DOBRIM SE POSTAJE PRAVILNIM ODGOJEM
Da se bude dobar, valja se jako truditi u vlastitom usavršavanju. Da se bude zao, dovoljno se prepustiti hirovima svoje ljudske naravi. Velika je zamka mnogih ljudskih teorija da je čovjek u sebi dobar i da ga samo treba prepustiti njemu samome da normalno raste i sve će biti dobro. Tako neki zamišljaju i odgoj djece i njihov rast.
Ta pretpostavka ne računa s time da čovjek nije više u nekom anđeoskom izdanju i da je ranjen u svojoj ljudskoj naravi. Mnoge pobude i nagoni koji su po prirodi u čovjeku brzo se mogu izroditi u požude koje mogu ovladati ljudskim djelovanjem i postati izvorom nadmetanja, nasilja, sebičnog traženja vlastitog užitka i drugih mana. Mudrost Biblije će to prereći u činjenicu da čovjeku iznutra, iz njegove pale naravi, prijete požuda tijela, požuda očiju i oholost života. Nadalje, čovjek mora sazoriti i u odnosu na svijet u kojem živi. Misli se tu na svijet ljudi, na društvo koje nije uvijek priklonjeno dobru. Mnoga djeca u svijetu svojih vršnjaka postaju nasilnici, drogeraši, bludnici. Kako se olako nametnu dječacima nadmetanja da će se dokazati kao muškarci ako se usude psovati i izgovarati ružne riječi poput odraslih, ako se usude ispiti čašu-dvije jakog alkoholnog pića, ako se usude potegnuti koji dim trave ili uzeti neko drugo opojno sredstvo. Kao da time dokazuju da su muškarci. Tako im to nameće okolina.
I tako ulazi u njihov svijet i život zlo koje nije baš lako u počecima prepoznati ili kasnije iskorijeniti. Kolike se djevojčice jednako tako usude opiti na takvim dječjim tulumima jer onda su odrasle, kolike se dokazuju da su odrasle jer su imale već neka seksualna iskustva. I društvo ih tako uvodi u iskustva koja sigurno nisu dobra ne samo za njihovu dob nego ni za njihov život uopće. Ono što zabrinjava jest da su roditelji takve djece uvjereni da su njihova djeca dobra, da su u redu. Vrlo često ne surađuju s nastavnicima i profesorima u školi kad im pokušaju reći da postoji problem. Ili su roditelji oni zadnji koji saznaju da se i njihovo dijete drogira. Možda je početni problem u roditeljima koji ne misle da je dijete još uvijek njihovo, da su oni prvi pozvani pomoći svome djetetu da postane pravi i ispravni čovjek. Prepuštajući ga školi, ili na neka druga mjesta, kao da su se riješili svoje obveze da prate i odgajaju svoje dijete. A odgajati znači vrlo često i korigirati.
U posljednje vrijeme sve se češće čitaju grozne stvari o nasilnoj djeci koja mogu bez samilosti i do smrti istući svoga vršnjaka ili bilo koju drugu žrtvu koju dohvate u nekoj svojoj agresivnoj fazi. Ne vjerujem da roditelji takvih nasilnika slute kakvo im je dijete. Ono je još uvijek najčešće za njih dobro dijete, možda koji put malo prenaglo, možda malo nervozno, ali ono je za njih kako treba. Kakva zabluda koja, na žalost, košta trauma i invalidnosti nevine žrtve.
Kad netko prođe autom kroz crveno ili napravi neki grubi prometni prekršaj, često mora za kaznu ponovno na tečaj autoškole da bi dobio opet svoju vozačku. Sve mi se čini da bi danas trebalo mnoge roditelje pozivati na tečaj kako odgajati svoje dijete i kako bdjeti nad njim da im se ne otme i da ne postane nasilnik ili kriminalac. Živimo u svijetu u kojem se valja odgajati i truditi oko dobra djece, a sigurno je njihovo najveće dobro da svako dijete izraste u dobra čovjeka.
Fra Zvjezdan Linić
