odgoj u duhu vjere 5

[ljiljan@]

Jel smijem ja upasti - ovo mi je zazvučalo kao neka dihotomija, kao neko pravdanje tipa ajde nije ni brak tako loš, ako se potrudimo uskladit ćemo nekako to s vjerom... Možda nisi uopće tako mislila, ali ja imam potrebu dopuniti - za druge koji čitaju i možda ih to može zbuniti Brak i redovništvo su dva punovrijedna zavjeta i oba su utemeljena na premisi služenju Bogu - svatko prema svojim obavezama i staležu.

Pa zapravo, ne bih htjela da bude oholo od mene, ali naslutila sam da je Ivana imala težnji prema redovništvu i da možda zbog tih neostvarenih težnji sada nosi u sebi kakve krivnje. Naime, ne vjerujem da je naša sudbina 100% određena s neba, ta Bog čovjeku daje izbor. Uvijek kažem da će Bog popratiti sva naša pozitivna nastojanja kojima ćemo koristiti Njemu i bližnjem. U tom smislu i brak je sredstvo služenja Bogu, pa ako odaberemo taj put ne treba se osvrtati unatrag i mučiti se pitanjima što bi bilo kad bi bilo.

Ivana, svaka čast zbog Cenaccola. Bila sam tamo u posjeti sat-dva i plakala ko ljuta godina. Jedan mladić koji je pred nas iznio sav svoj jad života – otac napustio obitelj, a majka se nakon toga nije imala snage boriti niti za sebe, niti za djecu; droga, dno pakla, zajednica i polagani povratak u život uz njen moto – „smrt nema konačnu riječ“. Uh, toliko mi je bilo žao te djece, a bez ideje kako i na koji način pomoći...

[mihim]

Bok, evo i mene k vama .
Kasno je, samo sam malo zavirila. Ne znam ni odakle krenuti.
Ovako ide priča. MM i ja - živjeli u vjeri -.
Al onda je došla na red moja realnost i preispitivanja. Počelo je u prvoj trudnoći. Moja seka i njen muž su se posvađali, ja stala u njenu obranu... Uglavnom rekla sam nešto zbog čega je on podivljao. Krenula kući autom, seka me zvala i rekla da je reko da će krenut zamnom i razbit me - 5 mj trudna -.
MM je bio u Londonu, prepala sam se da mi ovaj ne dođe doma i otišla kod svekrve. U autu na radiu priča - neka dvojica premlatila ženu trudnu 5 mjeseci s blizancima ispred lifta čini mi se. Bebe umrle. To me užasno pogodilo.
Nakon toga opet u novinama, tv-u, - žena rađala i ubijala novorođenčad i spremala na tavan.-
Tu sam pukla. Pitanja zašto, kako to Bog može dopustit, da netko moli i pati što ne može začet, a gadura svaki put sve ispočetka.
Bila na ispovjedi kod - neću imenovat - cijenjeni svećenik iz Međugorja. Sve mu rekla i pitala, zašto, kako. A on meni odgovori - znaš i ja se to često pitam -.
Nakon toga rodilo se moje djetešce i prestali smo ić na misu, bila je zima pa da nešto ne pokupi, uvijek neki razlog. S vremenom, smo se sve više udaljili od vjere.
I moram priznat da mi je baš teško sada. Hoću natrag. Evo ukratko moja priča.
Jako sam daleko od mira koji smo imali prije.
PS - ne znam kaj je s kompom, ne mogu stavit navodnike ni upitnik...