odgoj u duhu vjere 5

[Nena-Jabuka]

ih, nije me dugo bilo. povremeno virnem... jednostavno, ne izdržavam ne osjećati se potegnutim za jez...hm...ovaj...prste kad naletim na nešto ovakvo gdje me se ništa ne pita(!), a luda usta ipak ne izdržavaju...
mž i ja - totalna suprotnost. agnostik u vječitom vrtlogu preispitavanja, vaganja/odmjeravanja, antikrist (bolje rečeno antisve, no ne i nihilist!) vs tradicionalna, normalna curadjevojkažena, antija... kako odgojiti dijete?
da li je to zločin? ako da, prema kome? samo mi nemojte otrcano odgovoriti: prema djetetu, jer ću opet zijevnuti. hajmo redom.
nego, gdje nestadoše one nožice što onako paraju eter toĆanjem u onom lavoru? mislim na nenin avatar ))

Prvo, eh, nogice, lijepo da ih se netko sjeca, htjela sam se malo povući, odoh malo na neki godisnji odmor s foruma, ko i ti, dugo te nema (ni tvog cinizma, svejedno, respect)...
Drugo, nisam sigurna posve kako u tvom slučaju, kojeg navodiš, odgajati dijete. Tvoje je još jako malo (dobro je, nadam se?)
Ovo sto je ljiljan rekla nije lose, ako ima ljubavi i sloge nece se dijete izgubiti u svijetu...
Meni se opet čini, al' to stvarno samo osobno, da bih ja djetetu pružila više informacija, u smislu učenja o nekoj vjeri, podučavanja, da traži oslonce za sebe i izvan ovog svjetovnog, vidljivog...tako bi bilo da sam druge vjere od muža, ili da je on angnostik (po vjerskoj praksi moj trenutno kao da to i jest).
Čini mi se da bih slavila sve blagdane, obiju vjera, pružila djetetu učenje i jedno i drugo, opciju A i B, jednostavno mu širila vidike, ne forsirajući nijedno, ne omalovažavajući nijedno.
Ne izgleda mi previše uspješna ona teza - nismo ga učili ništa niti forsirali išta, pa neka odluči samo kad odraste!
A šta da tada odluči?
Da se odluči između "ništa" i ništa"?.
Netko je i sam na ovom forumu jednom davno, i ne znam više gdje, baš to spomenuo kao zamjerku svojim roditeljima - zašto mu nisu pokazali bar nešto pa neka sam odbaci ili prihvati, ovako nije imao o čemu razmišljati, što slijediti, što analizirati, čime se baviti (u duhovnom smislu), e da bi uopće poslije imao o čemu odlučivati. To govorim za slučaj kakav ti navodiš, gdje je jedan vjernik, a drugi nije.
Ostali vjerojatno nemaju takvih dvojbi.
(ps: ako su samo nogice trebale da se primijeti post, jadni su mi to postovi)

[Andro-gen]

frend, strogo katolički odgojen, da ne velim ispran i unazađen stoljećima. eh, sad... i još uvijek živi sa starcima (!!!). božić se slavi na sva zvona, obitelj (ma koja obitelj a lik sam, ni kučeta i mačeta???)... i ja sam živio tatin i mamin život, život ovoga društva do nedavno. sad sam veliki dečko i znam (otprilike) kako bi trebalo. svojevrsna prednost je kad čiko postane tata. ne pada mi napamet svoje životne frustracije liječiti preko djeteta (kao moji roditelji - odgajan sam u nacionalno i vjerski poprilično svjesnom miljeu i toga se ježim sada), kupovat mu/joj gitare, maltretirati dječicu pink flojdima i sličnostima kao onaj lik sa tv kojem sin zna sve o dire straitsima, a ono... sve mehanički naučeno kako bi se tata k..č.o kako ima genijalca za sina i kako je isti tata. ako po ničem drugom, barem po spolovilu. zato smatram da sam barem stopu iznad ostalih, a svoje dijete/djecu smatram u debeloj prednosti, jer je sve gorenavedno od njihovog roditelja kirurški odstranjeno.
kakve veze ovo ima sa temom?
uvertira...
smatram da je ok dozirati vjerska čudesa tipa božić, rama z/d an i sličnosti tek toliko, kao neku atrakciju, šarenilo... obitelj je u centru i to je naprosto sjajno!
no nikako kao životni orijentir. ok, svaka religija je (ajmo reć) etična, životni gelender svakom čovjeku, al mislim si, to je dovoljno...
e, tu ću stati i potruditi se izbjeći pranje mozga pa nek baci kamen tko može.

nožice jedine? o ne, ne... pa avatar je jedina stvar kojom se netko ovdje može vizualizirati. jedan pišem, dva pamtim )
komentar bi se možda izgubio, ne bi bio toliko prepoznatljiv. avatar je deskriptivniji i prozvan se lako prepoznaje.
na forumima ljudi ne smrde, ne mirišu, ne govore, nevidljivi su, ali vrišti iz njih.
neću više nikoga gađati komplimentima da si ne umisli
popi je sjajno. veličine omanjeg tuljana. lijena, kosmata i velika... eto, u tri riječi.