Trudnoća nije drugo – nego i sveto stanje
Ženina najveća emancipacija njezina su djeca – toga se sjetim kad mislim na majku koja je živjela za svoju obitelj
Kod nas se u Crkvi već dugi niz godina druga nedjelja u svibnju obilježava kao Majčin dan ili Dan majki. Ističe se dostojanstvo rodilje. Svaki čovjek svoj život duguje ocu i majci, ali ipak majka i biološki podnese najveću radost i najveći teret njegovanja novog života i donošenja na svijet.
Zato nije čudno da se ljudi ponekad sa zahvalnošću sjete one koja im je darovala život. Pritom se jednako tako stavlja u prvi plan neizrecivo dostojanstvo koje žensko biće u sebi nosi: da pod srcem ima kolijevku novog života. U kršćanstvu se pritom na osobit način gleda na svijetli lik Blažene Djevice Marije koja je tako pod svojim srcem nosila Isusa, spasitelja svijeta.
Dostojanstvo i radost njezina stanja istaknula je starija trudnica Elizabeta kad je pri susretu tih dviju majki uskliknula: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”. U kršćanskoj se tradiciji zato ženu trudnicu voli prepoznati kao onu koja je u blagoslovljenom stanju, jer je svaki novi život blagoslov Božji. Onda to nije neko drugo stanje, nego pravo stanje blagoslova i izvor pravog dostojanstva koje žena prima kad postaje majkom. Sigurno je da ne mora nužno svaka žena postati majkom, premda je na to fiziološki i emocionalno određena. Neke to ne mogu zbog neke tjelesne teškoće i prepreke.
Neke to ne mogu zbog svojeg sociološkog stanja. Neke to ne mogu zbog svojeg drugog odabira. Uvijek se u takvim slučajevima ipak može ostvariti dostojanstvo žene u evanđeoskom služenju gdje u duhovnom smislu nerotkinja može postati majkom brojne djece kojima svojom službom ljubavi omogućuje kvalitetniji život. A dobro je isticati na taj način dostojanstvo žene i majke. U Katoličkoj crkvi to se ističe kako bi se mentalitetom ljubavi u današnjem svijetu poštovalo ženu. Uvijek je u tzv. muškom društvu, gdje se još na određen način erotski razmišlja, postojala opasnost da se na ženu jednostrano gleda.
Često do te mjere da je mnogim muškarcima ona izgledala kao sredstvo zadovoljavanja tjelesne požude, a ne osoba koja je vrijedna poštovanja i ljubavi. Dok je Božji zakon upozoravao čovjeka da svoj odnos prema ženi (i žene prema muškarcu) ne pretvori u bludnost, nego u stvarnost usrećujuće uzajamne ljubavi, dotle je u mentalitetu antike to što je ljudima Božjeg zakona bila bludnost postalo božanstvo koje se štuje: kod Rimljana božica Venera, kod starih Grka bog Eros.
Kod naroda koji su živjeli u blizini Izraelaca u staro vrijeme štovala se u istom smislu božica Aštarta. I u ne tako davno vrijeme se izvjesni Dan žena pretvarao u neko krivo traženje nekog prava žene na “svoj život”, a krinka emancipacije poticala je žene da se otrgnu od pravog okvira života gdje se u vjernoj ljubavi živi dostojanstvo darivanja i punine, i guralo ih se u traženje lažne slobode od svih bračnih i moralnih stega.
Nije uvijek i kod svih tako bilo, ali se polako to izopačilo u načinu kako su bile krenule te proslave i provodi bez vlastitih muževa. Kad se sjetim Majčina dana kao vjernik u Marijinu mjesecu svibnju, mislim na dostojanstvo Isusove majke, a kao čovjek sjetim se svoje majke koja nije bila škrta u darivanju života i koja je svoj život otkrivala i živjela za svoju djecu i obitelj. Njezina smo emancipacija bili upravo mi - njezina djeca.
Fra Zvjezdan Linić
