Ivana, mislim da ne trebaš toj primjedbi davati takvu težinu - to ne znači da djeca nisu dobrodošla u crkvi. Nekako i razumijem primjedbu tog svećenika, barem dijelom - moj M. je uvijek jako volio ići na sa mnom na pričest, po križić. Kad je došla B. onda je htjela i ona - na kraju je ispalo da je njihov križić važniji od moje pričesti. Osim toga, natjecali su se oko mene, navlačili me za ruke, jednostavno su mi razbijali potrebni mir. Tada sam im rekla da ostanu u klupi. Imam pravo na taj trenutak usredotočenosti na sebe i pričest koju ću primiti, a ne uvijek i vječno na njih. M. sad ide ponovo sa mnom na pričest, jer se i on pričešćuje, a B. čeka svoj trenutak.