Citiraj ivana zg prvotno napisa Vidi poruku
Htjela bih samo naglasiti da je za mene pričest pitanjae vjere, čovjek se pričešćuje u duhu- jer ako čovjek nje nema, onda je pričest obični simbol, okrugli mali kolačić.
Reći roditelji da im njihovo najveće blago nije poželjno u Crkvi za mne je bilo razočaravajuće, kao prvo djeluje farizejski, kao drugo pokazuje frustraciju svečenika, kao treće, uskoro će zabraniti ženama da dolaze na misu jer nisu bile na posljednjoj večeri, pa i muškarcima i bit će samo za odabrane-malo karikiram, ali kud sve ovo vodi ako djeca koja su blagoslov, nekome smetaju, umjesto da ih se poziva da dođu u Crkvu na pričest, da žude za tim da se jednog dana mogu i sami pričešćivati......ona su nepoželjna jer remete skrušenost.
Ali skrušenost ne remeti onaj koji skuplja novac tijekom mise, političke propovjedi i pijani svečenici na pričesti, te vjernici kojima je sve formalnost.
Ne za njega je pričest svečani čin(ne znak vjere) kojeg djeca ometaju-Žalosno.

PUSTITE MALENE DA DOĐU K MENI, NE BRANITE IM.........
Čuj, moraš imati razumijevanja i za ostalih 100 ljudi u crkvi... Mi smo potrošili doslovce godine dok naša djeca nisu dorasla i mogla odslušati cijelu misu od početka do kraja bez ometanja. Kako je to išlo? Dođemo svi zajedno, a kad klinci postanu nervozni, pa cvile, ja sam s njima izlazila van. Bilo je to gotovo redovito. MM je ostao, jer njemu je to bilo važno. Isto, birali smo ranu misu (u 7.30 koja je kratka i bez pjevanja), npr. ljeti kad nije problem rano ustati, a djeca su mi ranoranioci, bar su bili u toj dobi.

Tako su djeca naučila gdje su im granice, a nisu previše smetali drugim ljudima u crkvi. Ni ja ne volim ometanje, pa sam uvijek gledala da moja djeca drugima ne stvaraju smetnju. Brzo su i oni prokužili da moraju biti dobri ako žele ostati do kraja i ići "po križić" (redovito s tatom, to im je bila nagrada).

Ne znam da li je tako ispravno, vjerojatno se treba prilagoditi zajednici, ali nama je odgovaralo.