Ja te iskreno razumijem i budi sretana što su tvoji strahovi tako "banalni i normalni" spram mojih......moji su bolesni i ja se s njima borim s ispovjedi, molitvom...ali eto oni su stalno prisutni kao jedan moj križ...i ja to želim tako shvatiti...jer ako shvatim drugačije onda ću pomisliti da imam neki psihički poremečaj...........inače sam u životu jako suosječajna osoba, više nekako unutar sebe nego što bi se to vidjelo iz vana....kada bih vidjela neke tragedijie na televiziji ne bi po cijele noći spavala, plakala bih, molila se za te ljude, "svađala se s Bogom" kako je to mogao dopstiti i naravno ono najgore zamišljala kako bi to izgledalo da se to dogodi meni ili nekom meni bližnjem....ti strahovi su bili tek epizode empatije i nisu bili veliki jer nisam bila za nikog odgovorna osim za sebe...ali kad sam rodila-katastrofa...od normalnih strahova i majčinskog instikata koji ti imaš da predviđaš nezgodu....do onih ako vidim silovanje, ubojstvo, rat, pedofiliju, mučenja djece...odmah bi mi se u glavi počeli projecirate slike kako bi to bilo da se to dogodi mom djetetu, kako bi ju bolilo, razočaralo, uplašilo.......pokušal sm svime riješiti se toga iz glave, došlo mi je da si "kosu počupam"........i ja sam pomislila ako o zlu mislim da će se ono i dogoditi.....cure znaju da sam nedavno prošla krizu u vezi toga, "smaka svijet", da samo zbog toga odlučila ne imati više djece...

ali neki dan je fra.Zvijezdan rekao da je normalno imati svakakve misli, i da se "ne grizemo zbog toga", treba se ne obazirati, moliti, ispovjedati je kako in kaže s Vragom nema pregovora....po meni na snove i misli ne možeš utjecati.....


i zato mislim da ono što je rekao tvoj župnik, nije kršćanski, već praznovjerje koji svaki od nas nosi u maloj dozi......da je tako kako on kaže onda bi bilo ko u onoj knjizi Tajna, misli pozitivno-pa ćeš iamti to i to, poželi ono i ovo, projeciraj si u glavi itd......tako bi po tome principu išlo s zlom i negativnošću.......a krščanstvo i Bog su iznad toga.........

i samo slušaj cure, one su meni svojim riječima puno pomogle...kao i ispovjed u Međugorju, seminar od Zvijezdana...ali borba je svaki dan, i ja mislim pobjediti...nadam se i ti...Bog te blagoslovio