*mamaica* , svako dobro vama i vašoj djevojčici.
 |
|||
|
|
|||
*mamaica* , svako dobro vama i vašoj djevojčici.
Mamicenek vam Bog udijeli milosti i snage da izdržite
Mamice, molit ću za tvoju djevojčicu
mamice, moliti ću za tebe i tvoju djevojčicu.
Mamice, drži se; uključit ćemo tvoju djevojčicu u naše molitve i nadati se najboljem!
Pinky, posta su oslobođena djeca, trudnice, bolesnici, radnici koji teško fizički rade i gosti.
XZdenka2 prvotno napisa
Ali za Badnjak nije ni post, ni nemrs.
Ne razumijem ovo. Što znači gosti? Mislim, glupo si zvučim, ali ako ja npr odem kod nekoga u goste, onda ne moram postiti ili misliš na nešto drugo?
Mamice, molit ćemo za tebe i tvoju djevojčicu!
Što se tiče odgoja i grešaka, mislim da nisi napravila nikakvu grešku, ni s hrenovkama ni bez njih. Ni s čokolinom. Na Rodinom se forumu često sigurnost želi osigurati nekim banalnim stvarima, tim nošenjima, platnom, kojekakvom hranom i određenim tipovima ponašanja prema djeci. I to je sve u redu - neka djeca jedu zdravo, neka ih mi nosimo, neka nam život bude lijep smiren i pun razumijevanja. Ali u tome nema nikakve garancije za dug život, zdravlje i dječju sreću - osim da će dijete biti nošeno, dobro hranjeno i pošteđeno batina. To su ko neke bapske priče, za protiv uroka.
Život i zdravlje, sreća i uspjeh, to je, ja vjerujem, u Božijim rukama. I isto tako - život i zdravlje, to je poseban blagoslov u ovom strganom svijetu. Nitko od nas, ma kako zdravo jeo, pio, i nosio djecu, nije zagarantirano siguran od patnje i bolesti. To je, nažalost, tako.
Život ponekad donosi ogromnu patnju; a mi se nadamo oplemeniti je, i isto tako svojom vjerom dati priliku Bogu da se proslavi. Sv. Josemarria bio je na umoru, i liječnici su ga otpisali. Kad je liječnik došao odrugi dan - pitao je - kad je umro; dječak je hopsao po kući, savršeno zdrav - majka i obitelj pobožno su molili krunicu, i dijete je ozdravilo. U molitvi utemeljitelja Marijine Legije došlo je do čudotvornog ozdravljenja ljudi od tumora. Ovdje su linkovi koji ti možda mogu pružiti inspiraciju, i nadu
http://www.vatican.va/news_services/...re-pio_en.html
http://lenarpoetry.blogspot.com/2009...ly-healed.html
I na koncu, sjeti se sve one djece iz Evanđelja koje je Isus podignuo, ozdravio i iscijelio.
Ja ću se od svega srca moliti za vas, i u molitve ćemo uključiti sve ljude koji se bore s bolestima, osobito djecu, i nadam se da ćete i vi biti među onima koji mogu javno reći - hvala Bogu za ozdravljenje, za snagu i dar života! Nemojte posustati! Uzdajte se! Zahvaljujte na svemu dobrom što dobijate putem, i sigurna sam da će to dobro obasjati vaše dijete, i njegov put ozdravljenja!
Sve uvijek na dobro izađe!
Upravo to. Iz obzira i poštovanja prema domaćinima gosti ne moraju postiti, ako se već tako dogodi da su u takve dane u posjeti.
Aha, ako dotični domaćini ne poste. Kužim.
Cubana, slažem se sa Zdenkom, i dodajem da gost koji ne želi postiti ne mora na to biti prisiljen ako je u domu gdje se posti. Post je pitanje osobne odluke, a ne nečije prisile. Lijepo je da se gost prilagodi domu, ali isto tako i da domaćini pokažu širinu i razumijevanje za slobodu, ali možda i specifične zdravstvene potrebe gosta (koje on ne mora baš naglas svima iznositi).
Nije baš da ćeš praviti gozbu i pozivati na večere na te dane, ali može se dogoditi da ti npr. rodbina iz nekog drugog kraja dođe u posjetu, jer su baš taj dan bili kod liječnika ili su ti prijatelji došli iz neke druge zemlje, pa te žele vidjeti i mogu samo na taj dan. To su neke izvanredne situacije u kojima ćeš ih ipak pogostiti, a i sama ćeš im se bar malo pridružiti, pa ćeš drugi puta postiti.
mamice
Posljednje uređivanje od flopica : 22.12.2010. at 12:06
mamice molit ću za tvoju malenu i sve vas.
MOlim te nemoj misliti da je tvoj posto OT ovdje jer nije. Slobodno piši o svemu što vas sada prati jer odgoj u duhu vjere je najvažniji kad je nama i našoj djeci teško.ma i meni je smješno puno toga što sam kroz ovih sedam,osam godina natrabunjala na rodi, ali to je normalno, rastemo, mijenjamo se, jedino je bitno da smo tu jedni za druge i kad se želimo malo opustiti, ali i kad nam treba podrška, a čokolino i hrenovke, zob, i platnene pelene, više manje.
*mamice*, u molitvi smo s malenom i tvojom obitelji...
Dobro je da postojiš.
ja jednostavno ovako ne mogu, preslaba sam ili imam neku manjkavost.
Kad saznam za nečije patnje doslovce me nešto ščepa za srce i nemam riječi kojima bih dala utjehu ili navijestila nadu. zanijemim. proplačem. ne koristim ljudima takva. Svako malo zavirim što je novo kod naše a zakaj i njenog Tončeka a ne mogu ništa reći; sve što naumim napisati djeluje mi kao da od toga nikakve koristi. Na svaku takvu priču u real lifu i na ovom forumu zanijemim. zaboli me.
Jedino što mogu istinski iz dubine duše zamoliti Boga da pomogne.
Znam da dragi Bog jedini razumije smisao svega, naših križeva, kušnji i patnji.
Ljiljana, jesi li ti to meni rekla da ti je drago da sam napisala te priče o ozdravljenju? Jer ako jesi - jako si me obradovala! Moj je strah da će ljudi kojima to kažeš misliti da sam neosjećajna, plitka i da će ih to ogorčiti. A opet - ne mogu samo ostati uronjena u tugu jer znam koliko trebamo nadu, i vjeru, i znam koliko su meni, u teškim trenutcima bolesti u obitelji, značile sretne i dobre priče. Kojih ima!!! Ne znam zašto se o tome tako malo priča, stvarno ne znam!
Isus je rekao da plačemo s onima koji plaču, i radujemo se s onima koji se raduju; tako da sam posve sigurna da tvoje srce pruža utočište onima koji pate kraj tebe.
Ne znam možemo li o ovome diskutirati, ja ću napisati, pa da vidimo hoće li se razgovor uhvatiti...
Sjećate li se ozdravljenja u Evanđelju - uvijek prije ozdravljenja ide VJERA. LJudi su vjerovali da ih Isus može i hoće spasiti; ponašali su se kao da je u Isusu zagarantirano ozdravljenje, i Isus uvijek nakon ozdravljenja kaže - idi, VJERA te tvoja spasila; ili vjera onih oko bolesnog čovjeka ili djeteta. Puno sam o tome razmišljala i moje razumijevanje je u tome da je vjera sama po sebi stanje zdravlja, istine, ako hoćeš. Živjeti u vjeri znači biti zdrav, jer vidiš očevu dobrotu, ljubav, spasenje, smisao i istinu; živiš obasjan mirom, u istini se primičeš onome kakav si zamišljen, zdrav, čist i sretan. Čisto na fizičkoj razini - čovjek koji opušteno i sretno diše, jede, probavlja i spava u startu je zdrav, ili zdraviji od onoga koji u stanju nevjere i nepovjerenja steže čeljust, srce i svaki svoj mišić. Dobre misli, misli ljubavi, mira i sreće liječe; naše su stanice stastavljene od atoma koji prenose zdravlje, vitalnost i komunikaciju među organima onda kada je tijelo bez grča i tjeskobe. Kažu da se svakih sedam godina svaki atom našeg tijela promijeni; ako sad počnemo misliti vjeru, ljubav, ako ozdravimo vjerom - za sedam godina bit ćemo kao novi, netom rođeni. U tom smislu vjerujem da je svima našima potrebna ta čvrsta vjera, da u našem društvu osjete toplinu, mir i sreću. Nema za bolesnika veće sreće od vesele i optimistične obitelji.
Ne želim reći da je svako ozdravljenje moguće sad pa sad ako se mi u to "ufuramo"; rane našeg života, i cijelog ovog svijeta, sve one nezacijeljenje rane naših predaka koje smo naslijedili svojim genima, obiteljskom klimom; ma sve rane naše zemlje, prošlosti, zagađenog zraka i vode, i uopće - stanjem života u ovom krhkom svijetu itekako mogu odnijeti živote i zdravlje; i neki ljudi prolaze enormnu patnju kojoj vjera donosi olakšanje i smisao, ali ne nužno i ozdravljenje na onoj tjelesnoj razini. Kolika djeca i odrasli su prošli teške kušnje i na koncu prije vremena otišli Stvoritelju! To je onaj dio koji oplakujemo; ali to je to. To je naša vjera. Na Kristovim slikama Isusa prikazuju tako da mu je pola lica mirno, Božansko, druga polovica lica pokazuje ono ljudsko, patničko. Isus je naviještao vjeru, ali i plakao i prošao muku.
Tako ćemo i mi; i mislim da je plakati, patiti neizostavno. Pitanje dječje patnje je najdublja kušnja svačije vjere; kad to uspiješ prikazati, osjetiti negdje u dubinama razumijevanje tog najgoreg dokaza slabosti, pada ovoga svijeta, onda ti je vjera prošla najtežu kušnju... No, padanje samo u jednu krajnost - bila ona slijepa vjera da će uvijek sve biti kako ja hoću ili si mali Mujo zamišlja - ili nedostatak svake vjere, gorčina, neuzdanje, fatalizam, uzdanje u to da će biti loše - to je zlo, i to nas ranjava i produbljava agoniju. I našu, u naših voljenih, i ovoga svijeta.
Ono dobro, ono sveto i oplemenjujuće za naš život nije odmah vidljivo u patnjama koje prolazimo. Zato sveti oci govore - vjeruj u dobro, i zahvaljuj kao da je već stvar riješena; zahvala pretvara prokletstvo u blagoslov, otvara srce, i pruža put Božijoj milosti, pokazuje nam kako da djelujemo. Sve dok se ne otvorimo vjeri - koja liječi, na ovaj ili na onaj način, slijepi smo i bez nade. Ali na koncu - uvijek ostaje odluka da je bolje da bude volja Tvoja; jer je sigurno ono što je Bog spremio - čak i ako mi ne razumijemo bolje, ljepše i svetije od naše trenutne molitve. Čak i ako me mimoiđe uslišanje moje molitve, iza mog gubitka stoji utjeha, stoji uvijek i veće dobro.
Svima od srca sretan Božić!
Linkam jedan divan filmić o bebi-Isusu, idealan za ovo doba
http://hr.opusdei.org/art.php?p=37125
Da, jer upravo sveti Josemaria Escriva kaže da je svaki kršćanin, ne samo svećenik, pozvan naviještati Radosnu vijest.
Sve što si napisala - napisala si sa osjećajem i onako kako kršćanin treba. Tješiti i pozivati na čvrstu vjeru i nadu jer Bogu ništa nije nemoguće.
Ali meni ne ide. Sjećam se jednog velikog straha za zdravlje mog tada još nerođenog djeteta. Moja me kuma oštro i odrješito pitala - pa dobro gdje ti je vjera? Odmah poslije ponovno je nazvala i ispričala se...rekla sam joj da je sve OK i da mi to nije rekla ona (već Gospodin, sigurna sam). Ponekad se i sama pitam - čemu toliko molitve kad ne mogu bližnjem (a niti sebi) dati riječ utjehe u potrebi. Ali, nije prigoda za ovakve sumnje...
Gospodin dolazi!
Svima sretan Božić!
Mamica s tobom smo!
Sretan Božić, drage moje!
Radostan i blagoslovljen Božić svima!
Da li ste išli s klincimana polnoćku, pa na Božićnu misu i danas na Štefanje odnosno nedjeljnu ili samo djelomično? Mi smo se ove godine podjelili na timove, pa svatko ponešto
Evo ovo je odgoj u duhu vjere (mali komadić iz zenitha- Christmas salute to mom)
Magical childhood
One of the main reasons the Fedoryka siblings are so enthusiastic about writing music for children has to do with their own childhood. Music was fundamental to their formation, the brothers said, and the discipline they had to adopt in order to become successful musicians carried on to the rest of their lives, as well.
"Our mother demanded excellence from us and kept us all focused throughout high school. She instilled a methodology of discipline, and the beauty of the music formed us too," the brothers explained. "We would take turns going to the opera with our parents. It was magical growing up like that and it overflowed into the rest of our lives.
"She always told us before performing that this was for the glory of God so give 100% everyone. We are meant to reflect God, and the way we do it is to try our hardest."
www.cakefordinnermusic.com
Scythian at the Kennedy Center: http://www.kennedy-center.org/explorer/artists/?entity_id=14710&source_type=B
Išli smo na dječju "polnoćku" i na nedjeljnu misu.Da li ste išli s klincimana polnoćku, pa na Božićnu misu i danas na Štefanje odnosno nedjeljnu ili samo djelomično? Mi smo se ove godine podjelili na timove, pa svatko ponešto
Blagoslovljen i čestit Božić drage moje i vašim obiteljima, neka Vam mali Isus u 2011 g donese obilje,hrabrosti, mira,ljubavi,radosti,zdravlja,nade i vjere!
Bili smo na dječijoj polnoćki (Emanuela je ponjela barbiku, pa kako su bogoslovi franjevci,(par njih i poznamo) pjevali na toj misi, ona je malo prije početka mise, sjela k njima i "prisilila" ih da se igraju s njezinom barbikombilo je tu smijeha i crvenjenja, tako je misa počela u radosnom tonu) Došla mi je svekrva, pa tako svaki dan nešt, čestitarenje, pa omda sveti Stjepanj, opet čestitarenje, bili smo danas nas troje naravno i princezica, na Božičnom koncertu u Ciboni, sutra muž i ja slavimo imendan, pa očekujemo hrpu gostiju...a i saznali smo da je mojoj Emanueli pravi imendan na sam Božić)
ljiljana posve te razumijem kad pričaš o pomanjaknju vjere kad se radi o bolesti ili pitanju života nekog tebi bliskog...ja čak mogu ohrabriti druge, nekad možda djelujem i "grubo", tako da ih čeličim,potaknem,probudim...ali kad se radi o mom djetetu, totalno sam slomljena
kad malo prođe ovo blagdansko raspoloženje imam jednu temu za vas...niš posebno,ali zanimaju me komentari
Išli na dječju polnoćku (morali smo cijeli dan organizirati tako da stignemo u "našu" crkvu, jer nama je na Badnjak popodne rezervirano za baku na drugom kraju grada.Da li ste išli s klincimana polnoćku, pa na Božićnu misu i danas na Štefanje odnosno nedjeljnu ili samo djelomično? Mi smo se ove godine podjelili na timove, pa svatko ponešto
Na Štefanje odemo u čestitare izvan Zg pa nismo išli, ali u ovo vrijeme od Božića do Tri kralja moji klinci traže svako toliko da se ide u crkvu jer vole pjevati božićne pjesme pa im je to zabavno. Vidjet ćemo kako će biti raspoloženi ove godine.
Offt (ovo bi trebalo napisati u dječje bisere):
Vraćamo se s dječje polnoćke, a u zgradi se ispred susjedinih vrata osjetio miris pečenog odojka. Moj mlađi, glazbenik po defaultu, još pod dojmom polnoćke počne pjevati: "Na tom mladom ljetu veselimo se, pečenog odojka mi volimo..."
Mogu ja nešto?
Pjevaju na misi:
Raduje se Marija s Josipom gledeći
(Isusa)
I onda me uhvatio smijeh.
kako bi ta pjesma izgledala da se radi o našim obiteljima - ili barem jednom dijelu njih?
Bdije Marija, mrtva umorna, a Josip hrče u čošku, nakon što se dobro poigrao na Internetu...
LOL LOL LOL
Drage moje koje ste mi pisale pm-ove... Nemojte se ljutiti što nisam još odgovorila, ali jednostavno sam preumorna i nemam snage napisati ono što bih htjela napisati... Zahvalna sam vam na svemu i uskoro stižu odgovori..
Draga, samo polako i dan po dan.
svaki dan ste mi u mislima i nadam se da ide na bolje
*mamica* ostala sam bez riječi od tuge...držite se i želim vam svu sreću svijeta da pobijedite bolest. Zagrljaji tebi i vašoj hrabroj djevojčici (iste je dobi kao moja). Statistika je statistika, ali život je život, i netko mora biti i u onih uspješnih x% - nadam se da ćeš se uskoro javiti s dobrim vijestima.
*mamice", mislimo na tvoju djevojčicu i tebe. Kako kaže Charlie treba sačuvati nadu i moliti za snagu.
Molimo, i čekamo dobr vijesti, Mamice!
Hej drage moje, samo da vam zaželim puno blagoslova u novoj godini. Kod nas ide zasad dobro, liječenje napreduje, i njezino stanje je bolje, nadamo se da će tako i ostati. Hvala vam na svim molitvama i podršci!
puno lijepih momenata, zdravlja i sreće vam želim, pogotovo tvojoj curici
The Holy Father underlined the need "for each child coming into the world to be welcomed into the warmth of a family."
He continued: "Exterior comforts are not important. Jesus was born in a stable and his first cradle was a manger, but the love of Mary and Joseph made him feel the tenderness and beauty of being loved."
"This is what children need: the love of a father and mother," Benedict XVI stated.
He added, "This is what gives them a sense of security and, as they grow, enables them to discover the meaning of life."
The Pontiff acknowledged that the Holy Family went through many trials such as "the massacre of the innocents, which forced Joseph and Mary to flee to Egypt."
"But, trusting in Divine Providence, they found their stability and ensured Jesus had a serene infancy and a solid education," he added.
The Holy Father underlined the need "for each child coming into the world to be welcomed into the warmth of a family."
He continued: "Exterior comforts are not important. Jesus was born in a stable and his first cradle was a manger, but the love of Mary and Joseph made him feel the tenderness and beauty of being loved."
"This is what children need: the love of a father and mother," Benedict XVI stated.
He added, "This is what gives them a sense of security and, as they grow, enables them to discover the meaning of life."
The Pontiff acknowledged that the Holy Family went through many trials such as "the massacre of the innocents, which forced Joseph and Mary to flee to Egypt."
"But, trusting in Divine Providence, they found their stability and ensured Jesus had a serene infancy and a solid education," he added.
Pontiff Affirms Mystery of Childbirth
Stresses Child's Need for Parental Love
VATICAN CITY, JAN. 1, 2011 (Zenit.org).
Ovo mi je tako lijepo podsjećanje na vezu između Isusovog rođenja i našeg prihvaćanja djece u obitelj i važnost poroda.
Inače imam jedno pitanjce za vas, moja me kćer stalno pita da li ona može biti ministrant ili svećenik, barem ako se svi dečki razbole ili se svećeniku pokvari auto i ne može doći na misu
Uh, pa u Zg ne bi trebalo biti problema. Zamoli svećenika da ti omogući da provede nekoliko sati sa časnim sestrama.Inače imam jedno pitanjce za vas, moja me kćer stalno pita da li ona može biti ministrant ili svećenik, barem ako se svi dečki razbole ili se svećeniku pokvari auto i ne može doći na misu
kod mojih u rijeci djevojčice normalno ministriraju zajedno s dječacima. i kod franjevaca i kod salezijanacaUh, pa u Zg ne bi trebalo biti problema. Zamoli svećenika da ti omogući da provede nekoliko sati sa časnim sestrama.Inače imam jedno pitanjce za vas, moja me kćer stalno pita da li ona može biti ministrant ili svećenik, barem ako se svi dečki razbole ili se svećeniku pokvari auto i ne može doći na misu
vjerujem da i u zagrebu ima takvih župa
*Mamice*, drago mi je zbog dobrih vijesti!
Pikula, razumijem tvoju kćer - nije isto časna i svećenik - one nemaju svećenićki red. Inače u svim zagrebačkim crkvama po kojima se ja krećem i djevojčice ministriraju.
Ozbiljno? Pa koja sam ja tuka! Meni je jedan salezijanac u našoj župi rekao da nema ministriranja za cure, pa sam ja mislila da to uopće ne postoji. Hvala vam, puno! Moram se bolje raspitati.
Kod nas u Zagorju imamo zadnjih par godina više ženskih ministranata, nego muških.
Posljednje uređivanje od Anemona : 02.01.2011. at 15:44
i kod nas je više cure , nego dečki
a kd smo bili mali to su radili samo dečki, ali sva sreća da smo pa godina bili prek ljeta kod slovenskog rkt. svećenika i stalno smo tam ministrirali i zvonili
Draga Mamice, tvoja djevojčica i ti ćete mi biti u svakodnevnim molitvama.
Bože, tako često mislim na tebe, pitam se gdje si jer već dugo nisi pisala. I evo, gotovo dva tjedna nisam stigla na forum i onda pročitam tvoj post. Ne mogu vjerovati.
Želim vam svu sreću svijeta, želim tvojoj djevojčici da što prije ozdravi i da se vratite na staro. Želim vam puno, puno snage, vjere, ljubavi, strpljenja. Puno, puno vjere.
Predaj njezin život i zdravlje Gospodinu. Uzdajte se. Velika je milost Gospodinova.
MIslit ću na vas, moliti se i sigurna sam da će sve biti u redu. Velika te kušnja snašla, ali nemoj gubiti vjeru.
Ifigenija
Predrage moje, sretan vam i blagoslovljen Božić! Znam da kasnim, ali jednostavno nisam stigla. Prvo pripreme za Božić, pa gosti, pa u čestitarenje, muž na praznicima pa večeri provodimo uz filmove, druženje...
U Novoj godini vam želim Božju prisutnost, u svakom trenutku, na svakom koraku. Neka hoda uz vas! Ne ni ispred ni iza. Uz vas. Neka Se s vama veseli, neka s vama tuguje, neka Je uvijek tu.
*mamica* vesele me ove dobre vijesti
padobranac sam ovdje, samo da ti pošaljem
mislim na tebe i tvoju curu
mamica neke ti Bog da snagu a Majka Božija utjehu nadu....anđelu malome neka Isus bude doktor i lijek, neka preuzme na se, sve njene fizičke boli i tuge jer zato je i došao na ovaj Svijet........
pikula da, djevojčice smiju ministrirati ali ako je tvoja i malo kakava sam ja bila kao djete, to je neće zadovoljiti..jer meni nikako nisu mogli objasniti zašto muškarci mogu biti svečenici a žene ne..meni je to bila diskriminacija i ne objašnjiva činjenica ha,ha i ako sam odgojena konzervativno i od malena išla u Crkvu i svima je ostalima to bilo normalno jer drugačije nisu ni vidjeli, osim meni......sretno s ribicom....meni se uvjek činilo kako su časne manje bitne i ne mogu djelovati tako kao svečenici...no s godinama sam uvidjela da se i to promjenilo i da sve ovisi o osobi, a ne je li časna ili svečenik......(no feministica u meni i dalje onim malim djeličem ne shvaća i ne može se pomiriti s činjenicom da je Isusu htio sve prepustiti muškarcima u Crkvi...možda jer je ono vrijeme bilo drugačije za žene pa je apostolima to bilo logičan zaključak...ali,ha,ha..ma nemoj me slušat....ja stvarno mislim da Bog nema spol i da svoju Crkvu nije htio prepustiti samo muškarcima)
Evo ako nekog zanima ova tematika neka pročita knjigu Obrana žene Ann Brown (ja sam je čitala 2003g u knjižnici, a sad vidim da je ima u Verbumu za kupti)...imali smo temu na Frami o ženama i njihovoj ulozi u Isusovom životu, pa sam ja primremila ovu knjigu a fra.Dugančić koji je doktorirao "sv.Pavla"...isto se tako lijepo složio s tim i lijepo nam je objasnio kako Pavao nije imao ništa protiv žena kako je sve krivo tumačio uglavnom baš sam sad našla bilješke s toga sastanka i jako su zanimljive...mislim da bi se takve stvari trebale obrađivati i na vjeronauku, a i ateistima bi bilo jasnije da Crkva ne diskriminira ženu, već oni koji timače Bibliju po svome...a tu su i neki vjernici...
http://www.verbum.hr/knjige/obrana-zene-2566/
Hvala ti Lovepadobranac sam ovdje, samo da ti pošaljem
mislim na tebe i tvoju curu
Moram reći da mi je sada puno puno lakše. Odlučila sam prepustiti se Božjoj odluci, koliko god ja čvrsto vjerovala da će joj On dati ozdravljenje, toliko sam s druge strane spremna prihvatiti svaki ishod. Od tada smo i MM i ja puno mirniji, a nastupilo je i njezino poboljšanje. Idemo korak po korak do cilja i sigurni smo da ćemo tamo i stići
Hvala vam svima na podršci!
Vjerujem da će kroz izvjesno vrijeme na ovom topicu osvanuti tvoje divno svjedočanstvo kako se u tvojoj obitelji proslavio Bog. Bogu nije ništa nemoguće. Samo vjeruj! S tobom smo.Hvala ti Love
Moram reći da mi je sada puno puno lakše. Odlučila sam prepustiti se Božjoj odluci, koliko god ja čvrsto vjerovala da će joj On dati ozdravljenje, toliko sam s druge strane spremna prihvatiti svaki ishod. Od tada smo i MM i ja puno mirniji, a nastupilo je i njezino poboljšanje. Idemo korak po korak do cilja i sigurni smo da ćemo tamo i stići
Hvala vam svima na podršci!
Hvala ti Love
Moram reći da mi je sada puno puno lakše. Odlučila sam prepustiti se Božjoj odluci, koliko god ja čvrsto vjerovala da će joj On dati ozdravljenje, toliko sam s druge strane spremna prihvatiti svaki ishod. Od tada smo i MM i ja puno mirniji, a nastupilo je i njezino poboljšanje. Idemo korak po korak do cilja i sigurni smo da ćemo tamo i stići
Hvala vam svima na podršci!
Pravila pisanja postova
