Puno mama koje znam imale su slične iracionalne strahove,kako ih mi ružno zovemo, i čudno su se osjećale zbgo toga, a kad su strahovi nestali, negdje oko djetetove četvrte ili pete godine, skužile su sve da je to bilo noramalan strah zbog toga što klinci nisu mogli iskomunicirati kako im je bilo u vrtiću, kod bake,jer su zdravljem bili osjetljiviji itd... Dakle nisu mame lude, nego život ima svoje razne faze, a neke naše društvo podržava, a neke isključuje, pa se osjećaš čudno.