odgoj u duhu vjere 5

[pikula]

Teologiju Tijela fantastično drži don Damir Stojić, mlad, duhovit,pametan, jednostavan, ma u punom značenju riječi normalan, a to je jako ugodno za slušati. Trenutno s predavanja u župi na Knežiji zadnju nedjelju u mjesecu. Mislim da čovjeku ponekad neke stvari generacijski ili kulturološki nisu bliske iz usta svećenika, pa otud nesporazumi. Don Damir je po tom pitanju sasvim blizak načinu na koji mi ovdje komuniciramo. Hit je među studentima i na njegova predavanja dolaze i ateisti.
Ja sam bila na obiteljskoj školi kod patera Bosančića, tamo je bilo divnih predavanja koja su držali sami bračni parovi, liječnici i što su teme bile konkretnije i grupe manje tosmo sve svi lakše razumjeli, odgovarali na pitanja. Bilo je teških tema i znma da sam od teorije zapamtila malo, ali mi se u sjećenje urezala neka neobična radost međuđu brojnim obiteljima- prije sam samo zapažala kako su obučeni van mode i kako su malo što ja znam "drugačiji", a tamo sam ih doživjela kao cool ekipu koja hrabro kroči putem roditeljstva,braka i još veselo pjevuši putem
Ne znam dovoljno o pateru Bosančiću da bih ga smjestila u ladicu kukolje ili ladicu žito, nije na meni da sudim uostalom. Ali to što je organizrao samo je osnaživalo svakog tko je došao iako stariji svećenici imaju svoju retoriku koja ni meni nije uvijek bliska, ali zato je ti don Damir s čijih predavanja i radionca prepričavamo fore ko da smo bili na stand upu. A dogme poštuju i jedni i drugi, ali nekako je stvar u načinu u toplini, prihvaćanju koje nije uvijek isto.

[Nena-Jabuka]

Teologiju Tijela fantastično drži don Damir Stojić, mlad, duhovit,pametan, jednostavan, ma u punom značenju riječi normalan, a to je jako ugodno za slušati. Trenutno s predavanja u župi na Knežiji zadnju nedjelju u mjesecu. Mislim da čovjeku ponekad neke stvari generacijski ili kulturološki nisu bliske iz usta svećenika, pa otud nesporazumi. Don Damir je po tom pitanju sasvim blizak načinu na koji mi ovdje komuniciramo. Hit je među studentima i na njegova predavanja dolaze i ateisti.
Ja sam bila na obiteljskoj školi kod patera Bosančića, tamo je bilo divnih predavanja koja su držali sami bračni parovi, liječnici i što su teme bile konkretnije i grupe manje tosmo sve svi lakše razumjeli, odgovarali na pitanja. Bilo je teških tema i znma da sam od teorije zapamtila malo, ali mi se u sjećenje urezala neka neobična radost međuđu brojnim obiteljima- prije sam samo zapažala kako su obučeni van mode i kako su malo što ja znam "drugačiji", a tamo sam ih doživjela kao cool ekipu koja hrabro kroči putem roditeljstva,braka i još veselo pjevuši putem
Ne znam dovoljno o pateru Bosančiću da bih ga smjestila u ladicu kukolje ili ladicu žito, nije na meni da sudim uostalom. Ali to što je organizrao samo je osnaživalo svakog tko je došao iako stariji svećenici imaju svoju retoriku koja ni meni nije uvijek bliska, ali zato je ti don Damir s čijih predavanja i radionca prepričavamo fore ko da smo bili na stand upu. A dogme poštuju i jedni i drugi, ali nekako je stvar u načinu u toplini, prihvaćanju koje nije uvijek isto.

Od ove fantastične rasprave, gdje bih imala na većinu toga dodati nešto afirmativno (ali već je sve puno ljepše opisano nego što bih ja to uspjela), izdvojila sam ovaj dio jer me je nasmijao i podsjetio na moje vlastite predrasude, ali i nešto čega se još uvijek ne uspijevam osloboditi i što me najčešće spriječava da se uključim čak i u ovaj topic (o crkvenom zboru da i ne govorim).

A to je baš to - imidž i žargon ljudi, vjernika, koji su "duboko inside" Crkve, redoviti u svemu, baš kako i trebaju biti, pravi živi dio lokalne crkvene zajednice.
Uopće ne sumnjam da se tu radi o velikoj skupini apsolutnih pozitivaca (uz iznimke, kao i svugdje), ali taj "staromodni" stil, od odijevanja, do načina izražavanja, koji je i pikula ranije zamijetila, ta mješavina "uzvišeno-dostojanstveno-ponizno patronizirajućeg" izričaja,
teško mi je to uopće opisati, mene je oduvijek držala na distanci, nikad nisam uspijevala izgraditi baš s njima bliske prijateljske odnose, tipa da se pozivamo doma i družimo, a znala sam da su oni međusobno baš kompaktni, i u crkvi i izvan nje.
Dakle, crna ovca, problem je u meni.
Nije da mi je to išta nepoznato ili strano, odrasla sam u tome, u užoj obitelji imamo i redovnička zvanja, no ja još uvijek u svom životu pričam da "zaružim" (doduše, sad je to jednom godišnje),
"dobro se provedem", na prijateljskim okupljanjima prepričavaju se prostačke anegdote, ludosti svih vrsta i nikako, nikako, preko usta ne uspijevam prevaliti "oh, bili smo tako radosni slaveći Boga" (iako ga slavim i hvalim).
Moš' me zadavit, al' nikako ne uspijevam razmijenjivati poruke tipa "bit ćemo s vama u mislima i molitvama" (kakve razmijenjuju neki moji poznanici na FB-u).
Ma, i ja molim, i djecu tako odgajam, ne radi se uopće o tome, al' sve to govorim na drugačiji način, tipa "draga moja, ti misliš da te poslužila sreća, al' onih mojih par stotina Očenaša nije zabadava!" (frendici nakon operacije).
A mogla sam tako uzvišeno reći - "snaga Duha Svetoga ti je pomogla i usrdne molitve tvoje braće i sestara našem Spasitelju" (ona bi mi na to rekla - daj ne s....!)
Ja to jednostavno ne mogu. I ne uklapam se dobro unutar vlastite Crkve.
Čak me to priječi da se uključim i u ovaj topic jer se najčešće tako komunicira, samo ga čitam. Lijepe se stvari pišu. Valjda sam se dvaput nešto javila.

Još bih nešto htjela dodati -istina je što spominju ifi, zdenka, pikula, ima odlične literature i izvanrednih predavača (čak i u KC, tom leglu rigidne doktrine).
Ja se osobno s nekim službenim stavovima KC ne slažem, za neke mislim da imam valjane kontraargumente, za druge ih nemam, vodim se samo vlastitim osjećajem i promišljanjima, za koje ne mogu biti sigurna jesu li ispravni.
Puno se toga mora pročitati, čuti, razmisliti, ne mogu se voditi "teološke" rasprave o nečemu u čemu čovjek nije bar djelomično potkovan. Zbilja se onda krene u banaliziranje i rasprave na razini "Parlaonice", tinejdžerskih buntovnih prepucavanja.
Da ne kažem da sama vjera, samo njezino postojanje, odluka da se čovjek prepusti "višem vodstvu", pa makar njegove puteve teško razumije, daje čovjeku puno više nego što mu mogu dati dobiveni, "racionalni" odgovori na postavljena pitanja.