Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
Osobno, kad bih u pitanju vjere koristila samo svoju glavu, smatrala bih vjernike u najmanju ruku čudacima...
Svi mi znamo da je dobro činiti dobro, pomoći ubogom, siromašnom, nesretnom...ali to nije vjera...
Osobno, postaje mi sve manje pozitivna riječ propitivanje, nekako mi ima jednu oholu notu. Propitivanje i kritiziranje za mene osobno više nemaju vrijednost kakvu su imali. Preferiram poniznost i nebahatost. Kad bih se bar mogla još smanjiti...ali ego je jak čudo jedno.
poniznost i nebahatost nemaju nikakve veze s propitkivanjem i kritiziranjem?!
bar ja ne vidim da se ne može biti i ponizna i nebahata i propitkivati...sve istovremeno

nisam rekla da treba samo koristiti svoju glavu, nego treba koristiti I svoju glavu. ne slijepo vjerovati svemu što drugi govore, tuđim interpretacijama. nije mi se jednom dogodilo da nekoliko raznih svećenika različito interpretira iste stihove iz Biblije. i što onda, trebala sam poludjeti i ne znati više u što povjerovati? ili sam trebala koristiti svoju glavu, uzeti Bibliju, pročitati i donijeti svoj zaključak? jer, evo, ja sam se opredijelila za ovo drugo

jedan jako mudar i poznat teolog je jednom zgodom rekao da se on jako boji za vjernike koji sve uzimaju zdravo za gotovo, koji sve što čuju s oltara doslovno shvaćaju. jer su takvi oni koji najčešće pokleknu, i koji padaju na dobre spike. i da mu se puno previše puta dogodilo da takvi vjernici, koji ne žele propitkivati i misliti svojom glavom, prijeđu u neku drugu vjeru ili sektu. on je stalno tvrdio, kao i mnogi drugi pametni ljudi, da nisi vjernik ako ne sumnjaš. i da nisi vjernik unatoč sumnjama, nego zapravo zahvaljujući njima. jer tko i dalje vjeruje, iako sumnja u neke stvari, taj je pravi vjernik.