Teško se nosim s time i pokušavam sve što mogu da svojoj djeci sačuvam djetinjstvo od svih neprimjerenih utjecaja. Jako pazim na to što gledaju na TV-u, nemamo nikakve suvišne programe, ni max-tv ni satelite. U tome sam vrlo stroga - nema gledanja programa koji nisu za djecu, a pogotovo ne nekih nasilja ili bedastoća kao što su sapunice. Ponekad im dozvolim neki film za odrasle (imaju 7 i 8 godina) koji može biti interesantan i za djecu, a da je neškodljiv za njih. U ostalome ih isto tako čuvam što više mogu. Ne držim ih pod staklenim zvonom, ali ih niti ne "čeličim" stvarima koje nisu za njihovu dob. Koliko god me mučile neke neprimjerene stvari koje primjećujem oko sebe i oko njih, veseli me to što oni najčešće takve sadržaje niti ne primjećuju, jer su im duše baš dječje. Mislim da atmosfera roditeljskog doma i kućni odgoj mnogo pomažu, kao neki obrambeni zid oko dječjih duša. Ni u školi se do sada nije događalo ništa što bi me u tom smislu smetalo.