Ta prispodoba ( u originalu) o sjemenu koje pada na različito tlo mi je jedna od najjačih, masu puta sam se pitala na koje sam ja pala, najčešće zaključim da sam u žbunju i grmlju koje me ugušizmaj prvotno napisa
, ili da se svi pomalo izmjenjujemo, ovisi u kojoj smo životnoj fazi...
beti, nema ti tu govora o nekom izboru ili bog ili dijete, to je malo komplicirana stvar, za dulje elaboriranje, u najkraće "ljubi boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe samoga", govori sve,
u učenjima koja nisu nužno religiozna to se prevodi sa "ne možeš biti altruist, ako nisi prije "egoist" tj. ako ne voliš sebe, a u sebi Boga, jer on te stvorio i dio njega je i u tebi, i u svakom čovjeku i voleći Boga voliš i svakog čovjeka, i prirodu, i sve.
Ne mogu to sad razmatrati ovdje u par rečenica, ali time se bave sve religije i sva učenja koja priznaju duhovni svijet, ne samo ovaj tjelesni i sve počiva na istom pricipu "duh, duša, tijelo", pod tijelo idu i psiha i um,
te ljudsko djelovanje bazirano na tri - misao, riječ, djelo koji onda stvaraju navike, karakter i sudbinu.
Djeca su nam "posuđena" na "upravljanje", nisu naše vlasništvo, ona su dar kojega treba tako tretirati, kao najveću dragocjenost, dijamant, što vjerujem da većina i čini, a što se tiče uloge Boga, pokušati ga postaviti na središnje mjesto u djetetovu i našem životu.
To opet "središnje" mjesto nije neka banalna stvar, tipa moli i za ostalo ne mari, puno je tu toga, jako, jako puno, za to nemam vremena i umješnosti ovdje izlagati
dosta dobroga piše i na ovoj stranici i u ovom časopisu http://www.hagio.hr/
 |
|||
