Vidiš, i meni se to zna događati. Dođe mi mučno kada to pomislim. Ali onda si mislim, pa nije valjda da sam sama u tome, možda i drugi ljudi pomišljaju isto, ali im misao brzo proleti, a meni se negdje zakači. I inače mislim da previše mislimi razmišljam. U snu, na javi. Sva sreća da o svemu tome razgovaram s MM-om i bližnjima pa se razvodni, a ja rasteretim.
Tako nešto sam i ja pomislila jer zaista imam osjećaj da nas Bog stalno čuva, kako u nekim svakodnevnim sitnim trenucima, tako i u onim egzistencijalno važnim. Naravno, svaki put mu na tome zahvalim, pa i onom najmanjem, kad uspijem stišati vatru na štednjaku dok jelo nije iskipjelo.i zato mislim da ono što je rekao tvoj župnik, nije kršćanski, već praznovjerje koji svaki od nas nosi u maloj dozi.
i samo slušaj cure, one su meni svojim riječima puno pomogle...kao i ispovjed u Međugorju, seminar od Zvijezdana...ali borba je svaki dan, i ja mislim pobjediti...nadam se i ti...Bog te blagoslovio![]()
![]()