jednostavno ne gledam prebrutalne stvari koje me mogu previše uznemiriti. toga se klonim u životu. bilo to iskustvo bebe koja je preživila abortus, iskustvo čovjeka koji je preživio požar i ostao cijeli spaljen, iskustvo cure kojoj je mašina otkinula noge.... ne treba mi to, taj jad, čemer i bol. ovjde tema abortusa uopće nije bitna (što se tiče mog komentara) mogla je to biti bilo kakva bol ili nesreća.
želim se zaštititi od svih negativnih stvari na ovome svijetu, koliko god je to moguće. pogotovo sad kad sam trudna, a vjerojatno i poslije.
divim se ljudima poput antee miloš, kojoj je vlak otkinuo ruku i nogu a koja je vedrija od mene zdrave. i skidam im kapu. ali ja nisam jedna od njih i zbog toga bježim od ovakvih priča.