Limiti su nam ljudski.Kako meni,tako tebi,isto tako i onome koji je to izjavio.To uvijek valja imati na umu.ni ja,ni ti,ni taj svećenik nismo u stanju pojmiti vječnost i svrstati je u svoje ljudske kategorije.
uvijek mi pada na pamet onaj san sv Augustina kad on zasanja dijete koje pokušava uliti more kroz malenu rupicu.pita on to dijete što radi-jer to ne može i ne ide tako,a ono mu odgovori:ti mi to kažeš?a ti nastojiš razumjeti Boga?
onaj tko olako sudi u božje ime za mene je ohol.onaj tko misli da se pustim knjigama približio Istini možda je dalje od nje nego ona gorespomenuta priprosta bakica.
vjeruje se srcem prije nego racijom,jer vjera je prije svega ljubav-a voli se srcem.
da kažem osobno u svoje ime,meni je od svega najvažnija Euharistija.ona me krijepi i daje snage kad mi se čini da snage nemam,diže me kad klecnem...a da ne pokleknem,ne bih znala kako je lijepo uspravno stajati.