odgoj u duhu vjere 5

[SikaPika]

Danas smo moja djevojčica i ja bile na večernjoj misi kao i obično. Maša je uglavnom mirno dijete koje mi ili sjedi u krilu ili je držim u naručju ili stoji uz mene, ali rijetko kada otiđe do nečega/nekoga zanimljivog (to ovisi i na kojem mjestu sjedimo). Kada je bila manja (krenuli smo zajendo u crkvu s njezinih 9 mjeseci), isto bi bila mirna, a zabavljala sam ju slikovnicama, igračkicama... Kada je tek prohodala, hodala je od djeteta do djeteta, nikoga se nije ustručavala, svima je prilazila, plesala... Nisam previše hodala za njom, ali sam ju pratila pogledom. Ne bi ona otišla daleko, ili bi ju zaustavila časna. Sada je stidljivija i neće tako lako otići do nekoga (ok, uvijek ju privuče nečija krunica, a onda uzme i ljubi križ).
No, pitam se, bih li ju vodila u crkvu da je drugačija.
Naime, već dvije nedjelje za redom u crkvi je i mališan, možda malo mlađi od Maše koji cijelu misu protrči, a njegova baka za njim. Uzduž i poprijeko. Pa red galame, penjanja na oltar, smijanja, natezanja. Meni osobno to ne smeta. Djeca me uvijek raduju, a dok nisam imala Mašu, zaljubljeno bih gledala u njih niti ne slušajući što svećenik govori. Opravdavala sam samu sebe - ma to maleno je anđeo, dar Božji, treba znati i u tome uživati.
No, vidim da većini smeta. POsebno starijima. Ispred nas su bili baka i deda koji su se stalno došaptavali kudeći i dijete i njegovu baku. Čak je i svećenik u pola propovijedi pomalo dekoncentrirano rekao kako ima konkurenciju na oltaru. Njega razumijem. Ipak treba govoriti pred punom crkvom, a pogled ti bježi na malog zvrka ispod nogu. Ostale ne razumijem. Ako ćeš slušati propovijed i predati se molitvi, pa ne može te u crkvi prepunoj ljudi dekoncentriarati jedno dijete. Ako želiš mir i tišinu, onda odi kada nema nikoga.
I što sada? Pustiti dijete da hoda okolo bez nadzora? Držati ga u naručju ili uz sebe dok skroz ne poludi pa onda izaći s njim iz crkve? Hodati za njim pod cijelom misom, natezati se, zezati... Ili uopće takvu djecu ne dovoditi u crkvu?
Osobno mislim da dijete treba bez obzira na sve povesti u crkvu, a vremenom se i ono navikne na nekakav red i pravila.