Gregorijanske mise....nekad su to bile mise za pokojnike bilo ih je 30...danas postoje neke papinske mise 33 i postoji neka žena u Mostaru jako stara koja ih preporuča, ali morate ju nazvati prije ...onda vi 33 dana za redom morate ići na misu, obavezno se pričestiti i naravno biti ispovjeđen, u to možete uključiti svoju obitelj, ako vi nemožete otić koji put, onda ide netko drugi umjesto vas ali i on mora biti ispovjeđen tj. mora se pričestit...ta neka stara baka ima neke vizije itd. i sad kad papa bude dolazio on će to kak ti priznat...zašto vam sve to spominjem...pa evo osoba koja mi je o tome pričala ima jako bolesno djete....od kad ide na "te" mise malom je bolje......uglavnom te su mise ustvari za ozdravljenje obiteljskog stabla....ona kaže da je upoznala jako puno ljudi na misi koji idu isto kao ona na te "gregorijanske mise"...ljudi su dobili velike darove duha, jezika itd....

Meni nešto u svemu tome nije jasno...zašto 33 mise,(broj Isusovih godina) zašto uopće neki broj, zašto bi ja trebala zvati tu baku....drugo ja sam od svoje 16g na FSR i puno nas je dobilo darove jezika....treće...ja sam prije odlaska u komunu išla cijelu korizmu i još par mjeseci svaki dan na misu, i imala sam takav mir, a i to je urodilo plodom, mojim odlaskom u Međugorje, komunu itd. bez da sam ja te odlaske na misu radil s namjerom....htjela sam reć, da nije broj misa važan, da samim konstantnim odlaskom na misu, pričešću ispovjedi i molitvom čovjeku se počinju mjenjati stvari u životu.....ali ipak gregorijanske mise su postojale u povjesti Crkve i taj br. 30...pa sam malo tražila na internetu....zanima me vaše mišljenje na ovu temu i koliko Vas je imalo osobnog iskustva s ovakvim načinom molitve i odlazaka na mise...

našla sam jedan zanimljiv komentar na jednom forumu;
Gregorijanske mise ili tzv. "velike mise" su svete mise koje vjernici
prikazuju na neke osobite nakane,narociti(takva je bila praksa)
za svoje preminule ili u zadnje vrijeme za "obiteljsko stablo" ili neke druge nakane,vjerujuci u veliku moc,milost sv.Euharistije.Naime sv.Euharistija je uprisutnjenje one iste zrtve nasega Gospodina Isusa Krista koju je na krizu ucinio prinjevsi samoga sebe kao zrtvu,zadusnicu.
Ocu za nase grijehe.Time nas je pomirio s Bogom i sada mozemo ,kao
djeca Bozja.sinovi u Sinu,ici zafalno nasem Ocu koji nam je otvori
"rajska vrata."nakon sto su po istocnom grijehu nasih praroditelja bila za sve ljude zatvorena.Imajuci to na umu i vjerujuci u snagu Kristovu po misnoj zrtvi,vjernici ocekuju za sebe i svoje bliznje ,zive i usnule.velike milosti! No kao sto danas imamo s jedne strane nevjeru u snagu i vaznost presvete Euharistije po kojoj je na najizvaredniji nacin Bog prisutan i djelatan u zajednici svojih vjernika,uprisutnjuje se i postaje s nama Bog konkretno ..s druge strane imamo ili mozemo imati krivu poboznost ili "magijsko" shvacanje sv.Mise . Ljudi misle da je dovoljno "platiti"
sv.Misu i onda je sve uredu.Jos jedan od problema mogao bi biti i to da te mise moraju biti 30 ili 33 (po Isusovim godinama zivota)te da se moraju slaviti svaki dan ne prekidajuci niti jednog dana ,jer da onda ne vrijede?
Time se naglasava misteriozna i magijska potreba brojeva i samo odredjenog nacina(misli se najsigurnije na krivi nacin)kako postici cilj,tj. svoju volju.Jako malo ili nimalo toima veze sa nasom vjerom gdje je nahlasena ziva vjera duha koja je prvenstveno nutarnja dimenzija i odnos izmedju Osoba kroz povjerenje a narocito ljubav.Tako rade vracari,koji izgovaraju tocno odredjene rijeci ,na odredjeni nacin ,u odredjeno vrijeme,toliko i toliko puta inace nece ih (netko) uslisati?
Isus kaze :ne budite kao pogani koji misle da ce mnostvom rijeci biti uslisani.To ne treba pomjesati sa razlicitim krscanskim molitvama i praksama u kojima se spominju i preporucuju odredjeni nacini molitve i koliko ih puta treba moliti,tj.koliko dugo(mada i one se mogu shvatiti krivo)Tu napose mislim na razlicite devetnice i slicno.One imajuu pedagoski karakter i zele nas prvenstveno nauciti trajnoj ,svagdanjoj molitvi tj.povezanosti s Bogom.Tako npr. tko obavlja poboznost prvih Petaka uz to sto dobiva posebne milosti ispovjedajuci se i slaveci sv.
Euharistiju,stjece (ili bi trebao usvojiti) spasonosnu nakanu cestog i temeljnog ispovjedanja i spoznaje da smo´slabi i grijesni i da bez Boga i njegovg oprostenja ne mozemo napredovati.Tako kad i zavrsi devetnica,doticna osoba je dozivjela Bozje milosti i stekla pozitivnu naviku
(barem bi trebala)i nastavlja se ispovjedati redovito.
Dakle mislim ,da je pocetna nakana"Gregorijanski Misa" bila dobra i pozitivna ali su je cesto ljudi kad im je "ponestalo"vjere ili kad su htjeli s
"malo" truda osigurati sebe ili duhovno,tj."iskoristiti Boga"zlouprabiti i krivo primjenjivati ,cesto magijski.
Zato ti predlazem da u slobodi ,vjerujuci u dragocijenost "Misne Zrtve" ,slobodno imas nakane za razlicite duhovne potrebe(koliko zelis)
ali ne robujuci ni broju(da moraju biti 30) niti vremenu (da moraju biti slavljene dan za danom),nego vjerujuci da bi i jedna jedincata Misna Zrtva bila dovljna za tebe i sve druge ljude ,spasavajuci ih od vjecne smrti.Kao sto bi ,u ostalom ,bila dovoljna i jedna jedincata kap krvi Isusa Krista za spas cijeloga svijeta.Ali On je do posljednje kapi ,iz ljubavi
prema Ocu i nama ljudima "istocio-podario"svoju predragocijenu krv.
Neka je blagoslovljen u vjekove...

Ovo sam citirala odgovor od jednog Svecenika,koji sam dobila..
BOG NAS HOCE SLOBODNE I PUNE CISTE LJUBAVI ! BVB
http://andjel.com/forum/index.php?topic=1728.0
http://www.tebe-trazim.hr/forum/view...7fa242705a90dd
http://www.glas-koncila.hr/index.php...1&news_ID=1901