Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
Ifi, ovaj tvoj zadnji post mi je predivan (onaj ogromni prije toga nije), zbilja predivan i ne sumnjam ni najmanje u istinitost tvojih osjećaja i svega što si napisala. Samo, jedno me zanima.
Zašto onda na drugim temama na ovom forumu osjećam tvoju pretjeranu opterećenost pravim pravcatim pi....jama, da se tako izrazim, tipa- koma je organizirati dječji rođendan, jaoo, dječja bolest, jaoo sama sam, jao, nije savršeno čista kuća itd.
tj. nemirna si i živčana oko potpuno bezveznih stvari koje su, evo, meni osobno, mačji kašalj ili su toliko životno normalne i banalne da ni ne zaslužuju tako veliku pozornost,
a i većina ljudi koji nisu bogznašta osnaženi u vjeri nose se s tim mirno i bez ikakve panike.
To mi se nikako ne uklapa u taj mir, sigurnost i shvaćanje života koji izlazi iz tvojih postova na ovom topicu.
Nekako su mi u kontradikciji s postovima na ostatku foruma.

Da ne vidim isti nick i avatar ne bih rekla da se radi o istoj osobi.
Nenić
Nekad davno vjerovala sam da je vjera panaceja i da ću se probudit kao netko drugi, bolji, netko super, i da neću imati briga i sve će biti super.
A onda sam iskusila i pročitala da nije u tome stvar. Ne moramo nužno postati drugačiji. Mnoge naše rane i mane ostat će s nama cijeli život.U trenu umora posebno se vraćamo na staro, na ono što smo naučili. Važno je da Bog voli nas, a mi smo to što jesmo.
Sv. Pavao je govorio da je on jadan čovjek, tijelo hoće jedno, duh drugo; da mrzi ono što čini i čini ono što mrzi jer je grijeh u njemu. Svi učitelji Crkve govore o tome da uvijek ostajemo prašnjavi grešnici.
Svi smo polomljeni, netko više, netko manje.
Isus prvi je bio slomljen, i krvav, i stradao je nezamislivo. Ali to ga ne čini manje djetetom Božijim.
To je jedan dio stvarnosti.
Jer to o sebi znam, i ne zavaravam se svojom savršenošću, nego samo uživam u Božijoj prisutnosti koja me polako liječi, i dopuštam Bogu da djeluje kroz moju slabost, pa zato nemam iluzija prema tome kakva bi Crkva trebala biti, a kakvi svećenici.
Svi su grešni, svi polomljeni, i mi smo samo na putu ka svetosti, nikako sveci. Daj Bože da se posvetimo i da budem sveci - ali nije svakome dano. Ili ne crpimo dovoljno iz izvora.
Osobno znam da kad sam svaki dan na pričesti i svaki dan molim krunicu nema ljutnje, dom je pun smijeha, čist, vedar i sve je super. Ali ne idem i ne molim.
Lupala sam rukama i nogama o pod, željela to silom, a onda sam shvatila - polako. To što ne mogu isto je u Božijem planu dobro. Svaki dan koji provedem bez razgovora s Bogom zapamtim kao tugu i jad, pa me i to vodi k Bogu. Sve je dobro - dok si u Bogu.
Crkveni učitelji govore da i prenagli duhovni rast može biti poguban, zastrašujuć. Biblija kaže - sad ste djeca, pa pijete mlijeka, a kruta vam hrana može škoditi. Bar na rodi je to jasno, jel tako? Ako sam derište Božije, onda sam i divlja, i bacam se po podu, i imam ispade. Ja sam Božiji terrible twoes.
Biti tu, gledati u Raspelo, tražiti svog Oca, bacati mu se u zagrljaj, i vršiti pokoru, biti ponizna - jer se lako rastužim, očajam, jer ne znam s tom kućom, jer sam perfekcionist i u svojoj poniznosti razumjeti da i svim drugi vode istu bitku s ranama i grijehom kao i ja spremna sam voljeti Crkvu i druge bez puno osude i pitanja - to je moj život, i ja sam zadovoljna.
Da me Bog uopće poznao. Da mi je pokazao svoju milost.
Tražim puno toga, naravno, ali što sam dulje vjernik, samo letim Bogu u zagrljaj i zahvaljujem. Jer je dobro, jer imam sve, a samo me moja ranjenost i slijepost i grijeh priječi da živim u punini, ali to je to. To je čovjekov život. Moj život.

S druge strane - samo Bog zna kome je što dodijelio. Moja jedna draga sestra u Kristu mi je rekla da nikad ne sudi nečije grozno ponašanje jer tko zna što mu je Bog dao za karakter i iskustvo. Njegov napor i njegov put iz možda i gore situacije u kojoj je bio može biti puno veći i Bogu draži od počešljanog čovjeka kojem je dat laki karakter i ugodan život. Bog traži izgubljenu ovcu, obožava prašne i prljave razmetne sinove, jedva čeka da ih zagrli.

Tako i mene, točno onakvu kakvom me opisala Nena, i još goru. I u tome je veličina vjere, i Božije ljubavi. to me obara s nogu, i svijest da nitko nije izgubljen.

Za razliku od svega svjetovnog, gdje je uvijek na djelu eliminacija, kod Boga nema eliminacije. Tkogod želi - Bog je tu za njega.

I zato babe ne fantazirajte puno, i što prije u Crkvu, fino s Bogom prodiskutirat, posvađat se, izvikat, reć mu što ga ide - ali ne okrećite mu leđa. Samo to je važno.

Neće vam Bog uzet nijednu manu nijedan grijeh, bez brige. Eto, i ja ostala ista koza kakva jesam, pa ćete i vi.

Puse, I

ps Doma imam bolnicu. Imam goste, i gosti kolabirali. Djeca na antibiotiku, sin sad od gostiju skupio crijevnu virozu. Ja isto na antibioticima, i prehlađena uz to kao pas. Umorna. Molite za mene!