Humanizam ima manjkavost što, iako predstavlja ljubav prema bližnjem, ne uključuje istovremenu ljubav prema Bogu. Drugim riječima, istinski ljubiti bližnjeg, moguće je samo ako ga se vidi kao ljubljeno dijete Božje. Jedino tako možemo ljubiti ne samo one koji nam ne imponiraju, već i neprijatelje i grešnike....

Inače, na temu služenja...Osjećam se blagoslovljeno što je moj vjeroučielj prije 35 godina bio jedan stari kateheta koji je nas djecu učio da moramo poštivati i bez pogovora slušati naše učitelje i roditelje, jednog dana šefove na poslu i sve koje nam Bog stavi na put kao naše vođe. I naglasio je da niti svi oni koje slušamo ne moraju neminovno uvijek biti u pravu, ali su oni odgovorni za odluke koje donose. Puno puta u životu sam pokleknula i pomislila kako je šef (ili muž) nesposobniji od mene, ali uvijek bih se sjetila svog katehete - kakav jest da jest, Bog mi ga daje s razlogom.
Šteta, baš šeta, što pored tolikih silnih sati vjeronauka i u školi i u crkvi, naša djeca to nemaju gdje naučiti. Poslušati autoritet! Pa su zato i raspušteni.