odgoj u duhu vjere 5

[SikaPika]

Cure, meni vi punite baterije! I nedjeljna misa, naravno, za drugo još nemam vremena.
Eto, trebala bih i na forumu malo manje visiti pa više čitati (a svakojake literature na svim mogućim mjestima u stanu).
Sebe maksimalno dajem djetetu. Još je mala i još me treba. Onda MM. On je nekad tako nježna biljčica da stalno oko njega moraš nešto čačkati
Na moju (ne)sreću, po prirodi sam osoba koja svima silno želi ugoditi. Da mogu, valjda bih se raščetvorila. Nekada ranije sam zbog toga znala i prigovarati, no onda sam shvatila da nema smisla jer sam si sama kriva, sama sam to dopustila, ne znam drugačije i zapravo tako najbolje funkcioniram. Često žongliram sa svojim vremenom, kalkuliram, organiziram puno unaprijed, a drugi se čude što nemam vremena.
Vrijeme za sebe... Eto, nekako sebe živim kroz druge. Možda će jednom doći dan kada ću ostati sama pa ću stići pročitati sve te knjige

Ifi, spomenula si ispovjed.
Nekada sam se ispovjedala jednom mjesečno. Onda sve rjeđe. Dok je MM bio MD, ispovjedala sam predbračne odnose, no uvijek dobila odrješenje grijeha, do jednom. Bilo je pred Božić, a meni neki stari svećenik (jadan, uhvatio se za glavu kad sam mu ispričala da živim s dečkom i njegovim roditeljima, valjda mu niakda nitko to nije ispovjedio) nije dao odrješenje. Izašla sam van kao da me netko opalio mokrom krpom po glavi. Tek tada sam postala svjesna svega. Preplakala sam cijelu misu. Tada sam rekla MD da se želim što prije vjenčati. U međuvremenu sam otišla kod drugog svećenika (župnika) na razgovor. Znala sam da neću dobiti odrješenje grijeha niti mi je to bila namjera, ali bio mi je potreban razgovor. Dobila sam ga, kao i blagoslov, a sakrament vjenčanja sam čekala kao svjetlo na kraju mračnog tunela.
Kasnije sam se redovito ispovjedala kod kapelana koji su kasnije došli. Ovaj posljednji (na žalost, i on je otišao) je rekao kako česta ispovjed nije važna. Možemo se skrušeno pokajati i u srcu, ne moramo za svaku sitnicu u ispovjedaonicu. Donekle je u pravu, no s druge strane, ja sam upravo imala potrebu za češćim razgovorom (i još imam), ne samo pukim nabrajanjem lakih i teških grijeha.