Ifi, prekrasan post!
Potpisujem ga u cijelosti!
Ja se volim igrati... No, čovjek nekada nema vremena, a misli da mora, da mora biti taj red igre, a ne mora. Kao što kažeš, djetetu je dovoljno da provede dan kvalitetno, pa makar se igrala s brašnom i tijestom dok ja pravim rezance... i sve ovo što si ti opisala.
Moja je još mala pa ipak voli vrijeme posvećeno samo njoj. Naime, primjetila sam da je počela više dojiti po danu od kako sam ja sad u bašči, sad ovo, sad ono... a možda i umišljam.
I sjajna mi je kad ujutro neće iz kreveta, mazimo se, glupiramo, škakljikamo..., a ona: Mata ne doje, tu jepo (Maša neće dolje, tu je lijepo!)