Citiraj ljiljan@ prvotno napisa
Još smo nešto jako lijepo i upečatljivo usvojili na vikendu. Svećenik koji je vodio vikend govorio nam je o tome kako je dugo mislio da mu treba poštovanje za posao koji radi, a da su mu bračni parovi s kojima je radio vikende uz poštovanje isticali i koliko ga vole i da je shvatio koliko je sretan jer mu je, kao i svakom čovjeku potrebno osjetiti se voljen.. Volite zato svoje svećenike, rekao nam je - nemojte ih ogovarati, molite se za njih i ljubite ih i grešne!
Toliko mi se ta misao usjekla u dušu da uvijek osjećam silnu nelagodu kad netko priča protiv svećenika i uvijek u takvim prilikama zamolim Gospodina da podari mir... a opet i sama upadnem u istu zamku, makar samo time da šutke slušam kad se loše priča o nekom svećeniku.
mislim da se ova misao ne treba odnositi samo na svećenike, nego na ljude općenito...a mi smo svi skloni suditi , to nam je najgora mana;
osobno , jedan put godišnje odem na ispovijed, ali ne mislim da Bog ne vidi sve što mislim i radim, nije mu zato potreban svećenik; jednom prilikom,prije skoro 20 god, na jednoj pripremi za kumstvo svih nas je pitao svećenik kako doživljavamo Boga, mahom su svi odgovorili kao suca; on je bio jako začuđen i rekao "zašto ? Bog je otac, vi ste njegova djeca, a pravi otac uvijek oprašta svojoj djeci", ta misao mi je uvijek u glavi