ne stignem sve pročitati, vjerujem i tako da su cure dale dobre odgovore...

htjela sam samo reći da jakoooo vjerujem u blagoslov, i to iz osobnog iskustava, kad blagoslivljam ljude, nešto što me očekuje, svoje vlastito djete svaki dan...

nauk Crkve propitujem ne da bi ju pljuvala i kritizirala, već da bi sebe poboljšala kao čovjeka i zato što mislim da je upravo bolje za u ovom slučaju KC (a mislim da bi to trebali raditi vjernici drugih religija) da joj na neke stvari, na potreba za promnjenama ukazuju ljudi "iznutra", njezini vjernici, laici, nego da se neke stvari "rješavaju" onda kada većinom ljudi loših namjera kritiziraju Crkvu a nemaju pojma o čemu pričaju, ( i što je najbolje nisu dio Crkve i neke stvari se ne odnose na njih, i nemam pojma što im onda neke stvari smetaju, a ne traže se od njih samih, već od vjernika, koji su sami pristali da budu dio KC, a zanimljivo je npr. da im ne smetaju neke stvari koji se traže od islamskih vjernika, pogotovo žena, jer zadiranje u njihovu religiju odmah smatraju nekakvom diskriminacijom, dok KC, mogu pljuvat kad hoće) pa se sve zadrži na površini i senzacijji...u tom smislu mislim da vjernici jedne religi trebaju sudjelovati u raspravama i donešenjem nekih promjenama, odlukama i razmišljanjima u svojim vjerskim institucijama- jer se takve stvari nemaju što ticati onih koji nisu vjernici, ili ateisti, jer ako nisu dio nečeg nemaju to pravo ni kritizirat, dok god nečija vjera ili religija direktno ne utječe i na onog koji nije dio nje,... a to već podlježe Državnim zakonima.......

znam da u puno vjerskih prakova se koristi prekinuti snošaj-koja je razlika između njega i kondoma....?
gdje to ima u Bibliji?-hvala

sex prije braka, u suštini to nije grijeh,kako ja shvaćam, ako ga konzumiraju dvoje ljudi koji se vole , ako je iz ljubavi a ne usputni sex, svaki dan s drugom osobom- tu se krši Božija zapovjed, ne sagriješi bludno.....

s druge strane, ali to je opet moje mišljenje, a to kako znaju oni i koji nisu vjernici; ljudi a pogotovo žene znaju često biti povrijeđene, ako su kroz sex željele pokazati svoju ljubav a bivaju ostavljenje...pogtovo mlade djevojke..to ostavlja i psihičke, a ne samo duhovne, ili nekakve moralne posljedice
mislim da smo svi svjesni da sexsualno moramo postati mnogo odgovornij, zbog poštivanja samih sebe, drugog ali i bolesti...te drugih odgovornosti koje sexsualno ponašanje donosi a to su djeca kao i abortusi, što na kraju završi na odluci žene kojoj se na kraju i sudi

smeta me npr. muškarac vjernik prevari ženu s ljubavnicom koja nije u braku...ona nije prekšila sakramenat braka, a on je, a oboje su se ogriješili o Božiju zapovjed ne sagriješi bludno, dok oboje i o onu ; ne poželi tuđeg....e sad, sve se mole da se taj muškarac vrati svojoj ženi, on se ispovjedi i sve je OK,...a ljubavnica...e...svi kažu tko joj je kriv, znala je da je oženjen (a tko kaže da je znala, uzmimo da nije)....Ok, i ona se ispovjedi...ali ona rađa i postaje samohrana majka i praktički """njezin grijeh""" je uvijek vidljiv i vječno je osuđivana od okoline ai i vjernika.....a dijete...tko moli za novi život, što on nije bitan...da,da opet je žena trebala mislit prije...........eto to je jedna od diskriminacija glasno ne izrečenih u vjernika svih religija

naravno ima jako puno žena koje su dugo u vezi planiraju brak, dogodi se da ostanu trudne, dečko ih ostavi i oženi drugu s kojom je paralelno bio u vezi i koja je isto trudna....

ne i u pravim vjerskim brakovima, gdje se moli ima zlostavljanja jer netko nosi svoj "križ" moleći za spas duše osobe koju voli i koja ju zlostavlja......u dobru i u zlu...

postoji priprava za brak.....možeš se molit svaki dan istinski, ali svi imamo uspona i padova i bilo bi lijepo kada bi vjerski brak bio recept za sreću, no on je upravo zato što je vjerski često puta i više na kušnji....nitko koliki god vjernik bio nemože znati što ga čeka u braku jer u njemu nikad nije bio....a ako je pravi vjernik onda nije ni imao seksualne odnose, nije nikad živio s tom osobom prije braka i NEMOŽE znati kako će se ponašati u određenim situacijama...pa Bože moj ljudi smo...obećajemo u nadi da ćemo sve to moći uz Boga i molitvu...ali opet ljudi smo a ne sveci..

abortus, umjetna oplodnja...ooo imala sam ja o tome osuđivačko mišljenje dok to nije postalo blisko osobama jako bliskima meni...prvo sam ih osudila u sebi i nekad dan danas, onda se pokušala staviti u njihovu kožu i shvatila da ni ja nisam vidjela izlaz, a s druge strane stalno sam mislila na to abort.dijet.........često se sjetim jedne poznanici koja je abortirala u 5mj. trudoće a na kraju se udala za tog tipa i imaju 2 djece...često se pitam kako žive s tim...možda bolje nego ja koja se lomim da ih ne osuđujem i opet da ne mislim na to djete...ljudi su se možda pokajali, ispovjedili i vjeruju u Božiji oprost pa im je i oprošteno...a ja izgleda imam problema, jer koliko god ne želim, moram priznat da osuđujem, jer lakše mi je iz mojih cipela, a da sam bila u njezinima....