poniznost i nebahatost nemaju nikakve veze s propitkivanjem i kritiziranjem?!
bar ja ne vidim da se ne može biti i ponizna i nebahata i propitkivati...sve istovremeno
nisam rekla da treba samo koristiti svoju glavu, nego treba koristiti I svoju glavu. ne slijepo vjerovati svemu što drugi govore, tuđim interpretacijama. nije mi se jednom dogodilo da nekoliko raznih svećenika različito interpretira iste stihove iz Biblije. i što onda, trebala sam poludjeti i ne znati više u što povjerovati? ili sam trebala koristiti svoju glavu, uzeti Bibliju, pročitati i donijeti svoj zaključak? jer, evo, ja sam se opredijelila za ovo drugo
jedan jako mudar i poznat teolog je jednom zgodom rekao da se on jako boji za vjernike koji sve uzimaju zdravo za gotovo, koji sve što čuju s oltara doslovno shvaćaju. jer su takvi oni koji najčešće pokleknu, i koji padaju na dobre spike. i da mu se puno previše puta dogodilo da takvi vjernici, koji ne žele propitkivati i misliti svojom glavom, prijeđu u neku drugu vjeru ili sektu. on je stalno tvrdio, kao i mnogi drugi pametni ljudi, da nisi vjernik ako ne sumnjaš. i da nisi vjernik unatoč sumnjama, nego zapravo zahvaljujući njima. jer tko i dalje vjeruje, iako sumnja u neke stvari, taj je pravi vjernik.