odgoj u duhu vjere 5

[Ifigenija]

Apsolutno se slažem. Nisam protiv duhovnih obnova i za njih ću odvojiti neko vrijeme ali življenje vjere ogleda se itekako i u odnosu prema bližnjem. Mom Bogu je jako drago kad svojima kuham i perem i peglam i pospremam i smijem se s njima i molim se s njima.

Naravno. Ali to je onda vječita diskusija o Marti i Mariji. Što je bolje? I jedno i drugo.
Ako baš nema nikoga da pričuva djecu jednom mjesečno za neku obnovu - Bog razumije. Ali ako se može - to je odlično baš za djecu. Da vide da majka brine o svom duhovnom životu, da budu intenzivno s tatom ili nekim drugim, i na koncu - da taj mir, spokoj i duhovni rast blagoslovi naše bližnje. Nema većeg svjedočanstva i poticaja za vjeru kad djeca gledaju da majka i otac to uzimaju za ozbiljno.

[ivana zg]

Naravno. Ali to je onda vječita diskusija o Marti i Mariji. Što je bolje? I jedno i drugo.
Ako baš nema nikoga da pričuva djecu jednom mjesečno za neku obnovu - Bog razumije. Ali ako se može - to je odlično baš za djecu. Da vide da majka brine o svom duhovnom životu, da budu intenzivno s tatom ili nekim drugim, i na koncu - da taj mir, spokoj i duhovni rast blagoslovi naše bližnje. Nema većeg svjedočanstva i poticaja za vjeru kad djeca gledaju da majka i otac to uzimaju za ozbiljno.

Da, da i mene to brine...Marija i Marta i svaki dan mi Marta padne napamet kad vidim sebe i pomislim, Bože moj, Bog cijeni trud i bitna su mu djela...a onda se sjetim Marije i Marte i moje dileme se vraćaju...čak sam ljuta,ha,ha

MarijaP- ja stvarno ne razumijem kako si ti mene totalno krivo shvatila....upravo sam ja htijela u svome postu reći da je to bogohuljenje da je nebitno za vjeru, nikad u životu nisam čula za 33 mise a kamoli išla na njih (mada u misama ne vidim ništa loše)...prenjela sam ono što sam čula od te prijateljice i samoj joj rekla da me je zvanje te gospođe ne logično....kad sam razgovarala s mamom o tome neki da ona mi je rekla da su u Hercegovini gregorijanske mise bile praksa...ali ja nikada nisam vidjela da u mojoj obitelji netko ide na nešto takvo.....željela sam upravo zato čuti vaša mišljenja i iskustva u vezi toga, jer ih ja osobno nemam....sama sam navela da sam u Crkvu znala ići svaki dan po par mjeseci, bez neke nakane ili broja, nikad mi to nije palo na pamet....

Druga stvar gregorijanske mise su dio Crkve i nije ih narod izmislio, a kako naši vjernici često slijepo slušaju svečenike, istini ja je da ja u tome iskačem jer mislim svojom glavom, te i ako su neke stvari donešene od strane Crkve, ja jako dobro znam da one ne moraju biti od Boga, a opet s druge strane ako nečeš slušati Crkvu i samo češ čitati Bibliju (što bi ja najradije) to može odvest u "sektaštvo"...i svoje tumačenje svega....zato ja tu tražim neku sredinu, sebe....pokušavam moliti da mogu shvatiti što je od Boga u Crkvi, a što samo od čovjeka...npr. plaćanje ispovjedi, križarski ratovi, spaljivanje vještica sigurno nisu od Boga, i ako ih je tadašnja Crkva prakticirala....

s druge strane zbog nekoga svečenika, njegovog ponašanja ili stajališta Crkve, ja sigurno neću prestati ići u Crkvu i na mise, ma koliko kritika imala na današnje stanje u Crkvi- zato jer je Bog prisutan na misi i dolazi i preko "najgoreg" svećenika- Crkva je narod, Bog a ne samo kler, i stvarno mi nikako nije jasno kako neki ljudi ne mogu shvatiti da Boga ne mogu mjeriti po svečenicima, i da Crkva i misa na koju idu nije odavanje časti svečenicima, neko spas moje duše i dolazak k Bogu...za jednog katolika vjera ne može biti bez ISPOVJEDI, PRIČESTI I DOBRIH DJELA.....

da se dotaknem još tih brojeva i pravila koja ja nikada nisam mogla razumjeti kada se radi o našoj vjeri.....a to je 40 dana korizme- je li i to magijski.....krunica s 4 otajstva- je li to magijski...zvonjenje tri puta kada je prinos darova......i sve ostale molitve koje se mole npr.7 puta...Slava ocu 3 puta na kraju Anđeo gospodnji...itd.........ja većinom molim iz srca i nikad mi nisu previše bile bliske ove napisane molitve...ali ipak na svakoj se misi izgovaraju iste molitve Vjerovanje i Očenaš itd.....što bi sad to trebalo značiti da katolici "mantraju"....i da ne spominjem brojeve u Bibliji...a pogotovo u Otrivenju...

Nadam se da me opet niste krivo shvatile, samo razmišljam na glas cijelo vrijeme...ja sebi kao i vama ovdje samo želim postaviti pitanje, kako nači neku sredinu...slušati slijepo Crkvu ili ipak svoje srce....poznaje li i ima li pravo samo Crkva na "istinu" o Bogu ili ga imamo pravo mi sami spoznati na svoj način, i može li nas to odvesti nekuda krivo?