 |
|||
Da, ali iz mog kuta gledanja ne odlučuje on o tome nego ja. Ja sam ta koja se pričešćuje, pa i odlučujem hoću li voditi dijete ili ne. Pričešćujem se zbog sebe - utjecaj tog mog djelovanja na dijete postoji i važan je, ali ne idem zbog toga na pričest. Moj M. se pričešćuje - to prepuštam u potpunosti njemu i ne miješam se u to.
Ja isto svog Ivana vodim (ili nosim) kad god se odvažim s njime na misu.Ifigenija prvotno napisa
Prije smo imali župnika koji je poticao na to da djeca idu u crkvu i tvrdio je da je samo tako Crkva živa - upravo onakva kakva i treba biti. Uvijek je isticao kako nikome ne treba biti neugodno ako mu je dijete nemirno u crkvi.
Sadašnji župnik se ne izjašnjava. Zato je meni malo ipak neugodno kad maleni pravi zbrku.
zdenka2 ma upravo o tome i govorim o tome trebaju odlučiti roditelji a ne svečenik....jako mi je nespretno i ružno baš zbog toga zvučalo od jednoga svečenika da govori da pričest mora biti "dostojanstvena" i da se djeca ne vode na nju-zato stvarno ne vidi zašto je na kraju rekao da ga se pogrešno ne shvati-jer po meni to znači da djeca nisu dostojna....no pustimo to.........ja sam isto znala plakat po pričesti, kad je ona još bila manja, pa dobije križić a mene prođe neka toplina, pa ona glazba...znam da to nije bitno,ali eto lijepo je to i fizički a ne samo duhovno doživjet...
znam da je moja mala razočarana kad ne dobije križić jer ga neki svečenici i bogoslovi izbjegavaju-kao da ima osjećaj krivice, da ga nije zaslužila pokunji glavu i skoro zaplače...zato ja sad idem na pričest poslije MM i gledam koji svečenik daje križić i pređem cijelu Crkvu ako treba(baš sam ko neka baba) ali eto ona je sad veća, a opet mala-3,9g navikla je na to i ne mogu joj objasniti zašto neki put dobije križić a neki ne, a ja svaki put dobijem hostiju................
znam da neki svečenici govore da su djeca blagoslovljena čim su na misi da ih se ne mora dodatno blagoslivljat...ali ja ne vidim u tome ništa loše,nikakvo Bogohuljene, nego baš nešto predivno za djecu koja još se ne moogu pričešćivat, upravo zbog toga da se taj dio Mise ne osjećaju nekako izolirano, nedostojno....ali eto to je samo moje mišljenje...da se mene pita na svakoj misi bi i davali "bolesničko pomazanje" za vrjeme pričesti...
Ja se s tobom Ivana zg slažem.
Bog nam je dao djecu.
Mi ih vodimo k Bogu.
Na svaki način.
Volim vas čitati na ovoj temi, svi lijepo pišete, nadam se da ne smetam, ali možda je tu ipak kriva mjera ( cm, a ne kg), zar ne?, a izrasla sam u ženu od 180 kg, ko od stijene odvaljena
(meni sve ne paše jer sam tako dugonjava
Beti, istina. Kriva mjera, ali broj je isti. 180 cm
Žena koja je preživjela vlastiti pobačaj izvršen na njoj kao bebi...imate hrvatski prijevod-pogledajte.....i ne, ne želim otvoriti temu abortusa, osuda itd. samo pogledajte ako vas zanima....njezino svjedočanstvo je prepotresno.....
http://www.youtube.com/watch?v=VdblL...eature=related
http://www.youtube.com/watch?v=R-3XO...eature=related
Čuj, si sigurna da je ovakvom postu mjesto na ovom topicu?
Bi li svome djetetu u sadašnjoj dobi pričala o tome?
ivana, iskreno, ne znam zašto bi itko takve stvari gledao ili čitao.
Ima kakvih novosti od *mamice*? Jel malena počela papati?
ovo je topic za mame a ne za djecu...i da vjerujem da ću kad dođe vrijeme s svojim djetetom popričati i o ovoj temi- ne vidim u čemu je problem..slučajno sam naletila na ovo i jako me dirnulo-iskrena je životna priča, dirljiva, i radi se o iskustvu jedne vjernice i priči kako je sve to prebrodila uz vjeru.......neznam zašto to netko ne bi gledao i o tome čitao, i zbog čega bi se takve stvari stavljale pod tepih.....ne razumijem u čemu je problem........radi se o djetetu i vjeri u cijeloj priči, o osobi koja ne osuđuje ali ima svoje stajalište zbog vlastitog iskustva , ne vidim kako nešto takvo mogu slušati političari, svečenici,rabini,imami itd. u Australiji, a ne mi na ovome topicu.........rekla sam da ne želim otvoriti temu abortusa, a ovo može gledati tko hoće...i inače ne podnosim kad mi netko nameće jednu vrstu gledišta kada je riječ o bilo čemu-a ovo iskustvo abortisa nije iskustvo majke koja ga je počinila ili nije, već iskustvo bebe koja ga je preživjela.......ne vidim što je tu sporno osim činjenice da se radi o abortusu na vjerskoj temi, gdje se apsolutno nitko ne proziva.........
jednostavno ne gledam prebrutalne stvari koje me mogu previše uznemiriti. toga se klonim u životu. bilo to iskustvo bebe koja je preživila abortus, iskustvo čovjeka koji je preživio požar i ostao cijeli spaljen, iskustvo cure kojoj je mašina otkinula noge.... ne treba mi to, taj jad, čemer i bol. ovjde tema abortusa uopće nije bitna (što se tiče mog komentara) mogla je to biti bilo kakva bol ili nesreća.
želim se zaštititi od svih negativnih stvari na ovome svijetu, koliko god je to moguće. pogotovo sad kad sam trudna, a vjerojatno i poslije.
divim se ljudima poput antee miloš, kojoj je vlak otkinuo ruku i nogu a koja je vedrija od mene zdrave. i skidam im kapu. ali ja nisam jedna od njih i zbog toga bježim od ovakvih priča.
tako sam sretna da sam naletjela na ovaj topic!
nova sam na ovom forumu i prekrasno je naći temu na kojoj se može sasvim normalno i otvoreno govoriti o vjeri, bez da te razapnu (imam takvih iskustava, puno...)
čitam vas pa se uključim kad pohvatam končeke...
navratim ovdje kako bih vidjela što je s mamicom i ljepoticom njenom..ide nabolje, znam ja to...mršavost će se strpljivošću riješiti
djeca i Misa
ja sam uvijek za djecu na Misi. Većina župa ima tzv dječje Mise, i tamo nikome neće zasmetati ako se ne čuje muha. I uglavnom se pjevaju dječje pjesme,pa je i djeci zabavnije. Moji pjevaju (pod navodnicima) od kojih 8 mjeseci...
Mi vodimo svoju djecu na Misu svake nedjelje od rođenja, tj. čim sam ja bila sposobna ići, išli smo svi zajedno. Tako im je nedjeljna Misa postala normalna stvar u životu. Imamo kutak s igračkama u koji se možemo povući kad dijete postane nemirno, s monitorom na kojem se vidi i čuje Misa, imamo jednog dragog starog fratra koji dijeli bombone klincima i stvarno volimo ići; sad su već veće pa rijetko idemo u taj "kutak", već mogu cijelu Misu biti u crkvi i pjevati.
Posve te razumijem...
Čitala sam ovo svjedočanstvo u vjerskom tisku.
Pobačaj je najmoćniji izum sotone, bez premca najmoćniji. Izum koji se protivi svemu što je ljudsko, ojećajima i razumu.
Ipak, Sveto pismo kaže - neka ti se ne uznemiruje srce.
Za kršćanina je bitno ne griješiti u tom pogledu - ne nagovarati, ne zagovarati nikakvo pravo na taj čin, odvratiti od tog nauma gdje god se može...
A ova cura je vrlo hrabra.
Ima ovo svjedočanstvo plodova, ima!
Pinky žao mi je ako si se uznemirila, stvarno ne bi željela biti onaj koji uznemiruje trudnicu
Hej cure moje!
Nisam vam pisala jer od svoje "hiperaktivne" djevojčice jedva mogu sjesti pet minuta. Mršavost je se riješila kao od šale - odjednom je projela, doktorica joj je uključila i Pediasure i već je se vratila na staro, u samo nekoliko dana.
Jedini je problem što sam je sada razmazila silnim jelima koje sam joj donosila, jer ih sada sve hoće jesti
Da, čak smo bile i doma nekoliko dana, pustili su nas iz bolnice da se mazimo, uživamo i papamo i bilo nam je prekrasno. Povratak u bolnicu, tj. ponovna adaptacija, je prošla puno lakše nego što sam očekivala - uglavnom, same lijepe vijesti kod nas i nadam se da će tako i ostati
Hej cure moje!
Nisam vam pisala jer od svoje "hiperaktivne" djevojčice jedva mogu sjesti pet minuta. Mršavost je se riješila kao od šale - odjednom je projela, doktorica joj je uključila i Pediasure i već je se vratila na staro, u samo nekoliko dana.
Jedini je problem što sam je sada razmazila silnim jelima koje sam joj donosila, jer ih sada sve hoće jesti
Da, čak smo bile i doma nekoliko dana, pustili su nas iz bolnice da se mazimo, uživamo i papamo i bilo nam je prekrasno. Povratak u bolnicu, tj. ponovna adaptacija, je prošla puno lakše nego što sam očekivala - uglavnom, same lijepe vijesti kod nas i nadam se da će tako i ostati
Da ubrzo dođe dan kada će te bolnicu viđati samo na kontrolama.
Posljednje uređivanje od sirius : 28.01.2011. at 15:48
Da ubrzo dođe dan kada će te bolnicu viđati samo na kontrolama.
nisam u toku jer sam nova na forumu, ali od srca želim što brži oporavak djevojčici i potpisujem gore napisano
Mamice, hvala Bogu! Tako sam vesela! Brzo ozdravite, a ti se pripremi na nakuhavanje najfinijih delicija za svoju malenu (i čokolina i hrenovki
Držite se!
Da ubrzo dođe dan kada će te bolnicu viđati samo na kontrolama.
predivne vijesti, hvala bogu!
Radujem se s vama, mamice.
Hvala i slava Bogu!
uglavnom, same lijepe vijesti kod nas i nadam se da će tako i ostati
Mamice, tako me raduju ove vijesti! Uh, srce mi je puno! Bogu hvala što se sve riješava na dobro.
Sjajno je to što hoće sve papati. MOgu misliti koji kamen sa srca ti je pao kada je počela jesti. Ja brinem kada ova moja nekada neće...
A što se tiče adaptacije..., mogu samo reći, imaš predobro dijete! Anđeo mali!
I dalje puno mislimo na vas!
Anđele mali, anđele mali,samo tako nastavi- bori se, jedi i smiješi životu
Ja sam upala u neku fazu kad prevrćem Bibliju ujutro i ne znam niti što bih čitala niti kako - nekako me nasumično otvaranje ili čitanje po čitanjima ne zadovoljava. Rado bih po nekom ključu, da nešto naučim, da malo dublje uđem u problematiku, ali ne znam ni za jednu knjigu ili tečaj toga online. Jel vi imate nešto čime se služite? Kako čitate Bibliju?
Nasumično.
Ako nađem zanimljivu temu, nešto što mi se trenutno uklapa u životnu situaciju ili daje odgovore na neke moje upite, onda nastavljam čitati i u idućim danima.
Interesantno Ifigenija kako si me preduhitrila s temom Biblije. Jučer sam mislila povesti malo raspravu o Bibliji, ali sam bila preumorna. Izgleda da su nam misli podudarne...
Sjećam se jedne pričice iz katoličkog tiska na temu Biblije.
Jedna je žena živjela dugi niz godina u velikoj sirotinji. Nije imala ništa, bila slabo obučena, gladna i trpjela hladnoću; uz to bila je i nepismena. Jednom kad joj je bilo toliko loše da je mislila da umire pozvala je svećenika. Svećenik je došao u kuću i vidio je na zidu uokviren stari požutjeli papir na kojem je nešto pisalo. Pitao ju je što joj je to. Odgovorila je da joj je to dala prije mnogo, mnogo godina gospođa kod koje je bila služavka i koja je davno umrla. Svećenik je uzeo papir u ruke i pročitao joj ga. Na papiru je bio testament kojim bogata gospođa njoj, svojoj služavci, ostavlja cijelo svoje bogatstvo. Draga moja gospođo vi ste nasljednica nečeg velikog i da ste znali pročitati što ovdje piše živjeli biste u izobilju - rekao joj je svećenik. Ali sada je kasno - rekla je starica.
Priča ima i drugu verziju. O ženi koja je živjela u obilju ali joj ništa od toga nije pričinjavalo zadovoljstvo. Duša joj bijaše prazna a ona nezadovoljna. Pokušavala si je život učiniti zanimljivim, slasnim, ali uvijek bi se nakon svega morala suočiti s ispraznošću, sve većom što su grijesi koje je činila bili teži. Dočekala je takva duboku starost i u svoje zadnje dane pozvala svećenika da je ispovijedi. Svećenik je u njenoj kući vidio Bibliju. Čitate li Sveto pismo gospođo - upita je svećenik. Žena je odgovorila da ne čita. Onda joj je svećenik objasnio da je njen život mogao izgledati sasvim drugačije da je čitala ono što je cijelo vrijeme imala uza sebe. Biblija je svojevrsni testament, u njoj piše sva veličina i ljepota nasljedstva koja nam kao kršćanima pripada. Da bismo dobili nasljedstvo moramo pročitati da nam pripada i kakvo je...
Mali poticaj ako nekome ipak fali motivacije za čitanje...
Budući da je topic ODGOJ u duhu vjere, ja ću samo reći kako čitamo BIbliju s djecom. U kući su tri - obična, dječja i ilustrirana, a budući da naša djeca još duuugo neće biti spremna čitati standardni biblijski tekst, treba ih pripremati postupno. Dječja biblija je neka 40+ godina stara, naslijeđena. Ilustrirana je ova http://www.superknjizara.hr/index.ph...jiga=100014101.
Tekstovi - obično se rukovodimo nedjeljama kroz godinu (i dječjim lekcijama iz vjeronauka) ili ako nam baš nešto padne na pamet, onda prigodno... Dok su bili manji, kretalo se s BOžićem, Uskrsom i slično. Sad polako i postupno punimo "rupe", kako su djeca sposobna više razumjeti.
Lijepe priče! To je živa istina. Posebno me se dojmila prva priča. Kažu da nije siromah koji nema, nego koji ne zna uzeti. A mi nećemo pa nećemo uzeti nego se pravimo englezi...
I ja sam dosad čitala nasumično-više manje.
I u nekim molitvenim fazama i to nasumično čitanje govori, baš ono što treba. I sigurna sam da zaviriti u Bibliju nikad ne može biti loše - ni nasumično ni nenasumično.
Ali počela sam željeti da naučim više, a ne zna odakle krenuti... još primam sugestije i iskustva
Jako lijepo! Ja imam neke biblijske priče, ali su tako nekako loše pisane da ni djeca ni ja ne uživamo - imamo ih nekoliko i sve su pisane "na metre". Provjerit ću ovu vašu Bibliju - možda je bolja od onoga što ja imam.
Kad ste počeli? I koliko čitate?
Ja sam sklona u svemu zabrazdit kad je u pitanju čitanje, i uopće bilo koja kognitivna djelatnost, pretjerujem i dosađujem i sama sebi, a di neću djeci, pa ne bih htjela ugnjavit ih toliko da kasnije bježe od Biblije. Kako vi to procjenjujete i radite?
Hvala Ti!Hej cure moje!
Nisam vam pisala jer od svoje "hiperaktivne" djevojčice jedva mogu sjesti pet minuta. Mršavost je se riješila kao od šale - odjednom je projela, doktorica joj je uključila i Pediasure i već je se vratila na staro, u samo nekoliko dana.
Jedini je problem što sam je sada razmazila silnim jelima koje sam joj donosila, jer ih sada sve hoće jesti
Da, čak smo bile i doma nekoliko dana, pustili su nas iz bolnice da se mazimo, uživamo i papamo i bilo nam je prekrasno. Povratak u bolnicu, tj. ponovna adaptacija, je prošla puno lakše nego što sam očekivala - uglavnom, same lijepe vijesti kod nas i nadam se da će tako i ostati
Nije ova obiteljska BIblija bogznakaj - kupili smo je preko Svijeta knjige prije par godina jer su našoj djeci trebale ilustracije, ali ima tumačenja i tako, služimo se. Najbolje ti je prolistati literaturu i na licu mjesta se odlučiti... Vjerojatno ima i boljih knjiga, ali bitno je da se to tebi i djeci dopada.
Kako smo počeli? Pa ne znam, spontano... DObila sam slikovnicu "Noina arka" dok su djeca imala 2 i 3 godine - tako je počelo. A od muževe stare tete ostala je dječja Biblija s lijepim pričama. Slučajno se tako posložilo da je to došlo u kuću dok su djeca bila u vrtiću i baš je to bilo pravo vrijeme.... Ne čitamo mi to stalno, nego prigodno - kad se djeca za nešto zainteresiraju. SLikovnica "Nolina arka" bila je na engleskom jeziku, ali djecu je zanimala priča, pa sam posegnula za Biblijom. Mislim da je to bilo prvo... Zatim su (naravno) došle božićne priče i slikovnice. S Uskrsom smo malo pričekali, isto zapravo spontano, jer to je tužna i dramatična priča i treba vremena da djeca mogu "probaviti" sadržaj. Ovisi i o temperamentu djeteta - moj stariji voli priče o Isusu, npr. kako je propovijedao u hramu, a mlađi obožava starozavjetne priče s elementima jeze (npr. o Josipu i njegovoj braći).
Do polaska u školu to je sve bilo na razini slikovnica dostupnih u kvartovskoj knjižnici, a kasnije... pa ne znam, uz nastavu vjeronauka. Za sustavno čitanje Biblije ima vremena. Tu se treba kloniti prisile - slažem se da to može djecu odbiti od literature. Bolje je voditi se dječjim interesima i pitanjima. Obično klince zanimaju kojekakva čuda (kako se zmija pretvara u štap - to se moj mlađi zna igrati) i ništa drugo. Kao i za sve ostale teme u našoj kući vrijedi isto pravilo - literatura (primjerena dobi i "za napredne") je DOSTUPNA, povremeno se za njom posegne, a klinci njuškaju kako stignu i kako im padne na pamet. Moj mlađi zna sam uzeti i čitati, a stariji - nema šanse, taj će sam uzeti knjige o računalima i telekomunikacijama, pa bolje prolaze "priče za laku noć" koje se dopune ponekom stranicom iz Biblije (jer ja ne pamtim niti znam sve te priče, pa se tako snalazim, a djeca kasnije zapamte gdje je to bilo). Za sada mi je dovoljno da oni neke priče prepoznaju kao biblijske, tj. da ih znaju svrstati odakle dolaze.
Meni pomaže Živo vrelo - svi koji tamo pišu su produhovljeni i nadahnuti - njihovi tekstovi me potiču da i sama pročitam dijelove Biblije na koje se odnose. Bibliju često čitam i o njoj razmišljam i u okviru posla, a tu je uvijek i nasumično čitanje i kakav posebni izvor nadahnuća.
Kad su mi klinci bili mali najviše su voljeli Biblija i najmanjima, prijevod u izdanju KS. Sad je na redu Biblija za mlade, a M, ponekad ide provjeriti kako stoje stvari u pravoj Bibliji.
mamice
Ljiljana, guglala sam i našla Živo vrelo. Kupit ću koji broj da vidim, nadam se da će i meni biti nadahnjujuće. A znaš li kakvu knjigu koja vodi kroz Bibliju, htjela bih malo to sistematski utvrditi...
Ifigenija, stare brojeve možeš čitati on-line, pa si pogledaj.
*mamica* predivne vijesti
mani je ovaj portal dobar ima popovjedi i tumačenja čitanja
http://www.katolici.org/naslov.php
ovo je isto zanimljivo
http://www.katolici.info/
Pročitala sam ko mlada cijelu Bibliju za mlade koju smo dobili za krizmu.
Bibliju volim otvarati.
S malom čitam dječiju Bibliju, i gleda crtiće o Isusovim čudima ili Isusovom rođenju.
Nekako najviše volim čitati Novi Zavjet, ali u zadnje vrijeme i strai...no Bibliju kada čitam, onda volim uzeti onaj Liturgiski kalendar za godinu koja ide i čitati sve što ide za taj dan.
http://www.katolici.org/kalendar.php
http://www.verbum.hr/vjerski-predmet...010-2011-3648/
Imate Bibliju Online
http://www.ks.hr/biblija.php?show=3
http://www.hbk.hr/biblija/
KAKO ČITATI BIBLIJU DA MI ONA NEŠTO ZNAČI?
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=10261
Možda vam i ove propovjedi i dnevna promišljanja pomognu
http://www.zupa-astepinca-kc.com/ind...d=10&Itemid=84
http://www.molitve.info/index.php/Table/Propovjedi/
Pastoralno liturgijski listić
http://www.zupa-astepinca-kc.com/ind...d=64&Itemid=92
Ivana ZG puno ti hvala! Ovo je cijela jedna hrpa korisnih linkova!!!
Jučer je bio sv. Ivan Bosco i don Damir Stojić je održao predivnu propovijed o pozivu... Ne mogu to nikako prenijeti, ali prepuna crkva je bila tiho, samo klimanje glava, meni su suze krenule, a on govori tako jednostavno, tako osobno, tako hrabro,nadahnuto...
Uglavnom većini ovdje s malom djecom nam je malo kasno (ili rano) za poziv u časne
mamice jako mi je drago zbog tvoje djevojčice
pikula,može se npr primiti škapular,te biti pripadnik svjetovnog reda Karmelićana.to su primile moja prateta i baka.i meni je ta zamisao negdje u kutku srca,i čekam da sazrije.(eto,i drugo ime mog djeteta je Karmela...znakovito)
Ronin, divno!
Ne znam doduše što je škrapular... ali zvuči super!
Inače, taj svjetovni red postoji kod valjda svih redova Crkve, i meni je to predivno!
Ali Pikula ja mislim misli da se i samim brakom prima određeni "red" služenja, s posebnim poslanjem i karizmama. I to je zgodna ideja! Ja bih o tome više željela znati.
više informacija o karmelu
http://www.ocds.karmel.hr/Skrapularska_bratovstina.html
pripadnošću ovom svjetovnom redu može se jako zgodno spojiti ova ideja koju je pikula spomenula,davanje sebe Bogu I KROZ BRAK
Svi smo mi Crkva, a to se često zaboravlja u crkvenoj hijerarhiji. Voljela bih se osjećati kao aktivni dio te Crkve, i kao mama i kao intelektualka, kao cjelokupna osoba, a ne samo netko koga drugi vodi i tko mora slijediti.
Da se vratim na temu, osjećam svoje obiteljsko i roditeljsko poslanje kao vjernica. Moje iskustvo je da nema ničeg težeg od svega što sam u životu radila od odgajanja djece. Meni kao osobi jakog ega ne leži baš taj pojam služenja, ali kad razmislim o svojoj ulozi u obitelji to je to. Mi služimo u obitelji, ne mislim samo na mame nego i na tate i često nam je teže nego onima koji taj pojam "posvećenoga života" samo za sebe pridržavaju. Osim što imamo tu tešku zadaću podizanja nove generacije, mi nismo oslobođeni svake materijalne neizvjesnosti, nemamo iza sebe jaku strukturu, izloženi smo svijetu kao pojedinci i kao takvi se borimo. I pritom vjerujemo, pouzdajemo se i ljubimo. To jest poslanje.
ronin, ovo je jako zanimljivo.
zdenka2 , ja sam rođeni predsjednik razreda
Jučer je bio sv. Ivan Bosco i don Damir Stojić je održao predivnu propovijed o pozivu... Ne mogu to nikako prenijeti, ali prepuna crkva je bila tiho, samo klimanje glava, meni su suze krenule, a on govori tako jednostavno, tako osobno, tako hrabro,nadahnuto...
Uglavnom većini ovdje s malom djecom nam je malo kasno (ili rano) za poziv u časne
Kako mi je lijepo ovo tvoje razmišljanje potaklo me da razmislim stvarno o tome da je brak zavjet u smislu kao i redovništvo da je isto toliko bitan, ne ne razišljam o tome da je ne raskidiv težak, već nekako ravan redovništvu. Hvala ti Pikula kao udana osoba osjećam se malo posebnije (jer nikad na brak nisam gledala kao na nešto što moram napravit u životu ni kao poziv ,poput npr.misija, redovništva).
Ja sam inače član Franjevačkog svjetovnog reda od svoje 15g a zavjete sam dala s 18g FSR, kao i moja baka i mama.
http://fsr.hr/
Imate na Kaptolu, BDM u Hercegovakoj Crkvi u Dubravi, kod Kapucina u Dubravi, vjerovatno na sv.Duhu kod franjevaca,Rijeci,Splitu,Osjeku, itd. gdje god jesu franjevci!
Naravno uz njih ide i FRAMA, franjevačka mladež, u kojoj sam ja bila kod Kapucina a poslije kao student kod hercegovaca u Dubravi- imali smo razne susrete na razini grada, županija, država, razne seminare, hodočašća, imali smo razne bendove, nastupali na festivalima, van države, na misi itd. ako imate djecu bilo bi lijepo da ih uključite u jednu takvu zajednicu gdje stvorite prijatelje za cijeli život.
ja sam upravo prošli tjedan imala susret kako mi to zovemo starih Framaša, i većina nas je došla udata i s djecom, a naš tada duhovni asistent sad u Međugorju na župi, došao je samo da nas vidi i da se malo okupimo.
Zaključili smo kako već imamo pomladak Frame i naravno kako vrijeme tako brzo prolazi.
Framaši inače isto daju zavjete ako žele.
Isto tako znam da Salezijanci isto tako lijepo rade s mladima- pa ako su vam djeca u dobi od 14-15g nadalje potaknite ih na takva druženja u Duhu, čija prijateljstva bez obzira na različite životne putove ostaju zauvjek povezana u Kristu.
Pravila pisanja postova
