odgoj u duhu vjere 5

[Freyja]

Ifigenija preporučam ti knjigu Michaela O Briena: "Posljednja vremena". Bit ćeš oduševljena. Vjerojano ćeš kao i ja dobiti spoznaju da baš tako mora biti. Mi katolici živimo u teška vremena i bit će još teža. Treba se oboružati ustrajnošću, moramo se pomiriti s činjenicom da ćemo biti u velikim kušnjama. To što se verbalno obrušavaju na nas još nije ništa. Slijedi veliki rat, vodit će se protiv nas (a već se i vodi) dijelom neprimjetno, dijelom otvoreno a naše oružje može biti isključivo ljubav. Ta i Gospodin je rekao - ako ljubite samo prijatelje svoje koja vam je plaća - to čine i pogani. Onaj tko je Kristov ljubi neprijatelje.
I kad to sve tako posložiš onda ti se iskristalizira da će nam trebati velika snaga jer nije to lako i velika ustrajnost ali na kraju puta je neprocjenjiva nagrada.
A knjigu preporučam jer mi je radnja s jedne strane dosta teška, ali vrlo realna i uvjerljiva, a najbitnije je u svemu da je opći dojam knjige - Mir. Mir - jer se sve odvija prema Božjem planu. Sigurno će razumjeti svi oni koji imaju to iskustvo kakav mir donosi Krist.

Ljiljan@, upravo ti si me i potakla (već si prije spomenula tu knjigu) da pročitam ovu knjigu (upravo je i MM čita), duboka je, snažna i ohrabrujuća. Nastavila sam i sa Sofijinom kućom, O'Brien je baš otkriće za mene, hvala na preporuci.

[Ifigenija]

Da vas pitam nešto ne-filozofski.

Bliži nam se advent. Božić, blagdani.

Kako ste se organizirale, kako to slavite?

Ja godinama nastojim nebitno svesti na minimum i usredotočiti se na bitno, na obitelj, na vjeru, na druge, ali malo me onda izmuči onaj drugi dio. Ne jedamput smo bili skoro pa gladni za blagdane - umirali smo od smijeha kad smo pekli mesni sir ili jaja da si nešto pojedemo. Ili smo imali previše, pa se vuklo i bacalo. Nikako u sredinu.

[Peterlin]

Da vas pitam nešto ne-filozofski.

Bliži nam se advent. Božić, blagdani.

Kako ste se organizirale, kako to slavite?

Ja godinama nastojim nebitno svesti na minimum i usredotočiti se na bitno, na obitelj, na vjeru, na druge, ali malo me onda izmuči onaj drugi dio. Ne jedamput smo bili skoro pa gladni za blagdane - umirali smo od smijeha kad smo pekli mesni sir ili jaja da si nešto pojedemo. Ili smo imali previše, pa se vuklo i bacalo. Nikako u sredinu.

He he he... znamo i mi kako je teško pogoditi pravu mjeru. Jedna baka se već pobrinula da čokoladni adventski kalendari čekaju. Druga se raspituje kakve poklone ove godine.... To je njihovo veselje i ne pada nam na pamet uskratiti to ili njima ili djeci.

S druge strane, potrudimo se da djeca ipak znaju da ima i ljudi kojima treba darovati. Već su pitali kad ćemo nositi stvari u Kap dobrote jer to redovito radimo (spremamo kroz godinu, pa odnesemo prije Uskrsa i prije Božića, za Božić još kupimo i špeceraj, nek se nađe...).

Ja inače svake godine govorim da neću pretjerati s kolačima, pa opet ispadne drugačije (jer svatko ima svoje omiljene, nabere se toga). Meso - već godinama dobivam puricu u firmi, pa ne kupujem. Često dijelimo i razmjenjujemo hranu s članovima obitelji, kumovima, prijateljima i susjedima, pa to redovito bude blagdansko obilje. Moj mlađi sin uživa u kuhanju i pripremanju kolača pa njegova pomoć već godinama nije zanemariva. Stariji je "meštar od tehnike" pa je zadužen za mljevenje oraha i keksa, postavljanje lampica i drugih svjetlećih ukrasa (nemojte me pitati koliko toga bude, uvijek previše).

Ukrase za bor radila sam s djecom kad su bili mlađi - sad više ne toliko jer smo sačuvali lijepe ukrase od slanog tijesta (imam dojam da će trajati još duuugo), pa radimo samo čestitke. OBzirom da ove godine imamo puno drugih obveza, možda ćemo odustati i od toga.

Božićne pjesme i priče isto su sastavni dio advenskog doba, a sve drugo - prema prilici... Imamo u prosincu i rođendane i godišnjice, tako da to kod nas ispadne lančana svetkovina...

I tako... I nama je bitno druženje, a kako nismo svi u Zagrebu, to pojede dosta vremena, ali je i gušt. I gledat ću da odvedemo djecu na Orašara (ako bude) ili bar jedan prigodni koncert.