odgoj u duhu vjere 5

[kata.klik]

ja sam od prvog dana svog života odgajana u duhu vjere, punih 34 godine, uzivala u pričama o isusu, njegovoj darežljivosti i ljubavi, išla sa bakom svake nedjelje na misu, molila krunicu, i svoje dijete odgajam na isti način, želim da uživa u Adventu i Božiću, ne zbog igračaka i poklona, nego zato što će on poklanjati drugima, i sve svoje stare igračke koje više ne koristi pokloniti nekom tko nema. Učim ga da sve mora dijeliti, da voli, da ljubi, učim ga svim vrijednostima Krista....
i sad dolazi ono ali...moje dijete je plod naše ljubavi, plod punih 7 godina želje, muke truda, ustrajnosti i strahova i svega onoga što ide uz MPO....hvala doktoru i biologici što su nam pomogli, ali da nije bilo dragog Boga moje dijete nebi danas trčalo oko mene... ljepo je neko rekao, doktori su posrednici i oni pomažu Bog je taj koji tom zametku udjeli dušu, ali tek u majčinoj utrbi... , ne želim nikome da se suoči sa nemoigućnosti imanja djece ali onaj ko se nije suočio sa tim nemože djeliti moralne prodike o tom....

to vam je isto kao da optužujete nekog ko ima rak da je sam kriv zato i da mu pametujete....dok na svojoj koži ne osjetite nešto nemate pravo kritizirati i omalovažavati i nazivati oholim i licimjernim....

a ja ću reći još samo jedno da zbog takvih ljudi ja neidem u crkvu jer vas sve smatram liucimjernim....ali u Boga vjerujem iskreno i svim srcem i znam da je uvjek uz mene i moje bližnje...

[Pinky]

čisto da se razumjemo, i ja sam odgajana i odgajati ću svoje dijete u duhu vjere i tolerancije. redovno čitam ovaj topic, ne pišem još na njemu jer još nemam dijete. i morala sam reagirati na ljiljin post jer me vrijeđa i kao vjernika i kao osobu koja prolazi kroz mpo.
i ne smatram da sam ikoga vrijeđala. dapače, smatram se uvrijeđenom. i kao čovjek, i kao mpo pacijent i kao vjernica. in random order.

[Dijana]

Vjerujem da je Bog uza sve nas, i da svi griješimo, i da je moguće da je ono što smatramo ispravnim, zapravo grijeh.
Za neke stvari je jednostavno znati da su grijeh, ali za neke druge nije.
Ali jednostavno tako mislimo, a nemamo dokaza ni za jedno ni za drugo, svi smo mi u životu u potrazi za istinom.
Nikad ne znaš kad ćete nešto u životu, u što si bio uvjeren 100%, demantirati, ja
sam tako shvatila ljiljanin post, nikako zlonamjerno. I stvarno nema, barem na ovom topicu
potrebe za teškim riječima.

[BusyBee]

Pinky, iako razumijem kako se osjecas, to ti ne daje za pravo da onako burno reagiras na necije pristojno iznosenje iskrenog misljenja.
Ako vjernice ne smiju na ovom topicu iskreno napisati sto misle o pojedinim pitanjima (za puno nas vrlo emotivnim i dijametralno suprotnim iznesenom), ne znam gdje smiju na ovom forumu.
Zadrzimo ovaj topic onakvim kakva mu je originalna zamisao bila.

[miniminia]

već neko vrijeme čitam ovu temu, pa da ne ispadam voajer, bit ću dobra curica i zaželjeti vam dobar dan svima
malo su me zasmetale ove iskre o MPO-u, ja sam tu isto mišljenja da nitko tko nije bio u toj koži , ne zna što je to...ali moram priznati da me malo Pinkyin post razočarao, jer treba tolerirati da netko i drrugačije misli...

Inače, ja sam vam nešto slično Mujici čini mi se... Katolik sam nasljeđem, ali i odabirom...Ali sam moglo bi se to nazvati kritički vjernik... Bila bih i takav hinduist , i musliman...ZAto mi je ekumenski papa Ivan Pavao II vrlo blizak... I nadam se da ćete me prihvatiti ovdje kao takvu...

Da ne elaboriram svoje vjerovanje i neki svoj odmak od pitanja u kojima se ja ne slažem s nekima možda ovdje, u koji definitivno ulazi MPo, rado bih isto da okrenemo u smjeru Božića...

Kod mene je to stvarno dječji blagdan. Upravo radimo veliki adventski kalendar...Pokušavam unjeti osjećaj obitelji u ove dane... RAzmišljam o posjeti nekom domu, ili odricanju od nečega i darivanju. Pojmovima toga... RAdit emo naše poklone za obitelj i prijatelje... Naravno, uz priču o Isusu, njegovoj obitelji....
Ja sam imala kasete s kićom, Vice vukovom, ladom, ali sad nemam CD-eva , pa ako netko ima pridružujem se listi za razmjenu...

[Zdenka2]

Bok miniminia - naravno da te primamo, pa i mi smo kao i ti puni pitanja, dvojbi i kritika.

Osobno bih bila sretna kada bismo mogli civilizirano, na načelnoj razini, a ne razini osobnog napada razgovarati o svim temama, pa i o MPO. Ja spadam među one koji su bili u toj koži, ali mislim da su i oni koji nisu kvalificirani da imaju svoje mišljenje o tome.

Ono što mi nije prihvatljivo bez obzira o kojoj se temi radi je napad na osobu zbog "delikta" mišljenja definiranog samo time što se to mišljenje razlikuje od "našeg", a posebno me smeta kad je takva isključivost zavijena u pozivanje na toleranciju, pa čak i prihvaćanje drugih i drugačijih. Da, mogu biti drugi i drugačiji, samo moraju biti isti kao ja i misliti kao ja. To nije dobro i ne zove se tolerancija, a dijalogu nije ni blizu.

[Nena-Jabuka]

.... ali da nije bilo dragog Boga moje dijete nebi danas trčalo oko mene... ljepo je neko rekao, doktori su posrednici i oni pomažu, Bog je taj koji tom zametku udijeli dušu, ali tek u majčinoj utrobi... ,

a ja ću reći još samo jedno da zbog takvih ljudi ja neidem u crkvu jer vas sve smatram liucimjernim....ali u Boga vjerujem iskreno i svim srcem i znam da je uvjek uz mene i moje bližnje...

Sve si lijepo rekla, i ovo i ostalo, tvoj neodlazak u crkvu je gubitak za Crkvu, a većina onih koji i dalje odlaze tamo davali bi ti podršku u onome što si prošla da dobiješ dijete.

Ja vjerujem u ovu teoriju da se duša dobije tek kad je zametak smješten u tijelu bića koje također ima dušu, u maternicu majke,, nigdje drugdje ni ne može se razviti u dijete.
Nema umjetne maternice, nema mogućnosti da izvan tijela majke preživi ni fetus od 6 mjeseci, a kamoli zametak od 6 dana koji stoji u labosu.
On jest život, perspektiva života, ali bez usađivanja u tijelo majke koja ima duh, dušu, nema nikakve šanse da ikad bude išta osim klice života.
Vjerujem da se duša useljava u zametak u onom trenu kad je začet (ili umetnut) u drugo biće koje ima dušu.
To je moja teorija, ničim dokazana, no nitko nije još dokazao ni neku drugačiju, prema tome, zadržavam ju do daljnjega.
pinky, teško je savladati ogorčenje nad uskogrudnošću, no pogledaj to tako da ti, uz svu tu muku i jad koji prolaziš, ne treba još i živciranje nad nečijim, bilo čijim, mišljenjem.
Tebi će pomoći ona Gospa, znaš koja, ona kojoj se i ja, iz tradicije rodne mi kuće, stoput obratim.
Za sve ostalo - pusti, pusti priče. Pa ti si vjernica, i susjedi su ti vjernici, i rodbina, i prijatelji, pa tko te osuđuje, znaš da imaš podršku svih (valjda sam dobro shvatila?).
Ovo je samo forum, nije najreprezentativniji prikaz života (a i tu neki, "najistaknutiji", eto, i ivana- zg, vjernica od formata, ne bi te po tom pitanju iznervirala).

[Nena-Jabuka]

E, možda je ovo pravo mjesto da upitam jel' ima tko one Božične pjesme Kiće Slabinca, baš klasika, ne volim moderne verzije prepjevavanja toga (tipa sestre Husar i sl.), a nikako da nađem taj CD. Može mi tko pomoći?

ovo ću sad ponavljati do Božića, lani mi nije uspjelo, možda bude više sreće ove godine.

[Kadauna]

http://krscanin.blogger.ba/

scroll down, meni s posla ne radi link - vjerujem da je neki special security u pitanju..............

[kata.klik]

šteta kaduna što ih više nema za skinuti

[Nena-Jabuka]

šteta kaduna što ih više nema za skinuti

a zašto? tamo je nešto genijalno što vrijedi čitati?

[Nena-Jabuka]

aaaaaaaaa pjesme, pjesme, samo ako bude išlo dolje, tnx

[kata.klik]

da pjesme Božićne od Kiće ali nažalost se nemogu skinuti...zbrisano sa servera...

[kajsa]

Božićne od Kiće imam na ploči staroj cca 25 godina.
tad još nije bilo CD

jel on snimio nešto novo i izdao na CD-u ili vi pitate za one njegove stare snimke s ploče?

[pino]

Iako nisam vjernica, htjela bih napisati par cinjenica o MPO-u. Odgojena sam vrlo krscanski, isla sam u Crkvu svaku nedjelju, imam sve sakramente, vjencala sam se u Crkvi i krstila djecu. Krscanstvo smatram "najhumanijom" religijom zbog one "ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe". To da je ljubav najveca vrijednost u toj religiji jako apelira na mene, i iako osobno mi je vrlo tesko vjerovati u postojanje nekog viseg svemocnog bica koji nas nagradjuje ili kaznjava na kraju zivota, zelim da moja djeca budu svjesna krscanstva i da znaju sve o tome, a odluciti mogu sama da li ili ne vjerovati ili biti dio organizirane religije; ali im zelim da imaju takve vrijednosti, ljubavi za sve (i homoseksualce i Rome i drogerase), empatije za druge, razumijevanje za razlicitost i neosudu nikoga (tko od vas je bez grijeha neka baci prvi kamen). Ne znam da li ovaj uvod uopce ima smisla ili da li je pertinentan,

U svakom slucaju, posto mozda neki znate da mi je MPO pri srcu i da je moje prvo dijete zaceto iz 4. postupka IVF-a, jedino dijete od 31 oplodjene jajne stanice iako su svi dobili sansu (izmedju ostalog i nekoliko zamrznutih zametaka), evo sto sam saznala:
- Stav Crkve da život počinje od začeća je relativno nov stav, formiran u 19. i 20. stoljeću, a posebno solidificiran otkrićem DNK molekula oko 1940. godine. Prije toga trudnoća se mogla primijetiti tek nakon izostale menstruacije. Npr. otkriće spermija (dakle niti oplodnje) nije bilo moguće prije izuma mikroskopa. Međutim kako se otkrilo postojanje ljudskog genoma, uvriježena je postala identifikacija novog života s postojanjem novog genoma. Međutim, ni to nije jednoznacno. Od prodiranja spermija u ljudsku jajnu stanicu pa do stapanja muške i ženske jezgre prođe oko 24 sata.
- Otada se pretresalo više pitanja:
1. Život naprema osoba - biološki život ne znači da taj život ima zapravo karakteristike osobe (jedinstvenost i racionalnost po Tomi Akvinskom), odnosno ako želite tako reći, dušu
2. Točan trenutak kad taj entitet u procesu može zapravo bit smatran jedinstvenim i živim - I spermiji i jajne stanice su žive; kad je oplodnja već započela spermij je već u jajnoj stanici a nije se spojio s ženskom jezgrom, ali taj proces više ništa ne može zaustaviti, da li bi i to trebalo biti smatrano već čovjekom ili samo budućim čovjekom - činjenica da je u prvih par dana svaka stanica sposobna razviti se u posebnog čovjeka i da postoje identični blizanci, trojke i četvorke, znači i nakon stapanja muške i ženske jezgre svejedno može doći do razdvajanja u dvije osobe
3. Identifikacija genoma i buduće osobe - odnosno "jedan genom, jedna osoba", što bi značilo da nakon spajanja muške i ženske jezgre nastaje jedinstven život - to je pojednostavljenje činjenica u prirodi budući da postoje različite osobe s istim genomom (identični blizanci, trojke i četvorke), kao i jedna osoba s dva različita genoma (tzv. kimere) kod kojih su se vjerojatno dvije oplođene jajne stanice stopile u jedan plod i nastavile rasti kao jedna osoba; također, da li smo smi kao ljudi određeni genomom, da li je sve zapisano u genima, ili je zametak određen i okolinom u kojoj raste i s kojom komunicira (u utrobi)
4. Zametak kao hiperorganiziran sistem - da zametak sadrži u sebi program vlastitog razvoja i da je zbog toga vlastiti organizam, koji bi postao beba da mu se pruže uvjeti za rast

I sad dolazimo do zabrane zamrzavanja zametaka u IVF-u. Prvi IVF-ovi su bili rađeni s jednom jajnom stanicom u ovulaciji, ali tamo sredinom 1980-tih kad se počeo razumjevati proces sazrijevanja jajnih stanica shvatilo se da se odumiranje ostalih jajnih stanica može preduhitriti hormonima, i dobiti više jajnih stanica odjednom. Stope uspjeha IVF-a tada su još bile mizerne, ispod 10% po postupku, ali s više jajnih stanica odjednom taj broj se može povećati. Oplođuju se sve jajne stanice, a višak zamrzava, na početku s vrlo lošim rezultatima. I onda počinju zamjerke - zamrzavanje uništava zametke ili u IVF-u se vrši selekcija zametaka odnosno imputira se da se tokom IVF-a radi eugenika. Taj stav se zadržao sve do danas, odnosno možete pročitati u Papinoj enciklici Dostojanstvo osobe vrlo detaljne zamjerke IVF-u i zamrzavanju.

Međutim, postavlja se pitanje, nije li opet Crkva u zakašnjenju s znanstvenim otkrićima? Naime, sve donedavno vjerovalo se da svaka oplođena jajna stanica jest u stanju dati bebu. Kod miševa je tako, kod mnogih drugih sisavaca isto (kod uzgoja životinja redovito se upotrebljavaju slične tehnike i to više od 50 godina, s praktički 100% uspjehom). Ali kod čovjeka nije, i to se tek sad vidi. Vjerojatno ste na ovom forumu već čitali o tome kako nije svaka jajna stanica kromosomski ispravna. Već u početku 30% ih je neispravno i kod zdravih mladih žena, kod onih preko 35 godina i do 60%, a kod 40-godišnjakinja i mnogo više. Pola genetskih nepravilnosti se niti ne stvara prije oplodnje, jer se dioba jajašca dovršava tek nakon što spermij uđe u jajnu stanicu. I spermij zna biti genetski nepravilan. Kod čovjeka su te genetske nepravilnosti i vrlo česte i skrivene (u tijelu žene kod prirodne oplodnje.) Tek je prije 5-10 godina tehnika uznapredovala da se mogu ispitati svi kromosomi (recimo u 90-tim godinama mogla su se rutinski gledati u laboratoriju samo 5 od 23 kromosoma) i današnje studije pokazuju em da je većina oplođenih jajnih stanica genetski nepravilna, em da pravilni zameci ne odumiru u laboratoriju tokom IVF-a. Papa u svojoj enciklici kaže da samo trećina žena uspije dobiti dijete, ali kad su radili studiju u Americi kad su vraćali samo genetski pravilne zametke, postotak trudnoće je bio 82% po postupku, a stopa implantacije 70% po vraćenom zametku! (jer, maternica žene je isto faktor da li će doći do trudnoće - neki zameci se ne uspiju uhvatiti za stijenku maternice ili ih ženin imuni sistem uništi kao strano tijelo). Pošto je taj genetski test kompliciran, morali su zametke zamrznuti da bi ga imali vremena napraviti i svih 90 od 90 zametaka se uspjelo odmrznuti. Dakle objektivno govoreći, nije istina da se većina zametaka baca, niti je istina da zamrzavanje zametaka oštećuje ili uništava zametke. Istina jest da većina oplođenih jajnih stanica ne bude rođeno (Papa navodi, barem 80%), ali isto je tako istina da je razlog tome genetski, prirodan, od čovjeka neželjen i neutjecan. Papa bi želio da se svaka oplođena jajna stanica vrati ženi, čak i one koje nemaju ni teoretsku šansu za život, jer to bi jedino bilo dostojanstveno prema zametku i to bi jedino pružilo svakome infinitezimalno malu šansu za život, ali radi se o jednom principu koji je kao princip prekrasan, ali neizvediv u praksi bez da se žene dovede do ludila (i odustajanja od postupaka - ja sam prošla 5 - 4 IVF-a i jedno odmrzavanje, i skoro sam odustala od svega).

I sad dolazimo do pitanja: Da li je moguće jednu metodu kao što je zamrzavanje zametaka - koje u određenim slučajevima može spasiti život zametka, iako neke druge zametke dovodi u opasnost od napuštanja - da li je moralno cijelu metodu zabraniti, ili ipak upotreba metode ovisi o objektivnim okolnostima u kojima se ona primjenjuje? (Primjerice, može se zamrzavanje zametaka minimizirati, ali ne i potpuno eliminirati jer u nepredvidivim slučajevima ona može spasiti i život i zdravlje kako djece tako i majke.)

I postavlja se pitanje, barem meni, kad čitam Dostojanstvo osobe - vidim da je sve što je napisano točno - ALI i to je veliko ALI - napisano je na način kojim se rijetke prakse predstavljaju kao standard (npr. hotimičnu selekciju zametaka - PGD - koja se radi kad su roditelji nositelji bolesti i u cijeloj Europi ih ima 5,000 nasuprot 400.000 normalnih postupaka); oštećenje zametaka nakon zamrzavanja je rijetko; čak je i napuštanje zametaka relativno rijetko i broj zametaka koji su zamrznuti i napušteni u svijetu je zapravo vrlo mali broj svih stvorenih zametaka, i ti napušteni zameci bi dali puno manje beba jer ih je većina genetski nepravilnih - ali ja ću prva priznat da meni smeta višak zametaka i da sam se ja vratila po svoja dva zadnja zamrznuta zametka iako smo tada imali već dvoje djece i da sam ja za mjere koje bi minimizirale taj broj, ali da to ne bude nauštrb zdravlja žene i djece.

Dakle moje pitanje je, zapravo, pošto ću ja također priznati da se neke genetske nepravilnosti mogu roditi (npr. Downov sindrom), i genetske nepravilnosti kod živih poroda predstavljaju 0.4% svih poroda (dok kod oplodnje predstavljaju nekih 50-90% svih oplođenih jajnih stanica), da li je u redu takve genetski nepravilne zametke vraćati ženi pod svaku cijenu pa da umru u maternici umjesto u laboratoriju, ali po cijenu prilične psihološke torture žene (i na kraju vjerojatno i manjeg broja djece, jer kažem vam, psihološki aspekt neplodnosti je najteži aspekt), ili princip poštovanja života možemo prilagoditi praktičnim činjenicama i potrebama u stvarnom svijetu koji nije idealan? Ili bi takve odluke, koje su teške odluke, treba ostaviti pojedinačnoj savjesti bez osude, i treba postaviti princip NAMJERE prije svega (a namjera jest, u liječenju neplodnosti, rođenje novog života uz što manje posljedice kako za ženu tako i za dijete). (I na kraju, ali nevezano, smiju li kršćani, uz kršćansku ljubav, donositi zakone kao hrvatski zakon o medicinskoj oplodnji koji nameće vlastita - i loša - rješenja svima, pa tako i nevjernicima, a nekim će ženama to značiti da im se uskrati moguće dijete).

Po cijenu ponavljanja, dakle, kako a priori osuditi zamrzavanje zametaka ili oplodnju više jajnih stanica ako se ne znaju sve biološke činjenice i ako to u nekim slučajevima stvara popriličnu nepravdu i čak i obrnuti efekt od željenog (budući da se sad neki zameci bacaju umjesto da se zamrznu, a drugim ženama onemogućava trudnoća zbog premalog broja j.s. za oplodnju?) Kako osuditi jedan postupak ili sredstvo bez sagledavanja okolnosti u kojima se on provodi?

Oprostite na dužini, ali eto dotaklo se pitanja MPO i vjerskog stajališta i nadam se konstruktivnoj raspravi i zaista želim razumjeti što točno ljudi tj. vjernici imaju protiv zamrzavanja zametaka (i da dodam za kraj, nisam za nekontrolirano zamrzavanje zametaka, nego da se zamrznu kad se neplanirano dobije više zametaka nego što se može vratiti, i za izbjegavanje trojki, a i blizanaca; ili u slučaju nekih dijagnoza tipa PCOS za zaštitu zdravlja žene).

[Nena-Jabuka]

Božićne od Kiće imam na ploči staroj cca 25 godina.
tad još nije bilo CD

jel on snimio nešto novo i izdao na CD-u ili vi pitate za one njegove stare snimke s ploče?

Nije snimio ništa novo, to je ona prastara ploča, kazeta, s onim užasnim omotom, ali su pjesme originalne, čisto i "normalno" ispjevane, onakve kakve su oduvijek, a bez onih iskrivljivanja, aaaaooo, uuuuaaaa, iz čista mira, kao, sad smo moderni pa moramo malo otezati, mijenjati, stenjati i sl., kako to izvedu ovi mladi suvremeni pjevači.
A Croatica Record ne objavljuje ta stara izdanja ponovo na CD-u pa ne znam kako doći to njih.

[Zdenka2]

Podržavam mogućnost rasprave o MPO, s iznošenjem različitih gledišta, ali, ako tako bude, molim da to bude poseban topik. Ovdje raspravljamo o odgoju u duhu vjere, a tema MPO je zasebna, velika tema koja bi posve pojela naš topik.

[Cubana]

Podržavam mogućnost rasprave o MPO, s iznošenjem različitih gledišta, ali, ako tako bude, molim da to bude poseban topik. Ovdje raspravljamo o odgoju u duhu vjere, a tema MPO je zasebna, velika tema koja bi posve pojela naš topik.

Ne razumijem tko ste to vi. I u kojoj se vjeri smije odgajati dijete da bi se pisalo na ovom topiku?

[sirius]

Koliko sam ja shvatila ovo je tema za one koji odgajaju u vjeri koju propisuje Crkva (Crkve).
Ja zaista ne vidim problem u tome, niti potrebu da se osobe koje prakticiraju takav način vjere neprestano prozivaju.
Možda se njima ne da neprestano opravdavati i objašnjavati , nego žele miran kutak u kojem će razmjenjivati iskustava.
Zar je to toliki problem?
I mnogi drugi na ovom Forumu imaju svoje teme slobodne od upada i otvorene kao potpora...
Zašto se ne bi otvorila nova tema o dilemama i dvojbama o konkretnim stavovima, a ova ostavila kao potpora?

[ljiljan@]

Ne razumijem tko ste to vi. I u kojoj se vjeri smije odgajati dijete da bi se pisalo na ovom topiku?

u svakoj. Vrlo ugodno i radosno raspravljala je forumašica islamske vjere kao i nekih drugih manjih kršćanskih zajednica. white musk je otišla s cijelog foruma ali ne zbog ovog topika.
Ništa sporno nisam vidjela u Zdenkinom postu ali ako netko traži grešku...

[ljiljan@]

A što se tiče priprema za Božić jedino što će praviti razliku na meniju su kolači...
Za mene najveći značaj i osobitu radost predstavljaju zornice. Lani sam prvi puta svako jutro prije posla cijela četiri tjedna Došašća sudjelovala na misama. Počinjale su u šest ujutro. kolegica s posla svako jutro me pitala - zar si opet bila? od kuda ti snaga?
Stvarno od kuda mi snaga?
Ali jutrom u šest srce mi se razigra kad vidim punu crkvu ljudi i to svih životnih dobi. Od osnovnoškolaca, srednjoškolaca, nas u najboljim godinama do bakica...Pravo malo stado. I ne mogu uopće objasniti koja bi me sila uspjela dignuti u pola šest iz kreveta...tako s voljom i na vrijeme. I te mise su mi prekrasne, pune radosne pjesme, pune iščekivanja radosnog događaja.
Božić mi ima poseban značaj od kad sam rodila Ivana. Te godine Božić mi je bio najljepši u životu.
Inače, kad sam rodila blizance za pet dana bio je moj 26 rođendan. probudila sam se tog dana ujutro u bolnici na Svetom Duhu i bio mi je poseban osjećaj da mi je rođendan i da sam mama dvoje djece. To je bio moj najljepši rođendan u životu.
A prije 4 godine bio mi je najljepši Božić u životu... upravo zato jer je trudnoća bila puna strepnje (zbog mojih godina) ali i puna predane molitve...i što je sve tako dobro prošlo...želim dovijeka Bogu zahvaljivati...

[pikula]

pino meni tvoj post pojašnjava mnogo stvari koje nisam znala i hvala ti na trudu.Razumijem da tu ima puno nijansi koje treba porihtati i da totalna neselektivan zabrana nema smisla. Iskreno, poznajući Vatikanske odluke oni su spori, jaaako spori ali temeljiti. Vjerujem da se ozbiljno razmišlja o svim detaljma i da ozbiljne odluke koje donesu u stručnim povjerenstvima često polako dolaze do nas i putem se pojednostave pa time postanu mnogo manje razumljive. Ja osobno mislim da se Kc prema vjernicima ponekad ponaša kao i mi prema svojoj djeci,kažemo NE!, a mislimo "Čekaj da vidim koliko je to opasno i na koji način pa ću ti reći kad, gdje,kako i koliko"
Razumijem zdenku slažem se, osobne vjerske dileme, podrška i utjeha svakako su dobro došli, ali filozofske teme na filozofski
O Kići ne znam ništa
Međureligijski dijalog vrlo dobro došao

[pikula]

Ljiljana, zornice- Divno!Ja se godinama spremam i nikako. Ove godien ću svakako pokušati i tovj primjer je tako inspirativan -idemo od nedjelje na zornicu!!!

[pino]

Kao što sam rekla, željela bih pružiti svojoj djeci znanje i iskustvo odrastanja u vjeri i želim da sami donesu informiranu odluku bez obzira na to što ja vjerujem ili ne, jer kao prvo, duhovnost i organizirana religija su dvije različite stvari, ali oboje su važne i mogu biti korisne, i kao zajednica i kao oslonac u životu i kao ispunjenje jedne ljudske potrebe i ne želim ih lišiti te mogućnosti. Međutim, moja glavna prepreka je meni osobno pitanje MPO-a i kako se KC odnosi prema njemu. (Razmišljala sam o tome da se pridružim Episkopalcima, koji su vrlo slični katolicima, ali i puno tolerantniji po mnogo pitanja uključujući i ovo.) S praktičnog stanovišta, ako to bude KC, mogla bih pustiti mojoj mami da ih vodi u crkvu i da ih uči moliti, a ja bih im željela čitati Bibliju. Ali, što kad se suoče u Crkvi recimo s molitvom za nerođenu djecu ove subote (u kojoj će se možda između ostalog osuđivati MPO), a moja najstarija kćer je začeta na taj način? Bojim se da će se osjećati u najmanju ruku zbunjeno. U dodiru s vjernicima i crkvenim naukom, hoće li joj pričati da je začeta u grijehu, implicirati nemoral ili oholost roditelja? Znam da joj ja mogu objasniti kao što i vama objašnjavam da to nije tako, ali da li da svojevoljno učinim napor da ju uključim u jedan vjerski odgoj i time izazovem moguće traume?

Jest da su još male, najstarija ima 4 godine, i možda će se i stav Crkve promijeniti do trenutka kad ona odraste, ali ja sam vidjela kako ju dira kad joj netko loše kaže. Neki dan smo bili na igralištu i neke dvije curice s kojima se htjela igrati su joj rekle "you are stupid". Kako je na to samo plakala. Kakve će imati posljedice na nju ako doživi nešto analogno u Crkvi, a ja sam ju tamo poslala?

Znači, prvo, to je pitanje predrasuda (i vjernika i svećenika), ali je i pitanje što učiniti kad se crkveni nauk kosi s onim što znaš da je istina, a crkveni nauk je između ostalog i to da poslušnost vrlina, kako kaže Zdenka, a osuda MPO-a dolazi od najvećeg autoriteta crkve i to zadnji put 2008, dakle nedavno.

Ja sam pokušala otvoriti temu o zamrzavanju međutim ona mi je tada, u jeku donošenja zakona, bila zaključana. Ne želim ponoviti takvo iskustvo (meni traumatično). Ako netko drugi otvori takvu temu, rado ću se pridružiti. Ali mene ne interesiraju mišljenja prosječnog čovjeka, mene zanimaju mišljenja vjernika, i to inteligentnih vjernika koji mi neće samo citirati crkvene tekstove i stajališta (to mogu i jesam pročitala i sama i rado bi i o njima razglabala, ali možda kasnije), već su razmislili i o problemu i o rješenju, a možda su se i našli u toj koži. Čini mi se da je ova tema skoro pa jedina gdje se okupljaju vjernici na ovom forumu i zato sam iskoristila ovu priliku s iskustvom od BOZZ da vam pokušam postaviti pitanje čiji me odgovor zbilja interesira jer o tome donekle i ovisi da li da napravim napor da mi djeca budu dio KC ili ne. Razumijem da je takvo pitanje uzurpacija teme podrške i da je moj post i dugačak i off topic, ali je nemoguće uopće postaviti pitanje bez iznošenja nekih činjenica o MPO-u.

[laky]

I njih dvoje imaju predivnu majku...Jer je Bog tako htio.

Znam i drugačiji slučaj. Bračni par koji nikada nije posvojio dijete ali njihova je kuća bila dom mnogim mladima - studentima i srednjoškolcima koji ne bi inače imali mogućnosti školovanja u Zagrebu, bilo da su ih udomljavali, bilo da su ih jednostavno prigrlili.
Ali taj je bračni par aktivan u Crkvi u Zajednici bračnih susreta to je značilo mnoge vikende provesti van kuće, u drugim gradovima, u inozemstvu (to ne bi mogli uz malu djecu). Kada su pričali koliko ih ta aktivnost ispunjava radošću, koliko su zahvalni Bogu na uspjesima koje su na tom području postigli, spontano su izjavili - ne, mi nismo neplodan par!
Prema tome, Bog je svakom od nas namijenio i kušnje i nagrade, onaj tko od prepreke prepozna svoju šansu - taj je na putu Božjem.

slazem se s ovim I njih dvoje imaju predivnu majku...Jer je Bog tako htio.
ali se moram nadovezati jednom rečenicom i Ja imam predivnu princezu dobivenu MPO jer je Bog tako htio
Hvala Bogu jer ipak je ON taj koji odlučuje o svemu

[Zdenka2]

Ne razumijem tko ste to vi. I u kojoj se vjeri smije odgajati dijete da bi se pisalo na ovom topiku?

Na svakom topiku su "mi" oni koji na tom topiku pišu, a to su svi oni koji žele odgajati dijete u vjeri i oni koje ta problematika zanima. I mislila sam da je bjelodano značenje naslova "odgoj u duhu vjere", a to je, da pojasnim tu nejasnoću, odgoj u duhu vjere, nebitno koje, dakle, svake.

Meni je isto nešto nejasno: zašto imaš tako neprijateljski stav?

[Peterlin]

Ne razumijem tko ste to vi. I u kojoj se vjeri smije odgajati dijete da bi se pisalo na ovom topiku?

Da je Zdenka napisala "ovaj topik" umjesto "naš topic" bilo bi u redu....


Uff, kako me ljuti kad se ljudi ovako hvataju za kajgod....

[mendula]

Nego, da vas pitam...
Ako Advent počinje u nedjelju (prvu adventsku nedjelju), zašto adventski kalendar uvijek ima 24 dana kao da Advent počinje 1.12.?

[miniminia]

da računaš po nedjeljama, svake bi godine imala drgi broj dana

[ivana zg]

pino vidim da ti nitko ne odgovara, a ja se ne smatram baš kompetentnom...pitala bih te, kako to da si odlučila djeci reći na koji način su začeti? Ne pitam to zato što mislim da se toga trebaš sramiti pa im lagati, nego osobno poznam bračne parove kojima ni roditelji, samo određeni broj jako bliskih prijatela ili samo sestra ili brat znaju da im je djete začeto IVF i nikad svojoj djeci ne namjeravaju reći kako su začeta- upravo zbog tih razloga o kojima ti pričaš. S druge strane, zečeče je začeće i jedno i drugo se na kraju krajeva odvije u tijelu majke, tj. taj dio je presudan i bitan-nama roditelji nisu nikad govorili kako smo zaćeti ( mislim na "prirodnu" oplodnju) u smislu , pa probali smo ovoliko puta, pa sam tek od trećeg puta ostala trudna, jako smo te željeli itd.............malo sam se našalila, ali samo zato što mislim da je i jedno i drugo začeče jednako i ne vidim potrebu da se o tome s djecom priča, ne zato što se ovakvog ili onakvog začeća treba sramiti, nego ne vidim kako je takvo saznanje uopće bitno za jako malo djete? ( neznam ja svojoj maloj kažem, bila si u maminoj, pupici, spavala, papala, rasla, mama te je rodila-ali ne i kako je došlo do njenog začeća)
Druga stvar je ako je njena okolina upoznata s tim, pa će je po tom pitanju propitkivati, onda je u redu da zna......Možda da im kažeš kad budu malo stariji, kad budu učili biologiju, kad skuže te biološke aspekte, onda je na rade objašnjenje zašto KC misli ovako ili onakao....ali ni da KC nije 100% sigurna da je li njezin stav, i Božiji stav...

[krojachica]

Imam jedno pitanjce, a nisam našla ništa na tu temu:
imate li neku ideju za poklončić za krštenje djetetu, onako da je baš
lijepa uspomena na taj događaj, ali nikako nebih zlatni križić i sl.
Roditelji baš ne drže do vjere, pa bih htjela da je nešto skromno, ali
lijepo, kad jednog dana otvori da odiše ovim lijepim sakramentom.
Vidjela sam neke anđele u Likumu, koji su autorska djela, a nisu preskupi
niti glomazni, ali nisu me toliko oduševili pa sam odlučila još prolunjati

[krojachica]

Pikula, Ljiljan@, kako se organizirate s klincima u jutro kad idete na zornice?
Ja sam znala otići koji put, ali to mi znaći da moram susjedu zamoliti da mi ih spremi
i odvede uvrtić (MM bi za taj pothvat trebalo puuuno vremena), a ja sa zornice direktno na posao.
Isprike, isprike, isprike... Ma stvarno bi rado išla.

[ivana zg]

krojachica kupi Bibliju nekad je kršćanska sadašnjost u svome izdanju imala Bijele, tvrde korice...mislim da više nemaju, ima Verbum neke s mekim uvezom ali meni se te ne sviđaju i nije prijevod Kršćanske sadašnjosti-nekako njihove Biblije najviše volim (unutra napiši neku lijepu posvetu)

zornice, jedva čekam...meni MM ujutro vodi malu u vrtić, ali ja ju moram tako i tako spremat, inače smo išli skupa, a sad ću ići ja, a on će biti s malom, kad se ja vratim on ide raditi, a ja ću malu spremiti i odvesti u vrtić...problem je ako radiš i niko ti ne može ostati s djetetom...mada moja mala je svoje zornice odraadila kad sam ja bila trudna ali kad je imala i oko godinu dana, ustvari 8mj. kako nije spavala do 7h ujutro vodila sam je na zornice pa bi po povratku zaspala u autu

[krojachica]

ma da, meni je problem što se poslije zornice ne stignem vratiti
kući nego moram ravno na posao, a djecu mi nema tko spremiti
i odvesti u vrtić...ah

[krojachica]

Hvala Ivana, ja sam znala u ovakvim prigodama poklanjati Biblije za mlade
Ima ih stvarno veliki izbor ali nekako mi je uvijek bilo teško naći onu pravu.
Baš ću otići pogledati do Verbuma.

[ivana zg]

U Verbumu ima puno tih za mlade..ali zašto ne bi kupila običnu klasičnu, kad naraste neka čita...a isto tako za koji rođendan mu možeš kupiti i koju dječiju Bibliju
http://www.verbum.hr/darovi/
http://www.verbum.hr/darovi/za-sakramente/krstenje/
http://www.verbum.hr/knjige/djeca-i-mladi/slikovnice/
http://www.verbum.hr/knjige/djeca-i-...tura-za-djecu/
http://www.verbum.hr/knjige/religija...vnost/biblija/

[krojachica]

Supač. Hvala. Našla sam poklon i za sebe...

[pikula]

Nego, da vas pitam...
Ako Advent počinje u nedjelju (prvu adventsku nedjelju), zašto adventski kalendar uvijek ima 24 dana kao da Advent počinje 1.12.?

E s ovim mene moji tupe već tri dana! Ni ja neznam kad smijemo početi jesti čokoladice LOL, u pomoć

[pikula]

Što se tiče zornica, ja još nikad nisam uspjela a čak mi ni djeca nisu tako mala. Jednostavno ja često ostavljam neke poslove za koje mi treba mira za kasno navečer, mužiću zvrcka blackberry non stop i onda ako mene nema da šetam peseka, spremam užine, ručkove, trpam torbe i čarape u ruke izbije kaos, svi kasne svuda i tak, nisam niakd otišla. Želja je tu, samo provedba mi šteka
Moram se uozbiljiti.

[ljiljan@]

Pikula, Ljiljan@, kako se organizirate s klincima u jutro kad idete na zornice?
Ja sam znala otići koji put, ali to mi znaći da moram susjedu zamoliti da mi ih spremi
i odvede uvrtić (MM bi za taj pothvat trebalo puuuno vremena), a ja sa zornice direktno na posao.
Isprike, isprike, isprike... Ma stvarno bi rado išla.

Ja nemam niti izbliza takvu situaciju s djecom. Meni veliki čuvaju malog. Ma šalim se, ali blizanci su 18-godišnjaci i posve sam sigurna ostaviti ih da svi zajedno spavaju u kući. Jedino što me sprečavalo prijašnjih godina što je Ivan bio često bolestan te prve i druge vrtićke godine. Dijete s temperaturom nisam ostavljala većoj djeci na brigu niti na pola sata.
Nadam se da će i ove godine kao i lani, biti sve O.K.

Inače raumijem tko ima brigu na djecu da baš i ne može predano prisustvovati Misi. Sigurnost djece je prije svega.

[ljiljan@]

ma da, meni je problem što se poslije zornice ne stignem vratiti
kući nego moram ravno na posao, a djecu mi nema tko spremiti
i odvesti u vrtić...ah

Ja nemam niti izbliza takvu situaciju s djecom. Meni veliki čuvaju malog. Ma šalim se, ali blizanci su 18-godišnjaci i posve sam sigurna ostaviti ih da svi zajedno spavaju u kući. Jedino me sprečavalo prijašnjih godina to što je Ivan bio često bolestan te prve i druge vrtićke godine. Dijete s temperaturom nisam ostavljala većoj djeci na brigu niti na pola sata.
Nadam se da će i ove godine kao i lani, biti sve O.K.

Inače raumijem tko ima brigu na djecu da baš i ne može predano prisustvovati Misi. Sigurnost djece je prije svega.

[ljiljan@]

Kako sam ovo uspjela izvesti???

[Peterlin]

Nego, da vas pitam...
Ako Advent počinje u nedjelju (prvu adventsku nedjelju), zašto adventski kalendar uvijek ima 24 dana kao da Advent počinje 1.12.?

Nisam neki stručnjak, ali evo mog zdravoseljačkog mišljenja: Božić je nepomični blagdan (uvijek pada na 25.12. bez obzira koji je dan u tjednu).

Na misu ide nedjeljom (jer je crkvena godina podijeljena na tjedne - nek pojasni netko tko zna bolje), pa se onda svijeće na adventskom vijencu pale nedjeljom, bez obzira na broj dana do Božića.

Adventski kalendar, pak, vrijedi uvijek od 1. 12. do Badnjaka (24.12.) bez obzira na to da li se svjećica pali dan ranije ili kasnije, ili se potrefi točno na nedjelju.

[ljiljan@]

Što se tiče zornica, ja još nikad nisam uspjela a čak mi ni djeca nisu tako mala. Jednostavno ja često ostavljam neke poslove za koje mi treba mira za kasno navečer, mužiću zvrcka blackberry non stop i onda ako mene nema da šetam peseka, spremam užine, ručkove, trpam torbe i čarape u ruke izbije kaos, svi kasne svuda i tak, nisam niakd otišla. Želja je tu, samo provedba mi šteka
Moram se uozbiljiti.

Ja sam sve lanjske zornice onako u duši posvetila za svoje stare roditelje, za njihovo zdravlje, za zahvalu Bogu na njima, te na nakanu da svoje staračke godine provedu u istinskom miru s Bogom...to me dizalo u pola šest ujutro.
Probaj si i ti naći neki poticaj ako je kaos jedini problem

[pikula]

Hvala Peterlin! To mi je trebalo
Ljiljana imaš pravo nikad nisam o tome tako razmišljala. Treba izmoliti i zornice, općenito više moliti, a manje se oslanjati na svoje snage. Hvala ti.

[SikaPika]

Mislim da je stvar kod tih adventskih kalendara (imamo ih tri i ne znam kako već nisam došla u napast otoviriti barem jedan) u tome što, kao što Peterlin kaže, Božić nepomičan blagdan, no prva nedjelja Došašća je četiri nedjelje prije samoga Božića, a mijenja stvar je li Božić u subotu ili ponedjeljak. Ako je Božić u ponedjeljak, onda je Došašće kraće (tek 29 dana), a ako je npr. u subotu, onda je duže (29+5). E, a kako bi onda proizvođači adventski kalendara to riješili? Svake godine bi morali mijenjati broj kućica, a to se ne isplati pa je lakše krenuti s 1. 12.
Naš prošlogodišnji kalendar je u tako strašnom stanju jer nam služi kao vrsta memorija, a najčešće ga pregledavamo dok jedemo i sigurno ću ga Maši ostaviti za uspomenu.

A pripreme za Božić? Ništa pretjerano. Par vrsta kolača, malo ukrašena kuća... Do ovih godian smo na Badnjak bili kod MM staraca, vjerojatno ćemo i ove (iako bih voljela kada Maša bude starija, za Badnjak biti kod kuće, kititi bor, pripremiti večeru, ići na ponoćku). Kod njih je za večeru redovito fiš i pohana riba i uvijek ostane jako puno toga što se najčešće baci. No, već godinama tu večer nosimo klopu i kolače jednoj bakici. I za ručak ćemo biit kod njih. No, stvarno bih voljela promijeniti tu praksu pa barem jedan dio te svečanosti prenijeti u svoj dom tim više što volim stare običaje paljenja svijeće u pšenici, molitve prije jela, gašenje svijeće u žitaricama u čaši... to su stvari koje bih voljea prenijeti djetetu, a koje se kod njih ne prakticiraju.

Smatram da se zaista ne treba pretjerivati za blagdane, no isto tako, treba dostojno i na taj način proslaviti Isusovo rođenje, za obiteljskim stolom, u molitvi, zajedništvu pa i obiljem blagodati koje nam Bog pruža.

Kuću ne volim ukrašavati puno ranije nego par dana prije Božića, a bor kitimo obavezno na Badnjak. Ove godine ćemo imati plastični bor i to zbog Maše, bit će lakše za održavati, ona se neće moći bocnuti... Starci su nam kupili drvene i slamnate figurice, a Maša i jaćemo možda izraditi još koje od tijesta ili papira, tek toliko da ona nešto napravi i onda stavi na bor.
Planiram izraditi i čestitke koje će i ona "ukrasiti" (svojim švrljotinama )

E sad, još sam u dilemi kako joj objasniti bor, Djeda Mraza... Naime, kada sam ja bila mala, bor je donosio anđeo. Znači, teta bi okitila bor u spavaćoj sobi, mene bi za to vrijeme baka zadržala u kuhinji i onda bi za vrijeme večere donijeli bor u dnevnu sobu (on bi veličnastvneo zasvjetlucao onako u mraku), a tu noć bi poklone donosio mali Isus. Meni je to prekrasan običaj, ali bed mi je zbunjivati dijete jer ne znam kako će na to reagirati MM starci, ne znam trebam li inzistirati na tome ili da se prepustim struji i Djeda Mrazu? Što mislite o tome?

Nena, ja mislim da ja imam Kiću, ali na kazeti

[Peterlin]

E sad, još sam u dilemi kako joj objasniti bor, Djeda Mraza... Naime, kada sam ja bila mala, bor je donosio anđeo. Znači, teta bi okitila bor u spavaćoj sobi, mene bi za to vrijeme baka zadržala u kuhinji i onda bi za vrijeme večere donijeli bor u dnevnu sobu (on bi veličnastvneo zasvjetlucao onako u mraku), a tu noć bi poklone donosio mali Isus. Meni je to prekrasan običaj, ali bed mi je zbunjivati dijete jer ne znam kako će na to reagirati MM starci, ne znam trebam li inzistirati na tome ili da se prepustim struji i Djeda Mrazu? Što mislite o tome?

Ma ne brini, dijete će si i samo naći obrazloženje tko sve donosi darove i kako.... Moji koristoljubivi klinci brzo su tome stali na kraj (i to mislim da je "kolovođa" bio mali, a stariji brat slijedio u stopu): kad su shvatili da se darovi dobivaju na više adresa, zaključili su da Isusek i Deda Mraz (i sveti NIkola i svi drugi) donose darove i k njima... Uostalom, ne možemo bakama i dedama uskratiti prigodu darivanja, njima to često znači više nego nama.

Što se tiče darova pod borom, mi smo se najprije držali priče da Isusek i Deda Mraz donose darove samo djeci, a mi odrasli poklanjamo jedni drugima i djeci...
Prvi cirkus bio je oko čizmica svetog Nikole kad su pitali kako on uđe kroz prozor. Moj mlađi je brzo shvatio da to sveti Nikola ne nosi vlastoručno (mislim da mu je bilo bitno eliminirati fizičko postojanje krampusa iz cijele priče, jer ga je ipak bilo malo frka) pa je pitao tko pomaže svetom NIkoli podijeliti darove svoj djeci. Tada smo rekli da on ima pomoćnike - bake, dede, tate, mame.... i sve druge od kojih se dobiju darovi, a da on samo nadgleda što tko smije dobiti. Poslije se to automatikom preslikalo i na Božić i gotovo... Treba djecu pustiti da sami poslože kockice u glavi.

Inače, ja ne vidim (niti tražim) nikakav način da proslavu Badnjaka i Staru godinu preselim u svoj dom. Isto vrijedi i za Uskrs, tj. Veliki petak. To su dani kad se ide k mojoj svekrvi koja živi sama i to je tako. Na Badnjak ćemo joj doći popodne, okititi bor, pojesti večeru i dići sidro da stignemo u 20.00 na dječju polnoćku.

Na Božić, Novu godinu i Uskrs ja napravim ručak, a postoje i dani kad se ide k mojim roditeljima koji nisu u Zagrebu, pa mi je nezgodno putovati uoči blagdana. Njihovi dani su Štefanje, Svi sveti, drugi dan nove godine, Tri kralja.... Doduše, mi imamo debele razloge za baš takav raspored - naši roditelji su već u godinama i nekako smo našli način da s njima provedemo blagdansko vrijeme, a da ostane dovoljno i za nas. S druge strane, treba tu utrpati i kumove, prijatelje, susjede.... S vremenom sam prestala razbijati glavu. U početku mi je išao na živce ovaj fiksni raspored, a onda mi se u glavi dogodio klik i spoznala sam sve dobre strane toga. Kako smo postavili u prve 2-3 godine dječjih života, ostalo je i dalje. Nije to loše. Kad bude trebalo mijenjati - i to ćemo učiniti.

[Juroslav]

Nego, da vas pitam...
Ako Advent počinje u nedjelju (prvu adventsku nedjelju), zašto adventski kalendar uvijek ima 24 dana kao da Advent počinje 1.12.?

to je zato kaj je adventski kalendar izmišljotina potrošačkog društva i štanca se naveliko
kad bi svake godine trebali izrađivati novu šprancu prema broju dana u adventu te godine, bila bi manja zarada

da se razmemo - ne pljujem po adventskom kalendaru, i kod nas su u opticaju barem 2


a zornice - možda uspijem otići jednom kad budemo kod mojih, u ZG nema šanse

[Nena-Jabuka]

Svake godine čujem kako su te zornice super onima koji ih pohode, ali ja sam nekako jedva jedvice dočekala i da uopće igdje mogu otići, olakšanje je nastupilo tek kad sam malu prestala dojiti pa je nekako utrpam mužu (koji nije zainteresiran za moje aktivnosti tog tipa).
Tako da se nekako poklopila mogućnost mojih povremenih izlazaka s prijateljicama na cugu s mojim, s druge strane, odlascima u crkvu (kompatibilno?)

A za Božić, uf, obožavam to najkićenije moguće kićenje, lampice na balkonima i ostali kičeraj koji veseli i mene i djecu,
zajedno radimo jako velike jaslice, s puteljcima, planinama i proplancima, svom mogućom živadi , jezercima, to mi je uživancija.
Prije smo kitili bor ranije, ali sad isključivo na Badnjak jer sam skužila da nam zbog toga baš taj dan bude vrlo svečan.
E, za to mi u pozadini treba i prava glazba, da djeca i ja pjevamo usput, baš djelujem idiot s tim traženjem Kiće (ko da sam neki ludi zaljubljenik u tamburaše , ma daleko od toga),
nije stvar u njemu, može sugestija i za kakav drugi CD gdje neki dječji zbor pjeva te pjesme ili neki drugi izvođači, ali da zaista te tradicionalne pjesme zvuče tradicionalno, a ne pretvore ih u blues ili ne znam šta već.
Svake godine obavezno nasjednem na te fore pa kupim nešto na blagajni Konzuma ili drugdje, kao - evo, gospođo, krasne Božične pjesme, gospođa kupi, a ono prepjevi koji me baš iritiraju.

(i pino, žao mi je što ne dobivaš sugovornike za svoju temu, ali ja ti zbilja ne mogu pomoći, nisam ta, ne dijelim stav KC-e o MPO-u (ni neke druge, al' to me ovdje sramota napisati, ne želim uzurpirati topic, tako da ti ne treba stav jedne, po tom pitanju - oholice).

[mendula]

to je zato kaj je adventski kalendar izmišljotina potrošačkog društva i štanca se naveliko
kad bi svake godine trebali izrađivati novu šprancu prema broju dana u adventu te godine, bila bi manja zarada

Meni se, pak, čini da je adventski kalendar lijepa forma kojom se svaki dan u Adventu možemo podsjetiti na činjenje dobrih djela ljudima oko nas, na sitnice koje inače prelako zaboravljamo. A nakon toga se malo zasladimo, zašto ne? U svakom slučaju, puno smislenije od hrpa čokoladnih jaja i zečeva za Uskrs ili "sv. nikola" u prosincu. Mislila sam da adventski kalendar s tim brojem 24 možda ima neku dublju povijest. Ako je tako kako pišete, onda ćemo, nadam se, svake godine izrađivati novi kalendar, s točnim brojem dana Došašća i datumom na svakom pretinčiću, i pomno smišljenom porukom. Baš mi se sviđa ideja .