sam to pročitati starijoj djeci, da ih malo pripremim, da ne bude samo - seka će biti u haljini, dolazi rodbina i onda idemo na žderu.

Imate li kakav zgodan link na tu temu, primjeren baš djeci?

[Zdenka2]

Potražit ću imam li nešto o tome. Ne znam što misliš pod "liberalnost" u izboru krsnih kumova. Za to stvarno moraju biti izabrani vjernici, jer se radi o vjerskom životu - nisu samo svjedoci nego se obvezuju da će brinuti za duhovni i vjerski život djeteta uz roditelje. Stvara se i duhovno srodstvo.

Drugo je vjenčanje - tu su kumovi samo svjedoci. Moja vjenčana kuma i mužev kum bili su izabrani zbog prijateljstva, a nisu bili vjernici.

[Nena-Jabuka]

Potražit ću imam li nešto o tome. Ne znam što misliš pod "liberalnost" u izboru krsnih kumova. Za to stvarno moraju biti izabrani vjernici, jer se radi o vjerskom životu - nisu samo svjedoci nego se obvezuju da će brinuti za duhovni i vjerski život djeteta uz roditelje. Stvara se i duhovno srodstvo.

Drugo je vjenčanje - tu su kumovi samo svjedoci. Moja vjenčana kuma i mužev kum bili su izabrani zbog prijateljstva, a nisu bili vjernici.

Ma znam ja to, razlike krsnih i vjenčanih kumova, i tako to shvaćam kao i ti. I sama sam bila iznenađena koliko se u nekim stvarnim situacijama progledavalo kroz prste roditeljima i kumovima, neću sad reklamirati ono što ne bi trebalo

U ovom tekstu koji sam linkala sve je pojašnjeno i navedeni su primjeri tog "liberalnijeg" pristupa, koji samo govori o neujednačenosti s jedne strane, a s druge strane o neozbiljnosti motiva i pristupa samih roditelja kad se odlučuju za krštenje djeteta.

edit;naši su kumovi po ps-u, da ne bi bilo zabune

[Nena-Jabuka]

Evo ga, mislim da sam nešto našla. Znaju djeca iz vjeronauka što je krštenje, ali mi je trebalo nešto više,
nešto u čemu i oni mogu sudjelovati, na svoj način.
Nije to ono što sam prvotno imala na umu, ali
našla sam jednu stranicu sa stihovima, rimuju se, baš za djecu, vjerujem da će im se svidjeti.

http://www.stihovi.hr/stihovi/stihovi-za-krstenje

To ću printati kao pojedinačne male pjesmice i dat ću mojima i drugoj djeci koja će doći na krštenje da svi nešto izrecitiraju seki. Djeca to vole, i za Prvu pričest vole te recitacije i pjesme, pa zašto ne bi i za krštenje.
Moglo bi biti dobro

[naniluc]

U subotu krstimo našu djevojčicu.
Veselim se beskrajno, više nego sam se veselila za ijedno drugo svoje dijete. Ova mi je mala došla kao neki anđeo s neba, od svog rođenja je takva, dobra, puna veselja, radosti, smijeha, od kad je prvi put otvorila oči do danas,
i tako djeluje na sve nas, kao anđeoska rukica.
Od trudnoće s njom, od njezina rođenja, ne znam što se dogodilo s našom obitelij, ali dogodilo se puno dobroga.

Kako to zna bivati u crkvi u Hrvata, potraga za odgovarajućim kumovima bila je puna smiješnih anegdota.
Već smo za stariju djecu ispucali s lagera kume za koje sam odmah znala da imaju sve sakramente i da neće biti zapreke za kumstvo, e, sad je ostalo propitkivanje ostalih iz "skupine prijatelji" - tko je od vas u crkvi vjenčan, tko ima koje sakramente...., tko je dovoljno "častan"(uh, koje su se tu dobre rasprave vodile, ja sam častan, ti nisi, smijeha da trbuh boli), po svim propisima, da bude kum.

Ovaj prvo odlomak mi je tak super

A kaj se tiče ovog drugog, u našem kraju je običaj da se kumovi ne mijenjaju- sva djeca imaju iste kumove ( predstavljaju roditelje od Boga) , a i jednostavnije je

[ivana zg]

http://www.molitvenici.net/molitvenici.php
http://www.molitve.info/
http://www.katolici.org/kalendar.php liturgijski kalendar-čitanja za svaki dan
http://www.katolici.org/kalendar.php liturgijski kalendar za 2013g

[zmaj]

svjedočanstvo jednog mladog zanimljivog bračnog para o fizičkom ozdravljenju, obraćenju, odluci i življenju predbračne čistoće, otvorenosti životu, obiteljskom životu, poslu...
http://www.youtube.com/watch?v=lh24SsCBcQY

[Ifigenija]

Ja malo nakon Puntičinog posta ne znam jel bih pisala, ne bih, ali ovdje je previše dragih ljudi koje volim, a da mogu samo tako otići zbog neke glupe svađe.... pa je valjda okej da nastavim pisati. Mogu, naravno, ispoštivati želje vlasnica foruma vuk sit i ovca cijela, nadam se.

Dakle, ja sam čitala ovu knjigu http://verbum.hr/knjige/isus-prijatelj-3579/ i par puta sam stala i gledala koricu, kao u nekoj zoni sumraka - ček, ček - ovaj striček mene pozna?! Baš me dirnula. Preporučam. Možda i vama bude okej.

[pikula]

Nismo sami i u Austrija ista borba http://www.uss.hr/news/888-austrija-...om-odgoju.html

[Ljufi]

ovaj dio nisam shvatio - "Brošura biološko roditeljstvo gotovo izjednačava s posvajanjem, s umjetnom oplodnjom...". Kakve bi to trebale biti razlike?

[Zdenka2]

Cure, pročitala sam Bibliju, ekumensku. Ispisala sam 7 velikih bilježnica i ponijela u sebi veliko novo iskustvo poznavanja Svetog pisma i Riječi i poticaj za ponovna, nova čitanja. Sasvim je drugačije pročitati Bibliju kao cjelinu, uspoređivati knjige, otvarati pred svojim očima taj put Starog i Novog saveza, pogotovo uz obimne i izvrsne komentare u ekumenskoj Bibliji iz kojih sam mnogo naučila.

Sad sam počela čitati KKC. Ako želite, pridružite se! https://www.facebook.com/#!/citanje.biblije?fref=ts

[Nena-Jabuka]

A gdje si čitala Bibliju, isto preko te FB stranice? Koliko se dnevno čitalo?

[Zdenka2]

Nena, prošle godine u studenom sam se pridružila grupi čitača koju je potaknuo vlč. Andrija Milićević. Svatko je čitao za sebe doma, a podrška i komunikacija je bila na fb stranici i e-poštom. Postojao je i raspored kojeg se nisam mogla do kraja pridržavati jer sam čitala ekumensku Bibliju koja je puno opsežnija zbog komentara, a i zato što na poslovna putovanja i godišnji odmor nisam nosila sve to. Osim toga, ja uvijek čitam uz zapisivanje, pa me je i to usporavalo. Svatko je čitao nekim svojim ritmom - ja sam završila čitanjem tjedan dana nakon predviđenog roka. Sada ta ista grupa nastavlja čitanjem KKC, što je mnogo manji izazov, ali isto velika radost.

Mislila sam na tebe ovih dana - kako je prošlo krštenje?

[Zdenka2]

ovaj dio nisam shvatio - "Brošura biološko roditeljstvo gotovo izjednačava s posvajanjem, s umjetnom oplodnjom...". Kakve bi to trebale biti razlike?

Ne shvaćam tu rečenicu - kad se radi o MPO, tu je roditeljstvo u najvećem postotku slučajeva biološko, tako da se može eventualno dovoditi u pitanje neke postupke koji se primjenjuju, a ne i roditeljstvo (osim u nekim rijetkim slučajevima). Ja sam adoptivna mama, pa znam da posvojenje nije isto što i biološko roditeljstvo - mi smo zakonski roditelji i roditelji svakoga dana, za cijeli život naše djece, ali nismo biološki roditelji. Ako ova rečenica našem roditeljstvu oduzima vrijednosni smisao, ne slažem se s tim i ne privaćam to.

[Nena-Jabuka]

Nena, prošle godine u studenom sam se pridružila grupi čitača koju je potaknuo vlč. Andrija Milićević. Svatko je čitao za sebe doma, a podrška i komunikacija je bila na fb stranici i e-poštom. Postojao je i raspored kojeg se nisam mogla do kraja pridržavati jer sam čitala ekumensku Bibliju koja je puno opsežnija zbog komentara, a i zato što na poslovna putovanja i godišnji odmor nisam nosila sve to. Osim toga, ja uvijek čitam uz zapisivanje, pa me je i to usporavalo. Svatko je čitao nekim svojim ritmom - ja sam završila čitanjem tjedan dana nakon predviđenog roka. Sada ta ista grupa nastavlja čitanjem KKC, što je mnogo manji izazov, ali isto velika radost.

Mislila sam na tebe ovih dana - kako je prošlo krštenje?

Znači, godinu dana čitanja. Pravo bogatstvo.

Krštenje je prošlo super, hvala, (i zeljki isto), mada je malu ulovila viroza baš tih dana, ja sam bila sva isprepadana jer mi je nekako premala za tu visoku temperaturu, ali sve je ipak prošlo super.
Naš je župnik zaista toliko inteligentan i produhovljen čovjek, tako je lijepo govorio za vrijeme ceremonije (nije bilo za vrijeme mise nego zasebno, samo za nas), tako duboke i pronicljive poruke uputio je baš nama, roditeljima i kumovima, oduševio i sve prisutne, iz raznih krajeva, baš savršenstvo, za našu djevojčicu.

[pikula]

Čestitam

[Nena-Jabuka]

Čestitam

Ako je meni, hvala,
a ako je zdenki, isto zaslužuje čestitku završetak tako vrijednog poduhvata.

[mamitzi]

nisam došla provocirati, nego trebam praktičnu pomoć. učila sam sa sinom pjesmicu za glazbeni i pojavilo se nekoliko pitanja kojim ne znam odgovor (nisam vjernica i nisam pohađala vjeronauk).
zašto je bog dao isusu ime isus?
zašto se isus žrtvovao za ljude i za koje ljude?
zašto je isusa rodila čista djeva? ( a ne npr. žena koja je već imala djecu)
moguće da smo filip i ja nešto i krivo shvatili, pa nas ispravite. unaprijed hvala.

[Nena-Jabuka]

nisam došla provocirati, nego trebam praktičnu pomoć. učila sam sa sinom pjesmicu za glazbeni i pojavilo se nekoliko pitanja kojim ne znam odgovor (nisam vjernica i nisam pohađala vjeronauk).
zašto je bog dao isusu ime isus?
zašto se isus žrtvovao za ljude i za koje ljude?
zašto je isusa rodila čista djeva? ( a ne npr. žena koja je već imala djecu)
moguće da smo filip i ja nešto i krivo shvatili, pa nas ispravite. unaprijed hvala.

Evo, google zna sve:

U hebrejskom ime »Isus«znači »Bog spasava«, piše Katekizam Katoličke Crkve. U času navještenja, anđeo Gabriel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje istodobno izražava njegov identitet i poslanje.Ime Isusovo znači da je samo Ime Božje prisutno u osobi njegova Sina utjelovljenoga za opće i konačno Otkupljenje od grijeha. Jedino božansko ime donosi spasenje, a odsada ga mogu zazivati svi jer se, utjelovljenjem, On ujedinio sa svim ljudima, tako da »nema ni u kome drugom spasenja; nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti.Isus iz Nazareta nazvan je »Krist«, od grčkog »Hristos«, što je prijevod hebrejskoga izraza »Mašijah« - »Mesija«, a u hrvatskom prijevodu znači »Pomazanik« ili »Pomazani«. To je ime dobio zbog uskrsnuća od mrtvih, tumači Suvremena katolička enciklopedija, dodajući kako je ovaj naslov postao zapravo dio Isusova imena vrlo rano, još u ranom kršćanstvu.

Prema Evanđelju po Luki, anđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da je ona izabrana biti majkom Isusa, Sina Božjega. Tijekom stoljeća, ljudi su iščekivali obećanoga Spasitelja. Marija je pristala: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj (Lk 1,38)” i začela Isusa po Duhu Svetome, bez ljudskoga udjela. Isus se utjelovio, da ljude pomiri s Bogom. U jednoj osobi, spojio je ljudsko i božansko. Marijin zaručnik Josip, prema običajima toga vremena, mogao je napustiti Mariju, no nakon što je u snu saznao Božji plan, odlučio je uzeti Mariju za svoju ženu

Po predaji, Marijini roditelji se zovu Joakim i Ana. Oni dugo nisu mogli imati djece, molili su se Bogu i Ana je rodila Mariju u poodmakloj dobi. Katolici vjeruju, da je Bog unaprijed izabrao Mariju, da bude Bogorodica i da je Marija od prvog trenutka svoga postojanja bila slobodna od istočnog grijeha te bilo kojeg osobnog grijeha, jer je od Boga dobila posebne milosti. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Marija je bila rođakinja Elizabete, žene židovskog svećenika Zaharije . Oni dvoje su roditelji Ivana Krstitelja, Isusovog preteče. Marija je živjela s roditeljima u Nazaretu u Galileji. Upoznala se s Josipom iz Nazareta, koji je bio kraljevskog roda, potomak kralja Davida, ali je bio siromašan tesar, pravedan i pošten mladić. Sklopili su zaruke za djevičanski brak. Marija je željela biti djevica i u braku, a Josip je to prihvatio. Prije svadbe živjeli su odvojeno i u to vrijeme, Bog je poslao anđela Gabrijela Mariji u Nazaret. Anđeo je pozdravi riječima: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! (Lk 1,28)" Marija je zbunjeno razmišljala kakav je to pozdrav. Anđeo je nastavio i prenio joj poruku: "Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. (Lk 1,32-33)" Marija je obećala Bogu djevičanstvo i nije imala spolne odnose s Josipom pa je pitala anđela: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34)" Gabrijel joj je objasnio, da će začeti po Duhu Svetome i dao joj primjer njene rođakinje Elizabete, koju su smatrali neplodnom pa je Božjom pomoći začela sina u dubokoj starosti. Marija je povjerovala i pristala: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1,38)" Vjeruje se, da je tada Marija začela Isusa. Bog je želio njen slobodan pristanak.
Josip je uskoro primijetio da je Marija trudna. Našao se u velikoj tjeskobi. Marija je šutjela i nije objasnila što se dogodilo. U to vrijeme, za nevjeru neki su bili i kamenovani. Josip je odlučio da će potajno napustiti Mariju i povući se, nije želio da Mariju kazne i osramote. Noć prije nego je planirao otići, u snu mu se ukazao anđeo Gospodnji i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. (Mt 1,20)" Prema židovskom običaju, otac je imao pravo dati djetetu ime, Josip je dobio tu čast