Mi vodimo svoju djecu na Misu svake nedjelje od rođenja, tj. čim sam ja bila sposobna ići, išli smo svi zajedno. Tako im je nedjeljna Misa postala normalna stvar u životu. Imamo kutak s igračkama u koji se možemo povući kad dijete postane nemirno, s monitorom na kojem se vidi i čuje Misa, imamo jednog dragog starog fratra koji dijeli bombone klincima i stvarno volimo ići; sad su već veće pa rijetko idemo u taj "kutak", već mogu cijelu Misu biti u crkvi i pjevati.