Potpisujem. Moja je skroz mala i malo toga kuži, ali kada joj kažem da ćemo ići na pričest i da će dobiti križić, odmah se umiri i strpljivo čeka u mom naručju.ivana zg prvotno napisa
Onda kada ja primim hostiju, govori AM i pokušava mi zaviriti u usta. Istina, to ne zvuči ni malo dostojanstveno, no ona je mala i pokušava razumjeti o čemu se tu radi. Onda joj ja objasnim da će i ona dobiti hostiju kada narste, pa klimne glavicom. I poput tvoje, zagleda se u ljude koji primaju hostiju, ne skida oči sve dok traje pričest.
I stvarno, ni ja ne znam kuda bih s djetetom dok idem na pričest. MM ne ide u crkvu, prabaka je na drugom kraju crkve, a i poput Ifigenije osjećam da je to najbliže što ih dovodim i predajem Bogu, pred Tijelo Kristovo. I onda sam sretna jer smo blagoslovljene i što sam po tom činu zagrlila svoju obitelj i tako je zaštitila Božjom milošću.
( a ponajmanje da mi mir narušava moje djete..a ne guranje raznih baba)
Nekada budem toliko očarana tim trenutkom mira nakon primanja hostije (uvijek se pričestimo među prvima jer sjedimo naprijed), Maša mi mirno sjedi u krilu, pjesma se ori crkvom pa se često dogodi da preplačem cijelu pričest. Moj anđeo mi u krilu, a duša se puni.
 |
|||
