Puno puta imam nešto za napisati i reći, ali jednostavno ne znam kako to riječima iskazati. Iskustvo teške bolesti osobe koja je dio tebe, koja ti znači najviše na svijetu je nevjerojatno. A najnevjerojatnije je kada počneš učiti iz tog iskustva, tražiti dobro i u tome, rasti. Imala sam taj mali period krize kada sam i napisala tužne postove na forumu, ali sada osjećam da sam druga osoba i da sam dobila novu snagu.
Postala sam puno sretnija i smirenija. Uživam u svakom danu kada ću moći otići k njoj u bolnicu i brinuti se za nju. Igrati se s njom, hraniti je (i da, opet cjepidlačim oko prehrane
), presvlačiti, njegovati, davati joj lijekiće, pričati s njom. Veselim se svakom njezinom napretku. Veselim se MM-u, jer je naša veza postala još čvršća i dublja. Veselim se i zahvaljujem Bogu jer znam da će se pobrinuti za nas na bilo koji način, Kako god završi, znam da ćemo biti sretni ili tužni, ali imat ćemo snage za dalje.
Veselim se i često razmišljam i o drugom djetetu koje želim imati čim cijela ova priča završi.
I sada shvaćam koliko je uistinu život kratak i koliko treba svaki dan iskoristiti da radimo i ostvarimo ono što volimo i želimo. Sada se opet mogu i nasmijati, i čitati knjige, Rodu i pisati na forumu, i ići u duge šetnje i kuhati sa MM
Uživam u ljubavi prema svom djetetu, u sreći jer sam je imala i jer je imam. Za mene je ona savršeno dijete, predivan Božji dar i presretna sam jer sam imala i imam iskustvo majčinstva i to sa takvim djetetom - uvijek, i u bolesti, nasmijanim i punim ljubavi. Kada me pogleda svojim toplim velikim očima i nasmije se od uha do uha. Kada me nježno pomazi po čelu kao da me tješi. Kada se nagnem nad nju mijenjajući joj pelene, a ona me iznenada povuče sebi i zagrli i drži me tako u zagrljaju minutama... Kada mi napući usne za poljubac i pruži rukicu da je držim dok spava.
Mogla bih još satima romane pisati o njoj... Ali neću previše, morala sam barem djelić ovih osjećaja izbaciti iz sebe.
*mamica* prvotno napisa
Puno puta imam nešto za napisati i reći, ali jednostavno ne znam kako to riječima iskazati. Iskustvo teške bolesti osobe koja je dio tebe, koja ti znači najviše na svijetu je nevjerojatno. A najnevjerojatnije je kada počneš učiti iz tog iskustva, tražiti dobro i u tome, rasti. Imala sam taj mali period krize kada sam i napisala tužne postove na forumu, ali sada osjećam da sam druga osoba i da sam dobila novu snagu.
